Anali 11-12 y12z

l>l'

~ ~~U!,.;:_,1!J>I:i1lW--~.!-"~)~I>

i::J-V_,-te_.# ll\:(il-?'~,;JJJ..;J~ i.:J)_;!."i}.rJ)11<;i)llp:;0~~.\.j#"'

...

"'"'v•'-'c.Ji\:._;!,9U\51 · ;:_.,,,,_\o9')\.o

viJ""~'<.:J-'A-'~·v ·

•

• \A<-0y!)li:.>'.""

"'i'.Y"'- ·

:;- . ,.

:(.:;:oy,j:."·' ",_..~ llrJ

<.;

Mustafa

Jahić

RUKOPISI DJELA SEJH JUJE U GAZI HUSREVBEGOVOJ BIBLIOTECI Najveći broj rukopisnih djela na orijentalnim jezicima (arapski, turski .i perzijski) kod nas, nalazi se u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu,1) a među njima i većina djela autora našeg porijekla koji su pisali na tim jezicima od ulaska dijelova naše zemlje pod tursku vlast pa do turskog ipOvlačen•ja iz naših krajeva -i austro-ugarske okupacije. Sa prihvatanjem islama i ulaskom u islamsku kulturnu sferu, pojavili su se mnogi autori koji su svoja djela iz raznih oblasti nauke pisali na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Svoj lokalni identitet, po čemu najčešće znamo da su našeg porijekla, obično bi izražavali u sklopu imena, i to na početku djela, tako što bi ličnom imenu dodavali atribut po mjestu rođenja (npr. al-Mostari = Mostarac ili as-Sarayi = Sarajlija) ili samo al-Bosnawi što je označavalo njihovo bosansko porijeklo. Mogi od njih su sticali obrazovanje i u najvećim islamskim kultum padanja, mnogi od njih su ušli u sve značajnije istorije, leksikone i enciklopedije orijentalno-islamske literature. Jedan od ta'kvih koji je svoj1m osobito plodnim radom ostavio velik broj vrijednih djela iz više naučnih oblasti, koja još nisu dovoljno istražena niti naučno valorizovana, je i Sejh Jujo ili Mustafa Ejubović (Mu~tafa Yuyf b . Yusuf b . Murii.d Ayy11bf-ziilde ru-Mostiilrf). Najveći broj njegovih djela, !pOsebno autografa, nalazi se u Gazi Husrevbegovoj bibli<> teci u Sarajevu, međutim, zbog još nedovoljne istraženosti djela ovog izuzetnog autora ne možemo u potpunosti zaokružiti njegov književni opus. Neka djela za koja znamo da ih je napisao, još nisu pronađena, dok su, na drugoj stran~. pronađena djela za koja, prema dostupnim izvorima, nismo znali da ih je on napisao, tako da se sa sigurnošću ne može utvrditi ni njihov tačan broj. Nakon izdavanja kataloga biblioteka i drugih sličnih ustanova koje posjeduju orijentalne .rukopise, moći ćemo svakako bolje, cjelovitije i studioznije prići upoznavanju djela ove

•) U Gazi Husrevbegovu biblioteku su dospjeli fondovi rukopisa mn
39

ll

velike intelektualne ličnosti s kraja XVII i · početka XVIII stoljeća, jer s pravom predpostavljamo da još postoje mnogi nepmnađenrl rukopis i njegovih djela, u što nas, uostalom, i praksa uvjerava. Djela Sejb Juje .se nalaze u mnogim inlstitutima, bibliotekama i zbirkama orijentalnih rukopisa kod nas i u svijetu a pouzdano se zna na se ne mali broj rukopisa nalazi i u privatnim zbirkama kolekcionara orijentalnih rukopisa. Zahvaljujući poznatim rukopisima, kao i starim izvorima, o životu i djelu Sejh Juje možemo graditi određenu predstavu, ali još nedovoljnu za konačan sud o njemu, dako bi ozbiljnije i temeljitije pojedinačno proučavanje njegovih djela u tom smislu dosti! pomoglo. To je, uostalom, J obaveza istraživača naše kulturn'e baštine, a mi bismo imali jasniju i mjerodavniju predstavu o vrijednosti tih djela. O Sejh Juji su odmah poslije njegove smrti pisali njegovi učeniai Ibrahim Opijačl) i Mustafa Huremi.3) Oni su, posebno prvi, u biografijama smga učitelja dali osnovne podallke o životu i djelu Sejh Juje i tako sačuvali o njemu trajnu uspomenu a i postali početni i glavni izvor za dalje prouča\·anje njegovog djela. Bez pretenzija da bismo mogli pružiti nove, do sada nepoznate, podatke o životu Sejh Juje, željeli bismo prije nego predstavimo u kataloškom obliku obrade rukopisa njegova djela koja se nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, radi samo oživljavanja uspomene, da . u jednoj skici damo najznačajnije podatke o njegovom životu.4) Sejh Jujo se rodio u Mostaru 1061/ 1651. godine u tu je stekao osnovno obrazovanje pred ondašnjim najpoznatijim učenim mostarskim muderisima (profesorima). U 27. godini života 1088/ 1677. otišao je u

Carigrad, »Cetar obrazovanosti«, gdje se, nakon studija, po svojoj nosti

među

carigradsklim obrazovanim k rugovima ubrzo

pročuo.

uče

Iako

l) Ibrahim b. H. Isma'Il al-Mostari (Opijač): Risala fi manaqib aš-Sayi) Yuya MW?tafa b. Yusuf al-Mostar!; Rukopis u GHB: R-3558, R-3855 i R-4871. 3) MW?tafa b. H. A.l;l.mad b. Hurram al-Mostari: Nil!lam al-'ulama' ~J O Sejh Juji su između ostalih pisali: - Bursali Mehmed Tahir: Osman/i muellifleri, II, Istanbul 133/ 191 5, str. 3~32. - Bagdadli Isma'Il-paša: Hadiyya a l-'đ.rifil1 - A s mđ. al-mu' allifin wa a1ar al-mu$amlifin, II, Istanbul 1951, str. 443. - Safvet-beg B ašagić : Bošnjaci i H ercegovci u islamskoj književnosti Sarajevo 1912, str. 118-123. ' - Mehmed Handžić: Književni rad bosansko-hercegovačkih Muslimana, Sarajevo 1933, str. 22-24. - !fazim ~abanović: "Mul?tafa b. Yiisuf Ayyubi a l-Mostari, POF VIII IJ:(, Sar~j~vo 1951S-59, str. 29- 35. i Književnost Muslimana B iH na orijentalmm Jeztcuna, Sarajevo 1973, str. 39~ 10 . .. - Muha~e~. A; Mujić: "Sejh Jujo (1650-1707) u svjetlu književnoistonjskog matenjala , Zora, počasni broj, Mostar 1968/69, stL 219-300. .-:- Hi~~ij!l Ha~andedić: "Djela Mustafe Ejubovića (Sejh Juje) i Ibrahim efendtje Optjaca koja se nalaze u Arhivu Hercegovine u Mostaru" Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, IV, Sarajevo 1976, str. 57-68. ' - Muhamed ždralović: "Pril.og poznaavanju djela Sejha Juje", Hercego• ma, J, Mostar 1981, str. 119-137, 1 drugi. -U djelu Osmanli Devletini llmiye Teški/ati Ankara 1965 str. 236 237, ~utor, H. Uzunćarš.ili pominje Sejh Juju (Mustafa-efendi) k~o poznatog učenjaka Turske XVII 1 XVIII stoljeća u teološkim i pravnim naukama. 4(1

je u Carigradu ostao 15 godina i očekivao profesorske mjesto na jednoj od najpoznatijih medresa, kad su mu iz Mostara javili da je umro tadašnji mostarski muftija i da Mostarci žele njega za svoga muftiju. on se, ne odolivši pozivu iz zavičaja, 1103/1692. g. vratio u Mostar. Tamo je, uz dužnost muftije, radio i kao glavni muderis u Karadozbegovoj medresi predajući razne islamske discipline. Umro je u utorak 15. rabi'u II 1119/ 16. juli 1707. godine u Mostaru i pokopan u groblju preko puta Sarića džamije. Al!i.paša Rizvanbegović mu je 1247/1831. godine podigao turbe koje i danas postoji. O njegovO!lll naučnom radu i poznavanj u disciplina kojima se zanimao, svjedoče djela koja je iza sebe ostavio. Njihovu pravu vrijednost će ocijeniti daljnja istraživanja i proučavanja, a mi ćemo ovoga puta samo predstaviti ona .koja se nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblioteci kao prilog za takva proučavanja. Međutim, prije toga, evo nekoliko napomena u cilju boljeg sagledavanja rukopisnih djela koja slijede. Sejh Jujo je pisao osnovna lili samostalna djela, zatim komentare, glose i superglose na djela drugih autora iz islamskog prava, stilistike i sintakse arapskog jezika, logike, nauke o pojmovima ('ilmu al-wa~'), islamske dogmatike, šeriatskog prava, le~ikografije, propovjedništva i poseb no disputacije. Osim toga prepisivao je i djela drugih autora iz oblasti kojima se inače bavio.5) Od svih rukopisa djela Sejh Juge koj i su do danas pronađeni, u ovoj Biblioteci ih se, što smo već is'takli, najviše nalazi. To je utoliko važnije što je u toj zbirci i najveći b roj autografa koje ćemo, zbog njil1ove naročite važnosti za istraživanje i proučavanje njegovog opusa, ovdje istaći: l. (l) Miftal:l

al-l:lu~iil

li mir'at

al-'~iil

fi Sar}_l Mi.rqat al-\vu$111

J,p} l oli/ r;r tj Jr"~' fl) J_,..J-1~\:M 2. (2) Fat}_l al-'asrar ili Sar}_l al-Mugni fi '1-'u$111 J_,....,.~l J~~

3. (3) Muntagab

al-}_lu~Ul

r:r -_,~_,...~~e

ff Sarl:l al-Muntal].ab al-'u~lil

J_,....,.~~ ~ rrtJJ~'~ 4. (4} Sar}_l Lubb

al-farii'i~

''l !'l~ c,;A''.r' . f:r•

S. (S) Sarl_l 'ala R.isii.la al-'imam an-Nasafi fi '1-farli.'id u..iJ~I

J J-:JI r~..~~ ~~...) ~ r:r

6. (6) Sar}_l ala }_lašiya Sar}_l al'-Adab al-Mas'udi

\:?.)~ ~ yb~~

e;. ~l>~ r:r

S) o prepisivačkoj aktivnos~ Sejh Juje pogledati u .rndu pomenuto!D ~ prethodnoj napomeni M. :ZdraloVl~, str. . 119-120. U GazJ J:~usrevbegovoJ btblioteci se nalazi nekoliko njegovih preptsa: R-3915; R-3860 t R-4071

41

7. (7) Hawaši 'ala J;Iawiiši Sarl,l al-'actab

":-'',)~,

cr
s. (10) Hii.šiya 'ala ar-Risala al-l,lananafiyya fi 'l adii.b

.

":-'',)~'J~' ;,1\....)1 ~~b9. (11) Hašiya 'ala Hašiya 'Abi' '1-Fatl:l al-'Amir fi '1-'iidab 'ala ar-

Risala al-lJ,anafiyya

~l ;JL.)I ~ '":-'IJ~I J.J.::""':II &'~.l~\.,...~~\.,...

10. (13) Al-Fawa'id al-'abdiyya i.li Sarh'Unmugag az-Zamal)ša!l"l fi 'n-nalJ,w

~l

ll. (17) SarlJ, 'ala DThi'iga

J <:?foJI d.,.čl cr- ~~l ~!,AJI

al-mul,lta~ar

fi '1-ma'ani'

<JWI J~l ~~.)J&-

tr

12. (20) SarlJ, Isagiigi' fi '1-mantiq ili Sarl:J. ar-Risala al-'apriyya fi 1-mantiq

Jh:-ll

J "-!_d '::li ;J\.....j i J&-

cr-

Jh:.ll

J ~}'~i cr

13. (23) Hi'išiya 'ala Sarl,l ar-Risala al-'aqudiyya fi '1-wac:I'

~_,~,J"-!~' ;J\....)'

r:r
Kao i neki prethodrui istraživači Sejh Jujinih djela, u Biblioteci smo naišli na djela koja ne spominje ni autor u popisu svojih djela,

niti

Opijač

u biografiji Sejh Juje a niti neki od izvora orijentalno.«s-

lamske literature. Prvi takav primjer je rukopis djela iz arapske sintakse »SarlJ, al-'awamil al-mi'a« ili »SarlJ, al-'awamil li'l-gurgani' fi an·nal:J.w« koji se još nalazi u Orijentalnoj zbirci Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, te ga i mi iz istih razloga kao i autor rada »Prilog poznavanju djela Sejha Juje«, M. ždralović,6) predstavljamo kao šejh Jujino djelo. Osim toga u Biblioteci se nalazi i šejw Jujino djelo »Zubda al·a.da.bu koje je do sada bilo nepoznato i koje ne spominju ni autor u popisu svojih djela, ni Op ijač u njegovoj biografiti niti neki drugi izvor ili istraživač njegovog djela. Potvrdu da je š ejh Jujo njegov autor nalazimo u kolofonu djela čiji je prepisivač al-l)ag Has.an-efiencli Kotlowi' aJ....Mostari. Godina prepisa je 1141/ 1729. Isti prepisivač je prepisao i ostala dva djela zbirke a bilješka o prepisivaču se nalazi u kolofonu prvog djela (fol. 104.•). Mogli bismo jedino posumnjati u pogrešno pripisivanje djela šejh Juji kao autoru ali obzirom da je preP'is nastao 22 godine nakon smrti autora, te da je prepisivač iz Mostara, što ne isklj učuje mogunćost da je i lično poznavao autora ili čaik: bio i njegov učenik, navodi nas na zaključak da mu je zaista š ejth Jujo autor. Bi~ .. , lješka na kraju djela: ... -.lll p l,:>.;L.._,J.Il:?..l.:.il ~ L;)'_,l '-:-'b'illo~..i.::..; ~}

42

M.

ždralović:

"Prilog ...", str . 131, red . br. 10.

jasno govori o Sejh Juji kao njegovom autoru. Osim toga i činjenica da je i prvo djelo. _u zbirci Sejh Jujino a treće njegova biografija od Opijača, govori da se prepisivač posebno ~interesirao za Sejh Juju. Ovo .kratko djelo spada u disputaciju. Međutim na margini prve stranice djela stoji bilješka da je komentarisani dio glosa na komentar djela •ar-Rd-sii.la aš•ša.mtsiyyac što izaziva određenu nedoumicu obzirom da je pomenuto djelo jz logike, ali se vjerovatno tu radi o kraćem dijelu glose komentara toga djela, što se odnosi na disputaciju, jer je inače veoma kratak komentarisani dio teksta. Na margini prve stranice djela stoji bilješka napisana .rukom prepisivača koja u prevodu glasi: »Upitan je gospodin istraživač (autor): 'Da li ste nešto pisali jz disputacije?' Od· govorio je: 'Da, o disputaciji sam pisao u ovome djelu koje sam komentarisao.'c Iz ovoga bi se moglo pretpostaviti da je ovo prvo Sejh Jujino djelo iz disputaoije - o čemu je inače najviše pisao - koje je nap,i sao još prije odlaska u Carigrad, te da ga zbog toga kao i kratkoće samoga djela nije spomenuo u popisu svojih djela a poslije ni t!ljegovi učenici.

»Sarl;l 'ala dibaga al- mul;lta$ar ff '1-ma'aniu iz arapske stilistike je također rijedak primjerak rukopisa toga djela, te i na njega skrećemo pažnju. Još jedan do sada poznat rukopis ovog djela se nalazi u Arhi· vu Hercegovine u Mostaru.") U Gazi Husrevbegovoj biblioteci se nctr laze dva primjerka rukopisa ovoga djela od kojih je jedan autograf. l. Miftii.l;l al-l;lu~Ul li mir'at al-'m;Ul fi Sarl;l Mirqat R-3871

al-w~u1

J_,...,)l ;;~,;,_,.cr~ J_,..-~1 iT) J~l c_\:4.

L. 319; 25 x 15; 17,5 x 8,5; 29 redaka na stranici; arapski ta'liq; tekst komentara cilliran sa qawluhu; tekst djela uokviren debljom zlatnom: linijom obrubljenom sa unutrašnje strane jednom a sa vanjSjke dvije tanje crne linije; prije početka djela na zlatnoj podlozi lijepo urađen unvan; na marginama bilješke autora; papir bijel, srednje debljine i gladak; tvrd kouu povez sa urađenom rozeto.m (šemsom) na koricama i preklopu, umonat u zeleno platno. Rukopi-s je autograf i vakuf Karađozbegove biblioteke iz Mostara, Početak (lb):

',?J)

:.JJI

J&-~\..:;.;\.. ~1.:( ~_,...;J Jr"~\ ,f t!_;Ji ~~l ,j-'~ !.1~

•• •~;\:~..._,11 .)1__,. ~ ._A....Y. ~ ~ ~.)L:JI

rP' ~.)_,AJ ):.č!l J_,.i:i ... J_,.i.JI

Na djelo jz uvoda u .islamsko pravo »Mirqii.t al-\VW?iil iiii. 'ilm al-Uliftl• koje je napisao Mul;lammad Farii.murz Molla Husraw (umro 885/ 1480.) isti· autor je napisao i komentar na tlo djelo nazvavši ga »Mir'at al-'ul?iil« a Sejh Jujo je napisao ovu glosu na taj komentar kako se i jz naslova vidi.1) . . .1) Rukopis se nalazi u Arhivu. Hercego.vin~ u ~o~taru br.. 610. (Pogl. Htvztja Hasandedić: Katalog arapskrh, turskih rperzr1skrlr rukoprsa, Mostar 1977, 634/78.). . . . .. . • B) Pogl. Sasim Dobraača: Kat al'!g arapskrl~. tur~krlr r per~rJS~rlr .rukoprsa Il, Sarajevo 1979, 892. Pogrešno je da je Sejh JuJo počeo ptsatl djelo u Misiru, kako stoji u Katalogu ... , nego u vrijeme ikindije u četvrtak ll. mu-

43

1

2. Fatl;l _ai-'asrar ili Sarl;l aJ•Mugni: fl

'1-~iil

J_,...,)', J~~

cr-

-R-4027

.)tj..i)'l

e

L. 377; 21 x 14; 15,5 x7,5; 23 retka na stramci; arapski ta'liq; tekst osnovnog djela nadvučen crvenom linijom; naslovi poglavlja ispisani crvenim mastilom; kustode; na marginama bilješke autora; papir bijel, srednje debljine i gladak; povez kartons·k i sa kožnim hrbatom i preklopom, umotan zelenim platnom.

Rukopis j e autograf i vakuf Početak

Karađozbegove

biblioteke iz Mastara.

(l b):

:JJI

.. ·~~) 4 1J v...UI ~!,i r-L'IJ ~L... e!__; J trfl ~L:,. ~JI <,?..Ul ..1 J...J-.1 .. ·tf.;L:...._,!I

__._,Y. .T. Jh..a.- tf_;l:JI
Komentar na djelo »Al-Mugni fi'u~n11 al-fiqh« iz uvoda u i-slamsko pravo što ga j e napisao Galiiluddln 'Omar b. Mul).ammad al-Hugancli (umro 691/ 1292).9)

3. Muntagab

al-l:lu~fil

fi šarl:l Munta.Oab

al-'u~Ul

J_....)ll ~

v

R-3858

~ ...J_+-<'J-1 ~

L.l46 paginiranih listova ; 25 x 15; 17,5 x 8,5; 29 redaka na strarue!; arapski ta'liq; tekst osnovnog djela nadvučen crvenom linijom; kustode; papir tamnobijel, srednje debljine i hrapav; povez kartonski sa kožnim hrbatom i preklopom umotan u zeleno platno; na marginama bilješke autora. Rukopis je autogr af i vakuf

Karađozbegove

biblioteke iz Mostara.

Početak (l b):

:..JJI

JI ~ l .!.,JI

J_,A.,j ~_, ... J_,A..! l J J_,dl _fb lJ). v..Ul (L... ~JI t,? ..Ul .,1 ..LJl . . ·I:?..!L:...._,.ll 0.--.Y. 0'

Jh..a.- <.,?.;l:JI ~l .11

Komentar djela »Muntal)ab al-'u1?111« iz uvoda u islamsko pravo koje je napisao Mul).amad b Mul).ammad b . 'Omar al-Al)sqati Hus'a muddin (umro 644/ 1247.).10) 4. Sarl:l Lubb al-fara 'i<;l

R-3860 • vP''.r'.C:r'

. 'l :q ._J

harema a dovršio u Istanbulu 18. redžepa 1103/ 1691. Rukopis se nalazi još u Orijentalnoj zbirci Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (dalje OZ JAZU), No. 1404 1 No. 1527 (Pogl. H . Sabanović: Književnost .. . , str. 399. i !v'-· _ždralović: "Prilo~ .._.", str. 124--125) i u Istanbulu, Siileymaniyya br. 361. Damad br. 57, 12 1 Damad-zade br. 716 (Pogl. H. Sabanović : Književnost ... str. 399.) · 9) Pogl. K. Dobrača: Katalog ... II, 808. 10) ~og!. K. Dobrača: Katalog ... II, 803 Rukopis se još nalazi u Arhivu Hercegovme u Mostaru br. 718 (Pogl. H. Hasandedić: K atalog . .. , 349). ·

44

L. l• - 15b; 25 x 14;5; arapski ta'Uq; brojevi i naslovi poglavlja ispisani orveri.im mastilom; tekst osnoWlog djela nadvučen crvenom li~ nijom; kustode; papir tamnobijel, srednje debijine i gla:dak; ima volantnih listova .i laga; povez kartonski sa kožnim hrbatom i preklopom, oštećen.

Rukopis je autograf i vakuf Početak

Karađozbegove


:..!_,\

(1.•):

• . ..:ci.~l r...:.ll LS"' _, . . . J.UI~.AI r.L.:

..:l.....u _, •.r"ll.7.11 ~~ ~ _, J~l e:_--: .s'1i Je~ .1..J-\

J O)J.I.v J_r.a.i ~Si J_r.a.i oJ.&. J;- ;J....:..:.:., ;JL..J •-4-t ~_;

Komentar rasprave o islamskom nasljednom pravu (al-farii.'icj.) a Sejh Jujo je autor i osnOViflog djela >>Lubb al-farii.'icj..ll) S. Sar}) 'ala Risala al-'imam an-Nasafi fi '1-farii.,icj.

R-3860

~I_;JI ~ j-JI iV~i ;J L~J

Jo e)~

L. 16b - 31.• Djelo se nalazi u istoj zbirci bo i prethodno u kojoj se nalaze još dva djela koja je prepisao Sejh Jujo. Tako je i ovo djelo autograf. Početak •'1

u"'-''r

(16.h):

:q .l

. \j il

\ .;. u

l

.

.

"'-' '; ..J..J. •L:t-J 0 \.c. (>LJ l _, ;')\..aJI _, , ..J~w 0 Lc. ..:i! l

).U.· oJL.....J ~j...&- .. ,..;l~ ..11

o.J.....• ....iU

.\..J'

..1...>...: L_.!

j-=Ji ,L_.'.il .:;: .;_~ .. . -LJI ~ ..

1

l

... ~lhJ.J ')'-+--'"Lp._;;i .JI ,::n_. L<.. . ;_;;_, Komentar kirat'lre vasprave od svega jednog l~sta o islamskom nasljednom pravu koju je napisao Abu al-Barakiit Abdullah b. Al)mad a n-Nasaff ~umro 710/1310.). 12) 6. Sar}) 'ala Hasiya Sarl) al-'adab al-Mas 'ii.di

l$)>~1 '-:-'l)';fl

R-3974

r:)' ~~.>- L>l.o

v

L. 26b - SS.b; 20 x 14,5; . 16,5 x 9; 25 redaka na stranici; arapski ta'llq; tekst osnovnog djela nadvučen crvenom linijom; brojevi i nazivi poglavlja .ispisani crvenim .m'!5~ilorn; kustode; na marginama bilješke autora djela; papir tamnobijel (j !?rednje debljine; tvrd kartonski povez sa prek!Qpom, umotan u zeleno platno. Rukopis je autograf i vakuf Karađozbegove biblioteke iz Mostara. Početa-k (26.h) : : J_,l

-:,..-::J I~ ~~ 01 ~ -:.~1

o.) L&. ..::..._r:- J_,jl L:J-.o ~~._.,.,J I Ju .. . 4L.....,JL

ll) Pogl. K. Dobra ča :

lazi

ll

Katalog ... II, 1859/1 a još jedan rukopis se na· OZ JAZU ll Zagrebu, No. 1565 (Pogl. M. 2:dral ović: "Prilog ...", str. 129). l l) Pogl. K. Dobrača: Katalog . .. II, 1959/2

45

l Na Samarkanilijevu raspravu iz disputacije, »ar.Jli.siilla as-Samarquandiyya« pisani su mnog;i. komentari i· glose. Takvo je, između os·t aJih, ovu raspravu komentarisao i Kamaluddin Mas'U.d b. Husayn aš-Sirwiin'i ar-Rfuni (umro 905/J.488), a pored ostalih njegov !komentar je glosirao i Abil al-Fati) Mu.J:lammad b. Abil Sa''id, poznat kao Tiiguddrn as-Sa''id, a Sejh Jujo je na ovu ili sve druge glose ove rasprave napisao ovaj svoj komentar ili superg1osu. Djelo je nedovrleno tako da nema .ni datuma završetka. Na listu 26.• stoji rukom autora napisan naslov djela: Sali'}). 'ali h8.šiya š arl). al-šx:iiilb a!l-Mas'udl li'J-Mostiirl a ispod nas·lova bil)eš·ka o uvalrufljenju drugom rukom napisana. 7. Hawiiši 'ala Hawiiši Sarl). al-'iidab

R-3855

":-',_)'}'cr~!_,;..~ tf!r L. 41; 26 x 16; 19,5 x 10; 31 red na stranici; arapski ta'liq; tekst komentara glose citiran sa qawluhu i nadvučen crvenom linijom; kustode; papir svjetložut, srednje debljine; tvrd kartonski povez umotan zeJenim platnom; na marginama bilješlke autora. · Rukopis je autograf i vakuf Karađo:z;b egove biblio teke iz Mostara Početak

(P):

•. r

.. ~J

1

~ ~ l:.:.t.. ~l (~) fu1;......) ~l Jt,;. .. ~WI Ciy;, ~ ful .u-~ Lot ... 0L>)ll .sl ~4 .)l..l;:s.)'l ;.;.r.l J_,il .Jb.ll Druge iLi p rve superglose Mas' ildijeva komenta!l"a »ar.,Ri.s ala as-Samarqandiyya«. Ni o vo d jelo nije dovrleno tako da se ni njemu ne zna tačno vrijeme nastanka. Na listu la stoji naslov djela i dme autora njegovom rukom napisani, a ispod bilješka o uvakuflje nju d rugom rukom napisana:

~)! ~ ~ ~l fu·l J I ~l ~~b'}l

cr- tfly- ~ tf~ o4

<.,?;'-:JI\q-_,;) p <.,?;l.;...._,!. l

8. Ar-Risala fi 'lW.a.b al-b aht ili Hulasa ai-'actab ·-

R-2864

~b~lt,~- ~\ ~~;r~ ;l\.....)1 L. 45 b--46.b; 16,5 x ll ; 12 x 7; 34 reda cijelog djela; ara-pski ta'Hq; papir tamnobijel, srednje debljine i gla dak; p ovez tvrd k artoruski sa kožnim hrbatom. Početak

(45.b) :

;.,;.r ~~ . .,. . bT ~ ;;J L.,; ·~ ~" ~ " .JT

lja.'-') 46

Kraće

djelo •iz disputacij e koje se sastoji od uvoda i dva poglav-

Prepisivač je 'Omar b. MU!)~afii Uibina!I 1184/1770--71. prepisivač cijele zbirke kao i njen vlasnik (fol. 1.•).

(fol. 46_b)

koji je

9. Ar-Risala ff 'adab al-bal,lt ili HuUisa al-'iidiib

R-1766

~b~l ~"':)..>-~l '-:"l .J~ ;J\..,.)l -

isto kao prethodno djelo -

L. 75b - 76.•; 20,5 x 14; 29 redaka cijelog teksta; arapski ta'!Iq; papir tamnobijel, srednje debljine ,j hrapav; tvrd kartonski povez sa kožruim hrbatom. Za Gazi Husrevbegovu medresu rukopis je uvakufio Al)mad b. Mu~~afa, muderis pomenute medrese (fol. 1.•).

10. I;Iašiya 'ala ar-Risala al-l;lanafiyya ff '1-'adab

'-;-J\.:.~1 J.~\ ;J\..,.ji
:JJ 1

,y ~ U JJ- ..l..J-1 !.lj 0\ j:j ..W C!L::.JI .;.,LA...,

JJ-

t.. l J JUl .u- l.U

.L.J-1dl .J_,j

~J~ o.v- if ;::..JI .,~4J;I J~ If t_ .i, ..l.J-1 d.)\ if ·~ .,~L.,_;,'J'\

Početak

(l.b):

· • . .MJ.-1 .J LS ..::."lA,.p

tY- J.~;\.. JS' J .J LS

Na djelo »Adab al- bal,l!<< o disputaciji što ga je napisao 'A<;Iududdin 'Abdurral,lman b. Al;lmad al-j'gi (umro 756/ 1355), Mul).ammad at-Tib rizf al-Hanafi (umro 900/1494) je napisao komentar, a na taj komentar Sejh Jujo je napisao ovu glosu između 6-21. gurnada II 1102/ 5-21. II 1691. (kolofon djela, fol. 17.b). ll. Hiišiya 'ala Hiišiya 'Abi '1-Fatl;l al-'Amfr ff 'al-'adab 'ala

.

ar-Risala al-J:Ianafiyya

0 1 ;J L...) l tY- ._,..,1.)~~

R-3987

J. J':''il c:=-J' u.' ;._;:.~ ~ ~1>-

L. 77; 20 x 14; 15,5 x 8,5; 25 redaka na stranici; arapski ta'!Iq; komentaPlsani tekst djela citiran sa qawluhu i nadvučen crvenom linijom; kustode; papir tamnobij el, srednje debljine i hrapav; tvrd kož13) Rukopis ovog djela se još nalazi u OZ JAZU u Zagrebu, No. 1525/ III (Pogl. M. ždralović: "prilog ...", str. 130.) i u Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi. TC 8 (Kare! Petraček i drugi: Arabische, tiirkische und persische Handschriften der Universitiitsbibliothek in Bratislava, kataloški broj 269.).

47

ni povez sa preklopom umotan zelenim platnom; na marginama bilješke autora. Rukopis je autograf i vakuf Karađozbegove biblio!eke iz Mostara. Na trećem zaštitnom listu nalazi se stih Sejh Juje na perzijskom jemku u kome oponaša pjesnika Mula Džamija, zatim jedan Hafizov stih sa Sudijevim komentarom toga sNha i drugi stihovi. Početak (!.b) :

: .JJI

~~ ~ ,r-11 ~1_,.4!1 J>-~ ~lJ~~ •-4-f ~J • . . j:WI c.>y) ~~!J~ --'1 ~-'1 ..!lL- . 1- . l:.: ~l . ••J.. .T'-' J J.. .r-' !J .....--- Ovo je superglosa iz clisputacije na glosu koj u je napisao Abu Muhammad b. Amir as-Sa 'idf al-Ardabilf (umro 950/ 1543) na djelo »arRis~la al-J:lanafiyya« čiji je autor Mawlana Samsuddfn Mu.l).arnmad alHanaff at-Tibrfzf (umro 900/ 1494-95) a što je komentar osnovnog djela ~.Adab al-'Alama 'A~ududdfn« koje je napisao 'A<;idududdfn al-!g1 (umro 756/ 1355). Na listu 1.3 bilješka i pečat vlasnika rukopisa (autora) i naslov djela napisani njegovom rukom a ispod bilješka o uvakufljenju. Djelo je autor završio 25. rabi' II 1095/ 10. IV 1684. (kolofon djela, fol. 76h-i7."). 12. Zubda al-'adab

R-4871

'-:-'b~l·~; L. 105b- 108.•; 20,5 x 14; 15,5 x 7; 21 red na stranici; arapski nasl].f·ta'liq; tekst osnovnog djela nadvučen crvenom linijom; brojevi i naslovi poglavlja ispisani crvenim mastilom; kustode; papir žućkast, srednje debljine i hrapav; ima volantnih listova i laga; povez čvrst kartonski sa kožnim hrbatom i preklopom . Prepisivač

al-Mostar!.

je al-l).ag Mu.J:lammad b. al-l).ag Hasan-efend1 Kotlowi: · : .JJI

_,J.~>';il _, _:zJ_, ')ll ..1.::-- ~\')U l _, č')l....! l J .~Ul oy) ~ .i,1

.J..J-

~ L... l

,Y J ;:......l 1)1 ·•r ._,...:U &J I J..;-JI Ju J_,il! LT.. _,..,.1.1.11 ~l ~L......,..I J .uT~ .. -~P J~ JI <:,P\;,u ~ ,:r J_;\...~ J .J:.f.J... '-'_,!.h..

Početak

(105.b):

..

.

- · ·

Kraće djelo iz disputacije, ustvari glosa na dio komentara »ar-Risala aš-šamsiyya« koju je napisao Nagmuddln 'All b. 'Omar b. 'All ai-Kiitibf (umro 675/ 1276.). R-3883

13. AI-Fawa'id al-'abdiyya ili Sarh 'Unmudag az-Zamahšari fi 'n-naJ:lw

_"..J I

j

~ft)l~C~_,.:l

cr- ~~I.JJ~I

L. 74; 23,5 x 14; 17,8 x 7,7; 29 redaka na stranlici; arapski ta 'llq; nazivi poglavlja ispisani crvenim mas tlilom a osnovni tekst djela nadvu-

48

čen crvenom linijom; kustode; prve dv.i je stranice teksta uokvirene dvjema deblJim zlatnim linijama obrubljenim sa četiri tanje eme linije a sa vanjske strane jednom debljom crvenom a ostali dio teksta djela jednom debljom zlatnom i tri tanje crvene linije; veoma lijep unvan U!['ađen na zla~oj podlozi i .upisanom besmelom unutar unvana na bijeloj podlo2li; na desnoj margillli prve stranice djela ukrasni crtež sa pree>vlađujućom zlatnom bojom; papir žućkast, srednje debljie i gladak; tvrd kartonski povez umotan zelenim platnom; na marginama bilješke autora djela.

Rukopis je autograf i vakuf Po četak

Karađozbegove


(l.b):

:.OJI

~l Jl~l ~l J_,A:i ~J .~1 ..~\'1-JJ . l:LJI ~l .J ~.Ul .t J...J.I ~ <..1"~4 ~"JI IŠ" J:.-- .U ••• ~.,~~_,JI "1_,.... ~J-,~~ ~ .~.,~L:JI

~.Ul r:_j~-:JJ

cr J:W'~ ~l 0\..:..s. ~~l 01 .~u\'1 "\'JI ,:r

·(.JI.S\'1

~ft)l~ J.~ r-lAfl Y.l .tl)> . .. ...t.:.... Ovo je komentar na Zamahšerijev »Unmiigagu iz sintakse arapskog jezika u koji je Sejh Jujo uvrslli.o građu i riz drugih djela arapskog jezika. Autor je djelo posvetio svome učeniku Abdiji, sinu Abdurahman-paše.14} Počeo ga je pisai sredinom rabi'a II 1094/,1683. a završio 18. ragaba 1094/13. juli 1683. g. u Carigradu (kolofon djela, fol. 74•). Na listu 1". nala21i se bilješka autora o naslovu djela: Sarl:l aJ. -Unmiigag al- musammii. bi al-fawii. '1id al-'abdiyya. Na istoj stranici nalazi se pečat i bilješka autora kao vlasnika rukopisa a niže bilješka o uvakufljenju ovoga kao i ostalih djela Sejh Juje koja se nalaze u Mostar.u (godina uvakufljenja 1119l 1707). Bilješka je napisana drugom ru1kom.

14. Al-Fawa'id al-'abdiyya ili Sarl:l'Unmiigag az-Zamal:lšari R-4871

fi 'n-nal:lw

_,.,._:JI

J ~PJI tj~l cr_ ~~~ ~!,.&fl

-isto kao prethodno djelo-

L. 1b - 104•.; 20,5 x 14; 15,5 x 7; 21 red na stranici; arapski nasl:lita'liq; tekst osnovnog djela nadvučen crvenom linijom; brojevi i nazivi poglavlja napisani crvenim mastilom; kustode; papir žućkast, srednje debljine i hrapav; ima volantlnih listova i laga, povez čvrst kartonski sa kožnim hrbatom i preklopom. 14) Rukopisi ovog djela se još nalaze u OZ JAZU u Zagrebu, No. 1563 (Pogl. M. Zdralović: "Prilo.g . ..", str. 125.) i u Arhivu Hercegovine u Mostaru, br. 376 (Pogl. H. Hasandcd1ć: K atalog .. . , 298).

49

Djelo je prepisano al-~.ag Mul;lammad b. al-~ag }:iasan-efendi, KO- . tlowi al-Mostarl. Prepisivač ističe da je djelo pripisao iz autografa sred· inom ragab-a 1141/ .1729. (kolofon djela, fol. 104•.). 15. Sar~ al-'Awamil al-mi'a ili Sar~ al-'Awamil _",_:JI ~~r.Jf joi,JI

R-5364

rJ:-- ~Ul jo!,-JJ Gf'

J

li'I-čurgani fi 'n·n~w.

L. 56b. - 81b.; 19,5 x 12; 16,5 x 7; 21 .r ed na stranici; arapsk!i, ta'liq; tekst osnovnog djela .p isan crvenim mastilom; kustode; papir žućkast, srednje debljine i gladak; povez kožni. Djelo je prepisao Mul;lammad b. $iii~ b . Mu~ammad Bistrigi (bi· lj eška na kraj u djela, fol. 81 b.) . Početak

(56b.):

:..r"t

<)t; ~J ••• 4.:!~~1 ~_,:.Cl l"="~~ t;~_,.~~~ JAl !)ll~ ~.Ul ~~l <)l .::"~;! .•• ~Ul "="'\:S' ~G U J~... ~!J.e tr. ~Y- c:r. Jk...- ;~, u.......;l •.. 1.>~-J~l Komentar na djelo iz arapske sintakse »al-'Awamil al-mi'a« što ga je napisao 'Abdulqad.ir b. 'Abdurr~man al-Gurgani (umro 471/ 170809).15) 16. Sarh al-'Awamil al·mi'a ili Sarh al-'Awarnil li'l.(;uq~ani fi. 'n-nal)w ·

~~ ~ tJ~r.r

-

R-1795

J-!>J' e;:._ ~u1 J-!_,.JI r:r


L. 109b - 132.b; 21 x 13; 14 x 6,5; 21 red na s tranici; araps·ki ta'liq; tekst uohiren crvenom linijom; kustode; teks t osnovnog djela nadvučen crvenom linijom ; papir tamnobijel, srednje debljine i gladak; po\·ez kar toski sa kožnim hrbatom i preklopom; n a ma rginama dosta bi· Iježaka pisanih rukom prepis ivača. Za Gazi Husrevb egovu medresu r ukopis je uvakufio ~mad 'Asim b. Mul;lammad Mutevelić (b ilješka i dva pečat a na fol. 1.•). 17. Sarl) ' ala DThaga

al-mul].ta~ar

fi 'l-ma 'ani

R-4099

l)WI ~_p l ~4) ~dL. 16; 15,3 x 10,5; 10,5 x 5,5; 15 redaka na stranici; arapski ta'liq; osnovni tekst p isan crvenim a komentar crnim mastilom; kustode; papir žućkast srednje debljine; obični kožni povez; na marginama bilješke autora u vezi sa djelom; na listu 1.• bilješka o uvakufljenju rukopisa. 15) Primjerci rukopisa ovog djela nalaze se još u OZ JAZU u Zagrebu, 1566/ II No. 1984/ Ill (Pogl. M. Zd ra lov ić: "Prilog ... ", str. 131.); Orijen ta!· oom institutu u Sarajevu, br. 57/50, fol. 75-108; Univerzitetskoj biblioteci •Svetozar Marković• , Beograd; Biblioteci Franjevačkog samostana, Turcica, Mostar. IPogl. M. Sabanović: Književnost .. . , str. 401-402.). ·

'\<J.

so

Početak

'

(l.b):

:..1_,1

tr

l~ \)j ~J • •. J~I-.:....cil L.~ J&->~_,.. Jf ~ ~~ ./ ~ !l.L...i ~JI0\ ~ ~I ... ..:UI ~~)'\ J_,J.l ... c_\:...i.JI ua_> 1- l pl~~ j&-

." ·":-'t._,li.)!;JI j&- 'j.(_,:.. ..:..:-l>- ..:....b....li .. . ":-'1:5JI ~ .;.,~ Komentar na uvod djela •al-Mul).ta~?ar fi 'ilmi '1-ma'am:.. o arapskoj stilistici koje je napisao Sa'duddin Mas'ud b. ' Omar at-Taftazani (umro 792/ 1390)16) Rukopis je autograf i vakuf Karađozbegove biblioteke iz Mostara. 18. Sarl:l 'ala Drbiiga al-mulJ.tal?ar fi '1-ma'iini

R-5364

~Wl ~ ~l~~> J&- l? - isto kao prethodno djelo L. 42b-53.a; 19,5 x 12; 14 x 6,5; 18 redaka na stranici; arapski nasl].I-ta'liq; osnovni tekst pisan crvenim mastilom; kustode; papir žuć kast, srednje debljine i gladak; povez kožni; na marginama bilješke. Rijedak rukopis ovog komentara je prepisao Al).mad b. Mul:lamad a l-Mostiiri 1120/1708-09. (bilješka na kraju djela). Na J.istu 42.a bilješka o naslovu i autoru djela: ... l].ašiya li dibaga al-mul].tal?ar li , . . Mu~tafa b. Yusuf b. Muriid al-Mostari ...

19. Aš -Sarl,l al-gadid ili Sarl,l'alii. ar-Risala aš-šamsiyya R-793 IT '1-mantiq -J,dl 4 ;___:ji ;j~ 11 ~ • _ ..1..o~l •11 (..;

":?-

'.l'u(:r'

-·C:r'

L. 143; 18,5 x 12,5; različite dimenzije teksta; 21-23 reda na straosnovnog djela nadvučen crvenom linijom u kustode; papir tamnobijel, srednje debljine; povez kartonski sa kožnim hrbatom; na marginama nekoliko prvih listova bilješke. niCl; arapski ta'liq; tekst početku a ostalo emom;

Početak

(l.b):

:,J11

JI _;.:All J_,A:j ~J •. -1.1"~1 _, 1./"_,A.:JI J J_,i..! l ~;~ 01 ~ ~

ll ;JL._)I ..:......;L( U .. -t,?.;l.:......_,JI ~>-!tf!

. . . ., . _•. . ..J

J L..;./' 0l:.._,.-.

Jk.--.a-- ..,?)~ l ~l

JJ t.JJ!_,j ~tf~'-' G?'~ J ... 4.L:....JI ~l J-&-1 .. ·l:ilSJI.. .J} .. -tL:J:.ll J_r.V 0~ 4 ,

~r JI .::...s-p ... v;WI ~ ..:..•li

Ovo ' je komentar rasprave naš-Samsiyya« iz logike koju j e napisao Nag,muddin 'A:Ii b. 'Omar a i-Qazwi.ni (umro 675/ 1276). Pošto je na ovu !'aspravu pisano mnogo komentara i glosa Sejh Jujo je svojim » ovim komentarom« htio da ukloni protivrječja u drugim komentarima i glosama. 16) Pogl. napomenu br. 7

SJ

Autor je djelo počeo pisalli 13. ~afar-a 1101. a završio 17: gumada II iste godine 1 26. XI 1689. - 28. III 1690. (kolofon djela, fol. 143.b). Do lista 4.b je autograf a ostalo prepis dvojice nepoznatih prepi· sivač. Vlasnik rukopisa SaUl). .b . Mul?~afii. Celić, 1290/1873-74. g. (fol. 143.b). . 20. Sar]). 'Isagugr fi '1-man~iq ili Sarl). ar-Risala al-'apriyya R-3974 Jhll ~ ~_,;)'14.JL...)I

ff '1-mani.iq

cr-

Jk-11 ~ ~~l-..;1

cr

L. 1b-23.•; 20 x 14,5; 16,5 x 9; 25 redaka na stranki; arapski ta'liq; tekst osnovnog djela nadvučen crvenom linijom; brojevi i naslovi poglavlja napisani crvenim mastilom; kustode; papir tamnobijel i srednje debljine; tvrd kartonski povez sa preklopom umotan u zeleno platno; na marginama bilješke autora djela. Početak (l. b): : .J_,I

Jh:.14 0Li)'l tf J..aj .:r ~!J~ ... t,?):..._,ll ,:) 1_,. .:r. ~Y- v. Jb-.a.- ':?..)~l ~ l ..tl.

JI;:AAJI ~l J~ ~J .•. wi,:J-1 ~if

Komentar arapske recenzije djela jz grčke logike >>Eisagoge« od Porphyriussa koj u je napisao AJ.iruddln Mufaggal b. 'Omar al-Abhari (umro 663/ 1265.) zbog čega je djelo i poznato po dva naslova.17) Autor je djelo posvetio A!bdurrahman-paši a završio ga je 13. ša'ban-a 1093/ 17. avgust 1682. g. (kolofon djela, fol. 23.•). Na listu 1.• nalazi se ve6a bilješka o uvakufljenu Sejh Jujinih djela za njegovu dušu, uz uslove pod kojim se rukopis može posuđivati i u koje se svr he može koristiti. Na kraju je godina uvakufljenja (1119/ 1707-08.) Rukopis je autograf i vakuf Karađozbegove biblioteke iz Mostara. 21. š arl;l 'Isagiigi fi '1-man~iq ili Sari). ar-Risala al-'a!}riyya fi '1-man~iq ··l.· fl · ;_. ')'l ;J L.. 11 '· _ ·:l.· fl ·

...,....... <) - .r.

-

'/

cr ,_,. . . .

<)

R-3578 ·Ll •

..,r:.Y. • r::?'


L. 4Sb- 84.• 21 x 15; 14 x 6,5; 19 redaka na stranici; arapski ta'Uq;

tekst osnovnog djela nadvučen crvenom linijom; brojevi poglavlja ispisani crvenim mastilom; papir tamnobijel , srednje debljine i hrapav; ima volantnih laga; povez kartonski sa kožnim hrbatom. Djelo je prepisano sredinom ša'bii.n-a 1130/ 1718. 22. šarl). 'Isagiigi fi '1-mantiq iLi Sarl:l ar-Risala Jh:.ll al-'aJ.iriyya fi '1-mantiq Jk:.ll t)~ ~)'l ;Jl.-)1

cr-

17)

R-2017

t) '-F-~~1

cr

Rukopisi ovog djela nalaze se još u OZ JAZU u Zagrebu, No. 1408/I

~o. 1407 /III i 1206/II (Pogl. M. ždralović: "Prilog .. .", str. 127.): Univerzitet:

biblioteci u Bratislavi, TE IS (Pogl. K. Petraček i drugi: Arabische . .. , kataloški broj 224); Biblioteci Kilic Ali-paše u Istanbulu, br. 661, i štampano izdanje u Istanbulu 1316/1898-99. (Pogl. H. S abanovi ć : Književnos t . .. , str. 403--404.).

~koj

52

- isto kao prethodno djelo L. 1b-27.b; 20 x 14; 15 x 9,5; 23 retka na stranici; arapski ta'liq; tekst osnovnog djela nadvučen crvenom linijom; brojevi i nazivi poglavlja ispisani crvenim mastilom; kustode; papir žute boje, srednje debljine i gladak; povez kartonskU sa -platnenim hrbatom; na marginama bilješke pjsane rukom prepisivača. _ Djelo je IPrepi·s ao Celić ~8Jlil_l b . Mul?~afa 15. r.abi'a I 1289/ 23. maj 1872. g. 23. I;Iij.šiya 'ala Sarl_l ar-Risala a'l-'agudiyya fi '1-wa<;i'

R-3957

ll ·,.";_;l> t: J. ;..J...(.JI - "ll..'..l'<:r<..r·~1

k

L. 92; 20,5 x 14; 15,5 x 7,5; 23 retka na stranici; arapslci ta'liq; tekst komentara citiran sa qawluhu i nadvučen crvenom linijom; kustode; papir tamnobijel srednje debljine; tvrd kartonski povez sa preklopom umotan u zeleno platno. Rukopis je autograf i vakuf Karađozbegove biblioteke iz Mostara.

:..J_,I

Početak (P):

~l ~;JI ):All ~l J~~_, .. . ~ ~'ji_, ~~1 ~ e.---1 0--' ~ !l~ ;j L.)J ~ l":,J l ~1_,.4] l ..:__j\)

u... ~).::....)l .)l_,. ~ ..._.Q_..)-! ~ Jh.-.-- .t,?; L:J l

. . . ly;~ J ji 01 u.)) .;\5:;~1 ;\hil .y ~~ .~ 1;~1 ~_,ll Glosa na 'I~amuddinov komentar rasprave o pojmovima · ('ilm al-wa<;i') >>ar-Ris8Jla al-'AguiCLi.yya« koju je napisao 'A<;iududdin 'Abdurral_lm8Jn b . Al_lmad al-lg! (umro 756/ 1355.). Autor je djelo počeo pisati u utorak 26. ~afar-a 1102. g. a završio u s rijedu 6. gumrud-a II isre godine f 29. novembar 1690- 7. mart 1691. g. (bilješka na kraj u djela, fol. 92.•). 24. I;IB.šiya 'ala Sarl_l ar-Risala al-'a<;iudiyya fi '1-wa<;t'

~_,fl

R-2201

<J '-!~l "lL..ji V' Js' ~l>

- isto kao prethodno djelo Lli 77;• 21 x 14,5; 15,5 x 8,5; 23 retka na stranici; ~~~ki ta'liq; tekst komentara citiran sa qawluhu ! nadvučen crvenom hruJom; kustode; papir tamnobijel, srednje debljine i gladak; tvrd kartonski povez sa komim hrbatom i preklopom; na marginama bilješke. Djelo prep~sano iz autograf.a. ~bilješka na ma11gini, fo1. 77.b) 25. Ha~la-i ma n~uma iLi Sarl;l 'alii. al-Luga al-mawsl1ma R-2161 "-!..aLJ4 4.;---)1 ;.all Js; if- ~}i:-- .1.-

bi 'š-šahidiyya

L. 54; 20 x 15; 17,3 x 9,5; 25 redaka na stranici; turski ta'liq; p
53

!

Početak (Lb):

:~JI

o,)/A> (.)~L;:. .."._,.~a.:.. ~Y.' ~J •V"'L...14.J,).}'.J U"'l::i'l .J.:)._,;. U"'l:;- U"'41 0 •

,~ji O-'.J~~ ~~O.J~.)

ct: ~

Komentar djela »Tuhfe-i Sii.hidi«, perzijsko-turskog rječnika ustihovima, koji je napisao Ibrahim Sahidl-dede (umro 957/ 1550.). Ovaj komentar se odnosi samo na metriku rjeČll!i.lm.18) Autor j e djelo napisao u periodu Safar - Rabi' I 1110/1698. (kolofon djela, fol. 54.6 ). 26. Halla-i bi 'š·Šii.hidiyy'a

m~11ma

ili Sar}) alii. al-Luga al-maws111Illa ~J.,hu 4 ~_,..,.,11 ~~

-

Js>

R-635 .. \.:.•, .L ~

c:r-.. ._,.:.:. . .


L 40; 25 x 16,5; 18 x 8,5; 31 red na stranici; turski ta'li:q; naslovi poglavlja ispisani crvenim mastilom; tekst osnovnog djela nadvučen crvenom linijom; kustode; tekst uokviren linijom crvene boje; papir tamnobijel, srednje debljine i gladak; tvrd kartonski povez sa kožnim hrbatom i preklopom. Prepis završen početkom Mu.l)armm-a 1141/ 1728. (kolofon djela, fol. 40.•). Vakuf 'O!ffi.an-efendi, profesora Sim-zađe medrese u Sarajevu (fol. L•).

SUMMARY Sheikh Yuyo, by the manuscripts of his works preserved up to now, can be classed among the best-known scholar s from Bosnia and Herzegovina that composed their w11itings in the oriental languages (Arabic, Turkish, Persian) during t he Turkish Empire. His works from different fields of science make him belong to the scholars well known in the whole Empire in the second part of 17tb and at the b eginning of 18th century. The greater number of bis works, written mostly in the Arbic language, are being kept in Gazi Husref Bey Library in Sarajevo. Out of 26 of those manuscripts, 13 are authographs, which shows that it is impossible to by this Library when the studies of and the research into Sheikh Yuyo's works are in quesllion. The more so since some of his manuscripts are available only this library.

18) Primjerci rukopisa ovoga djela još se nalaze u Orijentalnom institutu u Sarajevu, br. 60 tPogl. H. Sabanović: Književnost ... , str. 409.) i u OZ JAZU u Zagrebu, No. 1443 i No. 1992 (Pogl. M. ždralović: "Prilog ...", str. 130.).

54

'

{, ;

Prva stranica djela »Al-fawa'id al-'abdiyya«

..

'

Posljednja stranica ~jela »Al-fawa'id al-'abd1yya«

•

•• •' l

' ( ....-ll
Prva stranica djela »Mift!!.l;l al-bW?iil li mir'ii t al-' \!liiil fi mirqiit al-WW?fil•

Posljednja stranica djela

»Miftiih al-b~iil li mir'iit al-'~01 · ff mirqiit al-wW?iil•

Zejnll

Fajlć

BIBLOITEKA SEJHA ABDURRAHMANA SIRIJE SA OGLAVKA

-

Prilog istoriji bibliotekarstva BiH u XVIII i XIX

stoljeću

-

U sicllillu bivšeg sarajevskog šeriatskog suda (br. 82, str. 83-87) upisana je ostavština iza Abdtli'rahman Sirrije, naksibendijskog šejha sa Oglavka kod Fojn!ice i pjesnika na našem i turskom jeziku. Iz popisa se vidi da je iza sebe ostavio veliko .unanje, koje je procijenjeno na 79.044 groša. Među ovom imovinom popisana je i njegova biblioteka koja je imala 94 naslova, odnosno 107 svezaka, u vrijednosti od 4.722 groša, kao i dva mushafa u vrijednosti od 420 groša. Iako je o ovom našem šejhu li pjesniku ranije pisano, mi ćemo ovdje ukratko iznijeti njegove biografske podatke, a na kraju ovog rada daćemo bibliografiju dosadašnjih napisa o Sirriji, te autore koji su objavili njegove pjesme na srpskohrvatskom jeziku i rukopise u kojima su sačuvane njegove pjesme. Postojli mogućnost da ima još rukopisa u naši,m bibliotekama u kojima se nalaze njegove pjesme, ali ih mi do sada nismo pronašli, pa će se vremenom, vjerovatno, još pronaći njegovih pjesama. Abdurrahman Sirnija rođen je 1785. godine. Ocu mu je bilo ime Mehmed, a djedu Fadlullah. U mladosti je učio u fojničkoj medresi, ali je više nauke slušao kod šejh Husejna Zukića . Ovaj šejh uveo je Abdurrahmana u nakšibendijski red i dao mu nadimak »Siri« (tajanstveni). On je bio jedini njegov derviš. Poslije ženidbe sa Lejlom, kćeri Mula Ahmeda, Sirrija je na svom imanju na Oglavku sam sagradio tekiju, postao njen šejh i starješina, koju su posjećivali i bosanski namjesnici i druge političke i naučne ličnosti njegova vremena. U narodu je prozvan šejh Sikira, pa odatle potiče i današnja porodica Sikirić. Bio je učen, blag i vrlo pobožan čovjek. Imao je svuda svoj~h drviša, među njima vrlo učenih i močnih ljudi, kao što su bili sarajevski muftija Mehmed šakir Muidović, mostarski muftija hadži Mustafa - Sidki Sarajlić, valija Hercegovine Ali Galib-paša Stočević, Husein-kapetan Gradaščević (koji je bio na njegovoj s trani i uz njegov pokret) i drugi. Umro je 1263/ 1847. godine. Iza sebe je ostavio dvojicu sinova: .Abdullatifa i Sakira i tri kće ri: Vasv.iju, Saćiru i Aišu. U tekijli ga je naslijedio šejh Abdullatif, njegov stariji sin, a posl.ije smrti ovog, njegov mlađi brat Sakir. Popis njegove biblioteke prenosimo, uglavnom, onako kako je upis ana u sidilillu. Međutim, u popisu ima izvjesnih grešaka, što nam je zadavalo malu poteškoću pri određivanju i identifikaciji djela prema izvorima, pa neka djela nismo mogi niti pronaći u pristupačnim izvo!1ima

ss

niti iz naslova odrediti njihovu tematiku. Imena komentatora, najčešće, nismo mogli ustanoviti, jer j e na neka djela pisano više komentara od raznih autora. Pored naslova OZillačen je broj svezaka, a ispod naslova procjena i vrijednost knjige. Radni brojevi u ovom popisu su naši i oni u sidžillu ne postoje. Pošto j e šejh S!irrija bio derviš, to su i njegove knjige bile većinom iz tesavvufa. Uočljivo je da u njegovoj bilioteci najviše djela jednog autora ima od I smail Haqqi Brusevije, š to nas navodi na zaključak, da su mu njegova djela bila omiljena literatura. Iz popisa se, također, vidi da su te knjige bile na sva tri orijentalna jezika, pa opet zaključujemo da je on morao i poznavati dobro ove jezike. Međutim iz popisa se ne vidi da je među ovim knj igama bilo -i njegovih pjesama na našem i turskom jeziku, osim ako one nisu bile na papirima koje su navedene pod rednim brojem 52. Sve ove k.njige, kao i knjige njegovili. sinova i unuka, na žalost, nastradale su i nestale za vrijeme II svjetskog rata1)

I. _ 'i

k

.Jl)l [l J Rilh al- bayan. Komentar Kur'ana na arap· \~

..

skom jeziku. Napisao Isma:n Haqqi al- Brusawi, umro 1137/ 1724. O. M. I, 28. 2. _ ~ ~ .JL..;~ Tefsir tibyiin. Komenta r Kur'ana. Iz naslova

. ... -

1• • ne možemo odrediti ime autora, jer postoji više tefsira pod ovim naslovom. 3. _ 1 ~ ...?;:. ~.w! Memediyye šarhl. Komentar velike poeme vjerskog sadržaja u kojoj je obrađena u smhovima islamska tradicija, naročito u vezi sa Muhamed a. s. i a shabima, te islamske doktrine. Os· nomo djelo napisao je Mul).ammad b . Salil:l b . Sulayman Yazigi Ogh1, Yazigi.zade - Ibn ai-Katib, umro u Galipolju 855/ 1451., a ovaj komentar gore spomenuti IsmaTI Haqqi al-Brusawi. HH II, 1618; O. M. I , 28. 4. 1 _, • ._.\;;j _,_,. M'arifetname Haqqi, enciklopedijsko djelo -

~ ~

J

f•.

o tesavvufu, etici i drugim islamskim naukama. Napisao Say]) Ibrahim Haqqi b. Derviš 'O!miin ai-Arzarilmi as- Sufi al-Hana fi, umro 1195/ 1780. K. Dobrača I , l l. 5. _ t .ll:.:- ju_,;_,. ..:d.. Multaqa Mauqilfati. U sidžillu je ovako na\ A•

pisano. Medutim, u izvorima je

I'

j\j__,i_,ll ~_rl~ ~ l C::~':JI ~- ~.}

To je prevod i komentar na turskom jeziiku poznatom fikhskom djelu M u l t a q a 'l - a b l) ur. Osnovno djelo napisao j e Ibrahim b .· Muhammad al-Halabi, umro 956/ 1549., a ovaj komentar i prevod Mul;.lamm~d -efendi Mauqilfati, polovinom XVII stolj eća . K. Dobrača II, 1558. 1) Vidi: Mahmud Traljić, Sejh Abdurrahman Sirri bio je i kaligraf. Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ, god. XLI/1978,· br. l str. ~~ '

56

6.

_Y' ~ I.)"'Y\;

Qimfis. Neki

rječnik.

Iz naslova ne možemo od-

t.·. rediti na kojem je jeziku niti ime njegovog autora. 7. _ 1 ~ 0\p~ 0\Y-) Vjerov·a tno neko djelo iz stilistike u stihu, 'Cl jer uizvorima nismo mogli pronaći ovakav naslov, pa nam je djelo nepoz.nato. 8. _ \ ~~ ~ Sarh fu!}ii~. Komentar tesavvufskom djelu ..Fu-

A• !}fil? al- Hikem«. Osnovno djelo .napisao je Mul:J.yiddin Abu 'Abdull8.h

Ml!Qammad b . 'AJI, Ibn 'Arabi, umro 638/ 1240., a ime komentatora nam je nepoz.nato. HH Il, 1261. 9. _Y' .W\.:.- ~ r,S::..J"' Sarh Sudi, 'ala Hiifi~. Komentar Hafi?Q-

rf' A•

vom Divanu na turskom jeziku. Divan na per~ijskom jeziku napisao je Samsuddin MutJ.ammad Hafi~ aš·S'Irazi, umro 792/ 1388·9., a ovaj Komentar Al:lmad Sudi al-Bosnavi, umro 1005/ 1596. HH I , 383-4. 10. \ . :. \~l....:;. :. Sarh šama'il-i šarlf. Komentar Zbirci ha-

<.J-l_ .r' If

Cf

.

i. disa »Sama'il-i šarif« o ličnostli i životu Božijeg poslanika Muhamed a. li. Osnovno djelo napisao je Abu'Isa Mul:lammad b. ' Isa al-Tirm'i~!I, umro 279/892., a komentator nam je nepoznat. K. Dobrača I, 123. ll. 1 • .4.? ..:..j, l. Tarikat - i Mul:lammadiye tergemesi. - tS" U:,;> "': -J" fCl Prevod na turski jezik djela o vjerskim poukama i propovijedi iz Kur'ana i Hadisa. Osnovno djelo napisao je Mul:J.ammad b. Pir 'Ali al-Birgavi, umro 981/ 1573.) K. Dobrača I, 268). Iz naslova jme prevodioca ne možemo odrediti, pa nam j e on i nepoznat. 12._ 1 <.?_;;.J~~~ ~L....! Isma'Il Haqqi Pendi 'AHar šertJ.I.

,.

Komentar spjeva poučnog vjersko-moralnog sadržaja kojeg je na perzijskom jeziku napisao Fariduddin Mul:lammand b. Ibrahim al-'AHar, umro 627/1229., a komentar na turskom jeziku napisao je Isma'Il Haqqi al-Brusavi (v. tačku l.) Karatay t II, 2163. 13. _ 1 L>~:..:.;_;~ _,hl ..:;...~; Ruša.l].at li Tariq-i naqšibandi. Bio"\•

grafije nakšibendijskih šejhova koje je na perzijskom jeziku napisao Husayn b . 'Ali al-va'i~ al-Kašiff, umro 910/ 1504. HH I, 903. 14. _ 1 ._,...6)1if 0 ts:_r.; TašritJ.at rin at-Tibb. Neko medicinsko dje-

A• Jo o hirurgiji, od nama

nepo~natog

autora. 57

l

15. _,

,;, JI 1"_ ~~ .)~.>V Sar}) divin ha4rat-i 'Ali al-mar4i. -.> -

u

".

Komentar Divanu pjesama od hazreti Alije, četvrtog hallfe. Komentator nam je nepoznat. 16. _,. ~ _;. t.>P Sar}) ma!navr šarlf. Komentar tesavvuf-

cf' t ••

skom dj elu koje je u stihovima na per-zijskom jeziku napisao Mavlana Galiluddrn Muhammad b. Muhammad ar-Rumr, umro 670/ 1273., a ovaj komentar, vjer~vatno, gore spOmenuti al-Brusavi. O. M. I, 29. 17. _ ' J> ~ t...... l'~~/ ~L:r tab al-}Jitii.b Iri Ismii.'H Haqqi. Zbirka hotbi n a turskom jeziku mistnčnog sadržaja. Napisao spomenuti al-Brusavr. (v. tačku l.) Qayl II, 292; Fliigel III, 481. 18. _ l J> ~ L...../ ;~ Sar}) kabii'ir Ismii.'Il Haqqi. Djelo na

V

'.

turskom jeziku o velikim grijesima, od istog autora. Fltigel III, 143. 19. _ 1 ·~.J. .~ Qa.slde-i burda. Pjesma u slavu Muhammed a. s.

'.

Spjevao Sarafuddrn Abu'Abdullii.h Mu}Jammad b . Sa'fd 694/ 1294. K.

Dobrača

..

al-Bft~?irl,

umro

I , 268.

20. _ ' .J l-P.__" . Sub}Ja-i ~byii.n. Arapsko-tursko-perzijski rječ· o nik u stihu. Napisao Abu'!- Fac,l.l Mu}Jammad b . A}Jmad ar-Rumr, rodom iz Bosne. K. Dobrača I, 381. 21. - 1 ~1_,;:1- 1 Jll.> Dalii'il al-l).ayrii.t. Zbirka sala vata. Sabrao, v je-

r•

rovatno, Mu}Jammad b. Sulaymi?.n al-Gaziili, umro 870/ 1465. K. Dobrača I, 525. 22. _ ' ..,.J...$ Me}Jmediyye. I sto kao osnovno djelo koje je navede\ o. no pod tačkom 3. 23. ~1 JW Gi.ilsLan. Djelo na perzijskom jeziku moralnodidak\O tićkog sadržaja, protkano pncama, anegdotama i sentencijama. Napi-

sao Sayl). Abu 'Abdullah Mušrifuddin b . Muslihuddrn Sa'dr aš-Sirš.-

zi, umro 691/ 1292. HH II, 1504. 24. _ 1

•? Jyl LJ' \

.

. .

Sar}J U~?iil-i 'ašare. Kom entar na turskom

jeziku djelu »Usuli ašare~ koje govori o uvjetima za prijem u derviš.ke redove. Napisao gore spomenuti Ismii.'il Haqqi. O. M. I, 31. 58

25.

Ciicll. Vjerovatno zbirka pjesama od sarajevskog

_' ,J,>y>': \0

pjesnika Mehmeda Cohadžića-Džudije, umro u Travniku 1815. Hazim Književnost Muslimana BiH, 552. 26. 1 ..._A....Y. u~- u~~ •J L...; Risii.Je-i l)ikii.yat l)a4ret,i YU.suf.

Sabanović,

Vjerovatno 27. _ 1

priče

o Jusuf pejgambe:rm.

t.>P .v\.; u.;.i....- M'agiret

nekog Qonevije. 28. _' •=-: p

nii.me Qonawi. Nepoznato djelo, od

'. .~

Qaside-ii munferige. Pjesma koju je, prema

o većini

izvora, napisao Abu'l-Fac;U Yusuf b. Mul)ammad Ibn an-Nal)vi at-Tauzari, umro 505/1111. K. Dobrača II, 899,9. 29. - ·' ~~

J1-- ~10~.)

Divii.n as- Sayyid Mu~tafii. Hll.šim.

o

Vjerovatno Divan pjesama, od nekog as-Sayyid M~tafe Hii.šima. U pris-tupačnim izvorima nismo mogli pronaći ovaj Divan niti njegova autora. 30. _' i')\.....'~1 ~ Huggat al-Islii.m. To je, vjerovatno, djelo u usuli filcha ili ilmul kelama, što ga je napisao Mul)ammad Tii.hir b. MuI:lammad aš-Sirazr, umro oko 1100/ 1688. Qayl I , 392; AM II, 301. 31 . _l ._jJ?

(.)"'!_,>- Havii.s-i l)uruf. Risala o

naročitim

koristima

o harfova (slova), od nepoznatog autora. ·32. _ \ ij.. ~ ~\.....; Risii.le-i 'ilm-i nugii.m. Risala iz astrologije. ~

od nepoznatog pisca. 33 . _ 1 ~Ul .jj. Tul)fe as-sii.likln. Djelo na perzijskom jeziku

\

.

sa područja tesavvufa o vjerovanju, ophođenju i etici. Napisao Sihiibuddin Fadlullii.h b. Hasan at-Turbešti, umro 661/ 1262. HH I, 366; AM II, 821. . 34. - 1 ..J.) • JI .. IJ • 'lb.J ...:_,.) Wl ._,....._.:. Sams al-ma'ii.rif ve lati 'if alyu ........., J o. -'avarif. Djelo sa područja tesavvufa. Napisao ~mad b. 'Ali b. Yiisuf a l-Qurešr al-Buni, umro 622/ 1225. HH II, 1062; Ahlvardt III, 4125.

59

35. _ 1

._.\j~

T'abirniima. Knjiga o

tumačenju

snova, od nepo-

r znatog autora. 36.

_ l o.:l_.r.

.~ W.:l \

37. tog pisca. 38.

_T

-

1

.

Def'a Qas1da-i burda. Isto kao pod br. 19.

JL"J 2 . ~ Tibdan r isala. Risala iz medicine, od nepozna· . ('

c.Sy

..r.

BergivJ. Ilmihal o akaidu i ibadatu na turskom j e2li-

o

k'U. Napisao Bergivija (v. pod tačkom 11.) HH I, 850; Kar atay t I , 82. 39. . _ 1 ..:.. L-U .._!50 Tekmile-i nafaJ:liit. Dopuna djelu ~'il ..::...Lo....4.; o. Osnovno djelo napisao je 'AbdurraJ:lman b . Al).mad al-Gami, umro 898/ 1492. Ovu dopunu ili komentar napisao je njegov učenik 'AbdulgafUr al-Lari, umro 912/ 1506. Djelo sa područja tesavvufa, a obadva su na perziskom jeziku. HH II, 1967., S II, 286., pri s tupačnim izvorima nigdje ne nalazimo. 40. _ \ J i_,:.--1 Ustuvaru. Priručnik o islamskom vjerovanju, vjero. skom čišćenju i namazu, od nepoznatog pisca. K. Dobrača II, 1560. 41. _ 1 0l:....l.S' W.:l Def'a Giilistan. Isto kao pod tačkom 23.

\o

42. -

.1 1 . ., l..h .>..f." ""':-'J

Vaslle-i 'irfan. Neko nepoznato djelo, jer ga u

o pristupačnim

izvorima nigdje ne nalazimo. 43. _ \ Jl.;b Remi Daniyal. Djelo li.z astrologije, prema pre-

J-.J

'('

danju, od _Daniyal peygambera. HH I , 912; K. A. III, 2104. 44. -~ ;'U:.s- ~ - Pandi 'Attii..r. Spjev poučnog vjersko-moralnog sa-

. \ . držaja kojeg je na perzijskom jeziku napisao Fariduddln Mul).ammad h Ibrahim al-'AWir, umro 627/ 1229. K. Dobrača I , 271. 45. _' ili ..:t.:l Dln-'i tamam. Nepoznato djelo, od nepoznatog auto\. ra.

46. _, ..:;..~WI (.~ Minhag al-'abidln. Djelo o p obožnosti, čistoći i

60

duše i čistom životu, kao put u raj. Napisao Abu Hamid Muhammad b. MuJ:tammad al-Gazalr, umro 505/1111. HH II, 1876. · 47. ·-1 ~\)JI ~)':'J Vugube al~arli.'ib. Također nepoznato djelo, o

od nepoznatog pjsca.

48.

• c)\;...t.)~

- 1 .s' U:.J'

•

Bahli.ristli.n tergemesi. Poučno-didaktično

v

djelo na perzijskom jeziku. Osnovno djelo napisao 'AbdurraJ:tmli.n b. AI:t· mad al-Giimi, umro 898/1492., a ovaj prevod na turskJ. jezik, vjerovatno, je od Sem'ije, umro 1000/ 1591. HH I, 256.

49. _ 1

y~l ~

Kašf al- J:tigab. Ovo je vjerovatno djelo sa

,., područja tesavvufa, što ga je napisao aš-Say}) 'Abdullah al-Hattalli.ni ali·$iiff čija nam je biografija nepoznata. :gay! II, 3S8. Međutim postoji

ovakav naslov i prevoda »Fusus al- Hikema« na turskrl jezik, od Malkar a!I YaJ:tya Nev'i efendije, umro 1007/ 1598. Karatay t I, 157.

SO.

-:-l

lS" .U: -~.r' Sarf gumlesi. Neko djelo iz arapske gramati\

·.

ke, od epoznatog pisca. Sl.

_l &U:)~

Halabi tergemesi. Djelo sa

područja

fikha.

y. Napisao Ibrahim b . MuJ:tammad al-Halabr, umro 9S6/1S49., a prevod na turski jezik je od nepoznatog .p revodioca. K. Dobrača Il, 1185, 1196.

52.

e)~ f. JIJJI Avriiq-i perlšan. Nepovezani listovi nekog ili vi-

y še djela. 53. _l

<.>.;:>-1

AJ:ttari. Arapsko-tursk,j rječnik. Napisao Mu~~afa b.

t• Sams uddin 'Ali ai-QaraJ:ti~arl al-Kitli.bevi al-AQtarl, umro 968/ 1560. HH I, 31. 54. 1 . 1 , .; Qara Dawiid. Vjerovatno djelo iz dogmatike, što .).)>- .)~ 1.) OJ .

.

A• ga je napisao Qara Dawiid Izmili, umro 948/1541. K. Dobrača I, 68; O. M. I , 399. 55. _ 1 "'!p J L....J Risala Qušayr.iyya. R.!isala o tesavvufu. Napi\"• sao Abu'-l.Qasim 'Abdulkarim b. Havazin al-Qušayrr, umro 465/ 1073. K. Dobrača I , 191.

61

l 56.

-(;fil ';>~.o t:? ...JL...;

Risala-i Say{l Maula Ilabi. Možda je to ri-

f. •

sala »Maslak at- Talibin«, što ju je napisao Molla 'Abdullah Iliibi Naqšibandi, umro 893/1847. Spomenuta risala je sa područja tesavvufa. Karatay t I, 156, 1; O. M. I, 91. 57. _' ("~...~l ~_;. C:r Sar}). Sir' a al-Islam. Komentar djelu vjer-

...

sko poučnog sadržaja, izrađeno na osnovu sunneta. Osnovno djelo na arapskom jeziku napisao je Mul).amrnad b . Abu Bakr Imarnziide al-Hanafi, umro 573/ 1177., a kometator nam je nepoznat. HH II, 1044. 58. _l 41 L:.L..L Silsilname. Djelo na turskom jeziku sa područja tesavvufa o lancu šejhova ili 59. _'

if"_;. u lt: .)I.)J

učenjaka,

od nepoznatog pisca.

Evrad-i Behii'I šarl).I. Komentar djelu iz te-

savvufa. Osnovno djelo napisao aš-Say{l Bahii'uddin Mul).ammad b. Mul).ammad an-Naqšibandi, umro 791/ 1389., a komentator nam je nepoznat. HH I, 200. 60. 1 . ,..J ..\.il • ~l e.!...; T/~ Sar}). T' alim al-muta'allim va AndalusL Komentar djelu iz nauke o vjersko-moralnom odgoju J lijepom ,-ladanju u čenika. Osnovno djelo napisao je Burhiinuddin az-Zarnugi oko 600/ 1203. (v. K. Dobrača I , 124), a ime komentatora nam je nepoznato. Drugo djelo u ovoj zbirci je kratka risala o arapskoj metrici. Napisao ju je Abu 'Abdullah Mul).ammad b. Husayn Abu'l-Gayš al-Anf?ari al-Andalusi, umro 626/ 1229. K. Dobrača I , 241. 61.

- ' 0:.~)

Jiy ·

Al). val-i arba'In (ili Krk }).al). Neko djelo iz

hadisa ili fikha ili tesavvufa. 62. ' >---:""' 0~~; Divan Subl).L Divan pjesama na turskom jeziku. Napisao Al).mad b. Mul).ammad al-Katib ar-Rumi, umro 1101/ 1689. Ismail-paša, I;?ayl I, 513. 63. _ ' IŠ-j..\ ~1.c-J1 [j- Sar}). Asma-i al-l). usna. Traktat o tumačenju Božijih imena, od nepoznatog pisca. 64 . .:ill ~ c...J Lugal N'imelullah. Perzijsko-turski rječnik. Napisao Ni'metullah b . Al).mad b. al-Mubarak af?-Sofiyewi ar-Rumi, umro 969 / 1561. Karatay t II, 2063. 62

65. _,

~\lJ\.)\.";

Rislla·i aufiq. Neka risala o vefltu (,nešto slično

e gatanju ili bacanju bocke), od nepoznatog pisca. 66. _ \ ~)\).J \...o; Rdsi.la-i didiye. Nepoznata neka risala. 67. _\

• M'al'lifat an-nafs. Vjerovatno neko djelo iz tesa·

~l i.i~

\. vvufa, koje alJAttar (v. pod tačkom 44). spominje na početku svoga djela Tedkire. HH Il, 1740. 68. _ \ ~l;\:$.. MutJ,tar al-fikh. Djelo o fikhu, što ga je napisao

,.

Abu'l-Fagl 'Abdullah b . Mal}.mud al-MaW?ili al-Hanafi, umro 683/1284. K.. Dobrača Il, 1118. 69. _ \ ~!; "':} Tergeme-i Tavaqib. Djelo iz tesavvufa na tur\. skom jeziku. Preveo Derviš Mal}.mud Me!nevi-han, živio u XVI stoljeću. Weisbaden, M. Gotz XIII 4, 141. 70. _:-, ;l."i~l lJ"_,..:. Sumus al-anvar va kunftz al-asrar. U sidžillu

Y• je naslov pogrešno napisan. Djelo o slovima i njihoWI:n tajnama. Napi· sao Abu 'Abdullah Mul).ammad b. Mul;lammad al-'Abdari at-Tilmš.ni al·Mililđ, Ibn al-Hagg, umro 737/1336. Dayl II, 57. 71. _, 44~;1.)""\ ,J\...o; Esrar name. Djelo sa područja tesavvufa, od

•

nepoznatog pisca, jer ovakvih naslova ima od više autora. 72. _ \ ~l ~ ;J L..; Risala min aH1bb. Risala iz medicine, od ne'1'

poznatog pisca. 73. .. ._.• 11 '" u- <..>;J.r

-. <..>r

r:r• Sarh. Sururi 'alii al-Matnawi. - Komen'l"•

tar velike poeme Jz tesavvufa, oooje napisano na perzijskom jeziku. Poemu je napisao Galii.luddin ,Rumija (v. pod tačkom 16.), a komentar Mu~tafa b. Sa'biin as..Surllrl, umro 969/1561. Karatay p, 503, 526. 74. _ \ ......,1"...,..)'1 ,......1..)1 Adab al-asl:lii, Djelo iz etike, ashabima i

.

.

'r

njihovom vladanju od nepoznatog pisca. 75. _ \ ~\.i e)~.) Divin Nabi. Divan pjesama na turskom jeziku.

'. 63

Napisao Y!isuf Nabi, umro 1124/ 1712. Karatay t Il, 2457. 76. _1 r')L.~I i....b.JJ. Rauc,ta al-islam. Djelo moralno-P<>učnog sadro žaja (etika) na turskom jemu. Napisao neki :Abidi, mvio u XV i XVI stoljeću. Weisebaden, M. Gotz XIII4, 165. 77. _ 1 ~UJ I '-:-'1"1 Adab a Halibin. Djelo az et~ke, o vladanju tl

učenika,

od nepo:matog pisca. 78. ~p <.Yli.L.Ii.ld Zubda al-l;laqaiq šarl;J.L Djelo iz tesavvufa,

od nepoznatog komentatora. HH Il, 951.

79.

_, ~l tf ~L,.,_, ~.) Diger risala-i min a~ tibb. Još jedna.

"

ni.sala iz medicine, od nepoznatog pisca. 1

80. - ~ (..)l,JJI ,:;."L,. lA,. JL.,.,_, Risala-i maqiimat Ewiliya CalabL

,

Nama nepoznato djelo. 81. _ 1 ,:,~l ~J'-' J L,.,_, Risala mawiyye al-l;litan. Nepoznato djelo.

,.

82.

_ l ~WI ' c_'--

Sil;lal;l al-masabll;l. I ovo nam je nepoznato.

\0

83.

J.:>f .f~ J L,.,_, Risala-i gikr-i tewl;lld. Neka risala iz tesa-

_ l

o vvufa, od nepoznatog autora. 84 .

-1

.j J:"' JI...; \

.

R~siila-i siyer-
od nepoznatog pisca.

85.

- 1 ~1 ~ 1

al,Hi~n

al-l;lal)ln min kalam-i sayyid-i

\0

al-mursalin. Zbirka molitava sabranih iz govora Božijeg poslanika. Sa• brao Samsuddln Mul;lammad b. Mul;lammad Ibn al-Cazarr, umro 833/ 1429. K. Dobrača I, 371. 86. - 1 ....,1; !J)l.l ~ Nal)ll;lat al-muliik name. Djelo na perzij~o

!>k.om jeziku o uređenju države. Napisao Abil Hamid Mul;lammad b . Mul:lammad al-Gaza!I, umro 505/ 1111. HH II , 1958. 64

87.

_'

.;:...~

4.1;} Tergeme-i nafal)ii.t. Prevod na turski jezik '(•

djela »Nafahii.t al-uns«. Osnovno djelo rna perzijskom jeziku napisao je 'Abdurral)mii.n b. ~mad al-Gii.mi, umro 898/1492., a ime prevodioca ne možemo tačno odrediti. HH Il, 1985. 88. _ \ .;:..I.J~

M~tarat al-navii.zil. To je, vjerovatno, djelo o

o hanefijskom fikhu. Napisao 'Ali b. Abli Bakr al-Marginii.ni al-Hanafi, W11I"O 593/1196. K. Dobrača II, 1021. 89. _' AJ..;..J. Mehmediyya. Isto kao osnovno djelo pod tačkom 3

'f• 90. _ \ ~j J\....;

Risii.la-i remi. Nek~ risala iz astrologije, od ne-

\ poznatog pisca. 91.

-

1 •

•

~- · ll d).;:...\.,~ Hikii.yii.t :QI an-nun J:!ac;lrat. Priče o

'----'.".- 'r

1.> '

:r

Hazreti Zin-Nunu. 92.

-

_ 1 ~J .J~~.) Divii.n R\il:li. Divan ,pjesama na turskom j e-

f. ziku. Napisao 'O!mii.n Rii}_li Bagdii.di, umro 1014/ 1605. Kartay t. Il, 2370. 93. _ l~ .,.l;~...._•.) Daf'a t'abir nii.me kablr. Veći svezak knji~

ge o

o

tumačenju

snova, od nepoznatog autora. 94. ~ l:-,..o .)l;._,l C: ~iji!l If ..:..Al Lugii.t min al-Our' ii.n ma'a Iršii.d-i

~ibyin. Rječnik

Kur'ana sa poukom za djecu, od nepoznatog pisca.

Da bi bar približno sagledali koliko je u to doba knjiga cijenjena i kolika joj je bila vrijednost, navodimo cjenovnik pojedinih artikala, objavljenih u novinama »Bosna«, br. 342, od 2. i 14. januara 1873. godine. Cijene su navedene u vrijednosti para, a knjige u vdjednosti groša. Jedan groš vrijedio je 100 para.

65

Predmet

· oka

:para

l 1

100 94

hljeb kaplama hljeb somun hljeb bosman pšenica dob. pšenica srednja pšenica najniža mlivo dobro mlivo srednje

1 1

1 1 1

78

98 84 80 92 86

I'r~dmet

.

oka .. para

maslo zej tin kafa

1 1 l

šećer

1

pirinač

l l

meso· ovčije meso goveđe so morska

1 l

480 480 640 J40 160 80 80 60

Napominjemo, takođe, da su novine ~Bosna« u to doba koštile l groš. O šejh Abdurahman Siriji pisali su: Bašagić, O BOSANSKOJ KNJižEVNOSTI. Bošnjak - list za politiku, pouku li zabavu. Sarajevo, god. I / 1891; br. l, str. 3-4. 2. Scheich Seifuddin Kemura und dr Vladimir ćorov:ić, Dicht.u ngen bosnische Moslims aus dem XVII, XVIII und XIX Jahrhundert. Šarajevo, 1912, str. 20-24. 3. Augustin čičić i dr Saćir Sikirić, Kroz tekije i samostane. Neke crtice s putovanja po fojničkom kotaru. Narodno jedinstvo, Sarajevo, god. III/ 1920, br. 266-271. 4. GAJRET 1903-1928. Izdao Glavni odbor. Uredio Hamza Huma . Sarajevo, 1028. 5. Dr David Bogdanović, Pregled književnosti hrvatske i srpske Knjiga I. Zagreb, 1932. 6. Mehmed Handžić, Književ;i,ni rad bosansko-hercegovačkih Muslimana. Preštampano iz Glasnika Vrhovnog starješinstva islamske vjerske zajednice. Sarajevo, 1934. 7. Hasan Kikić, Nekoliko svijetlih i nekoliko opskurnih imena u bosansko-hercegovačkoj literaturi. Almanah savremenih problema. Izdanje kluba. Zagreb, 1936, str. 154-165. 8. Muhamed Hadžijahić, Hrvatska muslimanska književnost do 1878. godine. Sarajevo, 1938, str. 10. 9. Dr šaćir Sikirić, Tekija na Oglavku. Sarajevo. Gajret-kalendar za 1941, str. 4251. 10. (Muhamed Hadžijahić), Aljarniado literatura kod Hrvata. Hrvatska enciklopedija, sv. I , Zagreb, 1941, str. 300-301. · l. Dr Safvet-beg

11. Mehmed Handžić, dr Sa6ir Sikirić: Pobožne pjesme (ilahije) šejh Abdurrahmana Sirije. Prikaz. Sarajevo, El-Hidaje, god. V/1942; br. 7, str. 190-191. Drugi prikaz od nepotpisanog autora objavljen je u >>Osvitu« god. I/1942; br. 2, str. 6. 12. (Muhamed Hadžijahić, Književnost na arabici l aljamiado). Enciklopedija Jugoslavije l. Zagreb, 1955, str. 144-145. 66

13. Osman A. Sokolović, Pregled štampanih djela na srpskohrvatskom jeziku Muslimana Bosne i Hercegovine od 1878-1948. godine. Separat iz Glasnika IVZ. Sarajevo, 1957, str. 69-74. 14. Dr Smail Bal.!ić, Aljamiado književnost u Bosni i Hercegovini za Vlrijeme Osmanlija. Godišnjak 1957. Musl >Svjetlost«. 1981. Pjesme na srpskohrvatskom je~iku šejh Sirrije objavili su: Sejh Seifuddin Kemura i dr Vladimir Corović u navedenom svom djelu. Mehmed-beg Kapetanović-Ljubu šak, Istočno blago, sv. II. Sarajevo, 1897. dr Firednich S. Krauss, Slavische Volksvorschungen. Leipzig, 1908. dr Safvet-beg Bašagić, Popis orijentalnih rukopisa moje bibHoteke. Glasnik Zemaljskog muzeja XXVIII, 1916, 3-4. Sarajevo, 1917. Postoji separat. Dr Saćir Siklirić, Pobožne pjesme (ilahije) šejh Abdurrahmana Sirnije Glasnik islamske vjerske zajednice u Sarajevu, god. IX/ 1941 ; br. ll, str. 332-354. i br. 12, str. 362- 373. H. M. Džemaluddin Caušević je uz Gaševićev Mevlud redovno štampao i šejh Sirrine pjesme. Rešad Kadić, Pobožne pjesme bosansko-hercegovačkih MusHmana. Sarajevo, 1969, str. 40-47. Biserije. Izbor iz muslimanske književnosti. Odabrao a priredio Alija Isaković. Zagreb, 1972, str. 238-241. 67

Dr Abdurahman Nametak, Navedena Hrestomatija. Rukopisi u kojima su do sada pronađene šejh Sirrine pjesme: Muhamed-Enver Kadić, Tarih Enved, sv. 24, st·r . 198-199. i 200 - 202. sv. 26, str. 312. Rukopisi: R-3218, 3229 i 3239- sve u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu.

SUMMARY Shaikh 'Abdurra.l;lman Sirriya, the dervish and the poet in Serbe-Croatian and Turkish, bequeathed a very large estate and a valuable ~brary. The library was estimated at 4, 722 units of the Turkish currency, plus two mushafs in the total valus of 420 units of money. This paper briefly presents Shaikh Sirriya's biography a nd gives the list of all the books (manuscripts) found in the liberary after his death together with the names of their authors and the subject matters they treat. The books the originals of which were not found in the library have been listed according to the records of the former Is lamic law court in Sarajevo (no. 82 p. 87) from year 1253/ 1847. The paper also contains the vritings about Sirrya and their a uthors as well as the names of the translators of his poems into Serbo-Croatian.

68

.l..J: .J:lj;f.lh~

~·

!;,j)/JI.:;;: Cl 'Pt! c::::s,.... o.

-hd tf:::il.--.. J.A,_..J ., \o

~ ••

'o.

~~!tiu) f,

s.-!.!l.::t_;s,/2} A•

·tJ.,.

(..;_, ;.,. .L • • ~. ..~>

'

Cl/,,).../, ~.' o •

• 'J popisa knjjga Sejh Abdurrahmana Sirr·ije,

Faksmu

sid!il br. 82, str. 87.

·. ;

Fejzu•ah

Hadžlbajrlć

NAJSTARIJi ORIJENTALNI RUKOPISI IZ PRIVREMENOG INVENTARA GAZI HUSREVBEGOVE BIBLIOTEKE

Prije 7-8 godina priliv novih rukopisa u Gazi Husrevbegovu biblioteku od Odbora Islamske zajednice sa područja srednje i zapadne Bosne doveo je Biblioteku u dosta neugodan položaj. Po pravilima, koja važe u bibliotekarstvu, nikakav bibliotečki materijal ne može se smjestiti u magazin prije nego bude obrađen, to jest dok ne bude inventarisan i ne dobije inventarski broj i signaturu. Kako se u Gazi Husrevbegovoj biblioteci radi na trećoj i četvrtoj knjizi Kataloga Biblioteke, ovaj novopridošli materijal nije se mogao uzeti u redovan rad, jer su bibliotečki radnici angažirani na njemu. Da bi ovaj novopridošli materijal bio koliko-toliko dostupan zainteresiranim, odlučeno je da se on uvede u privremeni inventar i da dobije privremeni inventarski broj. Kako opet inventarski broj je ujedno i signatura, tako su ovi rukopisi, poslije inventarisanja mogli biti dostupni svima, koji su željeli njima se koristiti. Pri uvođenju u ovaj privremeni inventar, rađeno je skraćeno tako da nisu uvođeni svi elementi, koji se inače upisuj u pri normalnom inventarisanj u i katalogiziranju rukopisa. Posao na privremenom inventarisanju novopridošlih rukopisa na jednom radnom sastanku kolektiva Biblioteke, povjeren je meni. Od 18. juna 1979. do 31. decembra 1984. godine u privremeni inventar rukopisa upisano j e 1690 inventarskih jedinica sa 2209 naslova knjiga i to: 1337 arapskih, 683 turskih, 51 perzijski i 137 alhamijado. Svi ovi rukopisi uvedeni su u dvije knjige (sveska) privremenog inventara. U prvom svesku ovog privremenog inventara rukopisa upisano je 1384 inventarskih brojeva sa 1782 naslova i to: 1046 arapskih, 574 turskih, 33 perzijskih i 129 alhamijado. Iz prve knjige (sveska) privremenog inventara rukopisa odabrao sam naj starije rukopise, zaključno sa završenom hidžretskom godinom 1000/1591, jer orijentalni ntkopisi imaju hidžretske datume. Staros t naših najs tarijih rukopisa je po stoljećima ovako: iz VIII stoljeća po Hidžri (XIV stolj eće po n. e.) 713/ 1313, 728/ 1328, 752/ 1351, 761/ 1359, 793/ 1390; iz IX stoljeća po Hidžri (XV) 813/ 1411, 814/ 1411, 826/ 1423, 855/1451, 859/1454, 876/1471, 882/1477; iz X stoljeća po Hidžri) (XVI) 921/1517, 934/1527, 937/1530, 944/ 1537, 948/ 1541, 949/ 1541, 950j 1542, 952/1543, 964j 1554, 971 / 1563, 972/ 1546, 975/ 1567, 978/ 1570, 979/ 1571, 980/1573, 981 j 1573, 997/ 1589 i 1000/ 1591. 69

Kao š to se vidi, p rvi rukopis iz ovog popisa je star 706, a naj396 hidžretskih godina. Ovak vih najstarijih rukopisa našlo se 35. Mnogi rukopisi su oštećeni, pa nemaju početka, a n eki ni početka ni svršetka, što stvara poteškoću kod inventa risanja i uop će obrade rukopisa. Onda se ustanovi struka prema teks tu i upiše općenit naslov (kitab o . . .), na p r. djelo o fikhu, djelo o historiji, djelo o arapskom jeziku i sl. Prva početna riječ je djelo, a druga je struka. Ako rukopis nije manjkav (nakis), onda je ob ično ime djela, a često i autora, utkan u tekst s početka djela. Obično na kraju prepisivač spomene svoje · ime, zatim datum pisanj a ili prepisa a p oneka d i mjesto, gdje je djelo nastalo iii prepisano. mlađi

Postoje i opća pravila (upu ts tva) kod pisanja djela . Tri su obavezna a četiri uobičajena: l. Besmela, spominjanje Božijeg imena,_ 2. Hamdele, iskazivanje zah vale Bogu, 3. Salavat, izricanje blagoslova na Muhameda, 4. Povod pisanju djela, 5. Ime djela, 6. Struka (predmet), 7. Jedinka o kojoj se govori. Ova pravila su vrlo korisna za svakog ko radi n a rukopisima. Kitabu usu/i-l fikh

Autor: Ebu Mensur Muhamed b. Mah mud el-Maturidi, usuli fikh,

arapski, 25, 5 x 18,5. Prepisao Seid b. Abdu lah, godine 713/ 1313. Iz Odbora IZ E. M. 6. 36. Drugi naslov:

Travnik.

Nilzajet u-1 k ifajeti fi dirajeti-1 hidajeti

Autor: Tadlu-š-šeria Omer b . Sadruššeria el-Evvel fikh, araps ki , 24 x 17. Prepisao Muhamed b. Jusuf, godine 728/1328. ' Iz odbora IZ - Travnik. K Il, 1012. Komentar djelu El-Hidaje. Petavai Kadihim, sv. JJ ~utor: _Fahrudin Hasan b. Mensu r el-Fcrgani cl-Uzdžcndi, fe tve, arapski. Prep1sao Džami b. Sadi b. J us uf, godine 952/ 1545.

Vakuf Mir Ali paša, god. 1196/1781. Iz Odbora I Z - Travnik. K II, 1646. Mushafi šerif. V. 20 x 19. Prepis iz god ine 761/ 1359. Eš-$ifau bi-tarifi hukuki-1 Mustafa

Autor: Ebu-1-Ijad b. Musa, hadis, arapski, 20 x 15. Prepisao Emin b Muhamed Tahir e l-Ba lis i, godine 793/1390. 70

K I, 483.

(Prof. Muhamed Tufo, docent Više islamske šeriatsko-teološkc škole u Sarajevu, jednoj grupi služalaca prevodio je ovo djelo 193(r..-19~8. godine po kućama. Bilo nas je 10-12 slušalaca i još sam ja među živim. Rahmetli Tufo mi je nabavio i knjigu-rukopis, iz koje sam pratio prevođenje. Taj rukopis poklonio sam GaziHusrevbegovoj biblioteci.) S erhu-l-Mevakif Autor: Sejjid Serif Ali b. Muhamed el-Džurdžani, akaid, arapski, 22,5 x ,16. Prepis iz godine 913/1411. Vakuf Fejzijje medrese u Travniku. K I, 441, 443. Kitabu-l-tekaddumeti fi-l-luga ili Lugati parisi Arapsko-perzijski rječnik, 14 x 13. Prepisao Semsuddin b. Omer b. Resul b. Suajb, godine 814/1411. Poklon Muhamed ef. Tufe. Tefsiru-1-Kllr'ani-l-ke;-im, od sure or-Rad do kraja. Tefsir, arapski, 29 x 17,5. Prepis iz godine 826/1423. Iz Odbora IZ - Travnik. Envaru-t-tenzil ve esraru-t-tevil, sv. I Autor: Ebu Seid b. Omer el-Bejdavi es-Sirazi, tefsir, arapski, 27 x 17,5. Prepisao Abdulah b. Emrullah godine 843/1439. K I, 156-172. Iz Odbora IZ - Travnik. Mešarikll-l-envari-n-nebevij j t i 111 ill silzalzi-l-ahbari-l-M ustafevij jet i Autor: Hasan b. Muhamed es-Sagani, hadis, arapski, 26,5 x 18. Prepisano u Larendi (Turska) godine 855/1451. Poklon Hadži Jakuba Memića iz Novog Pazara. K I, 313-337. Serhu feraizi S edžavendi Autor: Tursum zade Sejdi, Uskudari, Seria tskonasljcdno pravo, turski, 17 x 13. Prepis iz godine 859/1454. K II, 1864, 1865, 1866, 1932-1. Kitabu Sibevejh fi-n-nahv, manjkav Autor: Ebu Bišr Amr b. Osman, zvani Sibcvejh, sintaksa, arapski, 20, S x 12,5. Prepisao Muhsin b. Mevlana Ahmed cl-Kamt:ri godine 876/1471. E M, II, 1426-7. Odbor IZ Sanski Most. K enzu-d-dekaik Autor: Ebu Berekat Abdulah b. Muhamed Muhafizuddin, sažet priručnik iz fikha, arapski, 27 x 18. Prepisao Hasan iz Kastamunijc: godine 882/1477. 71

K II, 1215. Iz Odbora IZ -

Tr avnik.

Vevfiku-1-i najeti fi šerhi Vikajeti-r-rivajeti

Autor Džumejd b. Sandal, fikh, arapski, 25 x 18. Prepisao Musa b. Salih godine 882/ 1478. K II, 111 1. Iz Odbor a IZ - Travnik. Muški /ati Salt name

Perzijsko-turski

rječnik,

14,5 x 13. Prepis iz godine 889/1484. rječnik sastavljen na ova četiri prin-

U uvodu se naglašava da j e ci pa:

na

l. Perzijski infinitivi po a becedi bez upotrebe arapskih glasova (se, ha, zel, sad, dad, ti, ajn i gajn), 2. Pravila perzijske gramatike, 3. Vrste rij eči , 4. imena (imenice izvedene iz infinitiva) . Djelo je nazva no: Za mršenos ti iz Sah name. Poklon Muhamed ef. Tufe.

početku

EI-Kamzzsu-1-muhit vel-Kabusu-1-vesit

El-Kamusu-1-muhit vel-Kabusu-1-vesit Autor: Mudžiddudin Muhamed b . J akub el-Firuzabadi eš-Sirazi, Rječnik arapskog jezika, 28,5 x 18. Prepisao u Meki es-Sejid el-Bešir Fethullah b. Arif b. Abdulkadir el-Hurmuzi godine 921 / 1917. Vakuf za medresu. Odbor IZ Mostar. E M II, 1306-7. E I-Diamiu-1-vedt.is ili El-F etave-1-B ezzazij j e Autor: Hafisuddin Muhamed e\-Bezzazi, fetve, arapski, 26 x 17,5. Prepis iz godine 934/ 1527.

K II, 1681. Odbor IZ Mostar. SeriJu kitabi Sibevejlz sv. II

Autor: sintaksa, arapski, 21 x 14. Prepis iz godine 977/1569. E M-2, 1306-7. El-Faiku fi garib i-l-hadis

Autor: Džarullah Ebul-Kasim Mah mud b. Omer ez-Zamehšcri, hadis, arapski, 25 x 14. Prepis iz godine 944/1537. Arapska slova Bz do St. K l , 53, 144, 150, 151. 1:.1-Matmubu fi šerhi-1-ma ksud 72

Komenlar od nepoznatog autora, gramatika, arapski, 17 ,S x 12,5. Prepisao Abdulah Fakih el-Konjevi godine 949/1541. Bio vlasnik Besnali Husejn b . hadži Ibrahim. E M

n , 1808, Al., 6800.

El-Vafijetu šerhu-l-Kafije Autor: Sejh Džemaluddin Amr Osman b. Omer lbnu-1-Hadžib, sintaksa, arapski, 20,5 x 14,5. Prepis iz godine 950/1543. E M n , 1370. Iz Odbora IZ - Travnik. Serhu-l-esbab ve-l alamat Autor: Burhanuddin en-Nefis b . Ivad et-Tabib Kermani, medicina, arapski, 26 x 18,5. Prepis iz godine 952/1542. Serhu Gulistan Autor: Jakub b . Sejjid Ali, lijepa književnost, arapski, 21,5 x 15,5. Prepisao Saban b . Kurd godine 964/1554. E M

n, 1504, A M n, 346.

Elči

Ibrahim pašin vakuf. Iz Odbora IZ - Travnik. Risaletun muntavijjetun ala usul-id-din ve furuiha Od nepoznatog autora, vaz, arapski, 19,5 x 20,5. Prepis iz

godin~

971/1563. Elči Ibrahim pašin vakuf za m edresu. Iz Odbora IZ - Travnik. Mushaf, nepotpun Arapski, 28 x 19. Prepis iz godine 971 / 1563. Erebeune hadisen Autor: Muhamed b. Ebu Bekr Usfuri, ha dis, arapski, 21 x 15,5. Prepisao Muhamed b. Ali b. Mevlana Rustem godine 975/ 1567. K I, 120, 369, 370, 371. Elči Ibrahim pašin vakuf. Iz Odbora IZ - Travnik. Envaru-l-aškin Autor: Ahmed Bidžan, tesavvuf, arapski, 30 x 19. Prepisao Hasan Abdulah, učenik Bali efendije Uskubi godine 972/1564. Vakuf Hadži Ali bega Lakišića. O M I, 16- 17. Mefatihu-1-džinan ve mesabihu-1-džinan fi šerlti Sir'atu-1-islam Autor: Jakub b. Sejjid Ali, vaz, arapski, 25,5 x 16. Prepisao Ali b . šejh Husejn eš-Sirazi godine 978/ 1570.

E M

n , 1044, AL,

1734.

Iz Odbora IZ - Travnik. El-l najetrt šerhi-1-Hidajeti 73

Autor: Ekmeluddin Muhamed b. Mal1mud el-Baberti, vaz, arapski, 27 x 19. Prepisao Muhamed b. Ahmed u Halebu godine 979/ 1571-. ' K II, 1014. Iz Odbora IZ- Travnik. Hašijetu ala tahriri-1- kavaidi-l-ma1ttikijjeti fi šerhi-š-Semsijjeti

Autor: Sejjid Serif Ali Muhamed el-Džurdžani, lagika, arapski, 21 x 14,5. Prepisao Ahmed b. Veli b. Sulejman godine 980/ 1573. E M II, 1093.

Iz Odbora IZ - Travnik. Hi:a11etu-l-fetava Autor: Allmed b. Mul1amed el-Hanefi, fetve, arapski, 25 x 17. Prepisao Mahmud b. Mustafa Podgradi (iz Podgrada) godine 981/ 1573.

K II, 1637. Val-uf Ibrallim paše u Travniku. S emu-1-h:i f i-t-zasrif Autor: Saduddin Mesud b. Omer et-Taftazani, gramatika, arapski, 15,5 x 10,5. Prepis iz godine 997/ 1598.

Jz Odbora IZ -

Travnik.

SUMMARY From the second half of 1979 to the end of 1984 Gazi Husrefbey Library got about 1,500 codeces of manuscripts in Near Eastern languages. They all were to be inscribed in a temporary inve ntory because of the fact that the processing of the data on the manuscript holdings of the Library has been underway and that two volumes of the Catalogue treating certain branches of the Isla mic sciences h ave already been p ublished. Most of the newly acquired codeces will be classified in the Appendix to the Ca talogue of the Near Eastern manuscripts of Gazi Husrefbey Library. This paper contains the man uscripts copied before the year 1,000 A. H. (1660).

74

Fazileta· Cviko O GAZI HUSREV-BEGOVOM VAKUFU U SLAVONSKOJ POZEGI

O djelovanju i životu Gazi Husrev-bega pisano je do sada vrlo postoje dvije monografije, spomenica povodom četiristogodiš njice vakufa, te veliki broj manjih i većih studija.1) Na taj naoin je poznato, u glavnom, sve što se odnosi ·n a njegov život i rad, posebno za vrijeme njegovog boravljenja u Bosni na dužnosti bosanskog sandžak-bega (1521- 1525, 1526-1534, 1536-1541. godine), kada je podigao svoje mnogobrojne zadužbine u Sarajevu. Međutim, nije poznato da je on .p odigao i određene objekte u sklopu svog vakufa u današnjoj Slavonskoj Požegi.2) Nešto bliže o ovome vakufu govore opširni popisi požeškog sandžaka iz 1565. i 1579. godine.3) Gazi Husrev-beg, uz kojeg se inače u ovom defterima ne spominje titula Gazi, učestvovao je kao sandžak-beg Bosne u osvajanju Slavonije, zajedno sa smederevskim sandžak-begom Mehmed-begom Jahjapašićem. Uz pomoć vojske koju je doveo tiz bosanskog sadžaka osvojio je 1536. godine sve utvrde i gradove uz Savu, pa dalje na sjever . Tokom 1537. godine osvojen je veći dio Slavonije, a Husrev-beg je sa svojim trupama učestvovao i u bici kod Gorjana (9. oktobra 1537.), kada su ujedinjene trupe okolnih sandžaka pobijedile vojsku pod komandom austrijs kog vojskovođe Kacijanera. Ova je bitka zapečatila sudbinu Slavonije .s) Husrev-beg je učestvovao i u daljim osvajanjima. Pomi..nje se kao Wzrefflbeg lU pismu od 19. novembra 1540. godine, koje je ban Petar Keglev-ić uputio kralju Ferdinandu, a u kojem ga obavještava o sukobima sa Turcima ·kod Đurđevca.6) često;

* * * l) Mirza Safvet (Safvet-beg Bašalić), Gazi Husrev-beg (u spomen 400-godišnjice dolaska u Bosnu), Sarajevo 1907; Truhelka,_ Ciro, qazi Husrevbeg, njegov život i njegovo doba, Sarajevo 1912; Spomemca _Gazt Husrevbegov~ če tiristogodišnjice, Sarajevo 1932; Radovi u Analima Gazi Husrev-begove biblioteke IX-X, Sarajevo 1983. 2) Ovaj vakuf u Požegi samo spominje A. Handžić u radu Gazi Husrevbegov vakuf na prelasku iz XVI u XVII stoljeće, Anali GHB IX-X, Sarajevo 1983. :3) Basbakanlik Arsivi, I-istanbul, Tapu Defteri No. 351, Orijentalni ins1litut, TD No. 105 (tofokopije); BBA, TD No. 672, OI TD No. 10. •) I. Mažuran, Požega i požeška kotlina za turske vladavine, Zbornik •Požega 1227-1977«, Sl. Požega 1977, 163. 5) Isto, 164. 6) E. Laszowslci, Monumenta Habsburgica Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae III, Zagreb 1917, 32.

75

U istočnom dijelu Slavonije for m ira n je .početkom 1538. godine požeški sandžak, a njegova se teritorija š irila i dalje, sve do 1552. godine. Centar sandžaka postala j e Požega. U prvom popisu ovog sandžaka iz 1540. godi?e Požega je upisana kao varoš sa dvije skupine kršćana: džemat varoš t ~vrđave~. dak!~ pod!!rađe i džemat musellema.7) Mu sJ.imansko s tanovmštvo mJe uptsano, ~i ga' je, bez sumnje, bilo, kako u samoj tvrđav~, tako i u va~oši: v?j~ ska istracija, itd. Za p otrebe tog s tanovmštva tr eba lo Je podtćt odr~đene sakralne i utilitarne obje kte. U ovom defteru takvi objekti nisu izričito spomenuti, ali se, na p rimjer, po prisutnos ti imama vidi da postoji bar jedan sakralni objekat islamske p rovenijencije. Isti je slučaj i sa defterom iz 1545. godine.8) Nema upisanog muslimanskog stanovništva, ali se u popisu uživalaca čifluka javlja je da n hamrundži]a Memi. To je dokaz da u gradu pos toj·i bar jedan hamam, za koji će se podaci naći tek u kasnijim p opisima. U opširnom popisu sandžaka Požega iz 1565. godine do nesen je, nakon popisa kasabe Požega, i pregled požešk ih va ku fa. 9) S ob zirom na činjenicu da pregled vakufa susrećemo tek u o vome defteru, pitanje je kada je koji vakuf uspostavljen. Međutim, poš to se zna da je Husrev-beg umro 1541. godine, onda je on upravo u tom periodu između 1537--41. godine mogao da uspostavi svoj vakuf u Požegi. I s ti je slučaj i sa vakufima Mehmed-p aše Jahjapa š ića, koji j e umro 1548. godine, a popis njegovih mnogobrojnih uvakuflj enj a do bara, čij i s u p r ihodi bili namijenjeni zadužbinam a p odignu tim u Beogradu, na laz imo također tek u kasnijim defterima. R azlog t ome je vjerovatno činjenica da je ovo područje bilo u doba osnivanja tih vakufa j oš u vijek r a tno, serhat, pa su u deftere uzisivani samo poreski ob veznici. Međutim, 1565. godine Požega je bila kasaba sa osam muslimanskih mahala i džematom kršćana varoši. U muslim a nskim mahalama upisana je 471 kuća, a u kršćanskom džematu 75 kuća . S ob :l)irom na činjenicu da je u kasabi brojčano daleko p r evla da lo muslimansko stanovništvo, bilo je neophodno da se pod ignu o bjekti sakralnog i utilitarnog karaktera, potrebni tom stanovništvu. Tu nezvaničnu obavezu podizanja džamija, mesdžida, mekreba, banja, 1td. ispunjavali su pojedinci različitih kategorija, počevši od o n ih na naj viš im p oložajima,, na primjer sandžak-bega (požeški sandžak-beg J ah ja-paša podigao je u kasabi džamiju, Ulama-paša tekiju, pakrački mir-i liva Ferhad-b eg je takođe tu podigao mekteb) do ljudi skromnih zanima nja, ali čija djela nisu bila manje značajna (u Požegi su m esdžide pod igli j edan terzija, zatim jedan pisar, itd.).

U Požegi je u s klopu svoga vakufa neke objekte p odigao i Gazi Husrev-beg, koji je, kako je već rečeno, učestvovao i u n je no m osvajanju. U navedenom defteru iz 1565. godine o ni su po p isani pod naslovom Vakufi preminulog i od Boga pomilovanog H usrev-bega, n eka m u je zei) BBA, TD No, 204, S. Musellemi kršćanski pripadnici pomoćnih trupa u osmanskoj vojci. Zauzvrat oslobođen i od plaćanja o d ređen ih poreza. 8 ) BBA, TD No 243, OI TD No. l, 4. 9 ) BBA, TD No. 351, OI TD No. 105, 14.

76

·m zfa')aka, u sam:C}j kasabi .Po.žega. Tu su 'se'·prl.je svega nalazili jedan karavan-saraj i. jooa.n hamam, objekti kci]i su bili obavezno !Prisutni u svakom· muslimanskom miljeu. Uz to je bilo uvakufljeno i 12 dućana i v·i še "z~mljišta . ~a kuće. Prihod oci ·k aravan-saraja upisan je sijakatom, a iznosio je 1100 akči godišnje. Na isti.'je način bio upisan i prihod 9d banje, 12.000 a'kči godišnje. Dućani su donosili 120, a zemljišta 66 akči 'p rihoda godšnje. . Nakon oveg popisa donesena je bilješka da je zemljište, na kojem su ovi objekti podignut:i, ostalo napušteno nakon odlaska nevjernika (kutfar-i h~ksardan hali kalip), pa je od strane mutevellije ovog vakufa Katiba Alije zaposjednuta za vakuf. U to vrijeme, dok je mutevellija požeškog vakufa bio Katib Ali, mutevelija Gaz.i Husrev-begovog vakufa u Sarajevu bio je Murad-beg Tardić, koji je 1541-45. godine bio požeški sandžak-beg. On je i u vrijeme vršenja te dužnosti vodio brigu o Gazi ~us'rev~begovom vakufu. . . Ove su godine među stanovnicima Požege upisani jedan hamamd·žija i tri masera, dakle osobe koje su opsluživale hamam. u· opširnom popisu ovog sandžaka ,jz 15i9. godine upisano je samo ·ono ·što se nalazilo u sastavu vakufa, bez naznake .p rihoda, dakle: jedan karavan-saraj, jedan hamam, dvanaest dućana i sedam zemljišta za kuće. 10) Ponovo se među stanovništvom javlja posluga hamama, s ''tim· što s u ove godine upisana dvojica hamamdžija i dva masera. Interesantno je da se ne spominju službenici karavan-saraja, mada se, recimo, u istom defiteru, među s tanovnicima kasabe Dalj u nahiji Erdut spominje kao stanovnik Memi,karban-sarayi, iako se sam karavan-saraj u ovoj kasabi nigdje izPičito ne spominje. Vakufnama za Husrev-begov vakuf u Požegi nije sačuvana, a vakuf nije mogao biti spomenut ni ~ t~i prethodne njegove vakufnarne11) pošto su one završene prije n ego što je Požega pala u posjed Osmanlija. Međutim, vakuf se još jednom spominje u opšimom popisu bosanskog sandžaka iz ' 1604. godine. 12) u ovome je defteru doneseno s tanj ~ , cijelog Ga.z,i Husrev-begovog vakufa, i to detaljno za bosans ki san· ~žak, dok je prihod za požeški sandžak naveden sumarno, a iznosio je 10.632 akče . . Detaljan popis je donesen u opširnom defteru požeškog ·s~ndžaka, koji, nažalost, nije sačuvan. Po · naslovu pod kojim je ovaJ popis .va.ki.1fa donesen: Vakuf imareta, džamije, medrese, hm1ikaha, mekteba · i turbeta :pokojnog Husrev•bega vidi se da su prihodi ·i vakufa iz Požege bili namijenjeni Gazi Husrev-begovim zadužbinama u Sarajevu. Deset godina nakon Husrev-begove smrti jedan je njegov sluga, odnosno pratilac - Ali, merdum-i Husrev-beg - uživao timar u požeškom sandžaku. Timar mu je bio dodijeljen za vojnu službu.13) 1oy' BBA;'TD'' No. 672, OI TD No. 10, 38.

. Vakufiui.me: iz 1531. godine za džamiju, hanikah, mekteb, imaret i musafirhanu, iz 1937. godine· za medresu, te ponbvo iste godine za džamiju. . . ·' 12) ·Apkani', Tli.puve Kadastro, TD No. 477, OI TD No. 203, 347. . .. '!l)"BBA,"DT No·. 486, OI TD .No. 106, 38. Tiinar je iznosio 5999 akč i, a sastojao se od prihoda sela Donja Svilna' kod Požege, te dijela prihoda čif· ll)

77

Iza toga duB niz godina nema spomena o Gazi Husrev-begovom vakufu u Požegi. Susrećeno ga ponovo u jednom dokumentu iz šikajetdeftera za 1675. godinu.14) Iz dokumenta se saznaje da je požeški kadija Mehmed u ime požešl'ih građana poslao Porni predstavku o tome da su hamam i karavan-saraj, ·koji su dio Gazi Lusrev-begovog vakufa u Sarajevu, jako oštećeni i propali. Pošto se u gradu osjeća potreba za tim objektima (ehali-i kasabanin i1ztiyaclari olmagla .. .), građani mole da se poprave sredstvima tog vakufa. Sultan (Mehmed IV) upućuje naredbu bosanskom beglerbegu i bosanskom muderrusu (?), te požeškom kadiji da se stanje ispita, pa da -se spomenuti objektri poprave. Pošto se zapovijest upućuje najprije bosanskom beglerbegu, znači da je tada požeški sandžak pripadao bosans·kom ejaletu, što je također važan podatak. Sultanova naredba je vjerovatno provedena u djelo; međutim, građani Požege nisu se još dugo koristili ovim Husrev-begovim zaduž· b inama, niti se vakuf koristio zakupninom od dućana i zemljišta. Nakon neuspjele opsade Beča 1683. godine, na ovim prostorima počeli su sukobi širokih razmjera, koji su doveli do toga da je Slavonija 1688. godine prvi put, a 1691. definitivno potpala pod vlast Austrije. Osmanlije više nisu prelazili preko Save, a s njim je izbjegla i većina muslimanskog stanovništva. Od objekata materijalne kulture, podignutih u Hijeme stopedeset-godišnje osmanske dominacije, u Požegi nije ostalo ni traga, a kako su i pisani dokumenti doživjelri istu sudbinu, teško je kronološki pratiti nastajanje i trajanje određenih osmanskih institucija, bilo koje vrste.

SUMMARY During the Ottoman domination in Slavonia (16th and 17th cen· turies) there existed Gazi Husref Bey Waqf in Slavonska Požega. From the Ottoman real estate registries for the Sanjak of Požega for years 1565 and 1579 it can be seen that it consisted of a caravan-saray, twelve shops and several builing plots. The income was meant for Gazi Husref Bey foundation in Sarajevo. The respective endowment charter (wakifname) was not preserved. When Slavonia was occupied by Austria in 1691 the foundation ceassed to exist.

luka _grupe li<;:!': i čišluk.a M_ehmeda, sina Alijina, u granicama sela Donj-i u nahiJJ Ravne. U nJegovom je posjedu bio
78

Muhamed

Hadžijamaković

HADtl AHMED ASIMBEG

MUTEVELić

Jedan od znamenitijih i zaslužnih mutevelija Gazi Husrevbegova vakufa u Sarajevu bio je h adži Ahmed Asimbeg Mutevelić. On je sin Me hme d Redžai ef. koji je vršio dužnost mutevelije Gazi Husrevbegova IVakufa od 1223-1247/1808-1831. god. Mehmed Redžai ef. je ukopan u groblju zvanom »Cekrekčinica« u Titovoj ulici (Veliki park). Na dužnosti mutevellije ·naslijedio ga je stariji mu sin Mehmed Rezai ef. i tu dužnost vršio od 1248-1269/1832-1852. godine. Mehmed Rezai ef. bio je derviš Nakšija, ja'ko !pobožan i u narodu veoma 'cijenjen. Kao mutevellija tbio je vrlo agilan, kao i otac mu Mehmed Redžai ef. Zadnje četiri godine života, spavao je na kožici. Krajem maja 1'852. godine (1268-1851-52) zadesio je ovaj vakll!f i treći poža·r , a-li Me hmed Rezai ef. nije dospio da obnovi izgorjele objekte, jer ga je ubr.zo zatekla smrt. Ukopan je u haremu Begove džamije, 'kraj ulmnih vrata iz ulice Mudželliti. Hadži Ahmed Asirnbeg je rođen 1240/ 1824. god. Bio je dobar kaligraf i poznava-lac pisama, ornamenata i arabeski. Bio je na službi u Gazi HusreV'begovu vak·ufu kao katib (pisar). Bavio se i .poezijom. Dr Hazim Sabanović ga spominje kao pjesnika. 1) Pjevao je na turskom jeziku. Pjeyao je i kronograme. U jednom rukQpisu-medžmui (
79

Od Tebe se stalno nada Asim, ja Rabbena! Ja Rabbe:!a! Grca u plaču, oprosti mi moje grijehe, ja Rabbena! Sakija KRčMARU! Napuni čašu pića da je ispijem, Učini mi dobro, daj pića, žedan sam, da se .nau>ijem. Ako mi daruješ pića o krčmaru,

Sa ljubavlju ću ga ispiti, da se potpuno zanesem, Ako bih popio i kap pića o krčmaru, Postao bih t\·oj bliski zaljubljeni'k i odani sluga. Krčmaru! Kome god si darovao makar kap, Ljubav ga je za tebe vezala, pa da i ja postanem tako vezani rob. Muhamede! Počasti Asima iz svoje darežljive ruke, Za ljubaY Vječno živog, daj pića da se naa>ijem. Kronogram sestri mi Fatimi Ovosvjetsku karpiju svatko mora napustiti. Ovo prolazno ni Sulejmanu nije ostavilo vlast. Srcem i dušom čini la je toliko ibadeta, Dajući ot·por nasilju i nepravdi stekla je popularnost. Njena nafaka (opskrba) je presječena, presjekao je Onaj, koji nafaku daje. Azrail ju je posjetio ·i uzeo emanet (dušu), Sa tom plemenitom ruko m Fatima kći Mehmedova, Prhnu i odleti, uz Božiju pomoć, u Džennet. Asim izreće tarih, ali treba oduzeti dva . . ieka Milostivi sa svojom dobrotom udijeli Fatimi Džennet! 1264/ 1847. god. Kit'a l kad bih sjedio na ovom svijetu u carskom dvorcu, Grob je moje zadnje sjedište, neću vječno ostati na ovom svijetu. Iako je moje srce na ovom svijetu bilo u okovima, Ako se Allah smilu je, nema brige za ovo ovosvjetsko.

Kit'a Znaj da se odjeća po običaju kroji od svakojakih s·kupocjenih tkanina, To godi duši, ali znaj da su ćefini zadnja moja odjeća. Kit'a Bože! Od Tebe želim Džennet, Moja nada su Tvoje riječi: »Ne gubite nadu!« Tako Ti dobrote, Bože, smiluj se ti ~ podari mi! A ja se stidim zbog svojih grijeha. Kako se iz samih stihova vidi bio je dobar IPOZnavalac turskog perzijskog jezika, a i poezija mu je išla od ruke. Po smrti malodobnog sina Mehmed Rezai ef., Mehmeda, 1856. god. h. Ahmed Asimbeg preuzima dužnost mutevellije po jednim izvo·

80

rima 1272/'1·8·5 5-56. a po drugim 1273/1856-57. godine. Vakuf je zatekao u vrlo te§kom stanju. Mnogi objekti su nastradali u požaru, a uz to u vrijeme vladavine Omer <Paše Latasa oduzeta je desetina timar-ima i .v akufu, koja je ranije oubirana od zemljišnih ,posjeda. Ti-me je vakulfu nanešena veli•k a šteta i nastale su loči, veličine 40 x 75 cm, .u stihu .na turskom jezi-ku. Ova ploča je prvobitno stajala iznad ulaznih .v rata musafirhane iz ulice MudžeUiti. Sada se čuva u lapidariju Gazine medrese.3)

M. E. Kadić4 ) navodi da je ovaj kronogram napisao nepoznati autor. Kronogram u prevodu glasi: »Iozmeđu dobrih djela emira svih gazija, I ovo j e jedno djelo od njegovih djela, Asim se potrudio i sredstva utrošio, I kod Hanikaha ljepšu musafirhanu podigao. Nek se uvijek spominje ime Božije, I dobrotvoru uči i poklanja Fatiha za njegovu dušu. Izrečen je jedan dževher k:ronogram, Sagrađen je veći i ljepši Hanikah od prvobitnog. 1274/ 1857-58 godine«, Godina izgradnje musafirhane i Hanikaha izražena je u ovom kronogramu u ebdžed hurufu u !POSljednjem polustihu, pa preračuna ta vrijednost daje navedenu godinu. U drugim izvorima kao godina obnove spominje se 1276. godina. Prvobitna musafirhana sagrađena je prije 1831. na zapadnoj s trani džamije, gdje je sada sahat kula i imaret, a sastojala se od če tiri sobe ;za .goste i jedne sofe, a ispod tih prostorija bile su š tale za konje putnika. Na ovom mjestu u drugoj polovini XVI vijeka sagra· đena je sahat kula i imaretski han. H. Ahmed Asim beg je sagradio musafirhanu na mjestu ,g dje se nala2ila kafana »Aero.plan« (sa /POgledom na Gazi Husrevbegovu ulicu). Ova je musafirhana zatvorena odmah poslije ulaska Austrije u •B osnu 1878. godine. P·rilikom obnove Hanikaha h. Ahmed Asim beg je sagradio teki· ju-semahanu, 'koja je ujedno služila •kao učionica, zatim .predsoblje, sol) M. Mujezinov.ić: Islamska Epigrafika BiH, I, str. 300. 4 ) M. E. Kadić Kronika, sv. 25, str. 225.

Sl

bu za šejha, do nje dva bodili'ka sa po dvij~. sobe. . .t;ra d~oj strani . bi'la su četiri hodnika sa po dvije sobe. Hodm~I su 1b~1 ~a ~vod,_ .a ·sob.e su imale obični plafon. Ispred soba na drugoJ strarn biO Je tnJe?I s~ lukovima koje su nosili' kameni stubovi. n~·k.le pored semah~ne l ' še~ hove so:be bilo je još dvanaest soba za derviše odnosno učeniđce. Hamkah je četiri 1p uta gorio: 1697, 1775, 1831. i 18S1. god. H. Ahmed Asim beg je sagradio novu muvekithanu 1267/·1858-59. g. M. E. = KadićS) navodi tri ·k ronograma. Dva ~rono.gra~a _nalaze se u Divanu Fadil paše Serifovića i njdh je obradiO M. MuJeZI;'lović.6) U oba ova kronoo-rama navodi se 1275/18·58-59. g. kao godina izgradrrje. Dok u trećem"' kronogramu, ikoga je s-a stavio Salih ef. Hadž-ihusejnović-Muvekit navodi se 1276. godina. Kronogram u slobodnom prevodu glasi: »Ovaj odabrani dobrotvor Husrev, zapovjedni·k gazija, Sa svojim lijepim :zadui;binama, učinio je mnogo koristi. Asim se odmah potrudio da se ova sretna muvekithana podigne. Rob Sidkija iz srca izreče dževher tarih. Neka duša ispunjena nurom nađe mjesto u Džennetu 1276. g.« Prema Muvekitu7) h. Asim beg je 1278/ 1861-62. godine irtgradio uz muvekithanu vruće češme sa deset slavina i mal-u prostoriju, gdje se za njih voda grijala, i time pružio olakšicu ljudima da se u zimskim danima mogu lakše spremiti za namaz, a da se ne izlažu nazebi. Iz kronograma koji se nalazi u Divanu Fadif paše Serifovi6a, a koji se odnosi na izgradnju, odnosno obnovu haremSJkih vrata .jz ulice ćizmedžiluk, vidi se da su tu ranije •bila mala tijesna vrata. H . Ahmed Asim beg je ta vrata zamijenio sa .novim širokim i viso'kim vratima 1278/ 1861-62. godine. Prvobitna Gazi Husrevbegova bibliote·k a bila je u sastavu med: rese i služila je za njene .p otrebe. Na inicijativu Serif Osman pašeB) h. 5) M. E. Kadić: Kronika, sv. 2S, str. 224.

M. Mujezinović: Islamska epigrafika BiH, knj. I, str. 301-302. Muvekkit: Tarihi dijari Bosna, 1S4b. Topal šerif Osman paša imenovan je bosanskim namjesnikom 23. I. 1861. .god., a u Sa~ajev~ je došao 18. 2. 1862. god. Ovdje je ostao do 2S. S. 1869. god. Rođen Je u Jednom selu kod Smirne 1219'/ 1804-S. od oca hadži Serifa_ge;- :-po završetk~ nauka služio je kao pomorski oficir, zatim je bio u sl_uzb1 kod znamerutog ;Mehmed-Alije u Egiptu, potom kao valija u v.iše ~ilaJe~•. te kao ~eogradski muhafiz. Umro je u Istanbulu 1874. godine. Bio Je ve~ki. p_obor~~ p'rovođenja_ reformi u Turskoj. U tome je u spijevao zahvalJI:IJI:IĆl SVOJOJ spretnosti 1 sposobnosti. Za vrJjeme njegove vladavine u Bosru Je _sprovede~ reforml!- ~amske voj ske, čiji je tvorac bio njegov -se];u'etar Dzevdet pasa, a _on J~ Je sam sproveo u djelo. Osman paša je sp]f.!vao 1281~18~5: godine Jedan kronogram od 27 stihova, pisan na ~~belom ~~Plrll: veličme SS_ x 84 cm., uramljen u staklenom okviru, pisan lijepim ta lik p1smo~: Oyaj kronogram je čuvan u Upravi Gazi Husrevbegov';l yakuf~, a kasruje Je prenešen u Begovu džamiju •i s ada se nalazi u pr~elj!-1 mm~era. Os~an pa~a u ovom kronogramu hvali sultana Abdul• -~Iza 1 ~ov~:m o ustr<;>js~vu !'uzamske vojske u Bosni. Kronogram je u pre\ ~U ObJa_vJO M. Mujezmov1ć u ANALIMA Gazi Husrevbegove biblioteke, knj. VII .\ _VII~ s tr. 44-45. Muveldt ga je Albilježio u svoju istoriju mt turskom Jeziku. 6) 7) 8 )

82

Ahmed Asim beg sagradio je 1280/1863--64. godine jednu prostoriju uz samu džamiju ispod munare veličine 7 x S m. U nju su tprenešene knjige .iz medrese 1863/64. g., što se vidi iz pečata koji je utisnut na knjigama, na ·k ome je urezana godina 1280. Tom prHikom je 1kreirano mjesto bibliotekara, a nešto kasnije i njegova pomoćnika. Biblioteka j~ iz ove prostorije preseljena u današnje ,prostorije 1935. godine, a nešto kasnije ova je' prostorija .porušena. Osim ovih prostorija !koje je sagradio u haremu, h. Ahmed Asim beg· je sagradio irlmeđu Gazima i Muratbegova turbeta, sa prednje s trane, sobu rza turl>edara. U Sarajevu do 1283/1866. godine nije bilo bolnice. Bile su samo ambul·ante. Te godine se pojavila kolera u Sarajevu i okolici. H. Ahmed Asim ·b eg je !Pristupio te godine izgradnji dvije zgrade za mušku i žensku bolnicu u Klićlik Katib mahali, današnja Halidbašića ulica. Ova boLnica je otvorena 8. 10. 1866. g. Prvobitno je imala 32 kreveta. U ovoj su bolnici IPriiOOni svi bolesnici .b ez ·r azlike na vjeru, i u najviše s~učajeva beS!IJlatno 'liječeni. Troškove bolnice snosio je Gazi Husrevbegov valkuf sve do 1879. godine. Od 1879-1881. godine davala je sarajevska općina vakufu 4:800 kruna, a Finansijska Ravnateljstvo za BiH oprostilo đe vakuf od poreza ..na ove zgrade. Po okupaciji broj bolesnika se stalno !POVećavao, a time i izdaci, pa je .početkom 1882. Zemaljska vlada preuzela ovu bolnicu, a vakuf joj je davao subvenciju Prema podacima koje donose njegovi biografi Osman paša je učinio mnogo dobra. On je bio posljednji veliki turski namjesnik u Bosni. Bio je preduzimljiv, sam je gradio, a davao je i inicijative h. Ahmedu Asim begu za obnoVu objekata, koji su stradali u požaru kao i za izgradnju novih objekata od opće koristi. Kukavica Mehmed paša, bosanski valija izgradio je na Baščaršiji 1166/1752. godine sebil To je bila četverouglasta zgrada sa kupolom, a naIlazila se o1!Prilike na mjestu gdje -se sada nalazi tramvajska pruga. Ovaj sebil stradao je u požaru 1268/ 1851-52. godine. Neki Ing> Ešref je na tom mjestu, odnosno •n a tim zidinama, proširlvši ih za 1,5 m. sagradio policijsku stanicu i time nanio velike nevolje fadijf i putnicima, jer su ostali bez vode. Caršija se požalila Serif Osman paši i on je 1286/1868-69. god. uklonio policijsku stanicu i na današn~e mjestu izgradio zidani sebil sa kupolom i pokrio ga olovom. Kod Dervenije ćuprije, u kožarskoj čaršiji, kupio je nekoliko dućana i na njihovu zemljištu sagradio zgradu za policijsku stanicu. U Cekrekčijinoj mahali prosjekao je novu ulicu od Baščaršije do Mustajpašina Mejdana i dao joj ime »Nova Testa«. To je današnja Kočićeva ulica 1li kako je u narodu poznata ulica Tellali. U toj ulici je k'1!pio deset magaza sa petnaest dućana ispred njih i deset soba iznad dućana, sve pod jednim krovom. Ove objekte je po njegovu odlasku iz Bosne, njegov opunomoćenik prodao Gazi Husrevbegovu vakufu za vrijeme uprave h. Ahmed Asim bega Mutevelića. Godine 1282/ 1865. kupio je imanje od nasljednika lmar_etlić hadži Atijje, kćeri Morića Alibega, koje se nalazilo dva km od SaraJeya. u sei~;~ Dolac. Tu je sagradio moderni ljetnikovac, u kome su se ~kuplJali učeru ljudi i njegovi prijatelji. I ovaj je ljetnikovac prodat po nJegovu odlask'11 iz Bosne ,a kupio ga je Dedaga Cengić. . Serif Osman paša je nastojao da unaprijecli zanatstvo .u Bosm. Do 1282/}865. godine nije bilo ni jednog muslimana o~ućara, pa je on poslao dva mladića u Istambul da izuče kožarski i obućarski zanat. Bio je veliki prijatelj sirotinje. Obilno ju je pomagao, a nekima je iz svojih sredstava davao mjesečnu potporu.

83

od 8.000 'kruna ,godišnje sve do 1894. gocline. Va'kuf je ovu bolnicu .koja je bila jedina u BiH izdrlavao iz svojih sredstava šesnaest godina, a četrnaest godina davao subvenciju. U ovim zgradama bila je bolnica do l. .j ula 1894. godine. U ~Zgradama bolnice prije d·rugog svjetskog rata bio je smješten Gajretov muški konvikt. Iz medžmue Uzunić Esad ef.9) saznajemo da je 1292/1875. goeline ustanovljeno mjesto drugog jmama Begove džamije i da je dozidana munara i sahat kula za 5--6 metara, ustanovljeno je mjesto mudž.evida (nastavnika za tedžvid). U počet~u se tedžvid predavao u džamiji, a kasnije je prebačen u medresu i uveden kao stalni !Predmet. Za njegove tJiPrave je i džamija IPrebojena. MuvekitlD) navodi da je 1292/ 1875. godine donešena »Hilkai šerif« u Sarajevo sa velikom pompom. Ali Saib paša ju je dopratio iz !stambula do Mitrovice, a odatle sa deset bataljona vojske i četrnaest ,p oljskih i brdskih topova Ib rahim !Paša do Sarajeva. Drugog šabana 1292/ 1875. godine stigla je u Sarajevo, gdje joj je priređen veličanstven do· ček. Na doče'k su izašli svi politički i vojni dostojanstvenici, narodni pn•aci, ulema, narod, vojska i učenici do mjesta Hanić i Lipe iza Višegradske kapije u Sarajevu. •Hrkai Serif« bila je umotana u svilenu i iskićenu bošću. Tako umotana nošena je objema rukama izdignutim iznad glave, a pratnja je, idući pješice, skrušeno, iskazujući dužno poštu, gromoglasno učila tekbire i pratila je sve do Begove džamije. Tu je u turbetu Gazi Husrevbega pohranjena u ,posebno izgrađeni stak!leni ormarić, koji je okačen na zid prema jugoistoku (prema Kibli). Prenosi se da je svaki sultan prilikom ustoličenja slao u Mekku prekrivač za Ka'bu i u Medinu zastore na >>Revdai mutahheru« (Muhamed a. s. kabur). Novi prekrivač i restori su s tavljeni na mjesto starih, a ovi bi bili vraćeni u Istambul gdje bi bili pohranjeni u !Posebne trezore na čuvanje i po :potrebi rezani na komade veličine 2 x l m 1 i slati u !POjedine pokrajine i \·eća mjesta, kao što je to ovog :puta poslato u Sarajevo. U to doba u Bosni su vladali nemiri i .pobune. Postoji mišljenje da je Porta koristila ovu priliku, da ubaci ·v ojna pojačanja, a da to ne bude tJiPadno i da ne izazove veće negodovanje masa. Prema Medžmui Uzunića Esad ef. 11 ) hadži Ahmed Asim beg je 1285/ 1868-69. godine krenuo sa svojom majkom na hadž. A prema H. Kreševljakovićull) hadž je obavio 1870. god. Dok je bio na hadžu na dužnosti mutevelije zamjenjivao ga je rođak Asim ef. Uzunić koji je postavljen za zamjenika hudždžetom od 20. oktobra 1869. - 14. redžeba 1286. godine. Koji je od ova dva podatfka otačniji, teško je reći. Uzu· nić je rođak h. Ahmedu Asim begu, osim toga učestvovao je u njegovu radu i zamjenjivao ga, kada j e bio odsutan iz Sarajeva, IPa bi bilo 9) Uzunić Esad ef.: Gillšeni es'aclijja, koja se vodi u Gazinoj biblioteci pod nazivom sidžil 127, L 44b i L 45a (nepaginirani). 10) Muvekit: Tarihi clijari Bosna, sv. IV, L 174 a i b. 11 ) Uzunić Esad ef.: Gillšeni es'aclijje (sidžiJ 127), L 44b i 45a (nepaginirani). 12) H. Kreševljaković: SPOMENICA Gazi Husrevbegove četiristo godišnjice, str. 135.

84

logičn~

da poznaje ž~vot i rad svog rođaka. •P rof. H. Kreševljaković je 01pet sakupljao podatke iz sidžila i drugih ,pisanih izvora i njegovi su podaci pouzdani. Jedino bi se mogla ,p otkrasti greška onima koji su mu sa turskog prevoditi. Ovo nije jedini slučaj neslaganja podataka 'll godinama, koje nalazimo u !Pisanim i·zvorima. Obično su neslaganja rza jednu ili dvije godine. Do'k je bio na hadžu, obolio je, a:li je to lbila snošljiva bolest, pa je po povratku nastavio sa radom. Međutim 1294/1877. godine osjetio je veću malaksalost, 1pa je od Konaka ;zatražio odmor. Godine 1297 /1•879. pojavio se ~požar i nanio veće štete vaJkufsk.im objektima. I!Zmeđu ostalih objekata, tom prilikom izgorio je Đulov han, koji se nalazio na mjestu današnje ~ade me drese i Islamskog fakulteta. Đulov han je graničio sa Hani·kahom, a ulaz mu je bio iz ulice Sarači. Nakon ulaska austrijske ·Vojs'ke u Bosnu h. Ahmed Asim beg odlazi u Turs'ku. Nakon nekoliko mjeseci vratio se u Sarajevo, prodao ne9to imetka i sa familijom otselio u I stambul. Tu je živio par mjeseci, ·k upio 1kuću u Karamurselu i tamo odselio. Međutim, tamošnja klima nije mu .prijala, pa se vratio u Istambul. Dok je bio u Turskoj, traženo je od njega da se odrekne tevlijeta (uprave vakufom) u svoje ime i u ime svojih nasljednika. On na to nije pristao i 1300/.1882. godine vraća -se sa IPOrodicom u Sarajevo i ponovo preuzima dužnost muteveHije Gazina va'kufa. Hadži Ahmed Asim beg Je učestvovao u mnogim borbama, 'koje su se vodile protiv ustanika, a učestvovao je i u otporu austrijskoj vojsci, koja je nadirala iz ,p ravca Donjeg Vakufa i Travnika. 1279/1862. godine odlikovan je za junaštvo u borbi· sa Crnogorcima. 1283/ 1866. g. dobio je orden »Medžedijje« V stepena, a 1285/ 1869. g. orden »Medžedijje« IV stepena. Godine 1866. imenovan je carskim :kapudžibašom. Sva ova odlilkovanja dobio .je na preporuku Serif Osman paše, s kojim je gajio izvanredne !Prijateljske odnose. 1282/1865. godine izabran je od· naroda u ldarei medžlis (Upravno vijeće). Ovaj izbor potvrdila je i ·P orta i imenovala ga članom •tog vijeća. Dok Je !bio u Turskoj vakufom je upravljao Esad ef. U~unić, a pomagao mu je dugogodišnji mutevellijin .pomoćnik Idris hafiz Travničanin, 'k oji je bio desna ~uka 1 h. Ahmed Asim begu i njegovim nasljednicima. Zadnjih godina svoga života h. Ahmed Asim beg je radio .kao .j u ~početku svoje uprave na obnavljanju v3!kiufskih objekata nastradalih u požaru 1879. god. Nakon godinu dana po povratku iz Turske u Sarajevo, boleSJt, koja se pojavila još do'k je bio na hadždžu, i cijelo vrijeme tinjala, sada mu se pogoršala i prikovala oga ·za postelju. Ubrzo se 1preselio na drugi svijet 1301/ 1883. godine, a po Kreševljakovićull) 18. džumada Il. 1302. {4. aprila 1885), Pokopan je u Hemzaninom groblju. ll) H. Kreševljaković: SPOMENICA Gazi Husrevbegove dišnjice, str. 136.

četiristo

go. 8.5.

Imao je dva sina: Mehmed Behdžet bega i Hasan Hamdi beg~ Mehmed Bebdže beg je mđen 1858. godine. Za svoje uprave sagradio je šadrvan i modernu zgradu 'la Gazin m ekteb (na prostoru tiu;gorj~log Đulova hana) i do nje :zgradu 'la kiriju u današnjoj Titovoj ulici. Zgrada mekteba podignuta je 1887. godine. 1901. godine odre'kao se dužnosti m utevellije, a naslijedio ga je
S U MMARY Ahmed Asim bey Muteveli ć (1824-1885) was the manager (mutawwalli) of Gazi Husref bey waqf from 1856 to the end of his life. Although in this !Period of time this ins titution suffered several damages either by fire or for some other reason , under the management of Ahmad Asim bey it started flourishing. The buildings for the waqf h ospital and the library were built, the minaret was erocted, the muwaqqithane was founded etc. The valuable acquisi1ions of the waqf of that time were a b uilding plot at Tešanj and several prof.itable buildings in Sarajevo. Ahmad Asim bey Mutevelić also \vrote poetry in the Turkish Jan",auage. Two of his tp oems, one chronogram and tlhree q it 'as a re found in a codex which is kept in the Oriemal Institute in Sarajevo. This paper contains their fascimiles together with the translation into Serbo-Croat. The author also presents the basic data on rthe life and work of this !earned and deserving citizen of S arajevo of h is time.

86

• Rukopis u aldj Rabbena i S ;-L 97b dž Ahmed Asim b eg·tMutevelić: ! avu, Codex br. 29j , tu u Sru·aJe H a Om l .. alnom I nst1 u Jent o

o

o

•

/., ... _.·..i

'

,... _,__ __ _ ..

•

,

f")

Hadži Ahmed Asim beg: kronogram sestni Fatimi i tri ,Jdtee. Rukopi~S u Orijentalnom tinstJitutu u Sarajevu, codex br. 2932, L 114b

JasOlinko

~~aoiDerović

NEKOLIKO KLASićNIH PO~ORSKIH ASTRONO~SKIH INSTRUMENATA U GAZI HUSREV-BEGOVOJ ~KITHANI U SARAJEVU

(Prilog istoriji astronomije u BIH) Potreba za tačnim vremenom pojavi1a se u Bosni i Hercegovini sa prihvatanjem islamske religije i kulture.1) U novoosvojene krajeve osmanska vlast slala je službenike koji su određivali ·tačno vrijeme pet dnevnih namaza.2) Vremenom se i među domaćim stanovništvom javljaju pojedinci koji ovladavaju tehnikom mjerenja vremena tj. radom sa odgovarajućim instrumentima. Većinom su to školovani ljudi koji se nakon završenog studiranja u Carigradu vraćaju u Bosnu. Stečena znanja oni p.renose na druge tako da se širi krug ljudi koji znaju određivati vr.jjeme. Veliki b roj tih ljudi naučio je samo tehniku određivanja vremena, tj. samo tehničku stranu upotrebe osnovnog instrumenta - mukantarat tahte (rub-ul mukantarat), ne znajući pri tome ništa više o samom instrumentu (način konstrukcije, njegove druge mogućnosti i tome !Slično) . Među takvima nisu bili rijetki čak ni nepismeni.3) Pored određivanja tačnog vremena među domaćim stanovništvom se javljaju i pojedinci koji prave godišnje kalendare - takvime. Svakako je najčuvenij.i Mehmed Razi Velihodžić, za koga njegov savremenik, ljetopisac Mula Mustafa Bašeskija, kaže slijedeće: »U matematici je bio brz i tačan. Svake godine bi na osnovu kretanja zviježđa sastavljao takvime - kalendaTe, pa mu kao astronoI) I u ranijim periodima postojala je potreba za mjerenjem vremena. Na dalmatinskoj obali sačuvale su se starohrvatske crkvice koje svojom orijentacijom i arhitekturom omogućavaju određivanje kako dnevnog vremena tako i pojedinih karakterističnih dana u godini (N. Gattin, M. Pejaković, Starohrvatska sakralna arhitektura, Zagreb 1982.). Sličnih crkvica nije se u Bosni i Hercegovini sačuvalo, osim u temeljima ali je vrlo vjerovatno da je taj način određivanja vremena bio i ovdje poznat (vidi moj prikaz gornje knjige u Archaestronomy, Vol. VI, N~ 1-4, University of Maryland, Maryland 1983.). I određivanje vremena pomoću raboša - jedne vrste kalendara zasigurno vuče porijeklo iz daleke prošlosti. 2 ) O. A. Sokolović, Pregled Stampanih djela muslimana Bosn~ i Hercegovine na srpsko-hrvatskom jeziku od 1878-1948. Dodatak: Tak'l'tm (Kalendar), Glasnik VIS-a, Sarajevo 1959, str. 14 (separat). 3) Prof. Dr. Abdurahman Tupara mi je pričao da je njegov otac O?ada je bio nepismen, naučio mjeriti vrijeme pomoću as_trol.ab-_kvact.rru:tta 1 da je sve do rata obavljao taj posao u Donjem Vakufu tsklJUČtvo radi sevapn.

87

mu nije 'bilo premca u Bosni. Učio je pred Begimanom, ali je 4 njega našio jer poznavaše još i perzijski jezik.« 4) Vremenom se međutim, između takv.ima raznih autora pojavljuju neusaglašenosti, što je dovodilo, .pogotovo kod vjerskih praznika (npr. početak ramazana) do neugodnil1 nedoumica kod vjernika, što s u sa svoje strane znale iskorjstiti razne grupe nezadovoljnika.5) Kada narasle potrebe nisu mogli zadovoljiti ni pojedinci koji izrađuju tal"Vime, dolazi do osnivanja muvekithana ili sahatnica koje predstavljaju prve zvanične astronomske institucije u Bosni i Hercegovini. Do njihovog osnivanja dolazi radi osiguravanja prvenstva u informaciji o· tačnom vremenu molitve, koje je važan činilac u islamskom vjerskom životu, dakle, na jednom polju koje je veoma važno za sval'U državnu upravu i njene institucije. U muvekithanama se pojedinci profesionalno zapošljavaju i njima je posao u muvekitbani osnovno zanimanje za koje dobijaju platu. Za rad u muvekitbanama određivani su najsposobniji pojedinci u praktičnoj astronomiji. Sigurno je takođe, da je i »modernizacija« osmanskog društva kod nas, to jest njegova »evropeizacija«, 30-tak godina prije pripojenja Austro-ugarskoj monarhiji, jedan od faktora koji su doprinijeli osnivanju muvekithana. Muvekithane su osnivali ili vakufi Jli bogati sultanovi namjesnici. je to bilo u rezidencijalnim mjestima ili većim gradovima. Za sada se sa sigurnošću može govoriti o četir~ muvekithane, dvije u Sarajevu i po jednoj u Mostaru 1 Banja Luci. O muvekithanama u Istoč noj Bosni možemo samo pretpostavljati sa manje ili više vjerovatnoće (Tuzla, Gradačac). Obično

U Sarajevu je prva muvekithana osnovana uz Carevu džamiju. Osnovao ju je godine 1270 po H. (1853/54 A. D.) Huršid paša, bosanski vezir, koji je odredio i vakuf za njeno izdržavanje.6) U ovoj muvekitbani za prvog muvekita postavljen je Ali Fagipoznat i kao vrstan kaligraf. Naslijedio ga je Salim Faginović koji se za poziv muvekita osposobio u Carigradu. Muvek
Drugu muvekithanu osnovao je Gazi Husrev begov vakuf. O njenom osrrivanju sačuvana su dva kronograma u zbkci pjesama »Divan« Fadil paše šerifovića.s) 4)

str . 246.

Mula Mustafa ševki Bašeskija, Ljetopis (1740-1804), Sarajevo, 1968,

5) Poznate su diskusije o nepodudaranju takvima VIS-a i Narodne Uzčetrdesetih godina. O tome vidi članke M. Kantardžića u Glasnicima IVZ i VIS-a. 6) H. Kreševljaković, Sahat-kule u Bosni i Hercegovini, Naše starine, IV, Sarajevo, 1957, str. 24. 7) H. Kreševljaković, navedeno djelo, str. 24. t) M . Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga I - Sarajevo, Sarajevo, 1974, str. 301-302.

danice sredinom

88

.Iz njih ·Se vidi da je muvekithana osnovana 1275. godine po H. (1858/59 A. D.). Za prvog muvekita postavljen je Salih Hadžihuseinović. Nakon. smrti (1888. g.) u muvekithani ga je naslijedio njegov sin Husein ·ova inuvek~thana sačuvala se do danas ali je izgubila funkciju !'adi .koje 'je osilov~a. U njoj se čuvaju brojni stari instrumenti za mj!'!rertje vremena i pomoćni pribor. Među tim instrumentima najpoztutiji su· .svakako astrolab-kvadranti, u Bosni i Hercegovini poznatiji pod nazivima r.ub' tahte, mukantarat tahte, iltife ili usturlabi.9). To je :kombinacija. almukantaratnog kvadranta sa skalom za nejednake sate prednje s trarie i sinus kvadr'anta (rub-ul-mugayab) sa stražnje strane. U Gazi Husrev begovoj muvekithani sačuvalo se pet kvadranata. 10) Kao autori javljaju se Sidki Bošnjak iz 1778. godine (instnunent je datiran prema gregorijanskom kalendaru ?), Muhamed AkiJ' iz 1228. po H. (1813/14. A. D.), te dva kvadranta nekog autora koji se potpisao samo kao Ali, ~z 1225. po H. '·(1810/ 11. A. D.) i 1224. po H. (1809/11. A. D .. 11 ) Treba spomenuti i jedan obični kvadrant (satni) kojeg je autor neki Mustafa, a potječe iz 1288. po H. (1871/72 A. D.). Pored ovih .instJrumenata u muvekithani se nalazi još nekoliko vrij ednih instrumenata, kao što· su sklopivi sunčan i sat, gnomoni, libele, prizma za umjetni horizont te jedan oktant i dva sekstanta. O ovim posljednjim, u biti pomorskim astronomsk.i.m instrumentima, biće u daljem tekstu nešto više riječi

sa

• *

*

*

Najs tariji ins tnunent za mjerenje vtsme nebeskih tijela (sunce, zvijezde) u pomorstvu je astrolab. U upotrebi je bio sve do XVI stoljeća. U XV stoljeću pored astrolaba upotrebljavao se i kvadrant. U XVI stoljeću počinje se koristiti tzv. Jakovljev štap (croos s taff) koji j e još od ranije korišten u astronomiji. Jakovljev štap krajem stoljeća zamjenjuje Leđnji štap (back staff) zahvaljujući radu J . Davisa. Njegovim usavršavanj em nastaje krajem XVII stoljeća tzv. Davisov kvadra nt (Davis' Quadrant). 12) Kako- je ovaj instrument bio nepraktičan za manje geografske širine javila se potreba za pogodnijim i preciznijim instrument1ma. Tako nastaju Godfrayev kvadrant (Mariners bow) i Ncwtonov kvadrant, preteča Hadleyevog kvadranta ili oktanta koji se pojavljuje polov1nom XVIII stoljeća, (opisan u Phil. Trans., a patentiran 1734.), odnosno, nešto kasnije i sekstanta. 9) Mada je astrolab kao instrument poznat u Bosni i Hercegovini nije do sada nađen ni jedan sačuvan primjerak. Razlika između astrolaba i astrolab-kvadranta sastoji se više u obliku instrumenta, jer je i.."vadrant u biti astrolab sveden na četvrtinu kruga. tO) V.rijedne zbirke astrolab-kvadranata posjeduju još dr Muhamed Hadžijahić iz Sarajeva i Gazi Husrev begova biblioteka, a za sada su još poznati primjerci iz Gradačca, Tuzle i Konjica. Sarajevski primjerci su katalogizirani i ući će u do sada najveći pregled astrolaba: A. Brieux, F. Maddison, Repertoire des Faeteurs d'Astrolabes et de leurs Oeuvres, I (Islam), Paris (u štampi). ! ... ll) Jedan astrolab-kvadrant od istog autora čuva se u Gazi Husrev -begovoj. biblioteci. Potječe iz 1245. godine po H. (1829-30. A. D.). 1 • , :. t) ,Jedan primjerak ovog tipa kvadranta nalazi se u Pomorskom mu:te:~u u Dubrovniku.

Osnova oktanta izrađena je od drveta, vjerovatno ebanovi111e i premazana zaštitnom bojom. Alidada j držači ogledala su od mjedi. Skala za očitavanje izrađena je od slonovače i umsnuta u žlij.eb u drvenom luku. Od slonovače je izrađena i skala na verneru alidade. Ova kombinacija materijala uobičajena je kod većine starijih aktanata. Ima jedno pomično i dva nepomična ogled~1a i kom~let od tri s":jet!osna filtra (tamni, crveni i zeleni) u četvrtastlm ramoVJma. NedostaJe Jedan komplet filtera između nepokretnih ogledala. Za vi2~.iranje okom služi jedan metalni diopter. Na njega je sa zadnje strane pričvršćen mali zeleni filter. Drugi diopter nalazi se kod prvog nepokretnog ogledala. O k t a n t (Sl. 1.)

Slika l. Spoljašnje dimenzije oktanta su 351 x 283 mm. Poluprečnik luka je 330 mm. Na luku je postavljena skala od = o· do 90' u 1ntervalima po 5'. Između brojnih oznaka su podjele na stepene, a ovi su onda podijeljeni na još tri dijela. Označavanje stepeni skale je udvojeno,U) kako je to uobičajeno kod ovakvih instrumenata, tako da očitanje sa alidade odmah daje visinu svjetla (sunca, zvijezda). To jstovremeno znači da je najmanja podjela skale 10'. Na desnoj strani od nule nalazi se šest, a na lijevoj od 90" dvanaest rezervnih desetminutnih podioka. Skala za očitavanje na verneru ima dvadeset podioka. Njihova odgovara veličini devetnaest podioka na skali luka. Odatle

veličina

Konstrukcija oktanta (odnosno sekstanta) zasniva se na slijedećem principu: Kada se zraka svjetlosti reflektuje od dva o~ledala uza. stopno, ugao između prvog i drugog smjera zrake (ugaona visma svjetla) jednak je dvostrukom uglu između ogledala, tj. ugao a = 2P (vidi sliku). U)

optičkom

90

slijedi da je tačnost vernera 1/2 minute, a tačnost određenja vlSlne svijetla 1'. Za tačno .podešavanje vernera alidada je opremljena tan· gentnim ~arafom. Okta nt je vrlo dobro očuvan. Ima zaštitnu drvenu kutiju po obli· ku vrlo sličnu samom oktantu. Na sredini poprečne letve osnove oktanta utisnuta je koštana na kojoj se može pročitati:

p ločica

Na slici je SPNV putanja zrake koja se reflektuje od dva ogledala; n je normala na ogledalo; NLP ~ ugao između dva ogledala, H - horizont; S - izvor svjetla; v - vizir; (okular); a - ugao između normale na pokretno ogledalo i zrake; b - ugao između normale na nepokretno ogledalo i zrake. Ugao između ogledala jednak je uglu između normala na ogledala nKN. Kako je spoljašnji ugao jednak sumi dva nasuprotna ugla u trouglu, slijedi da je:

s

l~

'Q~

,

l -

\

/

\

/

\

'

/

/

/

/

/ / /

/

H

',

\

' .....

\ \

\

',"h\\ .....

.,!;... '•

.

-

·. ~

\

J7

- iz trougla NKP- NKn = a - b(= ~) -iz trougla NVP- NVP = 2a- 2b. ( = a) Dakle, ugao između prvog i drugog zraka (tj. ugao između horizonta i svjetla) jednak je dvostrukom uglu između ogledala. Veličina tog dvos trukog ugla direktno se očitava na skali (prema: A. N. Stimson, The Sextant, Occasional Tehnical Paper N~ 3 (1975), National Maritime Museum, London).

»E BA- THET«. Treće slovao u pr ezimeJm j e loše utisnu ta tako da se m ože čitati kao

R, L ili P. Sa za dnje strane oktanta n a desnom kraku isp od d ioptra utisnuta je još j edna manja pločica od slonovače, a li prazna. Od sign atura tu je još jedan monogram

ugravi ran na sredini skale na luku. Ko s toj i iza ove signa ture n ij e pozn ato. E BA-THET-a n e ma m eautorima astronomskih instr umena ta u najobim nijem dje lu koje tretira ovu problematiku, E. G. R. Taylora, 14) a ni u ostaloj pris tupačnoj literatur i. Nije p ozna t n i saradnicima Odjela za astronomiju i navigaciju Naciona lnog pomorskog muzeja u Londonu.15) Možda signatura označa,·a nekog od raniji h vlasni ka il i prodavača . đu

Pn·i oktanti rađeni su isk lj uči vo od d r veta, uglavnom od m a hagonija i ebanovine. Jeftiniji oktan ti imaju s ka lu urezanu na drvenom luku dok oni luksuzniji na slonovači ili m jedi. Okta n ti od mjedi počinju se masovno upotrebljavati tek iza 1850. god ine. U .poče tku su oktanti imali dijagonalnu skalu , a kasnije verne r. Do 1870. godine ko-

S e k s 1a n

t

(Sl. 2.1

Slika 2. 14)

E. G. R. Taylor, The Mathema tical Practitioners of Tudor & Stuart England, The University Press, Cambridge, 1954., isti, The Ma thematical Practitioners of Hanoverian England 1714-1840, The Univer sity Press, Cam· bridge, 1966. IS) Za podatak ZJl.hvaljujem Ms Carole Stott.

92

rišten je tzv. tip vemera sa centralnom nulom, a nakon toga uobičajen je tip sa nulom na desnoj strani. Skuplje verzije sa vernerom imaju ugrađen tangentni šaraf za tačno podešavanje skale na verneru. Iz ovih nekoliko podataka vidi se da naš primjerak spada u skuplje instrumente. Može se okvirno datirati oko 1870. godme prema opštem izgledu te uporedbom sa drugim instrumentima.1 6) Osnova sekstanta izrađena je od mjedi. Na nju je sa donje stra· ne pričvršćena drvena drška. Alidada i držači ogledala takođe su iz. rađeni od mjedi. Na luku osnove ubačena je skala za očitavanje od s lonovače. Od istog materijala je i skala .na vemeru. Ima jedno pomično i jedno nepomično ogledalo i komplet od tri svjetlosna filtra (crveni, zeleni i tamni) u četvrtas tim ramovima. Za viziranje je postavljen jedan dipter, ali čini se da nije originalan. Dimenzije sekstanta su 275 x 245 mm. Luk sa skalom ima poluprečnik od 250 mm. Na skali je urezana podjela od o· do ns·p) sa brojnom oznakom na svakih pet stepeni. Manja podjela je na stepene, a ovi su pak podijeljeni na po 20 ll'Ilinuta (najmanja podjela skale 10'). Podjela nije baš najurednije izvedena. Skala za očitavanje .na verneru ima 20 podioka (brojne oznake za S, 10, 15 i 20). Svaki ovaj podiok je opet podijeljen na polovinu. Cetrdeset podioka na skali vemera odgovara veličini 39 podioka na skali luka iz čega proizilazi da je tačnost vernera 1/4 minute, a tačnost očitanja visine svjetla 1/2 minute. Alidada je opremljena tangentnim šarafom. Oktan je relativno dobro sačuvan. Nema zaštitne kutije. Na sredini luka ispod skale ugravirana je jedina signatura na ovom instrumentu: "J B Le Roy Jersey«. U pomenutom djelu E. G. R. Taylora ovog autora ne nalazimo. Le Roy j e opšte ime i dosta je često. Powata je međutim, familija pod ovim prezimenom čiji su članovi Pierre i Jul1en Le Roy poznati časov ničari.ll) Ovaj posljednji je imao četki sina Pierre, Julien David, Charles i Jean Baptiste.19) Možda se iza ·incijala »J B Le Roy« krije Jean Baptiste. J. Baptiste je rođen 1720. godine u Parizu. Clan Kraljevske aka· demije nauka postao je 1751. Umro je 1800. godine. Nije dokumentovan neki njegov doprinos na časovničarskom polju ali se bavio geodezijom, mehanikom i fizi·kom.20) Kao geodet on je mogao posjedovati i jedan seks tan t. Prema gore navedenom ovaj sekstant bi mogli okvirno datirati u drugu polovinu XVIII stoljeća, tačnije dza 1780. godine što nije u 16) A. N. Stimson, Jon Hadley and his Reflecting Quadrant, Occasional Tehnical Paper N~ 2 (1975), Nazional Maritime Museum, London. 17) Uobičajena dužina skale na luku sekstanta je 120 stepeni. 18) E. G. R. Taylor, Mathematical Practitioners, 1714-1840, str. 226. 19) G. Brusa, C. Allix, Julien and Pierre Le Roy, Antiquarian Horology, Vol. 7., N! 7, June 1972, str. 598--606 (separat). 20) Nav. djelo, str. 601.

!13

suprotnosti sa opštim izgledom instrwnenta (dužina. skale, konstmkcija, veličina). To ne opovrgava ni činjenica da ovaj sekstant ima tangentni šaraf koji je generalno usvoj en tek 1920. godine, jer je i ranije bilo instlUlllenata sa ovim poboljšanj em (npr. Ramsdenov sekstant iz 1780. g.). S e k s t a n t (Sl. 3.)

Slika 3. Kompletan sekstant izrađen je od m jedi ali je premazan crnom zaštitnom bojom. Trokutasta osnova ispunjena je mrežom u obliku troliste djeteline. Na n ju je pričvršćena drvena drška. Skala na luku i alidadi je od sreb ra. Na donjem dijelu alidade, ~znad skale postavljeno je mutno st aklo. Na sredini alidade učvršćena j e, na osovinu koja omogućuje pomicanje, poluga na čijem se kraju nalazi mali okular. On služi za preciznije očitavanje. Okular je takođe od mjedi. Alidada je opremljena tangentnim šarafom. Sekstant ima jedno pomi čno i jedno nepomično ogledalo. Ispred nepomičnog ogledala nalazi se komplet od tri filtra kružnog oblika (ze leni, crveni i tamni) , a jspred parničnog komplet od četiri filtra u četvrtastim ramovima (zeleni, narandžasti, crveni i tamni). Na mjestu za viziranje nalazi se nosač okulara promjera 20 mm. Uz instrument , u komple tu se nalaze još četiri okulara, jedna željezna igla sa mjedenom glavom i mali okrugli kompas. Svi okulari su od ispolirane mjedi, vrlo dobro urađeni kao uostalom i sam sekstant. Cijeli komplet ima svoju zašt,itnu kutiju izrađenu od lakiranog drveta.

94

Spolj ašnje dimenzije seks tanta su 210 x 230 mm. Poluprečnik luka je 193 mm. Na luku je postavljena skala, izvanredno precizno urađena, od O' do 1SO'. Cifarske oznake nalaze se na svakih lO'.Svakih S' označeno je malim rombom, a manje podjele - za 1' , 30' i 10', označene su oPticama (najmanja podjela skale je 5'). Na desnoj strani luka nalazi se S, a ma lijevoj 10 rezervnih stepenih podioka. Skala na verneru ima deset podioka označenih sa t. 2, 4, 6, 8, 10. Svalci ovaj podiok je podijeljen na dva dijela, a zatim opet prepolovljen i na kraju podijeljen na tri dijela tako da ukupno ima 60 podioka. Njihova veličina odgovara veldčini 119 podioka na luku što znači da je tačnost vemera 1/ 12' (S"), a tačnost određenja v.isine svjetla 1/6' (10"). Jedna signatura nalazi se na skali. Lijepim slovima je ugravirano: >>Negretti & Zambra, London«, š to omačava firmu koja je izrađivala ovu wstu instrumenata. Njeni vlasnici su bili Henry Negretti (ili Enrico Angelo Ludovico Negretti) i Joseph Warren Zambra, a djelovali su u drugoj polovini XIX stoljeća.21) Interesantno je da firma i danas postoji ali ne proizvodi optičke ' instrumente nego elektroničke sklopove. Starija dokumentacija o trgovačkim odnosima više ne postoji tako da nije bilo moguće utvrditi kako j e išla kupovi na ovog vrijednog seks tanta.

Slika 4. Dr uga signatura nalazi se na jednom od okulara. Ugravirano je pre21ime Kasumović (Sl. 4.). Sva nastojanja da o njemu ne~ to više saznam ostala su bezuspješna. 21) E. G. Taylor, Mathematical Practitioners, 1714-1840, str. 441 i 476. 95

' Bliže datiranje ovog instr umenta može se izvršiti samo poređe njem sa sličnim modelima koji su se proizvodili u Engleskoj.22) Po torne bi se naš sekstant mogao smjestiti u vrijeme nešto prije 1900. godine. Um j e t

n~

h o a· i z o <11 t (Sl. 5.)

Slika 5.

Sastavni dio pribora jednog od ovih inst rumenat a je i »umje tni horizont«. Ovaj pomoćni pribor se i u potrebljava isključivo na kopnu jer zbog ljuljanja mora n ije upotrebljiv na brodu. Izrađuje se u dV'iJe varijante, ili kao posuda sa živo m 1li kao mali tronožni stalak sa crnom planparalelnom pločom koja se može postaviti u horizontalan položaj . Primjerak iz zbirke Gazi Husrev begove muvekithane sastoji se od konkavne metalne posude u drvenoj kutiji, male drvene boce za smještaj žive i prizme sastavljene od dva s takla u m e talnom ramu. Svi dijelovi su izrađeni vr lo kvalitetno i smješ teni u zaš titnu kutiju. J edna ovakva prizma za umjetni horizont nalazi se u Pomorskom muzeju u Splitu. Nema nikakve signature tako da je i porije klo i vrije m e izrade nepoznato. 22)

96

Collection Leonard Linton, izdanje A. Brieux, Paris, 1980, str. 80-81.

;o :··.

*

*

Mada je obrada ovih pomorskih instrumenata iz Gazi Husrev ~?egave muvekithane data na ovom mjestu dosta manjkavo, ipak se iz samog njihovog postojanja mogu izvući dva osnovna zaključka. . . Rrvo, da je i pored konzervativnosti islamske nauke u posljednjim stoljećima osmanske uprave u našim krajevima, pa samim tim i astronomije, .postojala komunikacija sa naprednijom Zapadnom Evr~ pom u izvjesnom ali ne tačno određenom vremenskom trajanju (što se · vidi iz posjedovanja različitih instrumenata i po tipu i po vremenu nastanka). Kada su ·kupljeni ovi vrijedni instrumenti koji su u svoje vrijeme bili zasigurno vrlo skupi, nije moguće tačno odrediti. Takođe se ne zna ni ko ih je kupio, ni gdje, ni da li je neko u tome posredovpo. Od davnina su postojale jake trgovačke veze Bosne i Hercegovine sa Dubrovnikom, a i sa drugim dalmatinskim gradovima. Na ta i mnoga druga zanimljiva pitanja (npr. ko je upotrebljavao te instrumente naime, kao muveki't u Gazi Husrev begovoj muvekithani nije radio Kasumović) odgovor bi se mogao naći u poslovnim knjigama Gazi Husrev begova vakufa iz tog ·p erioda. Međutim, istraživanja u tom pravcu su gotovo bezizgledna s ob1lirom na današnje stanje vakufske arhive. Drugi zaključak koji se može izvesti iz postojanja ovih instrumenata je u vezi sa njihovom namjenom. Oni sigurno nikad nisu bili isključivi i jed!ini instrumenti za tačno određivanje vremena. Rub' tahta je bila i ostala najomiljeniji instrument muslimanskih praktičnih astr~ noma. Za to imamo i jedan posredan dokaz. Naime, neposredno p~ slije .Drugog svjetskog rata M. Pašić, inače muvelcit u Gazi Husrev begovoj muvekithani, prevodi djelo Rub' ul mukantaro, autora Ahmed Zija ibni Rize o osnovama upotrebe i konstrukcije rub' tahte.23) Oktant i sekstanti su vjerovatno bili pomoćni instrumenti kojima se mogla brže izmjeriti visina sunca za dnvenu upotrebu, dok je za ostale p~ trebe i dalje ostajao astrolab-kvadrant kao nezamjenjiv instrument iz jednostavnog razloga, da navedem samo jedan primjer, j er sekstant nema liniju za jutarnji i večenji sumrak, istočni horizont za kraj sahaha, zapadni hor.i zont za akšam itd. Ova tri instrumenta, mada ovdje predstavljena u onolikom obimu koliko su to mogućnosti samog materijala i dostupne literature dozvoljavale, ipak značajno upotpunjuju instrumentarij bosansk~her cegovačkih astronoma, a samim tim obogaćuju i našu astronomsku (i naučnu) baštinu.

, . 23) Ovaj prevod nalazi se u Gazi Husrev begovoj muvekithani. Pisan Je rukom u školsku svesku. Koliko je meni poznato to je jedini prevod nekog djela o astrolab-kvadrantu na srpsko-hrvatskom jeziku.

97

1

SUMMARY ~bout the middle of the last century, a muvekithana or place ~vhere mstruments for time measurements are kept, or . sahatnica as

1t was also called (from Arabic/Turkish »sahat« meariing >>hour« or »clock«) was established in the-then provdnce of the Turkish Ottoman Empire Bosnia and Herzegovina .. Actually, more than one were established. They were thus the first official astronomical institutions in that region of the Ottoman Empire. The first muvekithana or sahatnica (pronunciation: »Sahatnitsah« with the stress· on the first »a«) in Sarajevo was established in 1270 according to -the Muslim calendar (AD 1853/54). The second Muvekithana was established by the Gazi Husref Bey's Vakuf (Vakuf=akin to trustees, or board of trustees). There are two chronograms still extant in the colection of poems "Divan« by Fadil Pasha Serifović. It is quite easily wol'ked out from the chronograms that the second insti•t ution was established in 1275 according to Muslim calendar (AD 1858/59). The first title of the muvekit (or approx. keeper of the institution) was given to Salih Sidki Hadžihusejnović. Muvekithana or the institution has survived to the present day but has lost its onigina! function. lt has numerous old instruments for time measurement and ancillary equipment. The best-knowri instruments are doubtlessly astrolab-quadrants, here in Bosnia-Herzegovina better known as »rub ' tahta«, "mukantarat tahta«, »iltife« of »usturlab«. In the last word one can easily glean -the root of the "astrolab« word.

Apart from them, the muvekithana keeps several more valuable instruments like a folding (collapsible) sundial, gnomons, spirit levels, prisms for creal!i.ng an artificial horizon, one octant and two sextants. The last three instruments mentioned here are especially interesting. The base of the octant is made of wood and has a protectlve layer of varnish. The so-called "alidada« and the mirror holders are made of bronze. The scale for read out is made of ivory. There are one mobile and two fixed mirrors as we! as a set of theree filters. The outer dimensions of the octant are 351 x 283 millimetres. The. arch of the instrument has a scale starting with o· and ending with 90". The »alidadau has a tangential screw. In the middle of the cross bar there is a bone tablet or little plaque. One can read the following letters: »E BA THET«. The third letter in the surname is incomplete and could mean either 'R', 'L' or 'P'. There is also a monogram 'BR', engraved in the middle of the arch scale. It is not known who is hidden behind this sign. The first sextant in ·t he colection is completely made of bronze. The read out scale is made of ivory. There are one mobile and one fixed miror and a set of three filters. The outer dimensions are 275 x 245 millimetres. The scale is div~ded beginning with o· and ending with 115". The alidada has the tangential screw. In -the middle of the arch there is the only ·trade mar.k on the instrument and that is »J B Le Roy Jerseyu. I suppose that the initials J B Le Roy hide Jean Baptiste (1720-1800) one of the sons of Julien Le Roy, the fa.

98

rnous watch maker. 1ean Baptiste
,, of the »sabah« (or morning) the Western honizon for the »aksham« od e\'ening and so forth.

These three instruments nevePtherless mean an importan t contribution to the selection of instruments of the astronomers of Bosnia and Herzegovina, rahter to the history of the science in these lands.

100

Muhamed

Hadžljahić

GRAĐA O POSLJEDNJIM OSTACIMA BOSANCICE U NAS

. U nizu pitanja kojima bi trebalo posvetiti pažnju u izučavanju pisma zvanog bosančica, kulturološki je značajno i to da se utvrdi kada se ono prestalo upotrebljavati. Danas to pismo spada bez sumnje u »mrtva« pisma, iako ima autora koji tvrde da se bosančica još i sada koristi u privatnom dopisivanju,1) ali to može biti tačno samo u sas~im izuzetnim slučajevima. Ovdje postavljeni problem iniciran je još uoči samog prošlog rata, kada je Zadužbina Sare i Vase Stojanovića, Mostarca, puškara iz Užica, financirala terenska istraživanja Fehima Efendića, muzejskog kustosa iz Dubrovnika sa zadatkom da p1ikupi podatke o dosadašnjoj upotrebi stare ćirilice kod musli mana. »Interesovalo me jecc - kaže Efendić - »da nađem ćirilskih pisama i lica koj a se ćirilicom s tarom (bosančica) i danas služe u međusobnoj prepiscicc. Efendić je o rezultatima svojih ispitivanja sastavio izvještaj, koji je objavljen u sedmoj svesci Godišnjaka Zadužbine Sare i Vase Stojanovića 1939, Beograd 1940, str. 40-44. Neće biti na odmet da se u ovoj prilici kao svjedočanstvo naše nemarnosti i odsustva osjećanja o važnosti znanstvene dokumentacije upravo u Analima Gazi Husrev-begove biblioteke navede jedna Efendićeva konstatacija, prema kojoj je u Sarajevu tražio »ne bi li našao gde u arhivima nešto o staroj ćirilici . Obišao sam kutubhanu Careve džamije, arhiv Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu. U njima nisam našao ništa.«2) Efendić 1) Upor. Thorvi Eckhardt, Die Bosančica. Osterreichische Osthefte. Ja. hrgang 20, Heft l , WJen 1978, str. 185. 2) Danas se u Arhivu Bosne i Hercegovine čuvaju dva dokumenta, pi· sana bosančkom, d to zapis narodne pjesne Lički Mustajbeg na 32 stranice (pod br. 724) i pismo Hadži Mustafe MemJševića sinu Meh.medu iz 1911. godi· ne •p od 731. - Poznato mi je da su sarajevski kolekcionari Aco Poljanić i Osman Asaf Sokolović sakupljali dolrumentaciju pisanu bosančicom. Poljanić je čuvao dio zaostavštine Mehmed-bega Kapetanovića - Ljubušaka, koji je svoja djela konaipirao bosančicom, a onda bi mu tekst transliterirao i dotjerivao J ozo CabuJar. Za Sokolovića znam da je prikupljao tekstove bosančicom koje su mu pojedinci pisali na njegov zahtjev. U njegovoj zaostavštini nalazi se i primjerak u St:ambolu štampane »Marifetanamec, u kojoj je na marginama Meluned-beg Kapetanović Ljubušak bosančicom bilježio od~ varajući prijevod, •k oji je trebao objaviti. Donosimo ovdje faksimil nekih mjesta iz •Marifetname«. Sokolovićeva zbbirlca arhivskog materijala čuva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, ali je još uvijek nesređena. 3) To međutim nije tačno. Tomislav Raukar, koji je naj temeJjitiJe proučavao bosančicu kaže da •bosanskohercegovački muslimani nisu pisah samo begovsltirn pismom, već i onim tipom brzopisa koji je u svemu .srodan dalmatinskoj bosančicic. U Historijskom arhlvu u Dubrovniku (Diplomata et

lOt

je u ove istraživačke svrhe posjetio osim Sarajeva još i Bugojno i Tuzlu. Utvrdio je da su se bosančicom •tada, tj. pred rat, služile begovske porodice Cengići, Kapetanovići iz Vitine, Đumi šići (iz Banje Luke), Zulfikarpašići iz Foče, Sulejmanpašići iz Bugojna , Ljubovići iz Nevesinja, Hafizadići iz Travnika i dr., dok je upotreba bosančice u Tuzli i bosanskoj Posavini - kaže - iščezla. Govorili su mu o dvjje \TSte bo sančice, od kojih je jedna hercegovačka, a i Ibrahim-beg Sulej manpašić mu je kazao, da postoje dvije vrste stare ćirilice: Kapetano,ića i Sulejmanpaši ća. Bosančica se posebno širila među ženama. E fendiću j e Kosta Popadić iz Bugojna tvrdio da begovi doseljeni iz Dalmacije, osim Kapetanovića, nisu znali s tare ćirilice, niti s u se njom e služili.-') Među ostalin1 Efendić n avodi kako su se u govori između grabo,·skili kmetova i begova pisali istovremeno turskim i našim jezikom ćirilicom, ali da nije mogao pronaći ni jedan njil10v primjerak. 4) Ci tajući Efen dićev izvještaj stiče se opći utisak da j e bosančica u punom izumiranju. Efendić je poduzeo i to, da formira jedan album sa teks tovim a stare ćirilice u muslimana, no u kojo je mjeri to realizirao i gdje bi se taj album nalazio nije mi poznato. Dalji jedan pokušaj anke tiranja današnjeg stanja bosančice uči nio je nO\ije \Tijeme (1952. i 1953. godine) Vojislav Bogićević, prikupivši izvjestan broj pisan1a pisanih starom brzopisnom ćirilicom . Bogiće·,·ić j e u svojoj knjizi »Pismenost u Bosni i Hercegovini« (»Veselin Masleša«, Sarajevo 1975, str. 257-265) objavio nekoHko pisarna i njiho'i.h faksimila, koje su po njegovoj inicijativi pisali članovi porodice Cengić iz Foče i Rataja, Filipović i z Foče i Hašimbegović iz Prijepolja. Donio je i faksimil bosančicom pisanog pisma I smail-bega Selmanovća Ali-paši Cengiću od 27. VII 1879. Od porodica koje su se služile oV'im pismom izričito još spominje Zulfikarpašiće iz Foče, Selmanoviće iz Prijepolja i Teskeredžiće iz Travnika. Bogi ćević navodi da s u se poslije okupacije m uslimani u Bosni služili ćirilico m u do piisvanju sa svojim rođacima i poznanicima iseljenim u Tursku, a na isti način s u se dopisi,·ali roditelji sa svojim sinovima, koji su bili regrutrani u austro-ugarsku vojsku . Bogićević smatra da se to pismo »kao specifično porodično, uz arebicu , zadržalo do d a našnjeg dana, premda rijetko«.5) Ja sam također prikupio nešto građe o nestajanju bosančice u nas, ali je to imalo karakter uzgred.nog i sporadičnog zapisivanja podataka. Smatram da tek p redstoji jedno sis temats ko i kompleksno acta br. 3278) Raukar je pronašao priličan broj dokumenata s bosanskohercegovačkog područja k?ji s1:1 pisani takvom bos
102

istraživanje fenomena bosančice u bosanskih muslimana, u kojem će osim izučavanja zadnje faze bitisanja bosančice biti obuhvaćeno i istraživanje morfoloških, grafijskih i jezičnih osobina i tipova ovog pisma u jednoj historijskoj retrospektivi. Ja ću u ovoj prilici saopćiti podatke do kojih sam došao o upotrebi bosančice u novije doba, i to: Karakterističan je slučaj koji se dogodio u Travniku negdje oko 1948. godine: Jedna begovica obratila se tamošnjem narodnom odboru podneskom, pisanim bosančicom. O tome sam tražio informacije od direktora Muzeja u Travniku Stipe Lozića, koji mi je u pismu od 16. I 1971. odgovorio: Ono o čemu mi pišete dobro mi je poznato. Naime, taj dokumenat - pisan bosančicom - jedne hanume iz porodice Teskeredžića - imao sam u rukama 1948. godine prilikom pregleda opštins,ke arhive Uer sam tad obavljao dužnost sekretara Gradskog odbora), a odnosio se na žalbu parnenute hanume na otkup sijena koji joj je izvršen na području Kasapovića (današnjeg Novog 'f.ravnika). Kako u to vrijeme nisam računao da ću iz uprave preći na rad u muzej, to nisam vodio računa o ovome dokumentu. Prilikom boravka fra Augustina Kristića u Trav.n iku, koji je - uzgred rečeno - dobar dio svog vremena proveo u muzeju pregledajući materijale i interesujući se za sve što bi moglo doprinijeti razjašnjavanju kulturne istorije i prilika u Travniku, ispričao sam mu za ovu žalbu. Pošto sam još uvijek bio opštinski funkcioner, pokušao sam da u arhivi nađem hanumino pismo, ali mi to nije pošlo za rukom. Mora da ga je neko uklonio ili pak, prilikom godišnjih sređivanja - ne znajući šta to u njemu piše - uništio!? Zabilježio sam još jedan slučaj u kojem se stranka obraćala vlastima podneskom, pisanim bosančicom. Pričao mi je naime ing. Munir Gavrankapetanović da se njegova nana Bega-Begzada hanuma Gavrankapetanović, rodom Bašagićka iz Nevesinja, godine 1879. obratila osobno caru Franji Josipu s pritužbom protiv seljaka koji su joj u Hutovu Blatu prisvojiti neku zemlju. Imala je 25-30 godina, a već je tada bila izgubila muža. žalbu je napisala bosančicom. Od cara je dobila odgovor, također napisan bosančicom, u kojem se obavještavala, da će joj zemlja biti vraćena. Begzada hanuma je pričala svome unuku Muniru, da su svi Bašagići (iz Nevesinja) i Gavrankapetanovići (iz PočHelja) znali bosančicu . Moj otac I smet-beg - kaže Munir - dopisivao se sa svojom majkom bosančicom otkako je otišao iz Počitelja na školovanje p a sve do Begzade hanum-ine smrti u decembru 1940. Ing. Munir je sačuvao dva takva pisma. Ovo su pismo inače nazivali bosančica. U porodici begova Rizvanbegovića iz Stoca (Begovina) također se upotrebljavala bosančica. Majka poznatog revolucionara i publiciste Asima Behmena (1899-1924) ~z Stoca bila je rodom Rizvanbegovićka i znala je bosančicu (saopćenje dra Rusmira Mahmutćehajića). Iz porodice Rizvanbegovića je i Naile hanuma koja je bila udata zn Camil·

lOJ

je u ove istraživačke svrhe posjetio osim Saraj eva još i Bugojno i Tuzlu. Utvrdio je da su se bosančicom •t ada, tj. pred rat, služile b egovske porodice Cengi6i, Kapetanovići iz Vitine, Đumišići (iz Banje Luke), Zulfikarpašići iz Foče, Sulejmanpašići iz Bugojna, Ljubovići iz Nevesinja , Hafizadići iz Travnika i dr., dok je upotreba bosančice u Tuzli i bosanskoj Posavini - kaže - iščezla. Govorili su mu o dvije \TSte bosančice, od koj ih j e j edna hercegovačka, a i Ibrahim-beg Sulejmanpašjć mu je kazao, da postoje dvije vrste s tare ćirilice: Kape tanovića i Sulejmanpašića. Bosančica se posebno širila među ženama. Efendiću je Kosta Popadić iz Bugojna tvrdio da begovi doseljeni iz Dalmacije, osim Kapetanovića, nisu zna li s tare ćirilice, niti su se njome služi1i.3) Među ostalim Efendić navodi kako su se ugovori između !ITahovskih kmetova i begova pisali istovremeno turskim i našim jetikom ćirilicom, ali da nije m ogao pronaći ni jedan n jihov primjerak.4) Ci tajući Efendićev izvješ taj s tiče se opći utisak da je bosančica u punom izumiranju. Efendić je poduzeo i to, da formira jedan album sa tekstovima s tare ćirilice u muslimana, no u kojo je mjeri to realizirao i gdje bi se taj album nalazio nije mi poznato. Dalji jedan pokušaj anketiranja današnjeg s tanja bos ančice uči nio je nm·ije vrijeme (1952. i 1953. godine) Vojislav Bogićević, prikupi,·ši iz\·jestan broj pisama pisanih s tarom brzopisnom ćiPilicom. Bogiće;ić je u svojoj knjizi »Pis menost u Bos ni i Hercegovini« (»Veselin Masleša<<, Sarajevo 1975, str. 257-265) objavio nekoliko pisama i njihO\ih faksimila, koje s u p o njegovoj inicijativi pisali članovi porodice Cengić iz Foče i Rataja, Filipović iz Foče i Hašimbegović iz J.>rijepolja. Donio je i faksimil bosančicom pisanog pisma Ismail-bega Selmanovća Ali-paši Cengiću od 27. VII 1879. Od porodica koje su se služile ovim pismom izričito još spominje Zulfikarpašiće iz Foče, Selmanoviće iz Prijepolja i Teskeredžiće iz Travnika. Bogićevi ć navodi da su se poslije okupacije m uslimani u Bosni služili ćiri licom u dopiisvanju sa svojim rođacima i poznanicima iseljenim u Tursku, a na isti način s u se dopisi,·ali roditelji sa svojim sinovima, koji su bili regrutrani u a us tro-ugarsku vojsku. Bogićević sm atra da se to pismo »kao specifično porodično, uz arebicu, zadržalo do dan ašnjeg dana, premda r ije tk0<< .5) Ja sam također prikupio nešto građe o nestajanju bosančice u nas, ali je to imalo karakter uzgrednog i sporadičnog zapisivanja podataka. Smatram da tek p redst oji je dno sistem ats ko i kompleksno acta br. 3278) Raukar je pronašao priličan broj dokumenata s bosanskohercegovačkog područja koji su pisani takvom bosančicom. Za nas je u ovom .J>?gledu posebno značajno pismo Abdulah ef. Denišlića iz Sarajeva od 19. IX 1102. (p~d br .. }27817). Radi se o . n~~em ~jiževniku, ~iscu opsežnog đipio matara 1 ka<;tiJI Abdulah ef. DerušliJI. PnJ~vod toga diplomatara izvršio je Abdulah Polimac, a čuva se u Akademiji nauka i umjetnos ti BiH. i Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. ~) Formulari ovih ugovora štampani su u Stambolu u izvršavanju Saferske. naredbe od 12. septembra 1859. Sklapali su ih »na jeziku razumljivom Z':l ObJe stran~· u dya Pr:imjerka, čif.luk-~ahibija. i st":r)ešina čiflučkih porodica..Tr~balo Je da ih. ObJe str~e pnznaJu potp1som ali muh urom a potwđi vala ~~ Je v.l.ast. Neko_liko. ova~V!h ugovora naJ~ se u mo:n.e posjedu. . ) ~OJISlav Bog~ćeVJć, PISmenost u Bosnz t Hercegovmt. »Veselin Masle~«. SaraJevo 1975, str. 257-265.

102

istraživanje fenomena bosančice u bosanskih muslimana, u kojem će osim izučavanja zadnje faze bitisanja bosančice biti obuhvaćeno i istraživanje morfoloških, grafijskih i jezičnih osobina i tipova ovog pisma u jednoj historijskoj retrospektivi. Ja ću u ovoj prilici saopćiti podatke do kojih sam došao o upotrebi bosančice u novije doba, i to: Karakterističan je slučaj koji se dogodio u Travniku negdje oko 1948. godine: Jedna begovica obratila se tamošnjem narodnom odboru podneskom, pisanim bosančicom. O tome sam tražio informacije od direktora Muzeja u Travniku Stipe Lozića, koji mi je u pismu od 16. l 1971. odgovorio: Ono o čemu mi pišete dobro mi je poznato. Naime, taj dokumenat - pisan bosančicom - jedne hanume jz porodice Teskeredžića imao sam u rukama 1948. godine prilikom pregleda opštinske arhive Uer sam tad obavljao dužnost sekretara Gradskog odbora), a odnosio se na žalbu parnenute hanume na otkup sijena koji joj je izvršen na području Kasapovića (današnjeg Novog T·r avnika). Kako u to vrijeme nisam računao da ću iz uprave preći na rad u muzej, to nisam vodio računa o ovome dokumentu. Prilikom boravka fra Augustina Kristića u Travniku, koji je - uzgred rečeno - dobar dio svog vremena proveo u muzeju pregledajući materijale i interesujući se za sve što bi moglo doprinijeti razjašnjavanju kulturne istorije i prilika u Travniku, ispričao sam mu za ovu žalbu. Pošto sam još uvijek bio opštinski funkcioner, pokušao sam da u arhivi nađem hanumino pismo, ali mi to nije pošlo za rukom. Mora da ga je neko uklonio ili pak, prilikom godišnjih sređivanja - ne znajući šta to u njemu piše - uništio!? Zabilježio sam još jedan slučaj u kojem se stranka obraćala vlastima podneskom, pisanim bosančicom. Pričao mi je naime ing. Munir Gavrankapetanović da se njegova nana Bega-Begzada hanuma Gavrankapetanović, rodom Bašagićka iz Nevesinja, godine 1879. obratila osobno caru Franji Josipu s pritužbom protiv seljaka koji su joj u Hutovu Blatu •p risvojili neku zemlju. Imala je 25-30 godina, a već je tada bila izgubila muža. žalbu je napisala bosančicom. Od cara je dobila odgovor, također napisan bosančicom, u kojem se obavještavala, da će joj zemlja biti vraćena. Begzada hanuma je pričala svome unuku Muniru, da su svi Bašagići (iz Nevesinja) i Gavrankapetanovići (iz PočHelja) znali bosančicu. Moj otac Ismet-beg - kaže Munir - dopisivao se sa svojom majkom bosančicom otkako je otišao iz Počitelja na školovanje pa sve do Begzade hanumine smrti u decembru 1940. Ing. Munir je sačuvao dva takva pisma. Ovo su pismo inače nazivali bosančica. U porodici begova Rizvanbegovića iz Stoca (Begovina) također se upotrebljavala bosančica. Majka poznatog revolucionara i publiciste Asima Behmena (1899-1924) ~z Stoca bila je rodom Rizvanbegovićka i znala je bosančicu (saopćenje dra Rusmira Mahmutćehajića). Iz porodice Rizvanbegovića je i Naile hanuma koja je bila udata za Camil·

lOJ

-bega Bašagića. Od 1916. godine živjela je u Sarajevu u kući Safvet-bega . Bašagića. Bašagićeva kćerka dr Enisa, udata Knežić pričala im. je da se Naile hanuma stalno dopisivala bosančicom sa svojom rodbinom. sve do smrti 1933. godine. Pisala je u Brčko (Ruhiji Mehmedagić), Ne,·esinje (Smail-begu Bašagiću), Bijeljinu (Seflci Mu-radbegović), u Stolac ·. (Rizvanbegovićima), Počitelj (Begzada hanurni Gavrankapetanović) i dr. »Naila je živjela kod nas« - kaže dr Enisa »ali mi nismo mogli kontrolirati njenu poštu. To nam je pismo izgledalo kao stenogr'afija. Kad bi je pitali što joj to pišu, ona bi neodređeno odgovarala: svašta.« To pismo Naila h anuma je zvala bosančicom. »Bosančicom se služ ila i moja majka Fahrija hanuma rođena Bašagić« - kaže dr Enisa. Također je i moja sestra Almasa udata Demirović znala bosančicu , aH je zaboravila. Danas živi u Jajcu Đul hanuma Filipović, rođena 1907. godine, koja se do prije 40-tak godina služila bosan č icom . Ona je to pismo naučila od majke Halise hanume iz travničke porodice Hafizadić, udate za Ljubovi ća, koji se doselio u Jajce, a ova opet od svoje m ajke Hafizadićke. Đul hanuma se udala u Jezero za bega Filipovića. Boraveći majka u Jajcu, a kćerka u Jezeru stalno su stajale u prepisci, s l užeći se bosančicom »da nitko ne može pročitati što piš u, naročito kočijaši, koji su prenosili poš tu.« Đul hanuma se dopisivala i s braćom, ldriz begom Ljubodćem, dok je ovaj studirao pravo u Zag1·ebu (umro oko 1927/ 1928) i IbrahL'Tl-begom koji je živio u Jajcu u roditeljskoj kući poginuo u posljednjem ratu). Zamolio sam Đulhanumu da i meni napiše pismo kako je pisala svojoj rodbini. Izgovarala se da je već zaboravila bosan č i c u , no ipak mi je 13. IX 1984. uputila pis mo. Tekst pisma bosan čicom glasi: Draga Fe hma hanuma i Muhamede, 2ao mi je što ste otišli i š to ste malo bili. Drugi put Mahsuz selam Đula Filipović.

dođite.

Latinicom je dodala napomenu: »pisano Bosančico m, to je mene moja mati naućila.u Preporučila mi je da i ja naučim bosa nčicu i na p osebnom listu dodala alfabetar, uporedno sa slovima bosančicom i Jatinicom. U prilici sam priopćiti još jedan alfabetar sa uporednim · slovima bosančice i latnice, koji je sastavio prije desetak godina Džavid Miralem sim Edhema iz Sarajeva. On je to pismo naučio u parodičnom krugu begovske porodice Miralema, koja potječe iz Jemenlića Odžaka pokraj Donjeg Vakufa. Svojevremeno sam stupio u vezu i sa Ali-begom Kapetanovićem iz Vitine. On mi je prije 15-20 godina slao pisma pisana bosančicom. 0 \'dje objavljujem faksimil jednoga od tih pisama. Zanimalo me je da li se u begovskoj porodici Gradaščevića iz održalo p_is_a nje bosančicom (koju je na pr. Husejn-kapetan poznavao i upotrebljavao). Saznao sam od Asije h anume Gradašče:vić . rođene Eminagić, rodom iz Tešnja i njezina sina Muhameda-Bege, da se njen muž, odnosno Begin otac Mus taj-beg služio bosančicom, . G9-. dine 1923. pred udaju Asije, ona se dopisivala sa Mustaj-begom bos~.n-

Gradačca

104

čicom.

·Asija hanuma naučila je bosančicu (a tako su je i zvali) u Maglaju od neke Osmanefendince (koja je bila udata za Osman ef. Muradbašića). Ona je podučavala djevojke u pisanju bosančicom, pa je tako osiQ'l Asije naučila pisati bosančicom još i kćerka Edhem-bega Uzejrbegovića, koja se udala u Gradačac za Jahića. ·U begovskoj porodici Sijerčića u Goraždu :osvi su se članovi porodice« služili
105

u

p<)rtaža broju od 10. aprila 1934 s potpisom M. B. (Mile ~oroj_eV'ić?). Semsa· hanuma je rekla novinaru da je rođena u Pruscu .1· potJeče ..Iz porodice begova Skopljaka. Doslovce je kazala: ·Kad sam ja dijete i djevojka, pa i mlada žena bila, drukčiji je vakat bio. Onda, kad se žensko dijete rodi nije išlo kao .. • sad u škole, nego čeka u roditeljskom domu do udaje. Ono, nisu tada ni ljudi išli u naročite škole, osim onih iz ilmijje, a kamo li mi žene. Ali eto u nas, u kući i u još nekoliko begovskih kuća u Bugojnu, Jajcu, Travniku, Vakufu · j Lijevnu, učile su i žene čitati i pisati. I •to ovu naši ćirilicu bosančicu, »begovicu«. I ova naša iz naših krajeva različna je od one u Posavini ili u Podrinj u. Pa i muški su pisali sa njom, ali samo bezi, ko i mi begovice. I eto ·kad sam u mladosti naučil a od moje majke da pišem i čitam bosanči-com, onda sam učila ves ti razne u-r neke po svili i kadifi, a bome i po bezu. Učila sam sufaru, i m usaf i Kur'an časni. Ovom prilikom je Semsa hanuma tekst bosančicom.

čengić

za »Vreme« napisala i jedan

Nada sve smatram važnim i zanimljivim jedno svjedočanstvo iz Novopazarskog sandžaka. Iznio ga je advokat Al. D. Đurić u >>Politicic< od -18. avgusta 1928. godine u č l anku >>Kako izgleda bosansko pismo«, objavivši u isti mah faksimil »bosanskog pisma« o kojem je riječ u tome svjedočanstvu. Evo šta piše Al. D. Đurić : Bio sam načelnik okruga pljevaljskog neposredno posle ratova, u vremenu kada je tamo besnela hajdučij a . OdmetniCi Husein Bošković i Jusuf Mehonić sa svojim družinama vodili su čitav gerilski rat po Sandžaku. Novine s u svakodnevno donosile krupnim slovima štampane izveš taje o n edelima koja su činile ove družine. Naravno da su vlasti radile svojski da odmetništvu stanu na put, te je činjeno sve što se moglo u tome pravcu. Tako mi j ednoga dana dođe u kancelariju žandardm, poslat iz žanda rmske stanice >>Jabuka« sa planine Mihailovice, koja razdvaj a pljevaljski od prijepciljskog kraja i donese mi jedno čudno pismo, koje su oni tamo uhvatili. Pošta koja je išla iz Plevlj a za Pr ijepolje, predavana je na >>J abuci« prijepolj skoj pošri. Prilikom predavanja pošte teralac poštanskih kola, jedan musliman, predao j.e to pismo prijepoljskom t eraocu pašte, koje je ovaj stavio u svoja nedra. To se učinilo sumnjivo komandiru, te je pismo oduzeo od njega, otvorio, i kad je video tamo savršeno nepoznate znake, koji nisu bili ni ćirilovski ni latinski, -niti pak turski, pomislio je, da je to nekakva jatačka šifra, jer zaista liči na šifru, i poslao pismo u Plevlje načelniku okruga. Kad sam ja pismo pogledao, takođe n isam mogao znati šta ta pismena znače, jer takvo pismo n ikad u životu nisam video. Saznavši ko je pismo iz Plevlja poslao, dobavio sam toga čoveka, muslimana, i upitao ga da mi objasni, kakvo je to pismo. On mi je tada kazao, da je pismo napislll.a

njegova kći devojka svojoj sestri, udatoj u Prijepolje. Poz. vao sam ga da mi .pismo pročita, an mi je on kazao, da pismo ne urne da pročita, jer to pismo znaju samo ženske, koje se tim pismom od starine služe. Kako me je jako interesovalo da 2lilam šta je u pismu, a pošto mi je bilo nezgodno da dovodim u kancelariju muslimansku devojku koja je pismo pisala, raspitivao sam se i saznao da u Plevlju Una dva tri čoveka, koji to pismo znaju. To su bili g. Anefi·beg Akbegović i g. Mujaga Hadži-Atlagić. Pozvao sam najpre g. Anefi"bega i pokazao mu pismo. .Pogledavši pismo, on se nasmeja i odmah ·reče, da je pismo pisano "našim bosanskim pismom« i da ga može pročitati. Počeo je da čita. Zaista ga je pisala sestra sestri sa neverovatno mnogo sestrinske milošte. Da b ih se uverio da je zaista tako, pozvao sam i g. Hadži-A tlagića, pa mi je i on pismo pročitao od reči do reči isto kao i g. Akbegović. Pismo sam ipak zadržao kao interesantnu uspomenu, a oca one devoj ke otpustio, na veliku njegovu radost, jer se bio silno prepao, kazavši mu da njegova kći napiše sestri drugo pismo, kad već to .p isno zna. Tom prilikom ovi muslimani objasnili su mi da se Bosna i Hercegovina tim pismom služe još »Od Kosova i prije Kosova«. Objasnili su mi, da se ljudi više tim pismom ne služe, već samo žene, i da svaka majka smatra za svoju svetu dužnost da ovom pismu nauči svoju žensku decu, mušku nikako. Oni su ovo pismo slučajno naučili od svojih majki i sestara, ali da po pravilu ni oni ne bi trebali to pismo da znaju. Pismo sam do sada čuvao kao ličnu uspomenu, a sada ga šaijem »Politici«, jer verujem da će svakog našeg intelektualca interesovati da vidi kako ovo »pismo« izgleda, kad se već tako često u javnosti spominje. Mišljenja sam da

će

ovdje citirano

Đurićevo svjedočanstvo

kao

i drugi podaci odgovoriti na neka pitanja koja su nedovoljno jasna ili čak izazivaju određene dileme. Ta su pitanja:

l) Rasprostranjenost upotrebe ovog pisma podudara se sa rabosanske srednjovjekovne države. Na taj se način bos~mčica upotrebljavala i u Novopazarskom sandžaku. Među bosanskim muslimanima bosančica je bila najviše raširena u begovskim porodicama, pa se za to za nju sreće i naziv »begovsko pismo«. Ipak bosančica je prodrla dublje u muslimanske slojeve. Basano (XVI stoljeće) na pr. pripovijeda kako se »turski« svećenici služe slavinskim pismom, onim koje Slaveni zovu bukvica (Buchviza) i ći rilica (Chiuriliza, Chi·riliza).9) Protestantski pisci zaklj učivali su o slavenskom porijeklu »turaka« po tome što su upotrebljavali ćirilicu. Iz Đui'ićeva svjedočans tva, a i drugih podataka proizlazi - što je i inače bilo po:wato - da je bosančica bila najraširenija među musprostranjenošću

9)

Rad JA, knj . LXII. Zagreb 1882, str. 132.

107

slimanskim ženan1a. Zašto upravo među ženama (djevojkama) nisam u stanju odgovor iti. Na tu pojavu skrenuo je pažnju i d r ćiro Truhelka. 10) O pismenos ti žena nalazi se potvrda i u nizu narodnih pjesama, kao na p r. Knjigu uze Sahin-paširnica , Pa pogleda knjizi niz jaziju. Pašiuica :i lum naučila, J er je ona soja gos pods koga .11) U jednoj drugoj pjesmi nalazi se ovaj navod:

Kad je Nebi sedam godin ' bilo, Tad je spremi dajdži u Cajniče . Nek je uči sitnu knjigu pisat ', Dajinica sitan vezak vesti. 12) Između m nogih sličnili stihova navesti pism enosti muslimanskih žena još i ovaj cita t :

ću

za dokaz tvrdnj e o

To je m ajci vrlo teško bilo . Ona ode na gornje ča rda ke, Pa uzima divi t oi ka lema I hartije., knjige bez jezije, Pa je va ku knj igu napisala: 13) 2) Bosančica se m or fološki znatno razlikuje od drugih tipova ćirilice,

š to proizlazi i iz Đuroićeva pisanja. Još j e i Vuk došao do o ve kons tatacije, kada je napisao: Rukopis Bo sanske b ukvice tako je različan od našega d an ašnjega, da ga ruko ne b i mogao pročitati dok ne b i najprije učio j namučoio se ...

Do sličnog zaključka došao je i poznati ar heolog Arthu r Eva ns. On se za vrijeme ustanka na Krajini n ašao u Bosni k ao rposmatrač prilika, pa u jednom pismu , da tiranom 17. apr ila 1877. spominje kako je od »mudira o tomanskog cara u Kule n Vakufu<< dobio pismo >>napisano starim ćirilskim slovi ma<<. Tim p ovodom E vans daje o vu k arakterističnu napomenu: Pism o je bilo napisano slovima naročite vrste .i za bosanske muslimane i znatno se razlik uje o d obične ći·rilice, koj u upotrebljavaju pravoslavni Slaveni i tako su sasvim nečitlji va za njili. Jedino trgovci u trgovačkim gradovima, radi 10) »Muslimansku djecu nisu to pismo poučivali putujući daskali ili meštri, nego rođena majka ili koji stariji kući privrženi i s njom srasli sluga ili dvoranin, vješt tome pismu« - ćiro Truhelka, O porijeklu bosan skih muslimana. Sarajevo 1934, str. 17. 11 ) Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini. Sabrao Kos ta Hermann. Priredila Đenana Buturović. Sarajevo 1976, str. 5-6. 12J Behar V, s tr. 155. ll) Behar VIII, str. 94.

1_08

trgovinskih veza s Bosnom, mogu čitati ovo pismo. Primali su mi čak i slovenski profesori da ga ne mogu pročitati.l4) 3) Hanefi-beg Akbegović iz Plevlja, kako se vidi iz Đurićeva član ka, nazvao je bosančicu »naše staro bosansko pismo«; i njime se muslimani s luže - kako su muslimani u Plevlju objašnjavali Đuriću •od Kosova i prije Kosovau. U Sandžaku i krajevima koji mu inkliniraju ovo se pismo nazivalo i »stara srbija«.IS) Za ovo pismo uobičajen je naziv bosančica, ali i s11psko pismo, pa i hrvatsko pismo (Poljica, protestantski pisci, Ciurulikha oder Crobahlsche Sprache god. 1586. u Bihaću, >>slova arvacka« u Jurčevića 1808. i dr.). Ovo •treba napomenuti iz razloga što pojedini autori u novije vrijeme o dbacuju naziv bosančica, odnosno bosansko pismo (Vl. Skarić, Glušac, Gaković, Prohaska, Kolendić, Efendić, Nedeljković, Đorđić, Bogičević i dr.), pa neki šta više tvrde, da je t aj naziv uvela austro-ugarska uprava, da bi propagirala nacionalno bošnjaštva. Međutim n aziv bosančica ima p uno svoje znanstveno opravdanje16) i sigurno nije novijeg postanka. Naziv bosansko pismo, koliko znam, sreće se prvi put godine 1530. 17) Francuz Guillaume Postel (1510-1581) nazvao je ćirilski brzopis »Srpskim ili bosanskim pismom«.18) U izvještaju od 1672. fra Marijan Lišnjić donosi >>bosanski alfab et«; šta više tvrdi da potječe od sv. Jeronima kao i Cirila i Me-

tadija.

Lišnjić

je bio protiv glagoljice, a za to da se ponovno izdaju

bosančicom Divkovićeva

djela, jer da to narod traži. 19)

Lovro Bračuljević (rođen po prilici 1685. u Budimu) zalagao se (1 730) za prilagođavanje pisama našem jeziku, navodeći: Ali ne možemo u tom pravije i pohvaljenije učiniti, nego slažući latinska slova za naško izgovaranje onako kako su naša vlastita slova, tj. bosanska iliti srpska za to složena, budući da svaki narod koji ima vlastita slova, koliko ja znam, kad se s tuđi slovi služi u svoj jezik slidi način od pisanja s vlastitima slovi, kako imamo blizu priliku, tj. u Nimacah.20) 14) Artur Dž. Evans, Ilirska pisma. Sarajevo 1967, str. 81. . . IS) Dr e. Patsch, Iz Plevaljskog sandžaka. Glasnik Zemaljskog muzeja 1909, str. 119. V. Bogićević, jbidem. 16) T. Raukar, Novi radovi it ćirilske epigrafije i paleografije. Historijski zbornik XVIII, 1965. 11) Mon. Habs. I, 397. 18) Vjekoslav Stefanić, Jakov Ladesma i njegov »Nau~ karsti~tiSkt (1538). Vrela j prinosi. Sv. Il, 1940, XXVIII, broj 34. Branko Culić, Ferdmand Vele i njegova »Bibliografija Bosne i H ercegovine. Bibliotekarstvo XXII/1976, br. 1-2, str. 1~105. 19) Dr Karlo Jurišić, Katolička crkva na biokovsko-neretvanskom području u doba turske vladavine. Zagreb 1972, str. 74 j 171. 211) Dr Ante Sekulić, Tri priloga hrvatskoj kulturnoj povij~ti. Kač.ić, zbornik ~:vačke provincije presvetog Otkupitelja. God. II. Split 1969, str. 79-90 i 8 .

109

Za bosančicu u XVIII . stoljeću zna i A.-Fortis. Za njega se ovo · pismo; kojim je »neki Divković više puta štampao u Veneciji debelu knjigu« razlik-uje od ruskog pisma; rado su tu knjigu, veli, čitali Morlaci-stočari.21)

Od pisaca iz prve polovine XIX stoljeća za naziv »bosanska stara azbuka« i »bosančica« znaju Verković (1837), Jukić (1842 u Starodrev- . nostima bosanskim), A. Stojačković (koji ustaje protiv tog naziva 1847)

j

dr. ·*

*

*

Kao što se iz ovi11 primjera vidi, bosanski su se muslimani slu~ žili bosančicom sve do u najnovije doba. Naravno, ovo je pismo oolo ranije još mnogo više rasprostranjeno. Poznati stručnjak za paleogr~ fiju Tomislav Raukar dapače dolazi do zaklJ učka d a ov~. zapadnu Ćl· rilicu »možemo označiti kao posebnu muslimansku VMlJantu bosančice.«22)

Međutim pojavila se i tvrdnja, koju lansira dr Srećko Džaja, pisac rima-katoličkog porijekla, po kojem gotovo proizlazi da su muslimanima, što se bosančice tiče, bili pisari katolici.

U dosadašnjim radovima o pismenosti Bosne i Hercegovine ova činjenica - veli - nije istaknuta. Možda je dotični autori nisu ni uočili. Bivši fratar Džaja eto

uočio

je da je

za mnoge primjerke bosanskohercegovačke epistolografije, kao i za sinkretističke zapise (?!) u mnogo slučajeva bio pisar nemusliman, a adresant musliman. Ne poričem da je u službenim kancelarijama, pa i na dvorovima bosanskih feudalaca, bilo pisara nemuslirnana (koji nisu morali biti katolici!), ali Džaja izuzetne pojave u bosanskoj epistolografiji pretvara u pravilo s tendencijom da dokaže da su muslimani bili nepismeni barem što se bosančice tiče i da ni ovaj srednjovjekovni relikt ne spada u njihovu tradiciju. Njegova je naime teza da su gotovo jedino katolici kultivirali bosančicu ili zapadnu ćiPilicu, koju je pronio cijelim Balkanom katolički trgovac i li misionar. Sve katoličke dijaspore u Bugarskoj, Srbiji, Banatu i drugdje služile su se ovim pismom Ali prema Džaji Srbi se nisu služili ovim pismom, što formulira na slijedeći način:

što se tiče pravoslavaca, Srpska pravoslavna cyrkva ne samo u Srbiji, nego i u Bosni i po drugim još zapadnijim krajevima njegovala je u svojoj korespondenciji drugu grafijsku tradiciju. U koliko u našoj epistolografi.joi srećemo pisma čiji 21 ) špiro Kulišić, Iz putopisa Alberta Fortisa. Glasnik Zem~lj skog muzeja. -Etnologija. N. S. sv. XIII. Sarajevo 1958, str. 82. 22) Tomislav Rukar, O nekim ·problemima razvitka ćirilske mi1114Skule (•bosanćice«) Historijski zbornik XIX-XX, 1966-1967. Zagreb· 1968, ;;tr. 496.

110

su odresanti ·p ravoslavni episkopi ili monasi, a pisana sU i »Čistim narodnim jezikom« u tom slučaju u ovo doba nisu bili adresanti ujedno i pisari, nego su takva pisma rezultat ili političke kolaboracije pravoslavlja sa za. padom ili poslovne suradnje, pri čemu su tpisari bili katolici - ili su takva pisma jednostavno katončkii falsifikati. To su eto Džajine teze o upotrebi bosančice .u srpskoj
SUMMARY The author deals with the problem which took rise in Bosnia when the Cyrillic cursive ~bosančica) went out of use after it had assumed some special characteristic there. In the year of 1939 Fehim Efendić, the custodian, was conducting some research on the problem, continued to a certain degree by Vojislav Bogičević in 1952 and 1953. The author has also gathered some data on the problem. From the examples given in the paper we come to the conclusion that the Bosnian Cyrillic cursive has completely gone out of use save for very few individuals that are still familiar with it. According to the same data the Cyrillic cursive among Bosnian Muslims used to be most widely spread in bey families and only exceptionally in some middle-class families, too. The sursive was especially well known by women and therefore H used to be called women's writing. Since the 16th century onwards and up to now it has been called bosančica. Other for it are also the Arabic or even Croatian writing.*)

*) Autor je svu dokwnentaciju uz ovaj rad ustupio Gazi Husrev-bogovoj biblioteci.

ll l

HaRO 13fAIA8 fiocaHCKO DICMO ~ ~era y CaHy~HY y4e caNo wycnMMaHcKa *eHcHa Ae41 ~ .

--·

"\'

0 T ifl J,-x 3. ..D 3 ..L k( v t, l w g ~ 1v ~ v W' ~~ I(W~K&o/lilJ~tD ffl. hX W~ w 7-r"J> 'b( ').(~oJ\ Ft ~~o: w~

:::>

8xz~ · '>'\ ·!

v2

.r,

........ , ' ., "l11 ~ ) ~ &ocaHCHO

llJ l

nHCMO

tiecTo ny-ra. y nocne.n.Fbe speMo IIHTepccaHTIIY yCnOMOBy, 8. Oil& OBe y HODDHaMa "OOC8R'JJI· .lCBOjl\e OTJlyCTUO, Ha. se.rro&y IL81'0

CIIOMillhO CO

na•, "6ocaHcl\o nnc~10". B ocanquuy je cnoMKFbM> y .nomtTliitrl" r . Boam snli, a onoMa.zt r. J.l:parrrma Jlan'Je· IIKli. AJtl1 cy pCTlill IIOIDH JhYJ\11 KO·

BY

po.nocr, jop ce 6uo cnnno n p~·

nao, 1\aaaswn MY .na Fberona shlf llll.IIUWe CCCTpll Jtpyro DHCMO,

&a)t

och

TO mrc~ro ana. To~r npu:mri0\1 onn

MycmnHlRa jn Cy CBOjiiM O<JIIM3. BIJ.lleJIO ~:a.r.o TO ,.6ocnncKo ru1n!O• u3rne.na. T o nn· o6jac11u.1n cy MH .na cc Bocoa B Xep c~to je.nna· al\o auajy CTJlY'fiMUif Ibn UCJ'ODIIII11. Tilli ll!ICMO~I c.1ya.e jom nonoan. H ehe 6nTH 6e3 miTepecn no "n.!I Kocona. n rrpnje Kocosa~. 06ja· J\ll3aTll y cf>ar;cnMHJtY Nano 'f{) nnc· CHJ!.lii ·Cy MIJ, .llil CO ."t.Y,1R Bmne TIDI MO H3r.nrna. ,lJ.a .lhe ky o6jacmrTH Ha DIICMO)! ne C.'JYifiO, seh Cal!O. l!'eRe1 xojn ea~ Hll.'lHH .ztowao .zto osor a nn 11 na rnolia Majr;a CMaTpa aa catljy CDCTY ,.'U"il\llOCT, .!l:l OBOMO DIICMY fra " rs;ro ·ClDr n.oe· Y'lll cuojy 4!;cncr;y .nruy, uywKy sa san.cKor ncnoep;Ho noc.'le paTosa; fiaKo. Onu cy ono nnc~ro c.'lyqajuo y DPCMOHy J;B,!la j e Ttl.MO 6 0CIIC.lll ll:ty'liJJIH 0,!1; CBOjJIX Majrm H COCTI!.· xaj.ny•mja. O.n~IOTIIIIWI Xyceu·a Sow pa, nn11 D.a no npnnuny mr onu ne r:osuli H JycyrJJ Mo:tonnh ea CBl)jm r 611 TPC6ll.'I ll TO TJ IICMO .Illi. annjy, nnCMO CA~I .ItO C8.!Ul 'lYBB.O JtaO :tPY*IIIIBMa, BO,nll.lR Cy 'IIITIIB r e· IJ'lii!ICJm paT no Canuuy. Hos1111e cy :UI'IRY ycllOlreHy. a cn.:ta ra ma.'loeN

uaqe.11W~> o~>pyra

.. n o.liiTnun•, jep nyjr:.~ .na he cs& KOr Jlam('r HIITMOKTytl.TJUI\ lllJ'repe• DI!Mil mTaMnnue U3semTaje o He.ne· JllfMO. KOja cy 'liiR!Me one .ltPYJfilf· CODA TJ! ,na Dll.llll 1\ll.l\0 OBO " nJICNO• . He. Ho.pnnuo cy Mncm pn,!tmte narne.nn, liaJI ce n · TnRo · 'lecro· y CDIKO,llfi~DRO

,ltOIIOCI!Jte

npynnmr

Q.IIO

.nn.

CBOjCiiR .z:r;a O.llMCTilliiDTDY CTallY 111\ nyT, Te ja 'JIIIh cno ene mro 1}8 MO·

rno y

TO~re

jnnnocrn

cno~m1r.o.

npanny.

Clanak Al. D. Đuri~a u »Politici«

• "J;ypHk, P.JI.8.

Ti o lj.J_//( o V'; /i: l o L iio .A.' fili :i~iliit;; lu Mr-t'tMa.1ft.t ~AzoV't/741 V7Ai Hf //'fl!! u. 71/ L/Ha lf!_J/i o-#tJ.,#.oA.tiii~<

~f 1/7 .41 i/() !lJ~ l U,41 ftJ.;f#.tJ 7/; (.4fo ·• t// L 1/1 Cl ft
~;~Ld_.'A1f!i:/.. U"4~A4#tL~u![vUIIo y. L Itl -~ !IOl?f'A1/i1C JCO "KI17.!!! 7/~1!<.. JC '7 JC !'fF v_ #o /-lž. ~+o li: /1/fJ'-H-~

f: /11:

~A( li

41 1/{: +ll/t: !il/ lljJ/jf/all,' il/.'tli.~IL

,41,'1/tfL/: {. 47 ;fo#,'

't_IL Zo/f: llf X"A +ort:~ta/tfH.'i_([ l f 7 A 'J g o (. ll& ,1/f 7 fl tL t._ + :/If.~ Af

lroloA:1't filfAoAt,to{.f/a 4f&7 Z 0 A : H U. If 111 "a-'/ t. Je &. l J-' 7C U. J7oj f. ft U f tJ;lhroifo lod.' tf if/,' ,Jt>1P -~ L A ~ A1 (L /1: o ff '; L /JI l / lJ l 7 /ll 7 1: t J' (j_ z 7A.' fu. Z :. : 81' f-t: 418u l di k-.'8 J'!!/ f f'+ lJ. J t (t. z. o lt.' H -...~..-a--

r

r.·

Pismo Ali-bega

Kapetanovića

a

b

't

4

j

k

e

d.

e

l

n

o

p

~

."

o

'l

z

dj

' š

t

u

v

z

ll/

If

~

~

11

'

#

~

..,

r

8

h

m

X

A

g

+

.+

~

t

.,......

i

.,

"'

A"

Alfabetar Džavida Miralema

tv\ .

r-\

1-t.

o

M

N

pvj

O ?

(T"

f /

/

K. s

.s

V'

r- 't -# t

U

v

v

J -3 "L ~

-

Pt-f~eJ ~trOf' < ~·c:.t ; ~eA--tt. ~·~ ~<:.o-4; (/ ;{ bl/

,4 '

jU~<'\ ~

t< '

"j) 'JV .

Alfabetar prof. Faruka Filipovića

'

.'

~~·--;~~:=.~~~-~-=~-~~~--,~---

~-~ 4~ _~"e.,:.,;_ ;~.;u__~m.;,

~f-t~ --~- ~~~

..... . : ..... ._. Ji_ j rel="nofollow">~·--- ·-~·-~~-· ~ ···· ·~·

--q;~·.

l

.. --- 1~ ·CD~_ .., _____

- -- ---~- -- - ~ -~-~~

- · -· · ···· ·-· ···-- ~ A / '.>t

z 't 9 4- tMJ.t + L-J.tr~ ~o/=AA.. ~+ ~~

4~ '1 Z-. ~"1 .. JL'f...o.M -.= E ~..~moc _·rft LJ... .o ·m =:: U-l /l ::::: rz· .urm·o <:. fTT lL /IN Y.-1. ~ .t~ /.l::

__A.. f_.'lci_ ;::_~rr:-y; lrr.:-~LB..(J-ic;;m-u.-n 'J.>+-.':(~_-tfđ ___ _ - o :c '1tf't ·tf.==m:rJ- ·-··--·· ···:· - -· ··- ····-- -·-··· · - ~· -- · ---- -·

+ c .~'3 · č

~q

Cf- -1' .~~-. . -t; · ·:. ;--~ -/.l--1-,. ·'-= 4 ~ - rr~:-frt-==-t... . Q

1;

-~ - - ·4· · ·· ·--····

. --·

.

·-- · ·-······- : .___ ;·_-

-- - - - -

~~ -~~~

~~~~~~ Pismo

Đul-hanume Filipović

tO-,

Ir'~ l~' 1' l

' i

•

d, ck ·A 1 l

,1 ,lk ,V, l J._ lL 9 z + = t J( ,) .j· .rm./YIII!!)/,1/,f.A

rd, e ,J

A

IV

.ML

H ~"h o n

,4 ,J, i,/.)/ //r ~. ~·

e .a;Jt

m

'l .fl 3 J<'

Abecedar Đul-hanume Filipović

r

Fikret

Karčić

PITANJE JAVNOPRAVNOG PRIZNANJA ISLAMA U JUGOSLOVENSKIM KRAJEVIMA NAKON PRESTANKA OSMANLIJSKE VLASTI

ravnopravno priznanje označava da je islam u određenoj zemlji zadobio status zakonom priznate vjere. Ovaj status je· uključivao pravo javnog ispovijedanja islamskog učenja, vršenja vjerskih obreda i gru· pisanja vjernika u vjersku zajednicu. Zakonom priznate vjerske zajed· nice u zemljama u kojima je postojala povezanost vjere 1 države uži. vale su status pravnih lica javnog prava što je značilo da imaju pose· bne veze s javnim vlastima i da posjeduju pogodnosti koje ne pripadaju pravnim licima privatnog prava.t) U gotovo svim jugoslovenskim zemljama u vrijeme nakon pres· tanka osmanlijske vlasti postojala je povezanost vjerskih zajednica i državne vlasti. Zbog toga j e javnopravna priznanje islama predstavljalo pokazatelj opšteg p ravnog položaja muslimanskog stanovništva, pa se u tom kontekstu treba :i istraživati.

I Pitanje regulisanja pravnog položaja muslimanskog stanovništva postavljeno je u jugoslovenskim krajevima u toku borbe za oslobođe nje od osmanlijske vlasti. Njegovo rješavanje se odvijalo na dva plana: međunarodnom i unutrašnjopolitičkom . Na međunarodnom planu, velike evropske sile su inicirale un(}o šenje posebnih klauzula u pojedine međunarodne ugovore kojima su oslobođene i novouspostavljene balkanske države obavezne da musli· manskom stanovništvu na svom području osiguraju zaštitu vjere i nesm etano uživanje građanskih prava. Od jugoslovenskih zemalja, ovakve obaveze su preuzele Srbija i Crna Gora na osnovu Berlinskog ug(}o vora o miru iz 1878.2) l) Podjela na javno i privatno pravo pripada klasičnoj teoriji prava.

Pr·ihvaćena

je u pravnim sistemima građanskih država. Javno pravo obuh· vata one grane prava u kojima je bar jedna strana nosilac javne vlasti koji se pojavljuje kao takav. Time se j~vno prayo ~!l_Zlikuj.e od ~riv_atnog ~rav~. gdje su obje strane mene tog svOJStva. KntenJt razl1kovanJa Javnog 1 pn· vatnog prava ni u teoriji građanskih država nisu OP.šteprihvaćem. Savremen~ jugoslovenska pravna teorija ovu podjelu ne prihvata. (Up., Pravna eno· klopedija, Beograd 1979, 493). 2) Više o tome, vid., Vladimir - Đuro Deg~, Međun~odno~ravl?o w;> đenje položaja Muslimana sa osvrtom n1;1. uređ~DJ~ polo_žaJa dru~ih ':~erskih i narodnih skupina na području JugoslaviJe, Prilozt Instituta za IStOriJU rad· ničkog pokreta u Sarajevu, VIII (1972), 55-105. 113

Na unutrašnjopolitičkom planu, Srbija i Crna Gora su pristupile regulisanju pravnog položaja muslimanskog stanovništva u toku opšteg p ravnog uređenja stanja u oslobođenim i p risajedinj enim krajevima. To je činjeno u nan1jeri da se muslimanima osigura osnova za uključivanje u nov.i driavnopravni sistem i da se zadovolji evr opsko j avno mnjenj e koje je od balkanskih država zahtijevalo i očekivalo politiku vjerske snošljivosti i građanske jednakosti. Pitanje regulisanja pravnog položaja muslimanskog stanovništva postavilo se i pred Austrougarsku Monarhiju nakon što j e dobila mandat da o1:upira Bosnu i Hercegovinu. Međutim, pravnopolitičke posljedice okupacionog mandata i ciljevi intervencije evropskill država u pitanju Osmanlijske Carevine dali su rješenju ovog pitanja u BiH nešto drugačiji vid nego što je to bio slučaj sa /stanj em u Srbiji i Crn(\j Gori. II Osmanlijsko odstupanje s Balkana, intenzivirano porazom u ratu 1876-1 878, šokiralo je muslimane na ovom području. Državnopravna i kulturna veza s Osmanlijskom Carevinom i Istokom se kidala a umje-

sto toga nametala se potreba uključivanj a u državnopravne zajednice naroda koji su pripadali drugoj vjeri. Istovremeno, muslimanske skupine na Balkanu su zakoračile u kulturnu sferu srednje i jugoistočne Evrope. Kad se ima na umu da se muslimansko stanovništvo u to vrijeme pn·enstveno vjerski identifikovalo, jasno je kakav je učinak imalo javnopramo priznanje na odvijanje ovili procesa. Sam akt priznanja islama u pojedinim jugoslovenskim državama bio je određen načinom na koji je u konkretnom slučaj u bio regulisan odnos države i crkve. U Srbiji je, godinu dana nakon povlačenja turskih garnizona, ukazom kneza Mihaila Obrenovica od 18. V 1868. muslimanskom džematu u Beogradu predata na korištenje Bajrakli džamija, određena državna pomoć za njeno održavanje i plata vjerskih službenika.3) U ovim postupcima kneza Mihaila vidimo akte političke i vjerske tolerancije muslimana ali i implicitno priznanje islamske vjere (pravo vršenja vjerskih obreda, javnog ispovijedanja i grupisanja u vj ersku opštinu). Ovo priznanje je pretočena u zakonslti tekst nakon ratova s Turskom 1876-1878, kada se suverenitet Srbije proširio na teritorije sa znatnim dijelom muslimanskog stanovništva. Privremeni zakon o uređenju oslobođenih predjela izdan 3. I 1878. u Nišu sadržavao je sljedeće odredbe: »Zakon srpski daje zaštitu građanin u srpskom hrišćanske kao i građaninu srpskom muslimanske ili koje druge zakonom priznate vere• (čl. 76) »Građanin muhamedanske kao i građanin hrišćanske i sva· ke druge zakonom priznate vere, ima pravo i slobodu na javno izvršivanje verozakonskih obreda veroispovesti svoje• (čl. 77)4) Mehmed Begović, Vakufi u Jugoslaviji, Beograd 1963, 6. Zbornik zakona i uredaba izdanih u Književstvu Srbiji od S. avgu· sta 1877. do 12. juna 1878, 32 (XXXII), Beograd 1878, 266. 3) 4)

114

Gotovo identične navode sadrži i Uredba o uređenju oslobođenih oblasti izdata u Beogradu 18. VIII 1913. nakon poraza Turske u balkanskom ratu i prestanka osmanlijske vlasti u Novopazarskom sandžaku, Kosovu i Makedoniji.S) Kao obilježje javnopravnog priznanja islama u Srbiji pojavljuje se i važenje šerijatskog prava u porodičnim i statusnim pitanjima mu· slimana, što je osnažena Uredbom o uređenju sudova i o sudskom postupku u prisajedinjenim oblastima Stare Srbije od 7. Vl 1914. (čl. 52)6) Pitanje priznanja islama u Crnoj Gori se takođe postavilo nakon ratova 1876-1878, kada je pet turskih kadiluka došlo u okvir ove države, i prešlo put od vjerske i političke tolerancije muslimana do priznanja islama via facti. U odsustvu drugih zakonodavnih faktora, izjave i akti ~njaza Nikole predstavljali su osnovu javnopravnog priznanja islama. Tu u prvom redu mislimo na okolnost da je knjaz nekoliko godina nakon prisajedinjenja oslobođenih krajeva imenovao vjerskog starješinu crnogorskih muslimana - muftiju - davši mu ovlaštenje i da sudi muslimanima po šerijatu »onako isto kao što je bilo u turski vakat«/) Imenovanje vjerskog starješine i pravo primjene vjerskog prava su očigledno obilježja javnopra\'Ilog priznanja islama. U prijestonoj besjedi pred skupštinom na Nikoljdan 1905. crnogorski vladar je podsjetio da je muslimane, »koji ne ustupaju dobrim vladanjem, radom i poslušnošću svojim hri šćanskim sugrađanima•, jzravnjao u slobodama i pravima s njihovom krštenom braćom u državi, ne sprječavajući im ni održavanje duhovnih veza s halifom u Cari· gradu.8) Na status islama kao priznate vjere ukazuje i Opšti imovinski zakonik za Knjažev.inu Crnu Goru iz 1888. koji je među vlasnike (imaoni•ke) vjerskog značaja svrstao i »sve nehrišćanske bogomolje i druga postojana vjerska uređenja (npr. muhamedanske džamije itd.) u koliko je država samu vjeru priznala« (čl. 717)9) Za razmatranje priznanja islama u Crnoj Gori značajan je i Zakon o sudskom postupku u građanskim parnicama od l. XI 1905. kojj u čl. IV uvodne odredbe propisuje:

•Duhovne sudske vlasti i šerijatski sudovi vršiće i ubuduće sudsku vlast u bračnim sporovima u koliko se predmetni sporovi ne bi odnosili na imovinsko pravo• Priznanje pr.imjene šerijatskog prava i nadležnosti šerijatskih sudova podrazumijeva i priznanje islama kao vjere. Potvrda uspostavljenog stanja sadržana je i u sažetoj odredbi čl. 129 crnogorskog usta· va od 6. XII 1905: Srpske novine, br 181, 21. VIII 1913. Srpske novine, br 126, 10. VI 1914. M. Karađuzović, Crnogorski i bosanskohercegovački muslimani i nadležnost ~erijatskih sudova, Glas Crnogorca (Cetinje), br. 4, 31. I 1912. 8) Isto 9) Op~ti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru, novo zvanično iz. danje, Na Cetinju ·u državnoj ~tampariji, 1898. S) 6) 7)

us

»Unutrašnja uprava Muhamedove vjeroispovijesti pripada muftiJi Crnogorskom«.lO) U Srbiji i Crnoj Gori pravoslavlje je bilo državna vjera i druge vjere, među njima i islam, su zakonom i1i drugim pravnim aktima zadobijale javnopravne priznanje koje je povlačilo ranije spomenute posljedice_ U BiH u vrjjeme osmanlijske vlasti islam je imao status državne vjere. Faktički a kasnije i pravni prestanak sultanovil1 suverenili prava na ovu teritoriju odrazio se i na status islama. Od državne vjere on će postati jedna od zakonom prizmatih vjera. ll) Pošto je okupacija podrazumijevala zadržavanje postojećeg pravnog stanja u zemlji, nije se postavilo pitanje priznanja islamske vjere već uređenja odnosa okupacionili vlasti i vjerskih zajednica u BiH na načelu vjerske jednakosti zbog čega je, pored ostalog, Austro-Ugarska zvanično tražila mandat za okupaciju. Zbog umirenja bosanskohercegovačkih Muslimana, prilikom provođenja i regulisanja okupacije, Austro-Ugarska se više puta obavezala na poštovanje islamske vjere (proklamacija na narod BiH koju je general Josip Filipović izdao u ime monarha, Konvencija o regulisanju ok-upacije BiH od 21. I V 1979). Međutim, za priznanje javnopravnog statusa islamske vjerske zajednice važna je okolnost kontinuiranog funkcionisanja šerijatskih sudova i njihovo normiranje naredbama austrougarskih vlasti,U) kao i uspostavljanje islamskog vjerskog starješinstva odvojenog od kancelarije šejhul-islama u Carigradu . Carskim dekretom od 17. X 1882.13) kojim je imenovan reis-ul-ulema i četiri člana ulema medžlisa, ustanove konstruisane po uzroku na sinod hrišćanske crkve, islam je potvrđen kao zakonom priznata vjera a njeni sljedbenici kao Yjersko udruženje koje država štiti ali i nadzire (odobrava izbor vjer-· skog poglavara, proglašenje i izvršenje propisa vjerske istracije i sl.). Nakon aneksije BiH 1909. Austro-Ugarska je mogla da pristupi ozakonjenju vjerske politike iz okupacionog perioda. Zemaljski ustav za BiH od 17. II 1910. u čl. 8 je kao priznata vjerska udruženja (zajednice) naveo: islamska, srpsko-pravoslavna, rimo-katolička, grko-katolička, evangelička augsburškog i helvetskog zakona i jevrejska.14) U BiH je na području odnosa države i vjerskih zajednica prilivaćeno rješenje poznato pod imenom »sistem pri:z,natih vjerskih zajednicaq ili »Sistem pravne države« koji je važio u Austrougars koj Monarhiji. Proglašena je sloboda vjere i savjest-i , vršenje vjerozakona u kući ujamčeno je svakome a javno samo članovima priznatih vjerskih udruženja ukoliko to nije u protivnosti s javnim obzirima. Po ovom sistemu država na osnovu svog suvereniteta odlučuje koje će vjere i ukoliko »priznati~, tj. dozvoliti njihovim sljedbenicima da obrazuju vjerske zajed10 ) 11)

Ustav za Knjaževinu Crnu Goru, drugo izdanje, Cetinje, 1907. Up_., Eugen Sladović, Z~r?dbeno pravo, Zagreb 1925, 96. ul Zb1rka naredaba za šen.1atske sudove 1878-1900, Zemaljska vlada i Vrhovru sud za BiH, Sarajevo, bez godine izdanja. 13) Sarajevski list, g. V, br. 150, S. XII .1882. 14) Glasnik zakona i naredaba za BiH, 1910/ 11, 21 i dalje.

11.6

nice i javno vrše vjerske obrede. Kao korporacije javnog prava, vjerske zajednice su uživale niz prednosti nad ~rivatnopi"'clvnim licima kao što je oslobađanje od poreza ili »stvarni imunitet.<, te pravo ubiranja vjerskog pvireza. Državni funkcioneri su učestvovali u vjerskim manifestacijama, a vjera .j vjerski obredi su uživali krivičnopravnu zaštitu, i,t'd. S druge strane, država je vršila pravo nadzora -nad vjerskim zajednicama.1S) Značajno je spomenuti da je Zemaljska vlada za BiH svojim aktom br. 27698/I od 9. II 1902. odredila da se kao zakoniti naziv upotrebljavaju izrazi »muslimani« za sljedbenike islama i »islamska vjera~ za samu vjeru.t6)

Aneksija BiH postavila je pred državnopravne cjeline Austrougarske monarhije ·p itanje regulisanja p ravnog statusa islama. Bosanskohercegovačko stanovništvo je pravno postalo podanicima austrougarskog monarha a kretanje i nastanjjvanje Muslimana u zemljama Monarhije postalo je svakodnevna pojava. Pitanje javnog iskazivanja islamske vjere i običaja bilo je potrebno zakonski urediti. U jugoslovenskim zemljama koje su do 1918. bile uključene u državnopravni okv-ir Dvojne Monarhije to je učinjeno putem donošenja dva zakonska t eksta. Za Sloveniju i Dalmaciju važio je Zakon o priznanju sljedbeni•k a islama po hanefitičkom obredu kao vjerozakonsko društvo od 15. VII 1912,17) a za Hrvatsku i Slavoniju Zakon o prizna. nju islamske vjeroispovijesti od 27. III 1916.1&) Oba zakona sadrže gotovo istovjetne ideje i rješenja o regulisanju statuta islama i muslimana. Na prvom m jestu, islam je uvršen među zakonom priznate vjeroi&povijesti (čl. 6 zakona od 15. VII 1912, odnosno čl. l zakona od 27. III 1916). Oba zakonska teksta navela su i posljedice koje proističu iz javnopravnog priznanja islama. Sljedbenici islama (»muslimani« prema zakonu od 27. III 1916) imaju pravo u granicama zakona svoju vjeru javno ispovijedati, svoje vjerske, nastavne i zakladne poslove samostalno uređivati i njima upravljati ali bez uštreba na p ravo vrhovnog državnog nadzora (čl. l. zakona od 27. III 1916.) Islamska vjerska zajednica (po zakonskoj terminologiji »muslimanska vjerozakonska zajednica«, odnosno »vjerozakonsko društvo sljedbenika islama po hanefitičkom obredu~) u pogledu svoje ličnosti, ispovijedanja vjere i u pogledu vjers kih službenika uživa istu pravnu zaštitu kao i druge zakonom prizlS) Toma Pavlović, Odnos državnoga i c~kvenoga zakonodavstya, naročito s obzirom na zaključenje braka, Spomeruca VI Glavne skupštine Kongresa pravnika Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu dana 7-9. IX 1934, Zagreb 1935, 42. . 16) E. Sladović, Priručnik zakona i naredaba za upravnu službu u B1H, Sarajevo (1915), 136. . 11) List državnih zakona za kraljevine i zemlje zastupane u Carevmskom vijeću, 1912, 875-876. (Za P.repis inte~~g ~eksta ovog zakona dugujem zahvalnost Ishaku Aleševiću, 1mamu u [jublJanl). . IS) Sbornik zakona i naredaba valjanih za Kraljevine Hrvatsku 1 Slavoniju, 1916, 149-151.

117

.nat~

vjeroispovijesti (čl. 6 zakona od 15. VII 1912, odnosno čl. 2 za- . kona od 27. III 1916.) Država ima pravo nadzora nad radom Is lamske vjerske zajednice. U slučaju kad ova prekorači svoj djelokrug, upravne vlasti će primijeniti zakonita pdsilna sredstva (čl. S zakona od 15. VII 1912, odnos no čl. 6 zakona od 27. III 1916.) Nauka, uredbe i običa ja islama uživaju državnu zaštitu ukoliko nisu u suprotnosti s državnim zakonima čl. 6 st. 2 zakona od 15. VII 1912., odnosno čl. 2 st. 2 zakona od 27. III 1916.) Na osnovu ovog propisa u zemljama Austrougarske Monarhije osim BiH nije bilo dozvoljeno višeženstvo muslimana. Aktima o javnopravnom priznanju islama u Austro-Ugarskoj muslimanima nije bilo plliznato pravo primjene šerijata u bračnim, oO. nosno porodičnim i nasljednim stvarima. Predviđeno je da se primjenjuje opšte građansko pravo sve dok se to pitanje ne uredi posebnim zakonom (čl. 7 zakona od 15. VII 1912, odnosno čl. 7 zakona od 27. III 1916.) Zapaža se da je do priznanja islama u Austro-Ugarskoj došlo neposredno pred pn•i svjetski rat (Slovenija i Dalmacija) odnosno u toku t ata (Hn·atska i Slavonija). Izgleda da su u korist priznanja islama djelO\·ali ne samo razlozi pravne prirode već i okolnosti političkog oportuniteta (pokušaj osiguranja lojalnosti Muslimana prema Monarhiji). Na o\·aj način, islam je bio javnopravna priznat u jugoslovenskim zemljama prije 1918. U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Jugoslaviji, prije sistem priznatih vjerskih zajednica. To znači da je zadržana povezanost vjerskih zajednica i države i da je u svojeno načelo ravnopramosti usvojenih vjeroispovijesti. Ustav Kraljevine SHS od 28. VI 1921. (VidO\·danski) proglasio je u čl. 12.:

hYaćen

»Usvojene veroispovesti ravnopravne su pred zakonom i mogu svoj verozakon javno ispovedati» (st. l) »Usvajaju se one vere, koje su u ma kom delu Kraljevine već dobile zakonsko priznanje. Druge vere mogu biti priznate samo zakonom. Usvojene i priznate vere samostalno uređuju svoje unutrašnje verske poslove i upravljaju svojim zakladama i fondovima u grarucama zakona« (st. 3)19) Pošto je u pojedinim dijelovima jugoslovenske države islam zadobio zakonsko priznanje prije 1918. to je ·i uvršten u red priznatih i u svojenih vjeroispovijesti. U periodu 1918-1941. u Jugoslav.iji je za muslimane važilo šerijatsko pravo u pitanjima porodičnog d nasljednog prava i stvarima islamskih zadužbina (čl. 109 Vidovdanskog ustava) . . P<;>s~vlja se pitanje do kada su važiti zakoni o pPizna nju islama n _poJ~(h?Jn: pravmm područjima predratne jugoslovenske države. Ovo pitanJe _Je m~er~santno s obzirom na okolnost da je u .periodu prije 1918. pnznanJe Islama vršeno na dva načina: ili je priznat samo isla m 19 ) _ Usta~ Kralje~e Srba, Hrvata i Slovenaca (obnarodovan u br. 142a Sl~benih ~ov~ na V1dov-dan 28. juna 1921 god. u Beogradu), Državna štampanJa KralJeVIne SHS, Beograd 1925.

118

kao vjera (Slovenija l Dalmacija, Hrtatska i Slavonija), lli je priznat islam zajedno sa određenim granama islamskog prava (BiH, Srbija i Crna Gora). Iako je Vidovdanski ustav sadržavao garanciju postojanja šerijatskih sudova, postojeće stanje u pogledu primjene šerljatskog prava kao specifičnosti javnopravnog priznanja islama zadržano je sve do donošenja Zakona o uređenju šerijatskih sudova i o šerijatsklm sudijama 21. III 1929.20) Ovim zakonom, šerijasko pravo je zadobilo obavezno važenje n a cjelokupnoj teritoriji jugoslovenske države. Nakon toga je uslijedio i Zakon o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije od 31. I 1930. koji je jedi·nstveno riješio pitanje uprave Islamske vjerske zajednice na jugoslovenskom državnom području.21 ) U čl. l. ovog zakona se ist·iče: »Svi muslimani u Kraljevini Jugoslaviji sačinjavaju jednu samostalnu Isla msku versku zajednicu, pod reis-ul-ulemom kao vrhovnim verskim starešinom. Islamska verska zajednica javno ispoveda i uči svoju islamskL veru, javno vrši svoje islamske verske dužnosti, i samostalno upravlja i uređuje svoje verske, versko-prosvetne i vakufske poslove«. Nakon Austro-Ugarske u BiH, stara Jugoslavija je obratila pai nju na pitanje jedinstvenog regulisanja naziva za islamsku vjeru i njene sljedbenike. Predsjedništvo Ministarskog savjeta Kraljevine Jugoslavije je 4. '.'III 1932. izdao naređenj e br. 1738 svirr. ministarstvima po kome se pripadnici islama u službenim aktima imaju nazivati i bilježiti imenom »musliman« a vjeroispovijest »islamska vjera<< ili »islamska vjeroispovijest« ili samo »islam«.22) Time je na jugoslovenskom području bila zvanično dokinuta neuj ednačenost zakonske terminologije u ovom pitanju (muhamedanac, muslim, musliman). III Javnopravna pl'iznanje islama u pojedinim državama na jugoslovenskom prostoru pred stavljalo j e važan faktor u procesu društvene integracije muslimanskog stanovnistva te njegovom vjerskom i kulturnom životu u periodu nakon pres tanka turske vlasti. S druge strane, samo zakonsko priznanje nije islamu osiguravalo da u konkretnom vremenu ili državnopravnom okviru i stvarno ima takav položaj. Na realizaciju garantovanog pravnog položaja uticali su i mnogi vanprivredni momenti (nasljeđe iz prošlosti, opšti raskorak između proklamovanog i stvarnog stanja u pojedinim državnim cjelinama, politizacija vjerskih zajednica i sl.) U ovom radu se ne može šire ulaziti u razmatranje djelovanja ovih faktora poš to je pažnja posvećena pravnom aspektu pitanja priznanja islama. Može se zato zaklj učiti da j e javnopravna priznaje islama u jugoslovenskim zemljama imalo značaj u 20) Službene novine, br. 73-XXIX, 28. III 1929. 21)

Službene novine, br. 29-X, 7. II 1930.

22) Glasnik Vrhovnog starješinstva Islamske vjerske zajednice Kralje-

vi ne Jugoslavije, br. 2/1934, 96.

119

vrijeme kada je država pojedinim vjerskim zajednicama podjeljivala priznanje i kada su na taj način usvojene vjers,ke zajednice imale status privilegovanih korporacija javnog prava. Nakon socijalističke revolucije u Jugoslaviji je prihvaćen princip odvajanja vjerskih zajednica od države a vjera je progašena za privatnu stvar građana. Vjerske zajednice se smatraju privatnopravrum udruženjima (građanskim pravnim licima), pa država ne »priznaje« ID »USVaj a« pojedine vjere niti njihovim sljedbenicima daje poseban status. Samim tim i pitanje javnopravnog priznan ja islama je zadržalo samo istorijski značaj.

SUMM AR Y

After the cessation of the Turkish rule i n Yugoslav regions the public legal recognition of Islam took place within the regulation o f the general status of Muslim population upon the establishment of the new governmental and legal sys tem. Islam got the status of the legally recognized religion, which meant the right of its adherents to the pubile profession of Islamic teachings, the performance of religious rites as well as their grouping into the religious community. The concrete legal form in which the legal recognition was given to I slam was dependent on the ci
120

Ibrahim Kemura POLOZAJ l ULOGA ISLAMSKE VJERSKE ZAJEDNICE I •GA.TRETA• U DRUaTVENO-POLITICKOM ZIVOTU MUSLIMANA POCETKOM 30-IH GODINA OVOG STOLJEćA

U nastojanju da ostvari politički uticaj na Muslimane i zadobije njihovu podršku šestojanuarski režim tražio je i našao oslonac za provođenje te politike pretežno među onim muslimanskim političarima koji su bili poznati po svojoj .izrazito prosrpskoj orijentaciji. U s kladu sa tom politikom šestojanuarsk.i režim vršio je sistematsko potiskivanje sa svih značajnijih mjesta u političkom i javnom životu pristalice zabranjene Jugoslavenske muslimanske organizacije. Njihova mjesta popunjavana su Muslimanima, uglavnom, radikalskim pristalicama koji, međutim, ni dotada nisu stekli politički ugled i povjerenje u muslimanskim masama. Novi režim je očekivao da će aktiviranjem mus limansk·i h političara - protivnika Jugoslavenske muslimanske organizacije - uspje ti pridobiti muslimans-ke mase za vladinu šestojanuarsku politiku. Naročito značajnu ulogu u uvođenju u javni i politički život nekada istaknutih !!čnosti kao š to je bio tuzlanski muftija Ibra him Maglajlić, dr H. Karamehmedović i drugi imao je dr Milan Srški ć (ministar pravde u vladi Petra živkovića, a od 2. VII 1932. do 27. l 1934. predsjednik. vlade.') Sestojanuarski IJ"ež~m je svoje političke ciljeve nastojao provesti preko Islamske vjerske zajednice (IVZ), ukidanjem njene autonomije i uvođenjem jedinstvene vjerske organizacije pod kontrolom države. To je istovremeno imalo poslužit.i i eliminisanju uticaja JMO. Kao što je poznato sve do zavođenja diktature Jugoslavenska muslimanska organizacija imala je dominantan upliv u vakufskoj upravi. Osjećaj nesigurnosti i ugroženosti prvih poratnih godina iskoristila je JMO za učvršćivanje svog položaja u muslimanskim masama, jer se postavila kao legitimni politički predstavnik. i jedini zaštitnik muslimanske zajednice. Na taj način vodstvo JMO uspjelo je zadobiti kontrolu i ostvariti snažan uticaj u upravi vakufa i njegovim organima, što je predstavljalo moćan adut kako u f~nansijskom tako li u idejno moralnom pogledu. Vakuf je raspolagao velikim materijalnim sredstvima, čiji je godišnji prihod iznosio preko 15,000.000 dinara.2) Imajući u vidu i zna. ') A. Purivatra, Jugoslave~ska musliman~ka o~ganiza~ija u politi~om ž1votu Kraljevine Srba, Hrvata 1 Slovenaca. I udllllJe, •Svjetlost«, Sarajevo, 1974., str. 429--432. 2) N. Sarac, Uspostavljanje šestojanuarskog režima. »Svjetlostc, Sarajevo, 1975., str. 64.

121

caj vakufa u životu Islamske vjerske zajednice u Kraljevini SHS, razumljivo je da se prilikom svakih vakufskih izbora vodila ogorčena borba oko zadobijanja vakufske uprave. Međutim, svi pokušaji da se ugroze pozicije JMO u upravi vakufa, isturanjem na izborima lista njenih protivnika iz redova muslimanskih političara srpske orijentacije nisu urodili plodom. Sve vakufske autonomne ustanove i odbori: centralni vakufski sabor, saborski odbor, kotarska (sreska) vakufsko-mearifska povjerenstva bili su pod direktnom kontrolom JMO i ovi organi su popunjav.ani njenim pristalicama. U većini mjesta članovi mjesnih odbora JMO bilf su ujedno i članovi kotarsk.ih odbora i vakufsko-mearifskih povjerenstava.3) Reorganizacija Islamske vjerske zajednice i njeno stavljanje pod kontrolu Ministra pravde provedeno je Zakonom o IVZ od 31. I 1930. godine, čime je stavljen van snage Statut za autonomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u BiH« iz 1909. goeline na kome je počivala autonomija IVZ. Po novom zakonu reis-ul-ulemu, članove ulema medžlisa u Sarajevu i Skoplju .j devet muftija postavljao je kralj ukazom. Prema tome zakonu vjerski poslovi ostali su u nadležnosti imenovanih vjerskih funkcionera, dok s u vakufsko·mearifsk.i poslovi potpali pod direktnu nadležnost Ministarstva pravde. Po uredbi o privremenoj organizaciji vlasti i poslova IVZ od 5. V 1931. godine koja je važila do donošenja Ustava IVZ, Ministar pravde postao je najviša upravna vlast koja vrši nadzor nad svim organima IVZ. Njegov nadzor se protezao i na rad čisto vjerskih organa, dok je za zadužbinske i prosvjetne (vakufsko-roearifske) poslove bio najviša upravna vlast za cijelu zemlju. U ostale organe koje s u predstavljali Glavno vakufsko mearifsko povjerenstvo u Sarajevu j sr eska vakufsko-mearifska povjerenstva sastavljena od jednog povjerenika i određenog broja savjetnika, ušli su pouzdani režimski ljudi.4 ) Ovakvoj organizaciji IVZ odlučno se suprotstavio Reis ul ulema ali bez uspjeha, te je na prijedlog Ministra pravde kralj evim ukazom od 6. VI 1930. godine penzionisan. Novim u s tavom IVZ koji je donešen 9. jula 1930. god. postignuta je potpuna kontro la i uticaj države u poslove IVZ, pošto su svi vjerski i vakufski organi osim džematskog medžlisa imenovani a ne birani, a u skoro sve organe uvedeni predstavnici države. Ovakva organizacija IVZ bila je tvorevina režima a trebala je da posluži određenim političkim ciljevima: preko vjerske organizacije šestojanuarski režim želio je da pridobije Muslimane u BiH za svoju politiku i odvoji ih od uticaja dr Spahe i JM0.5) -~ . -Sprovođenje te politike u život šestojanuarski režim povjerio Je onoj grupi muslimanskih političara, preko kojih s u i raniji režimi, doduše bezuspješno, pokušavali ostvariti svoj uticaj na Muslimane i čaušević,

3 )

A. Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija.. . str. 544

4 )

dr Mustafa Imamović, Islamska (vjerska)

-545.

zajednica u Jugoslaviji 1?.18-1941, u: Vjerske zajednice u Jugoslaviji. Rukopis u Institutu za i_stonJu u Sarajevu, str. 971. 5) Isto, str. 980. ·

122

razbiti jedinstvo JMO. To je bila grupa političara na čelu sa Ibrahimom Maglajlićem, koja je 1922. godine dovela do rascjepa i krize u JMO i izdvojila se •iz njenih redova u ·p osebnu stranku Jugoslovensku muslimansku narodnu organizaciju (JMNO). Međutim, ova politička stranl<:a izra?:ito režimski i radi):talski orijenti~ana ostala je bez političkog uticaja među Muslimanima, pa su se njeni pravci morali poV\lĆi iz. političkog života u koji ih je šestojanuarski režim sada ponovo ~~

-

Nakon donošenja Zakona o izboru Reis ul uleme, na prijedlog dr Srškića kraljevim ukazom od 12. maja 1930. godine za novog Reis ul ulemu postavljen je Ibrahim Maglajlić, tuzlanski muftija koji se još 1920. godine opredijelio za zvaničnu politiku, a poslije pristupio i radikalnoj ~tranci, te tako stekao kod Srškića »punu kvalifikaciju« za ovaj visoki položaj. Svečano ustoličenje izvršeno je u Bajrakli džamiji u Beogradu 3. X 1930. godine, a sjedište Reis ul uleme prenešeno iz Sarajeva u Beograd?) Za direktora vakufse direkcije u Sarajevu .p ostavljen je Serif dok je na istu takvu dužnost u Skoplju došao istaknuti pristalica srpske nacionalne orijentacije Hasan Rebac, dotadašnji načelnik u Ministarstvu vjera.

Arnautović,8)

, Maglajlić j e ubrzo po postavljenju uspješno odstranio gotovo sve Spahine pristalice iz vakufsko-mearifskog sabora i drugih vakufskih organa i u njih uveo· prorežimski orijentisane Muslimane. Za predsjednika vakufsko-mearifskog vijeća došao je ing. Suljaga Saliha· gić, potpredsjednika dr Ibrahim Hadžiomerović (pomoćnik bana Drinske ba novine); a za članove: Esadbeg Alibegović, Serif Arnautović, Ibrahim Fejić, mostarski gradonačelnik, dr A. Hasanbegović, potpredsjed· nik Narodne Skupštine i predsjednik Gajreta, dr Hamdija Karamehmedović, ministar, Hamid Kukić, direktor »Gajreta«, Salim Muftić, predsjednik Ulema medžlisa i senator, Redžić Osman, školski nadzornik, I~rah~ _ Sarić, vrhovni šerijatski sudija i dr. 6) Na skupštinskim izborima 18. marta 1923. godine dr Spaho dobio je 112.228 glasova i 18 mandata, dok je Maglajlićeva grupa dobila svega 10266 g-lasova, te je ostala bez ijednog poslaničkog mjesta u skupštini. Poslije ovih skupštinskih izbora političar-i iz vodstva Jugoslavenske muslimanske narodne organizacije nisu mogli dobiti nikakvih političkih funkcija, pa su se posv~· tili svojim profesijama: dr Karamehmedović radio je kao ljekar, a Maglat lić i Sakib Korkut su obavljali dužnosti muftija u Tuzli odnosno u Travruku. A. Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija ... str. 201-202, 182. 1) M. Imamović, Islamska (vjerska) zajednica u Jugoslaviji 1918-1941, str. "977. · · B) Serif Arnautović je bio istaknuti muslimanski političar u vrijeme aus trougarskog perioda. Iako je bio poznat po tome što je zagovarao rješenje bosanskohercegovačkog pitanja ujedinjenjem sa Mađarskom, nakon stvaranja Kralljevine SHS orijentisao se prema radikalima. Izdavao je list »De>movinu«, a na izborima za Konstituantu istupio sa »Nezavisnom muslimanskom listom« i doživio potpuni neuspjeh. Nakon toga povukao se iz politič kog ž_ivota u koji ga je ponovo uveo ~estojanuarski režim. A Purivatra, Jugoslovenska musli~anska organizacija ... str. 432.

123

I u upravnom odboru Vakufsko-mearifskog VIJeca našle su se iste ličnosti: predsjednik Salim Muftić, potpredsjedn.j.k ll>rahim Sarić, a članovi $erif Arnautovoić, dr Ibrahim Hadžiomerović, Ing. Suljaga Salihagić i dr.9) I u sreskim vakufsko-mearifskim povjerenstvima u Bosni i Hercegovini takođe su uvedeni Muslimani prosrpske or-ijentacije. Najveći broj ličnosti koji je tom prilikom angažovan ref§rutovao se, uglavnom, iz redova »Gajretovili« aktivnih radnika. Zbog izrazito jakih pozicija Spahlnih pristalica, kao na primjer u Tuzli, oni prije nisu imali skoro nikakvog upliva na vakufske poslove. Tako je mjesni odbor »Gajreta« u Tuzli, tražio od predsjednika • Gajreta« dr Hasanbegovića da upliviše, kako bi u vakufsko-mearifsko povjerenstvo ušli ljudi • koji su se svojim radom isticali za Gajret«. Zahtjev je bio obrazložen time što •ljudi koji su do sada bilci na čelu vakufa u Tuzli, ometali su, uglavnom, rad »Gajretuu, pa bi za buduće bilo potrebno postarati se, da se ovakvi nazadnjaci eliminišu«. Istovremeno, predlaže se za predsjednika vakufsko-mearifskog povjerenstva u Tuzli poznati »Gajretov« radnik, šerijatski sudija Ibrahim ef. $ehić. 10) Naročito je zapažena aktivnost »Gajretovih« radnika, predvođe nih dr Hasanbegovićem, da što više osnaže svoje pozicije u vakufsko·mearifskim organima, dotadašnjim važnim uporištima Jugoslavenske muslimanske organizacije. Neposredno iza zavođenja diktature dr A. Hasanbegović, tada aktivni Veliki župan mostarske oblasti izradio je elaborat, koji je dostavio predsjedniku vlade P. živkoviću, u kome mu sugeriše, da ukoliko se želi istinsko rasturanje j eliminisanje uticaja JMO među Muslimanima, treba u prvom redu raspustiti vakufsko-mearifska povjerenstva preko kojih JMO i dalje organizovano djeluje. Elaborat je sačinjavao detaljan plan razbijanja JMO za mostarsku oblast.ll)

Nastojanja istaknutih »Gajretovih« ličnosN da ojačaju svoj uticaj u vakufsko-mearifskom vijeću ostvareno je nakon provedene reorganizacije I slamske vjerske zajednice, kada u njegov sastav ulaze dr Avdo Hasanbegović, Esadbeg Alibegović. Osman Redžić, Suljaga Saldhagić, dr Sulejman Hafizadić, dr Ibrahim Hadžiomerović i Hamid Kukić. u) Postavljanje i uvođenje u vakufske organe ličnosti koje su odgovarale političkim težnjama režima i željama Ministra pravde, a uz to su većinom bili nepodesni za položaje na koje su postavlj eni, pogodovalo je rasipanju i nekontrolisanom trošenju vakufskog imetka. Na te i slične pojave još 1930. godine reis ul ulema Caušević je upozoravao Ministra pravde navodeći dokumentovano da Glavno vakufsko povjerenstvo u Sarajevu rasipa vakufsku imovinu i da je već upropastilo preko 80.000 dcinara. 13) Sprovedenom organizacijom IVZ država 9) Izvještaj upravnog odbora vakufskog vijeća u Sarajevu za 1931/32 godinu. Sarajevo 1932. 10 ) Arhiv BiH (ABHS, Fond »Gajrete• (FG), Kutije (K) S, br. 622/30. 11) •Jugoslavenski liste, br. 14, 17. I 1929, 2. U) »Gajretovi• radnici u Vakufskom vijeću. •Gajretu, XII/1932, 10, 193. 13 ) M. Imamović, Islamska (vjerska) zajednica u Jugoslaviji . .. str. 975.

124

odnosno Ministar pravde stekao je punu kontrolu nad radom svih organa IVZ i široka prava i u pitanjima otpuštanja i postavljanja vjerskih dostojanstvenika. Tako direktno uplita nje ddave u poslove jedne vjerske zajednice, čega nije bilo u tolikoj mjeri u drugim vjerskim organizacijama u državi, izazivalo je ogorčenje i nezadovoljstvo pripadnika IVZ, pa čak i onih muslimanskih političara koji su se aktivno uključili u šestojanuarski režim i podržavali ga. Kritika takvog odnosa države prema IVZ došla je od strane bivšeg vakufskog direktora Huseina Kadića, inače narodnog poslamka na listi Petra Z.ivkovića na novembarskim izborima 1931. godine. On je u Namoj skupštini oštro kritikovao i osudio nedemokratski postupak prilikom donošenja novog Zakona o IVZ i ukidanju njene autonomije. Radi ilustracije načina kako se postupalo pri donošenju i sprovođenju u život Zakona i Ustava IVZ, Kadić je naveo da je u Ulema-medžlis u Sarajevu Ministar pravde postavio ljude koji ni u kojem pogledu nisu odgovarali tom zvanju. Pri tome on se pozvao i na Serifa Arnautovića, koji iako je kao radikalski pristalica došao na položaj vakufskog direktora, bio krajnje nezadovoljan sa ličnostima koje su bile u Ulemamedžlisu i za koje je tvrdio »da od četiri člana koji su postavljeni trojica ne znaju ni jedno obično pismo ni ćirilicom ni latinicom napisati.«14) Na taj način su na ključne položaje u IVZ došli ljudi bez potrebnih kvalifikacija. Sprovođenje Zakona o IVZ prema riječima Kadića vršeno je isključivo preko ličnosti koje su bile lični prijatelji Ministra pravde i njegovi politički istomišljenici, ali »koji od oslobođenja do danas nisu mogli naći ni u kojoj 'Prilici oslonca među svojim istovernicima«. Stoga je Kadić tražio da .o;e provede revizija Ustava IVZ kao i da sprovođenje te revizije bude prepušteno slobodno izabranim tijelima od strane Muslimana u saglasnosti sa Vladom.15) Velika brojna z-astupljenost vodećih ličnosti iz »Gajretove« neposredne uprave u vaJkufskim organima (dr. A. Hasanbegović, H. Ku·kić, dr I. Had.žiomerović ,Suljaga Salihagić, Osman Re~ ić i dr.) . imala je ·i svog •k onkretnog odraza koji se ispoljavao u !POjavi tendencija po~punog potčinjavanja insthucije vakufa »Gajretuc. Osnova od koje se polazilo pri toj !kombinaciji donekle je ležala u sličnosti .programa • Gajreta« i vakufa, pošto je i vakuf u svojoj osnovnoj funkciji !Predstavljao jpored vjerske i prosvjetnu jnstituciju. Qpravdanost tog poteza objašnjavala se dotadašnjem lošom upravom vakufa, te da bi prav·ilnim rukovođenjem njegovih poslova daleko više bili ispunjeni osnovni ci~jevi vakufa. U 9tvari išlo se za tim da se zadobije !kontrola i polij>uni uticaj n·a raspolaganje i korištenje zaista velikim .prihodi· ma vakufa. 16) 14) Govor Huseina Karuća, narodnog poslanika, održan S. III 1932. godine u Narodnoj Skupštini, prigodom debata o budužetu Ministarstva Pravde. Beograd 1932. 15) Isto. 16) •I pored prilično nesređenog finansijskog stanja u vakufu, samovolje pojedinih mutevelija kao i posljeruca ekonomske krize iz 1927. gorune u kojoj je vakuf pretrpio znatne štete, samo od zakupnina u 1929. godini vakuf.>ki prihoru iznosili su 1.396.000 dinara. Abduselam Balagija, Uloga vakufa u verskom i svetskom prosvećivanju naših Muslimana. Beograd 1933. str. 45 125

Uplitanje vodećih ličnosti »Gajretove« uprave u poslove vakufs.ko-uneariofskog vijeća iS'poJjavale su se i u njihovim pokušajima d>a svoj uticaj !Prošire i na ostale muslimanslke vjersko-prosvjetne· ustanove. lU tom !Pravcu pokrenuta je inicijativa za prellllimanje u nadležnost »Gajreta« i Fewije medrese u Tmvniku. •Ulema me~lis iz Sarajeva u 9tupanje medrese »Gajretu« uslovio je slijedećim zahtjevima: da to preuzimanje bude samo privremenog karaktera i uz zadržavanje svih prava koja su i do· ta da imale autonomne vjerske vlasti na rad medrese, a !POsebno na imenovanje na·stavni.Jka i primanje učenika u internat.J7) Društvo »Gajret« nije moglo prihvat·i ti te uslove, pa je tražilo da »Gajretova« ingerencija na upravu i :vođenje medrese bude .u srazmjeru sa njegovim ulaganjem materijalnih sredstava. Zbog toga je »Gajret« dosrtavio uslove Ulema medžlisu pod kojima 'Prihvata izdrlavanje medrese a oni su se sastojaili u .tome da se primanje !Pitomaca u internat vrš.j u nadležnosti posebnog »Od!bora za medresu i internat« sastavljenog od članova »Gajtreta« i Ulema medžlisa. Postavljanje naS'tavni'ka vršio bi Ulema medžlis uz saglasnost GOG i da se nastavni plan radi u zajednici sa Glavnim od!borom »Gajreta«. Vakufsko mearifski saborski odbor u Sarajevu odbio je ove zahtjeve i donio za•ključak u 'kome je ·izraženo da »Salborski odbor nije zato da se ova medresa predaje Gajretu«.1S) Nas.tojanja Glavnog odbora »Gajreta« da u vjerskim nastavnim zavodima utiču i na .usmjeravanje nacionalnog vaspitanja omladine u s:r.psiom duhu .p okazuje i slijedći primjer. Glavni od'bor »Gajreta«, na inicijativu dr Hasanlbegovića i H. Kuk·ića postavio je 1931. godine vakufsko-mearifskom vijeću !pitanje o stanju honorarnih nastavnika svjetovnih predmeta na Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu i njihovoj nacionalnoj orijentaciji. Glavni odbor »Gajreta« je .zahtijevao od va'kufsko-meari.fskog vijeća razjašnjenje o JPOStavJjan ju nekih .tadanjih nastavni-ka, .t e ujedno ,g a upozorio da je još prije 1929 . .godine u medresi zaveden » naročiti sistem na:cionalnog -v aspitanja omladine«, te da se izbjegava zapošlj-avanje ;is~usnih nastavni1ka pedagoga sa akademskom spremom koji su nacionalno srpski orijentisani. Od vakufsko-meadfskog vijeća se traži odgovor o tome »~kome se .pr~pisuje krivica i ko snosi odgovornosrt za ovakav partizanski rad u vaku.fu«.19) Međutim, te i slične tendencije je u spješno uspio da stWbije Salim Muftić, predsjednrk u,pravnog odbora va:kufsko-mearifs'kog vijeća i Ulema medžlisa. On •j e vještim •taktičkim potez~a i manevrisanjem uspio da čitavu gMnituru na čelu sa Ing. Suljagom Salihagićem 'Pr·isiE na povlačenje iz vakufske uprave i .na taj način eliminiše njihov dalji aticaj na vakuf.

17 ) 18)

357. 19)_

Preuzimanje Fevzije medrese u Travniku :oGajret«, X/1929, str. 200. Fevzija medresa ne ustupa se »Gajretu«. »Gajret«, X/1929, 356 -

Datirano 2. aprila 1931. Ovaj dopis mogao se odnositi na Hamdiju Muhameda Kantardžića, koji su u to vrijeme bili angažov~ ;ta medresi kao honorarni nastavnici, prvi za predmete istoriju, peda~o g!JU 1 njemački, a drugi za herniju i matematiku, a bili su hrvatski nactonalno orjentisani. Kre_ševlJakovića i

126

Napori koje je režilm u vrijeme dilktature ulagao na planu pridobijanja Muslimana za svoju politiku i njihovog odvajanja od Jugoslavenske muslimanske orga.nWacije nisu dali očekivani •rezultalt. Glavni IProta;gonista te (pOlitike dr Mi!lan Srškić već krajem 1933. •godine morao je priznati da su dani njC~gove vlade odbrojani. Kao jedan od rllillo.ga svoga neuspjeha Srškić je •n aveo i t-aj nšto mu ni•je uspjelo u Bosni i Hercegovini na terenu (pOlitički povezati muslimane i odvojiti ih od Spahe«.20) Dolaslkom na vlast Millana Stojadinovića i uključivanjem JMO u Jugoslovensku radikalnu .zajednicu potisnut-a je ova manjinska gru;pa prosrpskih muslimanSikih poliJti:čara pri vladi i u IVZ, koja u novim uslovima nije više bila interesantna za Stojadinovića kada je u Vlladi imao dr Sp-ahu. Samim tim ona de ~gubila svaki politički značaj. Za svoj ulazak u v.Jadu, pored ostalog, dr ~aho je zahtijevao i,z. mjenu zakona o IVZ i odstranjenje njegovih političlcih protivnika, u prvom redu reis-ul-uleme Maglajlića. Njegovim .zahtjevima je udovoljeno I već 18. februara 1936. •g odine ·Zakon i Ustav IVZ stavljeni su van snage, a nov-i Ustav IV•Z don~jet je 24. oktobra 1936. godine, kojim je obnovljena ranija aUitonomija IVZ. Reis-ul,ulema Maglajlić je smijenjen, a sjedište IVZ v.raćeno je iil Beograda u Sarajevo. Za .novog reis·ll'l-ulemu iztabran je Fehim Spahe, brat dr Mehmeda ~ahe.21 ) Druga značajna muslimanska ins-titucija preko koje je šestojanuarski režim nas•t ojao stvoriti svoja uporišta u pridobijanju Muslimana za kraljevu politiku di·ktature bilo je kulturno-prosvjetno društvo »Gajret«. U sp rovođenju lte svoje ,politike nosioci diktature našli su pogodne saracfuike u ličnostima koje su se nalazile u društvenoj uprav-i »Gajreta<<, a i: od iPrije su bile (pOZnate po ·svojoj režimskoj orijentaciji. U ovoj grupi muslimanslkih !POliotičara .koji su »U velikOSIJPs·k oj kraljevoj politici tražili ~rješenj.e muslimanskog pitanja« isticao se dr Alvdo Hasanbegović, !Predsjedni•k »Gajreta<< ,;preko koga je dr Milan Srškić provodio u Bosni svoju posebnu muslimansko-sr,psku kra.J.jevsku politiku.<<22) Društvo »Gajret<< pod vodstvom snpskl orijentisanih Muslimana isticalo se i do otada svojim nacionalnim radom među Muslimanima u pravcu njihov01g nacionalnog »>svježavanja<< u snpskom duhu, a i samo se pod uticajem režimskih elemenata na ,početku di'l~tature !Proglasilo srpsko-muslimanskim Društvom, te je smatrano državnotvornom i nacionalnom organizacijom. Kao takvo ono je predstavljalo za ·r ežim dikta1ure pogodan instrumenat za 'POliotičko djelovanje među Musbmanima. Preko društva »Gajret<< koje je s-vojom r~grana.tom mrežom organi!Zacija, IPOdodlbora i !POvjerenika predstavljalo najjače i najveće kulturno-prosvjetno dnušl!vo Muslimana, vršila se intenzivna propaganda polj)ularisanja režima di•ktature. U »Gajoretovim« .publikacijama zavođenju diktaoture i »novog stanja« 1.1 državi davana j-e puna ;podrška dr Ivan Ribar, Politički zapisi, Il, Beograd 1949, str. 133. M. Imamović, Islamska (vjerska) zajednica u Jugoslaviji, str. 980. 22) dr Ivan Ribar, Politički zapi,si, Il, str. 133. 20)

21)

127

i pisano sa oduševljenjem. U nizu napisa istaoana je sva štetnost i jalovost dotadašnjih tvrdnja političkih strana'ka, zbog čega su bila u pozadinu potisnuta sva vitalna ekonomska i prosvjetna tpitanja. Zabrana rada (političl(ih stTanaka i uklanjanje sa .političke pozornice dotadašnjih vodećih političara, stvorili su, kako je objašnjavano u listu •Gajretc povoljnu atmosferu i uslove za djelovanje i društva »Gajret• i ljucli koji njime rukovode.ll) Svim aktima šestojanuarskog režima predstavnici »Gajreta• davali su ,punu podršku. Tako je i (povodom donošenja .zakona o naziv.u države i podjele zemlje na banovine, prdsjedni•k • Gajreta« u ime svih »Gajretovih « radnika uputio telegram Predsjedniku Ministarskog savjeta PetiU ž ivkoviću u kome je taj akt oka·rakterisan kao »epohalno delo ukidanja istorijSkih granica koje su velk.ovima delile naš narod i što se novom ,podelom države pruža mogućnost svim pozitivnim snagama našega naroda da razviju nesmetano svoje delo na korist kralja, Otadžbine i Narodaa.2•) Preko društvenog glasila se Ukaz.ivalo na opra,·danost zavođenja diktature i isticano da je to •jedini spasonosni put ozdra\"ljenja našeg državnog i društvenog života«.25) List »Gajret• bio je ispunjen prigodnim oii!POlogetskim člancima i tekstov.ima u kojima je ukazivano da je za •nas doš lo blagosloveno doba« i !pozvali Muslimane da budu »iskreni, požrtvovani i revnosni saradnici NjegoYa Veličanstva Kralja u radu za dobro narodaa.26) U l])ridobijanju Muslimana za šestojanuarski režim i ujedno suzbijanje uticaja JMO i dr Spahe u muslimanskim masama režim .diktature je !pOlagao velike nade u muslimanske poliotičare olrupljene oko društva »Gajret«. Sestojanuarski •režim naročito je protežirao dr Avdu Hasanbegovića, istaknutog radi1kalskog pristalicu i dugogodišnjeg tPredsjednika »Gajreta«. Njegovo forsiranje u vrijeme di•ktature i namjenjena mu uloga najistaknutijeg muslimanskog političara, trelbalo j e da posluži daljem potiskivanju i slabljenju uticaj-a dr SJPahe i drugih političara JMO u muslimanskim masama. Neposredno ,poslije zavođe nja diktature Hasanbegović je sa položaja Velikog ŽIJiPana u Mos-ta-ru premješten na istu dužnost u Tuzli. Nakon formiranja banovina dr Hasanbegović je postavljen za pomoćnika bana Drinslke banovine u Sarajevu, a od septembTa 1931. do 3. januara 1932. ,godine imenovan za ministra bez portfelja u 2iivkovićevoj vladi, a ,poslije toga jedno vrijeme je obavljao dužnost potpredsjednilka Narodne sk~štine.27 ) . ll). Pobjeda zdravih elemenata nosi pobjedu zdravog i naprednog s ta· nja. •Gajretc, X/1929, str. 23. 2 • ') lAS, fG, ~-42/_1929: Kao ~to je poznato formiranjem banovina Bos~. 1 Her~govma bila je v)eštaćki pocijepana, a njeni dijelovi ušli su u če tm b~ov.me: V~bas~~· D~sku, Primorsku i Zetsku. Time je Bosna i Her~govma 1 .~ao 1stonjska ~ ka? istrativno-upravna cjelina bila razbijena u težnji potpunog negu-anja njene posebnosti i cjelovitosti. 3--44~) M. Alikalfić, Prosvjetom opštem napretku. •Gajret«, X/1929, str.

4

26 )

21

128

Dževad

Sulejmanpa~ić,

6. J·anuar 1929. •Gaj·rel• • X/1929• str. 129 ) •Narodno jedinstvo•, Ilustrovani zva nični almanah-kalendar Drinske banovine za 1932. godinu, str. 424.

- 131.

Imenovanjem dr Hasanbe~govića •kojL je !kratko vrijeme kao jed~ni Musliman .blo u vladi Petra ž.iv.kovića no-vi .režim nas-tojao .je .da ojača po:z,icije u muslimanskim masama, a istovremeno onemogući eventualne prigovore o nezast~ljenosti Muslimana u najvišim politi!čkilm institucijama .zem.Jje. •P oznato je da u prvoj vladi· Pe tra ž.iovkovlća nije bilo ;predstavni-ka Musl~mana, odnosno Jugoslovenske muslimanske organizacije. Nezastupljenost Jugoslavenske muslimanske organizacije u ž.ivkovićevoj vladi pored ostalog pripisuje se i velikom uticaju dra Milana Srškića, vođi bosanskohercegovačkih radikala, koji je bio odlUIČan IProtivni·k JMO i ,posebnog političkog OI'ganizovanja Muslimana. Te okolnosti i glavne intencije šes-tojanuarske politilke isključivale su nepos·r edno učešće predstiilvni·ka Jugoslavenske muslimanSke organizacije u vJadi ·kra:J.jevog Hrčnog režima.u) I nirz; dru~h musliimanskiih IPOlirtičara i'Z grl.ljpe oko »Gajreta« aktivno se uključio u a~parat ·š estojanuarskog režima. Poslije imenovanja dr Hasanlbegovića rza ministra, njegovo mjesto :pomoćnilka > b ana Drinske banov.ine .z ameo je dr llbra'htm Hadžiomerovi·ć, potjpredsjedni·k »Gaj reta«. Ključne

pozicije dr

Hasanbegovića

i grupe režimskih eksponenata

u društvu »Gajret<< s-tvarale su .p reeduslove da se ono koristi kao !PO-

godan instl'llffienat za ostvarivanje određenih IPOJ.itičkih ciljeva. To je naročito došlo do i·z ražaja :prililkom osnivanja službene vladine stranke Jugoslovenske radik·a lne seljaCke demokratije, kasnije zvanično prozvane Jugoslavenska nacionalna stranka. (JNS) Naime, čvrstina, Ikoju

je bar na i.ngled prvobitno !POkazivao režim diktature, lmo je jenjavala usljed sve većeg !Pritiska demokr·a tskih snaga u zemlji. Već nakon tri godine od zavođenja diktature nosioci režima bili su prinuđeni tražit~ nova rješenja. Barz:a na kojoj j e počivao šestojanuarski režim morala se tP·r oširivati na taj način što su u nju uključen i i ostali oijelovi buržoazije u j edinstvenu političku partiju nastalu ·kao posljedica u stu paka i donošenja novog ustava 3. septembra 1931. ,godine. Ne mijenj ajuć-i u suštini s'koro ništa, šestojanuarSki režim je na ovaj način dobio organ koji će mu državno pravno ozakoniti sistem i bar prividno (pružiti ~pokriće .za dalje postojanje takvog sistema. Oktroisanim ustavom je naime !Predviđeno uvođenje senata i Narodne skupštine. Nova rešims·k·a formadja JNS zastUipala je načela narodnog ·i državnog oedinstva, odnosno politiku nacionalnog unitarizma i centralizma. U novoosnovanoj stranci glavnu riječ su voditli radikalski političari i članow demokratske stranke, a oko nje okupljali su se svi »državotvonni« elementi~, pretežtan dio anovništva, IJ{ao i disidenti zabranjenih stranaka koje su bile zahvaćene procesom rasipanja.29) Ova državna stranka koja je uživala punu .podršku kralja težila je da svoj uticaj proširi na cijelu Jugos·lavilju, a tPočilvaaa je na platiformi zvanične idejno1Po1itičke doktrine integralnog jugoslavenstva. U) A. Purivatra, Jugoslavenska· -muslimanska organizacija . .. str. 429

-431. 29) Ferdo Oulinović, Jugoslavija lizmeđu dva rata. Il, Zagreb 1961, str.

29-39. 129

U agi >Za taj b eogradski ko đoja parlament«. Ovakav stav šef JMO je ob·r:~Wložio time da se ot'k.loni o dgovornost sa Muslimana, jer »ako d.iiktators:ka lista ne bude imala dotsa g.Jasova Beograd i diktat orska šta.m:pa svaliće svu krivnju na na s muslimane, koji nećemo da spasava.mo državu, da nismo uz kralja ... itd .« U daljim uputstvima dbrazloženo je da ovaj režim ne može još dugo potrajati, te će JMO ponovo uzeti vodstvo u svoje ruke.32) Koriš tenje >>Gajr etovih« organizacija u političke svrhe naročito je došlo do izražaja u predizbornoj agitaciji za novembarske Wbore 1931. godine. Mnogi »Gaj retovi« funkcioneri koji su se kand'idiraqi na zemaljs·koj •l isti ž.ivkovića !korist ili su svoj položaj u društvu »Gajret« racti zadobijanja po1itičkog prestiža među članstvom. U tome se naročito isticao dr Hasanbegović, koji je poJi.tiCke zborove održavao u !PrOstorijama »Gajretovihcc !POdodbora i čitaonica.ll) Vodeće .strukture u »Gajretu« aktivno su se angažovale i dale !pUnu podnšku nastojanju šestojanuarskog režilrna da formiranjem raznih masovnih o11.ganizacija obezbjedi sebi nova lliPOrišta zvanične politike. U tom s mislu šestojanuarski režia:n je nakon ukidanja raznih sokolskih i drugih udruženja pod kraj 1929. godine, zalkonskim aktom ustanovio •1930. godine jedinstveni Sdko Kraljevine Jugoslavije. Ova organizacija koja je sada stajala pod nepos rednim uplivom države lba.vi >Gajret«. Odmah rpo dbjavljiva nju Zakona o SokoLu Kraljevine Jugoslavije Glavni odlbor >>Gajreta« uputio j e svim svojim jectinicama okružnicu u kojoj je ukaz1vao na potrebu uže saradnje i· IPOtuJomaganje »Gajreta« i Sokola koje pored ostalog vezuje i zajednički protektor u ličnosti prestolonasljednika Petra . Glavm odbor >>Gajreta« je u cilju ostvarenja što uže saradnje ap elovao n a svoje č•lanstvo da se upisuje u sokole š to je .t rebalo shvatiti kao »Svetu i neod•loži'ro du.žnostcc .34) 30)

ABH, Pov. br. 2623/31.

31 )

Isto

32 )

ABH, KBUDB, Pov. br. 4045/1931. ABH, KBUDB, Pov. br. 3648; KBUDB Pov. br. 2316/33; KBUDB,

33 )

D. Z. Pov. br. 1972/82. ' 34) lAS, Okružnica br. 1286 od 7. maja 1930.

130

Kako ~iv nije ispunio očekivanja zaključak »da se svi članovi Gajreta

Glavnog odboda to je doneimaju .be0ustovno ~isati ·za članove sokola« .3~) lako .se u !Zvaničnim pUiblikacijama i na »GajretoVdm« ~godišnjim sknlpšt-inama isticalo kako je u pojedinim mjestima cjeloklliPnO nGajretovo« članstvo pristupilo u sokolske redove ,ova akcija !Prema drugim dostUIPnim i!lvorima nije se ockvi.jala onako kako je to želio i IPrilkazivao Glavni odbor.36)

sen

Imajući u vidu tradiciju koju je sokolstvo steklo među Muslimanima, postUIPak Glavm~g odlbora o forsiranom uključivanju »Gajretovog« članstva u ovu sada i politički obojenu org~adju ·kosilo se i sa osnovnim demokratskim načelima i !Pravima članova jednog kulturno-prosvjetnog društva. Otvoreno suprotstavljanje ovoj prisilnoj akciji učlanjiiVanja u Sokolsku ox;ganiza.ciju prvi S'll izrazili članovi mjesnog odbora iz Mostara. Prema .izvještaju mjesnog odbora reakcija na ovakvo naredlbodavno ponašanje Glavnog od!bora .ima'la .je za posljedicu da su mnogi članovi izjaviH da će napustiti društvo »Gajret«. Naročito inteligencija, 'koja je .i do tada bila najviše zastupljena u sokolskim organiiZacijama, odbijala je da se •na ovakav način !Prishljava na 1učlanj enje. U i:s1om .izvještaju se dalje konstatuje: »Mnogi članovi Gajreta već od ranije bili su članovi Sokola. Naročito ukoLiko se to odnosi na inteli.gendju. No ukoliko to do sada n.iS'll ibili, svi su i odviše -gordi· da bi kao ·inte'liigenoija samo !PO nečijem diktatu ulazila u jednu organizaciju .. _,,_37)

Daleko IVeći uS{pjeh u učianjivanju u sokolske organizacije postizan je u »Gajretov.im« internatima, gdje su svi ,pitomci po nalogu Glavnog od'bo.ra automatSki ula!Z~li .u sastav ove orga,nizacioje. Naročito je u sarajevskom internatu, koji je 'brojao i najviše učesnika, bila jaka sokolska organizacija, ·k oja se uključila u rad Vratni·čke organizacije. Propaganda sokols1va intenzivno je vršena jpreko lista »Gajret• u kojem se sta·l no -istica'la podudarnost ti istovjetnost »Gajreta« i Sokola, jer kako je objašnjavao »Jugoslavenstvo Sokola upoređeno sa osnovnom ideologijom Gajreta predstavJja produženje te ideologije, ono je sinterza ideologije Gajreta saobražene potrebama države kao celine«.38) I pored siVih napora koje je Glavni odbor »Gajreta« činio u 35) lAS, Okružnica br. 1330 od 14. maja 1930. 36) Potrebno je napomenuti da učeešće Muslimana u sokolskim organizacijama datira još od vremena prije prvog svjetskog rata, a od 1908. godine osnovano je u više gradova muslimanskih sokolskih organizacija najčešće pod imenom Muslimanski Soko. U Sarajevu je 1911. godine osnovan Muslimanski soko, od kojeg se godinu dana kasnije izdvojila jedna grupa i formirala novo društvo pod limenom Muslimansko sokolsko društvo Đerđelez. Pod raznim imenima i u drugim gradovima osnivana su ova društva: u Mostaru 1909. Muslimanski Soko, u Rogatici - Rogatički Soko, u Tuzli.:-. Islamski Soko (1910), u Bijeljini - Mu_sl~manski Soko (1~8), u _Cap~JlDl. Muslimanski Soko (1910) zatim u Trebmju, Stocu, Maglaju, B~JalucJ,_ VIS
131

pravcu što masovnijeg upisa svoga člans tva u so·k olsku ·o rganizaciju, došlo je do suprotstavljanja takvim tendencij&ma l.l!pravo u redovJma »Gajretovih « članova. Da je to nezadovoljstvo sa IPOJ.itikom Glavnog odbora imalo šire razmjere, govori i činjenica da se o ovim pojavama moralo ra.!<J>ravljati i na 28. godišnjoj sk~.Wštini· »Gajreta« 1934. godine. Delegat Gla·vnog odlbora iz Mostara Mustalfa AJikalf.ić konstatovao je kako je »Od s·trane naših vajnih gajretova·c a .pokušana da između Sokolstva i Gajreta unesu notu disharmonije, da ne kažem mržnje i rastrojstva«.39) Politika nacionalnog »osvješćavanja« Muslimana u duhu zvanič nih doktrina u periodu 6. januara potencirana je i kroz inteneiviranje zajedniokog rada društava »Gajreta« i »Prosvjete«, do čega je naročito došlo poslije 1931. godine. Srodnost programa i ciljeva kull.turno-prosvjetnih dru§tava u Bosni i Hercegovini nosi•l a je u sebi i pretpostavk"'l.l njihovog majamno.g r ada i saradnje. Određeni vidovi· te saradnje, kako smo to ,·eć i ranije naveli, b ili su lj)risut-ni od samog osnivanja 01r.i h društava. »Gajretow nacionalni program razvijanja snpske nacionalne misli među Muslimanima bio je značajan fPred u sJov tješnje saradnje »Gajreta<< i »P.rosvjete<<, koja se jednim dijelom konkretizovala i otvaranjem zajedničkih internata u Foči i Gacku, a kasnije u Trebinju. Pored navedenih dblika zajedn.ičkog rada od 193.1. godine ta saradnja dva društva nastoji se produbiti i intemivirati. U tu svrhu zaključeno je da se redovno održavaju sastanci delegata Glavnih odbora jednog i drugog Društva, jedanput m jeseono nai~ZI~Jjenično u !Prostorijama Glavnih odbora >>Gajreta<< i »Prosvjete<< . Na ovim sastancima ustanovljena je i osnova buduće saradnje, koja je predv iđala osnivanje zajedničkih in1ernata, rpored postoj ećih, u svim mjestima gdje za to postoje potrebni uslovi·. Podređeni m jedinicama oba Društva sugerisana je najtješnja saradnja uprava mjesnih odbora, zb1iža:vanje pi· tomaca putem zajednič:kih predavanja, .p riredaba i slično.40) Druga et&pa u programu zajedničkog rada predviđal a je prosvjetno djelovanje na širem 1planu: održavanje analfabetskih tečajeva, popularnih predavanja, otvaranje zajedničkih domačićkih škola, kao i zajedničko izdavanje knjiga, brošura J sl. Svi ovi oblici ;zajedničkog rada, kako se isticalo, trebali su da dorprinesu bržem nivelisanju razlika između Srba i Muslimana putem »nacionalizovanja« Muslimana.41) Da je ta politička tendencija stajala u pozadini forsiranja saradnje između »Gajreta« i »Prosvjete« potvrđuje ;zaobilaženje »NapretJka<<, »Narodne uzdanice• i drugih kulturno1Prosvjetnih društava u Bosni i Hercegovini. 39) Zapisnik XXVIII redovne glavne skupštine društva Gajret održane 15. jula 1934. »Gajret•, XV/ 1934, 9, 206-207.

~) lAS, Zapisnik sjednice Glavnog odbora Gajreta i Glavnog odbora ProsvJete odrLa:ne 19. novembra 1931. u prostorijama »Prosvjete• . 41 ) Saradnja Gajreta i Prosvjete. »Gajret«, XII/1931, 20, 499-500.

132

Pri glavnim odborima društva »Gajret« i »Prosvjeta« formirane su i posebne sekcije zadužene rza razv·ijanje i iznalaženje oblika zajedničkog djeilovanja.42) Sprovođenje za·lcljučaka o zajedni:akoj saradnji kodkret~ovano je kroz odrlavanje sas1:a1Ilaka gotovo svih mjesnih odbora •Gajreta« i »Prosvjete« na kojima su us·v ajani ,p ravci daljeg rada: U Turz.li je ,pokrenuta inicijativa osnivanja zajedničkog narodnog univerziteta; u Bibaću su internati »Ga jreta« i »Prosvjete« zajednički proslavili rođen dan kralja; u Ljubuškom je priređena zajednička zabava; u Neves:i.nju je donešena odluka o osinivanju zajedničke čitaonice i održavanju ana1fabetskib t1:ečajeva.43)

lpalk, najru51pješnija saradnja ostvarivana je u đačkim internatima, gdje s u organirzovane zajedničke proslave rođendana kralja, razne akademije i rzaJbave. U ovim mni.festaoija.ma učestvovali su phomci oba Društva sa prigodnim !Predavanjima i recitacijama. Formirani su i zaj edni:čki h omvi.44) Međutim, intenzitet ove saradnje koja je očigledno trebalo da služi udovoljavanju određenih nacionalno-političkih interesa režima nije imaQa .irzgleda da se postavljena na ovakve o snove dulje održi. Uporedo sa slabljenjem diktature qpadao je i njen intenzitet svodeći se na već uobilčajene dotadašnje dbHke zajedni·čkog rada i saradnje.45)

Neslaganje i [!ezadovoljstvo članstva sa iPOli1:ilkom vrhova »Gajreta« koje su se mogle sve glasnije čuti, pa i na samim »Gajretovim« 42) U sekciji za saradnju sa »Prosvjetom• bili su članovi GOG: Husein Kadić, Fehim Musakadić, Salih Tafra, dr Asaf Sarac, Muhjidinbeg Fadilpašić, Fehim Skaljić i Jusuf Pašić. »Gajret«, XIII/1932, 18, 308.

43) Saradnja sa Presvetom. »Gajret«, XIII/ 1932, 10, 176. Isto 45) Značajnu prepreku iskrenoj saradnji dva društva predstavljao je i sam položaj d uloga koju im j e režim namjenio. Neraspoloženje velikog dijela P·r osvjetnih funkcionera i članova prema Gajretu stvaralo je njegovo protežiranje i podrška koju je Gajretu davao režim. Jedan od osnivača Prosvjete i njen bivši predsjednik Sćepan Grđić je na nekoliko Glavnih sk-upština Prosvjete izvještavao o državnim subvencijama Gajreta na štetu Prosvjete, koja je po njegovim riječima bila zaboravljena. Grđić je i u knjizi •Napor Bosne i Hercegovine•, koju je izdala Narodna odbrana tvrdio da Gajret dobiva od države više subvencija nego sva ostala kulturno-prosvjetna društva. (S. Grđić, Prosvetne borbe, u knjizi Napor BiH, Sarajevo 1929, str. 161-162). I na jednoj konferenciji Prosvjetnih članova iz Sarajeva u 1932. godini,1 kojoj je kao izaslanik Gajreta prisustvovao H. Kukić, pledirajuć i za osnivanje ženskog internata u Beogradu Grđić je izjavio: •Tamo u Beogradu učiniše sve moguće Gajretu, a Prosvjetu zaboraviše•. - lAS,. Knjiga zapisnika, Zapisnik sjednice GOG od 28. aprila 1933. g. Očigledno da su, u interesu proširenja svoga uticaja izvan srpske sredine pridobijanjem Muslimana za srpsku nacionalnu i političku ideologiju, !Vladajući krugovi posvećivail više pažnje Gajretu, a to je ponekad vršeno na ·Uštreb brige o školovanju srpske omladine u Bosni i Hercegovini, čiju su podršku ionako imali. S druge strane i u redovima Gajretovog članstva ova saradnja nailazila je na kritike jer je pod uticajem krugova neraspoloženih prema Gajretovoj na_c;ionalnoj misli međl!- ~uslimanima, ?DC! predstavlj~ na kao prva etapa u fuziJi dva društva, što Je Jmalo za ~SlJedJ~U s~varanJe nepovjerenja i nezadovoljstv širokog članstva. - IAS, Zap1snik SJednice GOG od 30. XI 1931. 44)

133

sl.."Upštinama, bilo je .u n~srednoj vezi sa ra!Zvojem opšte !POlitičke situacije u samoj zemlji. Nezadovoljstvo gotovo sv-ih društvenih slojeva sa režimom di•MatUI'e bivalo je sve veće. Tome j e daprinosila i nepovoljna ekonomska situacija u zem!lji. Trajanje šestojanuarsk01g režima podudaralo se sa velilkom ekonomskom ikriiZoon koja je 1929. godine potresla SAD i proširila se na sve kapitalističke ;z;emllje. Posljedice odnosno iiZra!Zite pojave ove krize ni:su mia:noišle ni• J ugoslavij u. Kriza se naročito nepovoljno odrazila na !POljoprivredu, s obzirom da je Jugoslavija bila pretežno agrama ;zemlja - dovodeći najveći !broj seoskog stanovništva na rub e!konomske prO!IJaSti. Osim poljo,privredne I)JrOi~Z;vodnje kriiZa je teško .pogodilla industriju i sve druge gr.ane jugoslavenske privrede.46) Pred prirtiskom narodnog netZadovoljstva i sve glasnijom kritikom opozicionJh građanskih stranaka i njihovim !Zahtjevima za preuređenjem države režim diktature bio je prisiljen na u zmicanje. U potrazi za rješenjem itla!Za i;z krize režim je prisHj en na .popuštanje te u tom smislu organizluje Uibore 5. maja 1935. godine . Ovaj datum obilježava početalk ,perioda i;zvjesne liberali;zacije režima i intenzivnije oživljavanje rada građanskih političkih stranaka. Ta nova !POlitička strujanja osjetila su se ·i u društvu »Gajret«, je politiaka linija ip04pune podrške ·režimu diktature koju je nametalo i vodilo »Gajretova<< najuže rukovodstvo takođe došla pod udar kritike. Sve češće s.u se čule zamjerke >>Gajretovoj« srpsokoj nacionalnoj orijentaciji, š·t a više takve stavove su podržavali •i neki od članova Glavnog odbora. Kri1ilku Sfipskog nacionalnog kursa >>Gaj reta« i njegove izmjene zastUipao je član Glavnog odbora Husein Brkić sa jednim dijelom odbornika. Po njihovom stanovištu »Gajret« i Muslimani svoje ciljeve mogu ostvariti jedino usvajanjem jugoslavenstva. Međutim, Brkić nije imao širu podršku Glavnog odbora, te je morao da da ostavku i povuče se i!Z Glavnog odibora.47) Kao od!govor na ove i slične prigovore >>Gajretova<< Sk.Uipština 1934. .godine donijela je rezoluciju koja je sadržavala stanovište o >>Gaj retovoj« ideologiji i u kojoj je naglašeno da je »Gaj ret eminen1no nacionalna i llru.lturna organizacija čija je ideologija jasno istaknuta u njegovom imenu i zastavi . .. Pitanje Gaj-retove nacionalne ideologije za svagda je riješeno i stoga Glavna skUipština nikom ne dozvoljava pravo da je na svoj načija

čin tumači« .48)

Pojed·i ni »Gajretovi<< mjesni odbori na svojim skUipštinama otvoreno su osudili rad Glavnog odbora i svoje neslaganje sa politikom koju je vodio u !Proteklom .periodu. Na godišnjoj Skupštini mjesn01g odbora u MostaTU konstatovano je da je politika Glavnog odbora bila u dijametralno s.uprotnom pravcu od Oipšteg TaS!IJoloženja muslimanskog naroda. Skupština je donijela rezoluciju koja je sadržava!la javnu osudu politilke Glavnog odbora. U rezoluoij'i je kon statovano: l) da je zbog !POlitičkog angažovanja pojedinih ~lanova Glavnog odibora trpio ikultun:ri i· pros·v jetni rad za >>Gajret<< ; 2) da je poHti'čka akcija 46 ) Branko Petranović, Istorija Jugoslavije 1918-1978. »Nolitu, Beograd 1980, str. 108. 47) lAS, EG, K-67 /1934. ~) Zapisnik redovne glavne skupštine društva Gajret, održane 15. ju-

la 1934. god. »Gajret•, 134

xv/1934, 9, 210.

članova

Glavnog odbora dovodila do neraspoloženja širih muslimanskih slojeva prema »Gajretu« kao muslillllanskoj ustanovi; 3) zahtjeva se da Gla'Vni odbor »Gajreta« ne uvlači Društvo u ~olitilku ~ da ne vrši politički pritisak na »Gajretove« radni:ke.49) Karakteristično je da su ovu rezoluciju podržali i oni »GajretoVi« članovi, koji S'll kroz čita vo vrijeme diktature bi1i njeni najglasniji, zagovarači i sljedbenici. Napuštanje svojih ranijih s-tavova objasnili su potrebom prilagođavanja raspoloženju muslimanskih masa, alko se želi sačuvati Društvo i njegovo članstvo.50) Delegat iz Mostara Mustafa Mikalfić braneći opravdanost rzaključaka mostarske skupš1:ine istakao je da je usvajanje navedene rezolucije bilo motivisana prije svega željom da se oko »Gajreta« dk.UfPe svi Musliman~. jer je ·činjenica da ih dosta irna izvan »Gajretovih« redova. Javna owda dotadašnjeg političkog angažovanja koje se nametalo Društvu u proteklom periodu jedini je uslov za stvaranje šire platforme okupljanja na kulturno-prosvjetnom 1polju.51) Ogorčenje i nezadovoljstvo Š'irokog članstva »Gajreta« i!za;zvali su pojedin4 članovi Glavnog odbora koj.i su svojim postupcima lkomproomitovali Dmš~vo i uvlačilr ga u prljave afere. Tako je protagonista najveće agrarne afere u Bosni i Hercegovini :bio Husein Kadić, na, rod'ni poslanl:k i GJ01jpredsjednik nGajreta<<. !Kadić je, kao narodni .poslan·ilk, uspio da Narodna sk'llpština ,prihvati dopunu Zakona o izmjenarna i: dopunama zakona 'k oji se odnosi .na agrarnu reformu u Bosni i Hercegovini. Tim novim propisima o procjeni beglučkih zemalja znatno su !Poboljšani usloVi 'naknade ;zemljoposjednicima, što je omogućilo pojedincima da na!Jllate miUonske s·vote od d:cžave, a sam Kadić je za 477 dunuma dobio !Pl"eko 9 rniHona dinara. O tim mah.inacijama ubrzo je saznala i javnost, IPa je .p rotiv Kadića i drugih učesnika pokrenut sud9ki postupak, ali su na k!raju, kao -i u osta!lim aferama stare Jugoslavije, glavnr a·kteri ostali ne'kažnjeni.52) S obzirom na učesnike afere, ona nije mogla proši ibez kompromiltovanja 'i dru·štva »Gajret« . S tim u vezi bio je i· naspad u Narodnoj Skupštini poslanilka Ivana Lončarevića, koji je govoreći ·o Kadićevoj aferi iznio tvrdnju da su »Gajrerovi« pobornici i povjerenici •udešavali IProojene kod vlasti da 1budu što veće« kao i da je društvo »Gajret« fiksiralo procena,t od 5% primljen'ih obligacija u korist •Gajreta«.sJ) Povod za ovo dovođe'nje Društva u vezu sa agrarnom aferom dao je raspis Glavnog odbora »Gaj-reta«, koji je upućen S. XII 1933. sv-im »Gajre-tovim« jedinicama i u kojem je GJO navodima Glavnog odbora, društvo »Gajret« kao us-tanova koja ue zadužena za prosperHet Muslimana ibi·lo u o'bavezi da »uputi naš neobavješteni svijet u propise ovog člana zalkona i da ga !Zaštiti od iskorišćavanja ra,znih posredni'ka« . U isto vrijeme Glavni odlbor je apelovao i na sve ·vlasni-ke biv""') »Gajret« u budućnosti. •Jugoslavenski liste, 18/ 1935, 159, 4. SO) Predkonferencija za •Gajretovu« glavnu skupštinu. •Gajret•, XVI/ J935, 16, 168.

Isto, 170. dr Milivoje Brić, Agrarna reforma u Jugoslaviji 1918-1941. •Veselin Masleša«, Sarajevo 1958, str. 450-452. Sl) Komunike Izvršnog odbora •Gajreta«. •Gajret«, XV/ 1934, 3, 61. SI)

52)

135

ših kmetovskih šuma i šikara da od prJmljene svote daruju i Društvu svoj prilog.54) Nezadovoljstvo članstva lk ulmin'iralo je pojavom bro§ure člana Glavnog odbora i narodnog poslanilca Mustafe Mulalića, koja je sadTžavala njegov govor održan priUkorn veritikacione debate ill Narodnoj s.b.L!ipštini 14. maja 1935. godine. Brošura je rpredstavljala ,pamflet urperen proti·v 'dr Mehmeda ~ahe i Jugoslavenske mu.sUma nske organizacije, koja je na petomajsk·im ia:borima 'istulpila u sklopu Udružene opozicije protiv vladine liste na čelu sa Bogoljubom Jevti·ćem. Razvoj politiake situacije je već tada ukazi·v ao i pored zvanične irzJborne pobjede vladine liste, >Gajretovim<< jedinkama u u mlji. Reagovanje članstva biolo je veoma oštro, a u nekim mjestima (Tifehinje, Vlasenica) čak je i javno spalj,i.v ana.56) Reagovanje »Gajretovog« članstva na pojavu Mulalićeve brošure ukazuje da je ono bilo protiv uvlačen\ia >>Gajreta<< ill političke su kobe i da je znatan dio bio naklonjen JMO i dr Srpahi. Koriš tenje »Gajretove« organizacije za rasturanje ove b rošure kao i direktna angažovanost »Gajretovog« predsjednika Hasan:begovđća u finans·i ranju njenog štampanja samo je još više dop;rinosiJa neras,položenju rprem a >>GaJjretovoj« uiPravi. To je još više rasp'irivala kailliPanja koju su vodili neđd sarajevski listovi (»Jugoslovenski list«, >>l slamili svijet«) Ikao ·i zagrebačlki »Obzor«. Oni su redovno donosili vijesti j,z !POjedinih mjesta o rea:go-vanj u »Gajretovog<< članstva, sa ciljem, •k ako je konstatovano u izvještaju UiPrave policije, da se obori tadašnja uprava »Gajreta« na ·čelu sa dr A. Hasanbegovićem.57) Naročito je oštra kampanja povedena iiZ Trebinja, gdje je formi.r an i »Akcioni odbor« u koji su u šli i .nekr članovi mjesnog odbora »Gajreta«. Akcioni odbor je putem štaffiiPe, pr.ije svega »Islamskog svijeta«, zahtijevao da dr Hasanbegović nalpust\j. !Predsj ednički !POložaj, dolk je nekoliko stotina Muslimana ,potpisalo peticiIsto Govor narodnog poslanika g. Mustafe Mulalića. Sarajevo 1935, str. 14. list., 18/1935, 152, 3; Famozne Mulaličeve brošure spaljuju domoljubi po 56) Brošura narodnog poslanika M. Mulalića na lomači. »Jugoslavenski • hstc, 18/ 1935, 152, 3; Famozne Mulalićeve brošure spaljuju domoljubi po Bosni. - •Islamski svijet«, IV/ 1935, 149, 5. VII 1935, 7. 57 ) ABH KBUDB, Pov. D. Z. 2881 od 15. VII 1935. 54)

55)

136

ju ·k ojom se traži od bivšeg Reis-ul-uleme Cauševića da se primi !pOložaja predsjed.n:i'ka »Gajreta«.s8) Kara!kteristično je da su nekti članovi Glavnog od!bora podržali i soli.dadsali •se sa ovom akcijom »Gajretova« članstva: prof. Muhamed Pandža .j kadija Mustafa JJbrulj dali su izja'Vll kojom su najoštrije osudili .p ostupak Mulalića 12Jbog korištenja »Ga:jretove« organi2acije, za, kako su izjavilli »jednu protudržavnu, protunar.odnu i protumuslimansku akciju«. IstuiJ:> Mulalića označi-li su kao »napadaj na či~av muslimanski elemenat i muslimane« koj-im .im se »na strašan način vrijeđaju na~jintimnije vjerske i :patriot9ke osjećaje, 'kao. i ..vođe kojima smo dali svoje apso!rutno povjerenjeu.59) Ujedno su tražNi da Mulalić odmah \POdnese os-taviku na članstvo. .u Glavnom odboru. Pod pritiskom članstva Glavni odlbor bio je p ri-siljen da· se ogradi i demantuje b'ilo kakvu vezu sa štampanjem i rasturanjem .navedene b-rošure,60) a MulaHć je izvukao konzekvence na taj način da se povukao i,z Glavnog .odlbora »Gajreta«. On je preko »Jugoslavenske p-ošte« opovrgavao sve navode o lbHo kaikvoj ;povezanosti rasparčavanja brošulf'e sa društvom >>Gajret«. Izjavio je da je on lično preko svojih prijatelja vr-šio njeno rasturanje.61) Očito da su tendencije za depolitizacijom Društva i Slllprotstavljanje njegov.om korištenju u <političke svrhe .bile izraz raspoloženja škdkog člans•tva, koje je zahtijevalo 1 teži·lo ispunjavanju njegovih prvenstveno pros-v jetnih i kulturnih ciljeva. Ova reakoija lbiJa je prirodna posljedica .političkog pritiska koji je provođen u Društvu u periodu diktature. Na sklljpšti.n i mjesnog odbora u •Rogatici konstatovano je da su polititčlke akcije Glavnog odb-ora nailaziole na negodovanje širih mus·l -imanskih slojeva, što je doprinosila nazadovanju Društva. Osim toga .ne
58) .Apel na Cauševića. »Jugoslavenski list«, 18/193S, 160, 2; Pretkoferen· cija za Gajretovu glavnu skupštinu. »Gajret•, XVI/193S, 16, 167; Hoće li reis-ul-ulema Caušević postati pretsjednik •Gaj reta«. »Islamski svijet•, IVl 193S, 1S1, 19. VII, 193S, 1-2. S9) Povodom sranJotne brošure narodnog poslanika g. Mustafe Mula1ića. Izjava članova Glavnog odbora »Gajreta« Pandže i Ibrulja. »IslanJski svijet« IV/ 1935. 149, S. VII 193S, 7. 60) Obavještenje Glavnog odbora •Gajreta«. »Jugoslavenski list«, 18/ 1935, 1S3. s. 61) ABH, KBUDB, Pov. D. Z. 2881/193S. 62) lAS, FG, K-67 /l93S. 6l) Kao veoma ilustrativan primjer može poslužiti slučaj sa učiteljem osnovne škole u Zvorniku Mehmedom Mulabclićem. Njemu se u grijeh pri· pisivalo da je kao učitelj propagirao društvo •Narodnu uzdanicu• i •bacao ljagu na Gajret te ga omalovažavao«. Iz tih razloga Glavni odbor Gajreta su-

137

Nadalje, izgradnja »Gajretovog« doma u vrijem e veoma nepo,·oljne ekonomske situacije u zemlji 1935/ 36. godine, dala j e povoda za kri·tiku Glavnog odbora :i ,pored sve opravdanosti ovog poUwata. aime, !Pitanje I!Jodi.zanja »Gajretovog« doma - zgrade - u kojoj će biti sjedište Glavnog odbora, ·iako je bilo a k tuel no gotovo ođ samog osnivanja Društva, tek je uspješno realizovano 1935/ 36. .godine. Tada je, Društvo uspjelo da u rekordnom vremenu (!gradnja je započe ta 4. 8. 1935. a završena i otvorena 6. IX 1936. godin e) p·o di.gne u centru Sarajeva reprezentati,·nu zgradu u koju je smješteno sjediš te Glavno2: odbora, muški i ženski m jesni odbor iz Saraje va, pj evačko društvo~ »Gajretova« zadruga i ck. U novoj zgradi društvenog doma održana je prvi puta i »Gajretm·a« 30. godišnja skupšti na. Na pretkonferenciji, koja se održavala dan uoči sk"Upštine, izvjestan broj delegata iz provincije, koji je pripadao mladoj generaciji podvrgao je kritičkoj analizi ,rad Glavnog odbora u proteklom periodu. U »Gajretovoj« organizacij i sve više se osjećao uticaj napredne in·t eligencije, koja je u mjesnim odborima i čitaonicama osvajala pozicije i zad()bi•jala povjerenje širo kog član stva. To je došlo do iz·r ažaja i na ovoj skupštini, gdje su se predstavnici t ih no,·ih snaga suprotstavili metodama rada i ,političkoj angažovanosti nhova »Gajretove« uprave. Ta raSipoloženja 'izražen a su kroz primjedbe dr Safeta Mujića, koji je zamjerao Glavnom odboru građenj e doma, smatrajući da je potrebnije bilo obezbjediti m oderne inte·rnate za omladinu, te da »nije trebalo praviti reprezentativni dom, •k ad muslimanska omladina grca u starim zgradama«. Suprotstavio se i samo.pohval~rna za zasluge Glavnog odbora oko fPOdizanja doma, te naglasio da je to zasluga svih »Gajretovih« radni,ka i čl anova , koji su svojim prilozima omogućili ndegovo podizanje. Tvrdio je da je »Gaj retov« rad i organizacija u opadanju (san1o u Mostaru broj članova sa SOO pao je na 300 u posljednjoj godini), a krivicu za .to snosi Glavni odbor koji je po mišljenju Mujića zadnjih godina »išao pogrešnim putem«. Odbojnosti prema »Gajretu«, kako je tvrdio Mujić, d oprinosi-lo je i njegovo nacionalno deklarisanje, koje je Dr·uštvu bilo nametnuto »Odozgo«, dok Muslimani općenito odbijaju da se nacionalno op redjeljuju bilo kao S·r bi ili Hrvati. Iz tih razloga Mujić je ilahtjevao da se tačno ustano~re razlozi kao i ličnosti koje utiču da se Muslimani u daLjuj u od Društva. Radi ilu ~tracije naveo je: Kada se u Mos ta ru sakupljaju prilozi za »Gajretovu« bibliote'k u, koj a je samostalna u s tanova i kada se narodu objasni da ona osim »Gajretovog« imena nema druge veze sa Društvom, tek tada je svijet pomaže. Pledi rao je da društvo »Gajret• [prvenstveno vrši svoju prosvjetnu misiju u narodu .64) gerisao je banskoj upravi da se •ovaj tipus koji samo truje narod ukloni, kak? J:>i mi mogli nasta~iti uspješan ~ad za >><;'aJret«, Banska uprava spremno )e izašla u susret GaJretovom zahtJeVU, te Je Mulabdića, iako bolesnog, sa 29 godina staža i petero djece prispJele za školovanje, premjestila sa službom u Dragodol, srez azbukovački, mjesto gdje nije bilo muslimanskog sta· novništva te mu je svaka akcija bila onemogućena.\ Osim toga mjes to je bilo bez ljekara, a ni djeca nisu imala nikakve mogućnosti za dalje školovanje. Zanimljivo da ni kasnije, i pored teške bolesti Mulabdića i žene mu , nije usyojen njegov zah~jev. da se. povrati. u Zvornik, gdje bi imao ljekarsku nJegu 1 mogao školovati dJeCu DIJe usvoJen, nego mu je predloženo Brčko

138

Na istQj IPret!konferenoijoi, prvi puta je i javno istaknut zahtjev o neophodnosti izmjene dotadašnjeg kursa u •Gajretu« i. .p repuštanje njegove 1.1!Prave mlađim ličnostima. Drugim riječima sve više su do iz. rafaja dolazile tendencije koje s-u proizlazile iz shvatanja i raspoloženja ~irokog članStva u pravcu dernokrat-izadje ove inst~tudje, ikao i prioritetnog djelovaDlja Društva u pravcu i51Punjavanja ekonomsko-sodjalnih i -k ul·turnih 1p0t•reba muslimanske zajednice.65) Ovitm zahtjevima »Gajretovau skupština je na wjestan način udovoljdla, prihvatajući rezoluciju, u kojoj je akcenat bio na ekonomSkom ·i socijalnom r~tku Mus-limana u dabjem »Gajretovom« radu, kao i izraženo nastojanje da se u tom radu olkupe sve progres~vne muslimanske snage. Međuti!ID, (pOkušaj mlađih članova da uđu u društvenu upravu nije ostvaren. Ponovo su irzabrane ličnosti koje su u Glavnom odboru uglavnom i prije bil.e zastupljene. Tom i!llboru swprotstavio se ing. Serif Bu!bić i ·drugi, aJ.i je njegov ,predlog o sastavu nove kandidacione liste u koju bi ušli mlađil članovi, bio ·odbačen.66)

SUMMARY In the second part of 1928 the ;process of a very complex crisis in t!he Kingdom of Serbs, Croats and .Slovenians, with significant and part-icularly characteristic manifesta•t-ions in the region of Bosnia and Herzegovina, was getting dee(per and deeper, so that all the events and actions df ·the tilme were the reflections, to a smaUer or grea,ter extent, of the con'telllQJorary situation in the country. Those phenomina were especially explicit at •the time of the dktatorshijp of January 6th, when the state regime throwgh the .reor1gani-z ation of the Islamic religious community and whith the full suppor t of the leaders of the largest Muslim cu•J.tural and aducational society the »Gayret« made ef. forts to exert political pressure on Muslims. In accordance with such policy, the regime established on January 61h, by abolishing the autonomy of the Islamic religious community and by introducing the i"eligious or1ganization controlled by ·!Jle state, wanted to put an end to the influence of the Yugoslav Muslim Organization, which up to that time had been the leading Muslim political party. In order to reach those aims the regitme r elied on pro.government Muslim •poli·ticians, among others on the leaders of the »Gayret« society whose cla-ims kao mjesto službovanja. U obrazloženju je navedeno, da je u Brčkom manji broj Muslimana, pa bi i Mulabdićeva aktivnnost ukoliko bi je i dalje raz. vijao na ~tetu Gajreta bila manje efikasna nego u Zvorniku, gdje je veći broj Muslimana. (KBUDB, Pov. br. 2682/34). 64) Pretkonferencija za •Gajretovu« Glavnu skup~ tinu. •Gaj ret•, 17/ 1936, 9, 128. 65) Isto, 132. 611) Zapisnik XXX redovne glavne skup§tine dru~tva •Gajret•, održane 12. jula 1936. god. u Sarajevu. aGajretc, XVII/ 1936, 9, 148. 139

were not limited to the leardership: in the ~ere of cultural life alone. They were also trying to become !POliotiiCa'l representatives of Muslims, considering that the »Gayret« society was a suitable platform for political ·influence on llhe masses. However, the attem,pts of th~ regime to win Muslims over for their ,policy and to separate them from the Yugoslav Muslim Organ~ation were not successful. When M. Stojadinović came to power and when the autonomy of the Islamic religious community was reestablished the politicai i.nlfluence of the dbove mentioned IPOliticians came to an end and was restricted only to the »Gayret« society and the improvement of the education a·nd · the cttlturallife of Muslims through it.

1-40

Enver

Mulahalllovtć

SULEJMAN FIKRI ERTEN (Sulejman Hadžiefendić-Imamović) (1292-1382. H. l 1875-1962. n. e.) UVOD

U .zak.lljučku svoje dolmorske disertacije »FadH-paša šerifović, pJesnilk i epigrafičar Bosne«, dr Fehim Nametak je, između ostalog, n~ikao da je »natllka evlidentlhrala bllizu tri sto'tiine ;pjesruika .j !Pisaca 'koao stvaral:aoa na jednom od tri .orijenta1na jezika (.arapskom, turskom J .pel7Jijskom) u Bosni. a Hercegovini«.1) Talkva postavka je sasvim .real· na .alko imamo u vidu: l) oda je dr Hazim šabanović u svojoj »Knj-iževnosti Muslimana BiH na orujentalndm jezi.aima«2) obradio, od!nosno nave o oko dvije ~totine trideset i devet književnika. 2) da je kod nas u z;adnj~h deset-pel!naest godina istraživačkii rad na ~spitivanju J proucavanju naše kultume baštine osjetno uznapredovao zahv.abjujući nauč.ruim dnstitudijama kao što su: akademije znanosti i umjetnosti, .razni i-nstlitlllti, muzeji, arhiv.i, biblioteke i ostale visoke naučne li kultumo,prosvjetne ustanove, kao i naučniaima kojli se bave tom problematikom 'kod nas, a koj•i nisu v.iše usamljeni i rijetlki pojedinci· ·k ao što su to bioli: Ibrahim-beg Bašagić (1841-1902), haf. Mehmed Teufik Okić (1870-1933), dr Safvet-beg Bašagić (18701934), dr kbdurahman Mir7ia (Mdlivoj) Ma:Lić (1897-1935), Aleksije Olesn.icki (1888-1943), hadži Mehmed Handžnć (1906-1944), dr HaEm Sabanović (1916-1971), haf. Omer Mušić (1902-1973), Muhamed Tajib Olkić (1902-1977) i još neki ·drugi. Sada su to e'lcipe i •tUrnov~ mladih, savremeno obmzovariih .j vrlo ambicioznlih nau<mi·h radrritka, koji se, moglo bi se reći, pored istraživačkog rada profesionalno bave ·i ,proučavandem j naoonom obradom •knj~ževnih ostvarenja naših i našoj javnosilli već !POznatih knjoiževnilka koju su pisali na orujentalmim je:z.iaima. U stvari nastao je period za koji dr Rusmir Mahmutćehaj.ićl) kaže slijedeće:

1) Fejzulah Hadžibajrić: »Fadil-paša Serifović, pjesnik i epigmfir~r Bosne« - kraći prikaz doktorske disertacije dra Fehima Nametka (Giasmk VIS-a Sarajevo, br. 3/81. str. 323-328). 2) Dr Hazim Sabanović: Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima (Svjetlost, Sarajevo 1973.. ~od.) . . .. . . . J) Mr Rusmir MahmutćehaJIĆ: lbrahlm-VehbJ - kadJJa, pJesmk 1 ep1· grafičar (Anali Gazi Husrevbegove biblioteke Sarajevo, knjiga IV - SaraJe· og 1976. god. str. 77.) 141

»Književno stvaralaštvo bosanslldh Mushimana ·n a turslrom, ar~ jeziku mačaja n je J zantimluiv su dionik u općem k-ulturno-pđ·osvjetmom mozailku J ugoslavije. Međutim, još u vlijek je ta j dio našeg l.: ulturnog nasljeđa preteŽlno neistražen i s dosta neja·snoća i nedorečenostti, počev od ustanovljav.aĐ(ja tPOiazišntih kri•terija ·Za određrlvanje i presuđivanje pisaca i njjhov~h djela, određ!ivanja ,položaja ;i uZJajamnosti u odnosu na druge jugoslovenske lrnjiževnosti pa do niza neraz,jašnjenjh pita!llja ·U vezi s dje lima i životopisjma mnogih od tih pisaca. Sadašnje i buduće generacije uz tu k njižev.nost baš!Jinit će i dug da se ona sistematično i uz konišćenje savirem enih znamstven ih postupaka ob.rađuje j tako učini do stupnijem našoj i svjetskoj javnosti«. Da je to taJko svjedoče brojne s tudije naši h mladlih naučnika itz toga područja, kao što su ma gistars~ rado v.i, do kl'or ske d isertacije i dr. 3) da je kroz cijeli turs1ki period i 'kasnije kod nas kn jiga bUa uvijek cijenjena i da nije bilo gotovo nijednog većeg naselja (palanke, kasabe i grada) u kome su živjeli Musl·i mani, .a da u ll!iemu nije bHa bar po jedna privatna ili javna b iblioteka. PrivMne bibLioteke su najčešće posjedoval~ obrazovantiji pojed
m pe~ijskom

Kada se to ima u vidu onda i rocjena H ifzilje Hasandedića o broju biblioteka u Mostaru za vrijeme turske vla davine 4) d j.eluje vrlo realno kada kaže: »Rellimirajući sve ovo što smo naprijed izlQžilj može se :iiaJkljuda je u Mostaru, za vPijeme 400,gocLišnje turske vladavine, osnovano više od 300 javnih i privatnih biblioteka koje su .posjedovale bar po nekoliko knjiga na onijenrtalnim j e:z!icima, prete2ino iz Jslamistike«. čiti

Broj od llri stotine naših ljudti koji su pisali n a orijentalnim jezicima, do koga je došao dr Fehim Nametak, vjerovatno nije i konačan, kao što nije konačan ni broj dosad registrovanih djela koja su napisali ti naši ljudi. Da je .to zbilja tako može nam, kao · do.karz, poslužiti slučaj sa Sulejmanom FakTi Ertenom, ko}i, sigurrio, ntije jedini. H. Mehmed Handžić je bio !prvi koj!i j e kod nas nešto zabilje~io o Sulejmanu Fikriji. Tu svoju zabilješku Handžić je napisao poslije izlaska iz štampe njegove knjige >>Kn}iževni r ad hosanskQ-herc~govač kih muslimana« 1934. godine, -i to na osnovu prve Sulejrnanove §tampane knjige o stilis1ici turskoga jezika >>llrrui belagatdan b eyan ve b.edi l:).~asi«. Ova zabilj eška o Sulej manu Fikriji kao i , zabilješke o drugim našim Jrn}iževnicima koje je naknadno otl.kllio, trebale -su posluž.iti Handžiću za drugo, proširen'() izdanje njegove navedene knjige do koga n~je nikad došlo.5) 4) Hifzija Hasandedić: Muslimanske bibloteke u Mostaru ~Anali Ga2i Husrevbegove biblioteke Sarajevo, knjiga I - str. 107-112, Sarajevo 1972.

god.)

·

Do kopije Handžićeve zabilješke o Sulejmanu Fikriji Ertenu došao ~am poslije upornog traganja preko dra Muhameda Hadžijahića i haf .. Mah· muta Traljića, kojima sam osobito zahvalan. · · ··.• 5)

142

Dr Ha71im Sabanović je u svojoj ~Književnosti Mushlmana BiH na .orijentalnim j~oima« na str. 607 . ipOd rednim brojem 158. donio kratak pr.iltaz o Sulejmanu Fikri1i isključivo na osnovu Handž.ićeve navedene za.bilj~ke (noobjav.jene). To je sve što je, kol!iko je meni poznato, dosad napisano i objavljeno o Sulejmanu Filkrij-i Ertenu llrod nas. lalko poskije završenbg .školovanja u Istanbulu nije više dolario u svoj R:ahić, gdje je i-mao bLižu rodbinu i prijcrtelje iz djetinjstva , Sulejman je ipak odlržavao redovne veze s nj~ma. S iprijMeljlima i rodbi· nom se dqpisivoao i ne!lctm je slao i svoje M.ampane knjige. Među njri· ma je bio i moj otac, haf. Mehmed-Hulusi (187&-1952) . P rve Sulejmanove knjige, štampane do 1940. goddne, u,rpoonao sam u oćinoj mi biblioteci. Kada sam se .počeo ozbiljnije baviti i družiti s knjigom saznao sam da je naučni i .knj-iževni rad Sulejmanov neipozna1: našoj naučnoj javnosti i ši.re. Tada sam osjetio veLiku želju da t:u nešto ući·nim i da, prem a svojdm skromnim mogu6noS1lima, našoj javnosti •predstav.im Sulejmana Filtri Ertena i ukažem na njegovo djelo, ako ništa drugo, ono bar da podstaknem nekoga koji će Sulejmana Fikriju i njegovo velilko iSltraždvačko a naučno djelo i rad stručno obrediti i preds taviti ga našoj javnos
Porijeklo Sulejmana Fikrije Sulejman Fdkri E r.ten potječe •iz stare ulemanske (učenjačke) porodice Imamovića, čiji je rodonačelnik doselio .jz Budima u Gornji Rahić. Sulejmanov otac bio je hadl.i Numan Imamović, tkoga su zvali Hadži Efendi~a, .po kome su Sulejman i njegova braća i sestre dobili p:rezdme Hadžiefend4ć. Sulejmanovom djedu p o ocu b ilo je ime Abdulvehab, a poradjedu Abdula7Ji.z Imamović (Imam-zađe). Sulejmanov otac, djed, pradjed i najs tariji mu brat Abdur.rahman školovali su se i poS'Ligld vi·solko. teolo§ko c>brazovanje u Is tanbulu i S\ ii su bili imami 6) Dr Muzaffer Erten mi je izašao u susret i poslao mi: Sult:jmanc;>ye štampane knjige koje ja nisam imao, izvod iz Sulejmanove autobl~~fije, opširne parodične podatke, razne fotografije, isječke iz Iisto~a u koj~ma s~ objavljeni prikazi o Sulejmanovim radovima i nekrolog o Sulejmanovoj smrll i dr. Moram ovom prilikom istaći da mi je prve 1 osnovne podatke 1 nesebl· čnu pomoć kod prikupljanja informacija. o Su,lej~anu Fikriji svestrdno pmžio Sulejman Hadžiefendić, sin najstarijeg Flkrljevog brata Abdurahmana, koji sada živi u Brezi. Također naročito ističem da mi je Ahmed O. Mešić iz Tuzle pružio dragocjenu i veliku pomoć oko prevođenja i objašnjenja materijala koje sam dobio od dra Muzaffera Ertena iz Istanbula. Zato i dru Muzafferu i Sulejmanu Hadžiefendiću i ~.~e~u Mešić~ ovom prilikom najtoplije zahvaljujem .na sve~u što s~ uČl !'uh 1 tako m1, svaki na svoj način, velikodušno pomogli da nap1šem ovaj moj rad. o

o

o

143

~redvodruoi z-ajedničkih molitvi) i hatibi (propovjednici) rahić'ke džamije dugi niz godina i to sa sultanskim (oarskim) bera-tom (·wkazom ).7)

\bJub.h

1\

ll

21

J-biii

,.\ brlur:.1h111;11l

Muhamed

Scjidalij:-~

S. Fikri

~ J) 2l

T~." Jlancfija

ll

21

hh ~~

hm:ul

.3) Ibrahim

~l

Salcm l)

l)

·\btlu lmen~f

2)

2)

3)

~)

~ ~ ~~č~·ud

, ll

Dr i\'1Ut>.affcr

l) r~jik

2) ~·1u tc .;.im

3)

radi l

Direktni potomci Abaulvehh1rbovog sina Osman a (Sule jmanovog amidže - strica) .j danas nose prez,ime Imamović. Loza i k a s nij e njezini ogranci Imamovići i Hadžiefendići vtidljiva je iz šeme .njoihovog rodoslovlja koju niže navodim. Evo kako izgleda ta šema: 7 ) O životu i radu Sulejmanovih predaka bilo je posebno govora u mome radu •Imami i hatibi rahlćke džamije od 1160. do 1400. godine po Hidžri~. koji je objavljen u »Glasniku• VIS-a, XLV/ 1982, 315-328 i 397-417.

144

>Zivot; Sulejmana -Flkrl.te · ... (rođe:hje;.djetln]stvo ·t §koloval_lje) •

. · U .s~ojcij a~tob~og.rafiji kC?,j_u je n~pis~o· pred kraj svoga života Sulejman o sebi kaže: · · "Moj~ pravo ime je Sulejman. Na svijet sam došao 1292, godine po Hidžri8) . u kasabi R~hić;..s.rei: . Brč.ko·, oolast Ttizla, u .p okrajini Bosni. Ocu ini je bilo ime .Numan;. ·pa ""k~ko je · išao u Hidžaz i ' obavio badž (hodočašće"u Meku i Međinu) prozvan · je hadži N uman efendija. Njegov otac je bio Abdulvehbab, djed Abdulaziz. Naše je prezime Imamović (Imam zađe). U beratima (carskim ukazima) ·stoji da su članovi naše porodice , od davnina - V·ršili·. imamsku i hati!;>sku dužnost u čaršijskoj džamiji naše kasabe. Moj otac je pohađao škole u Istanbulu . i dobio je idžazet (diplomu) -iz orijentalnih, znanosti. Umro je ,ll. rebi-ul evvela 1296. godine po H.,9)' š't<) se· vidi' mi · nišanu (nadgrobnom kamenu) njegovog groba koji se nalazi.· osamljen pod lipom ..pred čaršijskom d ža, mijom u Rahiću.to) . :

a

Prema rezultatima m oga istraživanja rodonačelnik naše porodice doselio se, neutvrđeno kada, iz Budima ·u Rahić. Moja maj ka Ajša, čiji datum rođenja : i prezime ne znam, vjenčala se s mojim ocem u četr naestoj godini života, a od nje sam čuo da je kćerka nekog spahije po imenu Mustafa-beg Beširebegović (Bešir-beg ziide), vlasnik spahijskog lena »pola mača« .( yarim kilica sa)tib).«ll) O svome djetinjstvu i ·obrazovaliju Sulejman dalje kaže: »Moje djetinjstvo je bilo vrlo tmurno i bei ]malo vedrine (soniik). Najprije sam p ošao u mahalski mekteb (početnu vj ersku školu) i za. vršio dvije hatme (dva kompletna učenja - proč itanja Kur'ana). Postao sam kalfa (pomoćnik " vjeroučitelj a u mektebu). Mnogo sam se ') 1292. godina po H. odgovara 1875. godini n. e. 9) 1296. godina po H. odgovara 1878. godini n. e.

tO) Mezar (grob) hadži Numanov pred rahićkom džamijom je obnovljen i postavljeni su novi ni~ani (nadgrobni znakovi), ali bez tariba (hronograma). Ne zna se što je bilo s nišanima o kojima govori Sulejman Fikri. ll) U izvodu Sulejman F.\}crijine autobiografije, kojom raspolažem, stoji da je njegova majka Ajša k~rka ne)mg spahije po imenu Mustafa-beg Beširbegović (Bešir-beg zađe). Međutim, ·saznao sam . od Sulejmana Hadžiefendića, sina Abdurahrnanovog, a btatića Sulej mana Fikrije, da je njegova nena, po imenu Ajka, kćerka Mujage (Mu~tafa-age) Jašarbegovića iz Gornjeg Rahića. Ispitivanjem sain !Iošao do zaključka da je autobiografija Sulejmana Fikrije, iz koje je sačinjen izvod, po.svoj {lrilici pisana arapskim pismom i da je prilikom izrade njezinog izvoda: prezune »Jašar-beg zađe« l . O..> ..J

pogrešno ,;,

pročitano

kao

"Bešp-~beg

.

.

zaQe« ·

,,

s\

l ~

l

__.';>J I-o\:: ~ \, .A ~

O>...J ~:...J.-.

·~·

· Prema Kanun-nanii sultaria Snlejmana ·Zakonodavca, kilidž_ (~ic). je bio zij~et (dome~, l~o) s~~j !n· (lensJ? · konj~k) ~ij~ )e godišnJI. m~~ mum prihoda iznos1o dvadeset hilJada akč1 (srebreni novčići) (H- Had!ibegtć. Kanun-nama sultana Sulejmana Zakonodavca, GZ 1949'/ 50). ·

žalostio što nisam mogao čitati knjige iz bogate biblioteke svoga oca Uer su, sigurno, bile većim dijelom na orijentalnim jezicima - nap. aut.), p a sam počeo učiti turski jezik. Prve lekcije iz turs kog jezika d avao mi je moj stariji brat,u) a ja sam se trudio da postignem š to bolji uspjeh. Srpskohrvatski jezik učio sam bez ičije pomoći, sam. Pročitao sam mnogo knjiga, ali nisam bio zadovoljan. Moja je najveća želja bila da nastavim školovanje u Istanbulu. Moj stariji brat, da bi udo\'Oljio moj oj želji (za naukom) htio me poslati u Učiteljsku š kolu (vjerovatno misli na biv. Darul-muallimin u Sarajevu?), ali to nije bilo po mojoj želji. Konačno, postignuta je saglasnost i dat pristanak da odem u Istanbul.«

O svome školovanju u Istanbulu Sulejman kaže: »Po Rumi kalendaru 1312. godine 13) upisao sam se u Gazanferae:inu medresu u Istanbulu. U to vrijeme os jetio sam želju i za perzij;kim jezikom pa sam čitao i studirao Đulistan Sa'dijin.13a) Poslije toga pohađao sam uporedo Ruždijju, 14) a dvije godine kasnije, poslije položenog zavr šnog isp ita, upisao sam se na Visoku nastavničku školu - odsjek knj iževnosti.« U) Sulejman Fikri pod »starijim bratom« vjerovatno misli na svoga još za života njihovog oca hadži Numana, dakle prije 1878. godine. Sulejnajstarijeg brata Abdurahmana, koji je teološke nauke završio u Istanbulu man Fikrijin brat Abdurahman bio je, poslije očine smrti, dugi niz godina imam i hatib rahićke džamije u zvanju muderisa (profesora). Poginuo je drugi dan Ramazanskog bajrama, 21. jula 1917. godine na putu od kuće u džamiju na jacijski namaz (večernju molitvu) blizu svoje kuće. O Abdurahmanu je bilo posebno govora u mome ranije navedenom radu o imamima i hatibima rahićke džamije (vidi napomenu broj 7). 13) 1312. godina po Rumi kalendaru odgovara 1314. godini po H., ili 1897. godini naše ere. Rumi (grčka ili evropska) ili Mali (finansijska) godina je bila računska hidžetska lunarna godina s mjesecima sunčane (Gregorijanske) godine i trajala je 365 (366 prest.) dana. Počinj ala je l. marta (azar), a završavala se 28. (29. prest.) februara (šubat). Upotrebljavana je u Turskoj od 1677. dc;> 1925. godine, a službeno je uvedena u Turskoj od četvrtka l. marta 1789. godine ili 14. džemadel-ahire 1203. hidžr. godine za vlade sultana Seli111a III. Sa hidžretskom godinom vršeno je usklađivanje svake 33,5 godine. I z posebnih fiskalnih razloga usklađenje nije izvršeno 1288. i 1322. godine pa je tako nastala i ostala razlika za dvije godine između Mali i Hidžri godina. (Muhamed Kantardžić: Hidžretski kalendar i ostali kalendari kod islamskih naroda, Prilozi Orijentalnog instituta Sarajevo, broj III-IV za 1952-53., Sarajevo 1953.) . Ua) A.š-Sajh Muslih-addin Sa'di aš-Sirii.zi (1184?-1291), rođen je u Sirazli (Iran). Studirao je na čuvenom univerzitetu Nizamijji u Bagdadu. J edan od njegovih profesora bio je Sihab iiddin a~uhriiwiirdi (umro 1232. g. n. e.). Priča se da je živio stotinu dvije godine. Od toga je trideset godina učio, trideset godina putovao i sastavljao pjesme, trideset godina se bavio tesawwufom (misticizmom), a dvanaest godina da je dočekivao i ugošćavao i upućivao svoje posjetioce. Najpoznatija su mu djela: Bustan, Gulistii.n i Divan. Djela su mu prevođena i na druge jezike. 14) ruždija- e, f. (ar.) niža srednja š kola, od tur. mektebirušdiyyii vodenje pravim putem.

146

Sulejman je za vrijeme školovanja jedanput posje tio svoj rodni kraj. To je bilo negdje 1321. godine po H. ili 1904. godine n. e. O tome Sulejman kaže: »Na jednu godinu prije završetka studija otišao sam u domovinu da .posjetim svoje. Tamo sam održavao vazove (predavanja) u džamiji sa ćursa (katedre) svoga oca. Jedno vrijeme boravio sam u Bugarskoj i naučio bugarski jezik.1.5) Narod je zahtijevao da budem postavljen za nastavnika na Ruždijji u Brčkom, ali moje se ponašanje nije sviđalo austro-ugarskim vlastima pa sam pozvan u vojsku. I kada su namjeravali da me pošalju u Peštu radi regrutacije, narod se pobunio pa su me ostavili na miru, ali sam se morao svake sedmice javljati vojnoj komandi. To je bilo u vrijeme kada mi je do završetka studija ostalo samo godina dana. Sav moj uloženi trud i svi moji napori dovedeni su time da propadnu. Oduzet mi je i pasoš. Konačno, ja sam jednim čamcem prešao preko Save u Sremsku Raču i odatle preko Beograda vratio se u Istanbul. Hidžretske 1322. godine (1905. god. ~. e.) primio sam fakultetsku diplomu, a Riimi 1325. godine (to je 1327. godina po H. ili 1909. godina n. e.) idžazet (diplomu) od Medrese.« Ne zna se tačno š to je bilo presudno da se Sulejman nije poslije završenog školovanja povratio u svoju domovinu i da se odlučio da ostane, zaposli se, kasnije osnuje porodicu i nastavi svoj život i rad u Turskoj. O tome Sulejman ništa negovori. Ali, po svoj prilici, za takvu njegovu odluku, bar u prvo vrijeme, glavni razlog je bio način na koji se on povratio iz domovine u Istanbul, a kasnije ženidba, stvaranje porodice i njegova velika ljubav prema nauci i naučnom radu, naročito kada je došao u Antaliju. O svom daljem životu i radu poslije školovanja Sulejman u svojoj autobiografiji kaže: »Po završetku školovanja (na Fakultetu - opas. aut.) postavljen sam za nastavnika Idadijje16) u Boluu, a ·p otom na Idadijj i u Lazikijji, a zatim sam premješten na Idadijju u Antaliji. Iza toga sam postavljen za profesora na SultanljjP') a istovremeno sam radio na Daru! hilafiii) ·i Učiteljskoj školi u Antaliji.« Sulejmanov dolazak u Antaliju imao je presudan utjecaj na njegovo opredjeljenje i pravac njegovog daljnjeg života i rada. Bogata i burna prošlost Antalije i njezine okoline, mnogobrojni i neistraženi 1.5) Sulejman ništa podrobnije ne govori u svojoj autobiografiji o svom boravku u Bugarskoj pa se ne zna kada je bio u Bugarskoj i koliko je u njoj boravio. 16) idš.dijja.e, f. (ar.) = srednja škola, gimnazija, od tur. idiicliye, došlo od ar. i'diidiyya - srednja škola, gimnazija. 17) sultiinljja- e, f . (ar.) = posebna državna (carska) srednja škola, od ar. sultan - vladar, car + ar. suf. iyya, tur. mektebi-sultani = carska škola. Il) dirul-hilafa - e, f. (ar.) = visoka upravna .škola u Istanbulu, od ar. dir - dom + ar. biliifa - halifat, zastupanje, upravljanje. Pretpostavljam da se ovdje radi o jednom odsjeku Visoke upravne škole u Istanbulu sa sjedištem u Ataliji na kojoj je Sulejman Fikri držao predavanja. 147

i neproučeni spomenici, kao nijemi svjedoci te burne pro~losti i kultura raznih civilizacija koje su se tu smjenjivale, napokon su dočekali čovjeka koji će im pokloniti i posvetiti cijeLi svoj život i skinuti s njih

tamni veo kojim su bili milenijima i tome kaže Sulejman:

stoljećima

pokriveni. Evo što o

»Antalija je bila pozornica jedne velike kulture, prepuna bogatih starina i turistički kutak domovine. Upoznav~i sve to osjetio sam veliku želju za proučavanjem njezine prošlosti. Svo svoje slobodno vrijeme provodio sam u obilascima ruševina, pročitao sam mnogo knjiga o nestalim i prohujalim civilizacijama na ovom tlu, vršio sam razna ispitivanja i skupljao razne predmete i pisao članke. Napokon sam dobio pristanak nadležnih organa vlasti da u jednoj napuštenoj džamiji zvanično osnujem muzej u ,k ome ću moći smjestiti prikupljene predmete i nastaviti daljna istraživanja i osigurati ih od propadanja. Sada su SYi ti prikupljeni predmeti smješteni u jednoj novoj zgradi koja je posebno podignuta za muzej. Moje fotografije vise na n jegodm zidovima.« Sulejman je i dalje, poslije završenih studija, uz svoj praktični naučno-istraživački rad marljivo i strpljivo radio na svom lično m obrazovanju i stručnom uzdizanju. I pored svoje velike skromnosti njegov naučno-istraživački rad nije mogao zadugo ostati nezapažen. O tome Sulejman u svojoj autobigrafiji kaže: »Dok sam bio direktor Muzeja specijalizirao sam arheologiju i »Starine« i stekao titulu »specijaliste I reda«. Ponosim se time što sam ja bio prvi koji je ustanovio da su prvi stanovnici Antalije od njezinog osnivanja bili Turci.« Za svoj naučno-istraživački rad i postignute uspjehe na tom polju Sulejman je dobio priznanje s najviših mjesta, pa čak i samog Kemala Ataturka i dr. Evo što o tome kaže Sulejman: »Kada je jednom prilikom Kemal Ataturk posjetio Antaliju izrazio je želju da malo bolje upozna grad pa je preko noći pročitao moju prvu knjigu Povijest Antalije. Saznao sam da je bio veoma zadovoljan. Sutradan je tražio da u svrhu boljeg upoznavanja znamenitosti grada i njegove prošlosti zajedno posjetimo Belkisine ruševine. Mogu slobodno reći da je bio zadovoljan s mojim objašnjenjima. Tako su jedne večeri Ataturk i drugi visoki državni dostojanstvenici prisustvovali jednom naučnom skupu na kome se raspravljalo o križarskim prohodima ovim krajevima na kome sam i ja bio prisutan i aktivno uzeo učešća . Poslije ovih događaja i zvanično sam pozvan da budem član Društva historič~ra, ali ja_ to nisam prihvatio. Iza toga su me pozivali da 1 Ja učestvujem u velikom i straživačkom programu na lokalitetu Alad.ža..I;lojuk (Alaca H6jilk 1 ~~ pa sam i to odbio. Zbog starosti i [znemoglosti odabrao sam penZIJU da u miru, u svome kutku, uz svoje knji~ 19

) Alacahi.ijiik (Arinn~) ~~- lokalitet bogatih arheoloških iskopina kod ~da Aladie (Alaca~ u pr?VIDCIJI ~orun (Corun). Predstavlja bogata nalazišta ~- .~ronzanog d_ob!l IZ pen_oda H~ tita (2500-2000 god. prije naše ere). Hoji.ik (OJiik) na tur. Jeziku znač1 : šupljma, rupa, jama, okno (u zemlji).

148

ge .i svoje zabilješke i papire nastavim svoja započeta istraživanja. Već sam izvršio svoju dužnost. Konačno, obavljajući javne funkcije trideset četiri godine sedam mjeseci i dvadeset sedam dan otišao ·sam 1939. godine u mirovinu.« Ranije smo vidjeli da je Sulejman dobio drugu diplomu (Medrese) 1909. godine, ali on nije tačno naveo kada je i koje godine počeo raditi kao mladi profesor na Ruždijji u Boluu. Ako uzmemo da je 1939. g. kod odlaska u mirovinu imao navršenih trideset četiri godine radnog staža, onda to znači da je mogao početi raditi 1905. godine. A to je godina kada je završio Filozofski fakultet i dobio prvu diplomu na tom Fakultetu .....:. odsjek književnost u Istanbulu. To znači da je Sulejman tek četiri godine kasnije, 1909. godine, dobio idžazet (diplomu) na Gazanferaginoj medresi u Istanbulu, kako j e to i ranije navedeno. Porodlčni

i javni život

O svome 1porodičnom životu Sulejman posebno govori u SVOJOJ autobiografij i. I njegov parodični život bio je veoma bogat i sadržajan. I 'Pred svoje prezauzetosti i okupiranosti naučnim radom i svojim redovnim nastavničkim poslovima, Sulejman je kao nježan suprug, brižan otac, djed i domaćin, smogao vremena da im posveti svu svoju brigu i dužnu pažnju. Evo što on sam o svome parodičnom životu kaže: >>Poslije moga prvog postavljenja za nastavnika Ruždijje u Boluu oženio sam se sa Gulsum Muridom, kćerkom Abdurrahman efendije, također nastavnika Ruždijje u Boluu, gdje sam i ja radio. Iz tog braka našle su mi se tri kćerke i dva sina. Prve dvije kćerke završile su za nastavnice na ženskoj učiteljskoj školi u Izmiru, dok sam oba sina poslao na školovanje u Istanbul. Prvi sin mi je završio medicinski fakUltet, a zatim je specijalizirao i postao birurg specijalista. Drugi sin mi je završio Vojnu akademiju i postao oficir. Sada su mi i dvoje unučadi ljekari, dvoje inženjeri, jedno diplomirani profesor jezika, jedno mi unuče pohađa njemački, a drugi engsleski licej .« 20) Sulejman Fikri je bio vrlo skroman domaćin, pažljiv suprug, brižan i nježan otac i djed, omiljen i jako cijenjen drug i prijatelj, uživao je veliko poštovanj e u društvu i sredini u kojoj je živio i radio. O tome njegov sin dr Muzaffer kaže: »Sam po sebi naš otac je bio do krajnosti skroman čovjek, tipičan učenjak, zreo i dobar otac, dobar suprug,veliki rodoljub i vjernik, u svakom pogledu, dakle, bio je dostojan poštovanja, cijenjen i uvažavan od domaćih i stranih naučnika. Inače j e bio jako susretljiv i pažljiv, svestrano obrazovan i ·k ao takav bio je rado viđen i neobično . 20) Clanovi uže Sulejmanove porodice su:

- supruga Giimsiim Miiride, umrla 29. 6. 1969. godine - kćerka Nazira, udata Kiratli, nastavnica, umrla 3. 9. 1970. - kćerka Fazilet, udata Refioglu, nastavnica u penziji - kćerka Fethijja, udata Dedegil, domaćica - sin dr Muzaffer, ljekar-hirurg - sin SadetJin, ofioir u penziji. 149

cijenjen. u druš tvu. Bio j e prihvaćen i od predsjednika republike, Ata-. t ui'ka, kao i !smeta Inenija i uživao njihovu pažnju i uvažavanje. ~io . je, zbilja, p r imj er i uzor čovječnosti. Za nas je dika i ponos što smo njegova d j eca.« N akon penzionisanja 1939. godine kao profesor, Sulejman definitivno p relazi na a·ad u Arheološki muzej u Antaliji, koji je sam osnovao i postavio mu prve temelje, i to na položaj direktora, g_dje se ~ot: puno posvećuje organizaciji Muzeja i naučnom radu . BolJa nagrada i p riznanje za njegov d ugogodišnji naučni rad nije se mogla ni zamisliti.· Poslije dvije godine plodnog rada u Muzeju, Sulejman d efinitivno : odlazi u m ir ovinu, ali ne pres taje raditi. Naprotiv, on nastavlja svoj naučni rad , piše i izdaj e članke i knjige, koristeći bogate i dragocjene mater ijale i građu koj e je godinama marljivo i brižljivo sakupljao. On sada koristi i svoje veliko i d ugogodišnj e iskustvo naučnog radnika. On to sve rad i i dalj e, tiho, bez reklame, s istom upornošću. Sve š to je uradio i pos tigao, može se slobodno reći, uradio je i postigao sam, bez ičije pomoći i odgovarajuće m aterijalne podrške, o čemu će posebno biti govora kasnije. Naj veći dio svoga života i gotovo cijeli svoj plodni radni .vijek Sulej man j e p roveo u Antaliji, toj metropoli jedne velike i prohujale ' kulture raznih civilizacij a. Kada mu se razb oljela supruga Sulejman se zaj edno s njom preselio kod nj ihovog mlađeg sina u Ankaru, u kojoj je, u skoro, 08. ll. 1962. godine zauvijek sklopio svoje umorne oči. U Ankari je i sahranjen.21) Istraživačko-naučni

rad

Siroko j e polje naučnog i istraživačkog rada i interesovanja . Sulejmanovog. Još od njegovog dolaska u Anta liju, kao mladog profesora turskog jezika i povijesti, njegovu pažnju je plijenila njezina bogata i burna prošlost, i to kako ono najstarija iz doba Hetita (2500-2000. god. pr. n. e.), R imljana, Bizantije i Grčke , tako i ona kasnija iz doba Seldžuka, Tu raka i Osmanovića pa sve do njegovih dana. Inače, kako povijest kaže, Antalija je osnovana u drugom vijeku ·p rije naše ere iJ vrijeme vladavine Attalusa II Pergamons kog. Istinski zaljubljenik nauke, Sulejman svo svoje s lobodno vrije.me nj oj posvećuje, tako, da za seb e i za svoju dušu nije gotovo ništa ostavlj ao. Zato, iako mlad naučnik i profesor, njegovo naučno ime postaj e ubrzo sve poznatije m eđu naučnim krugovima i naučnim ustanovama unutar i van granica Tursk e. Tako je trajalo više od pola s tolj eća.

Poslij e izvjesnog vremena p roved enog na is traživanjima i prouča Yanjima Sulejman počinj e objavljivati svoje naučne . radove, prvo u raznim časopisima i naučnim revijama da bi, iz te oblasti, 1340. godine po H . (1922. g. n . e.) izdao svoje p rvo naučno djelo »Antalja livasi tanni (Povijest antalijske obla sti), ne računajući njegovo prvo štampano 21)

150

Dr Muzaffer Erten, pismo od 22. l. 1981. godine

djelo· iz stilistike turskog jezika »Ilmi belagatdan bula~asie koje je objavio 1331. god. po Hidžri, odnosno 1913. godine n. e. Tada je već ime SuleJ:mami Fikrije, popularno nazvano »Fikri Hodža« (Fikri boca) bilo nadaleko poznato i priznato. o ovoj i drugim njegovim knjigama bit 'će posebno i pojedinačno govora kasnije. Posebnu pažnju i uvažavanje naučničkih krugova u Turskoj, pa i šire, privlači činjenica, koju je Sulejman Fikri naučno dokazao, da su pr\li stanovnici Antalije ·bili Turci koji su u Antaliju došli iz srednje Azije.22) Sulej_manovo navedeno naučno otkriće izdržalo je i odoljelo svim }criHkama naučnika koji se bave prošlošću Antalije i njezine okoline. Sve ~to je ranije bilo zapisano u vezi s Antalijom i njezinom prošlošću na turs~om i drugim jezicima Sulejman je pažljivo proučavao, bilježio,· ispravljao, dopunjavao s· novim otkrićima i novim dokazima i tako skupio obiman i dragocjen pisani m aterijal. Uz predmete koje je skupljao, u prvo vrijeme sam, amaterski, a kasnije organizovano i timski, Su1ejmanu je bilo dovoljno da uz minimalnu podršku i pomoć sa strane udari temelje zavičajnom muzeju koji ubrzo, pod Sulejmanovom rukom, .prerasta u Arheološko-etnološki muzej Antalije. Muzej je prvobitno jedno vrijeme bio smješten u napuštenoj Jivlim džamiji,23) a kasn:i•je, Sulejmanovim zalaganjem, Muzej je dobio i svoju zasebnu i novu zgradu, koja j e .u tu svrhu sagrađena.

naučnim

Prvi ' radnik, pri istraživač, prvi sakupljač starih predmeta, prvi radnik i prvi specijalist arheolog toga Muzeja bio je Brčak (Brčkali) Sulejman Fikri, ili Bosanac (Bosneli) kako se često uz svoje ime potpisivao na svojim naučnim radovima i knjigama. To opet na poseban način govori koliko je Sulejman dušom pripadao svojoj rodnoj grudi, svome Rahiću i svojoj Bosni. Sulejmanov trud nije bio uzalud. I danas muzejske zidoye .krase brojni Sulejmanovi portreti i fotografije s raznih individualnih i timskih arheoloških akcija na iskopavanju ostataka na raznim lokalitetima, a sve kao izraz zahvalnosti i priznanja prema Sulejmanu i jedan dokaz više velikog Sulejmanovog djela kako u .podiz~ju Muzeja, tako i rasvjetljavanju prošlosti Antalije. Među tim fotografijama nalaze se sigurno i one na kojima Sulejman tumači i objašnjava Kemalu Ataturku i njegovoj pratnji restaurirane objekte stare Antalije (Ostaci pozornice, pozornicu Aspendes i dr.). naučni

. 22) Dr J}urhanettin Onat: »Fikri Hoca«, Selale, god. III broj 230-231, Apt;l}jja 1949. godine . 2l) Jivlim džamija ili Alauddinova džamija u Antaliji iz doba Seldžuka poznata je po svojoj visokoJ i žljebastoj (užlijebljenoj) munari. Sagrađena je 77.4. godine po H. (1377. godine naše ere). Ovu džamiju je sagradio arhitekt Balaban Tavaši. Džamija je renovirana 1330. god. po H. (1912. g. n. e.). Ova džamija je i.Qteresantna po tome štq zgrada nije strogo postavljena . prema Mekki 'i što po:;_toji veliki nesklad između same zgrade i munare. Dok Je zgrada džainije ·vrio skromnih dimenzija i veličine, dotle je munara vrlo visoka sa žljebovima po čemu je i poznata (S. f'ikri: Povijest Antalije I knjiga str. 89-91).

151

Naročitu draž i privlačnost Sulejmanovom pristupu i gledanju na Antaliju i osvjetljavanju njezine prošlosti čini njegov uporedni hod kroz tu njezinu prošlost uz Evliju Celebiju,2~) Ibni Batutu15) za kasniji period, a uz Herodota (Herodos)26 ) i dr. za raniji period. Sulejman je koristio i djela Monteskija27) i njegove poznate poglede na historijska zbh·anja i njihovu zakonomjernost. Područje Sulejmanovog naučnog i histološkog interesovanja u ši-. rem smislu bila je oblast Teke sa sjedištem u Antaliji koja je zauzimala i prostirala se na oko 22.370 km 2. Prema Fikrijevim navodima u njegovoj I knjizi Povijest antalijske oblasti, udaljenost Antalije iznosi: do Istanbula 575, Izrnira 387, Solw1a 536, Rodosa 155, Bejruta 320, Portsaida 348 i Alaije 68 morskih milja (računajući jednu morsku milju oko 380 stopa).21) Sulejmanovom zanimanj u n ije n iš ta promaklo što j e bilo od nekog većeg značaja na tom velikom prostoru, tom propuhu burunih historijskih zbivanja, s posebnim osvrtom na glavne centre, kao što su: Antalija, Pamfilija, Perge, Mor tuna, Kodža Hisar, Almalou, Belkis i dr. Posebno je važno Sulejmanovo interesovanje za ne kropole i akropole starih kultura, kao što su : hetitska, falikska, feničanska, seldžučka , bizantijska, grčka i osmanska. Stari amfiteatri, teatri, akvadukti, bogomolje, hramovi, banje, razne škole, karavansaraji, hanovi, mostovi, češ me, tekije ( mistički ritualni centri), zatim poznate ličnosti iz ranijeg i kasnijeg perioda političkog, javnog i kulturnog života, među kojima se nalaze ·i neki naši ljudi, zatim književnici, pjesnici, vakifi (legatori). Mnoge je stvari u zadnji čas spasio od uniš tenja i propadanja i tako im ovjekovječio spomen. O svemu tome bit će posebno govor a u narednom poglavlju kada budemo govorili o Sulejmanovim knjigama i ostalim njegovim nauč nim radovima.

PREGLED objavljenih i neobjavljenih knjiga i radova uz kratak njihov sadr.laj Ne raspolažem podacima o pojedinim naučnim radovima i s tu· dijama koje je Sulejman napisao i objavio, a oni sigurno nisu malobrojni i beznačaj ni . Jer, zna se da je mnoge rad ove napisao i objavio 24 •• ). E vlija. Celebi (1611-1679), veliki turski putopisac. Puno mu je ime EvliJa bm Derviš Muhamed Zilli. Glavno mu je djelo putopis nSejahat-nama«. 25 ) ~bnu Batuta (1304-1377), veliki arapski putopisac. Puno mu je ime Abu Abdillab Muhamed ibn AbdUlah ibn Muhammad ibn Ibrahim Allewati al-Taan_gi. __Njegovo P?.Zn~t~ djelo na arapskom jeziku glasi •Tul).fa al-N~?:ii.r fi gara.Jb al ~ar wa agaJ~ al asfar«. Rodio se u gradu Tanger (Tanka) Maroko. Proveo Je na putovanJima oko dvadeset i pet godina. 26 ) H~rod'!~ (oko 484 oko 425. pr. n. e.), veliki grčki historičar, nazvan »>tac histonJe• . . l7) Mon~ski. (~on~sq~en) Charles Lois de Secondat (1689-1755), ~ znat~ . fr~cuski. ~ms~c. 1 pisac mnogobroj nih djela iz područja fizike, fiziolOgiJe ,histolOgJJe, političke ekonomije i filozofije. 21 ) Jedna morska ili nautička milja iznosi 1852 m.

152

u domaćim i stranim časopisima. O tome Sulejman u svojoj autobiografiji kaže: »Za vrijeme odmora obilazio sam ruševine, pročitao sam dosta knjiga o ranijim civilizacijama (na ovom tlu), vršio sam razna ispitivanja (istraživanja), sakupljao sam razne predmete i dokumente i pisao članke.«29) O tome Sulejmanov sin dr Muzaffer opet u svome pismu kaže: »Osim štampanih i neštampanih djela našeg oca ima još mnogo pisanog materijala u obliku zabilješki, naučno-istraživačkih radova objavljenih u raznim časopisima i to kako njegovih, originalnih, tako i prevedenih s drugih jezika.«30) A) Objavljena djela Sulejman je za svoga života, pored pojedinih kraćih i dužih radova, štampanih i neštampanih, napisao, koliko je m eni poznato, jedanaest knjiga. Od tih knjiga objavljeno je samo pet, i to: l) llmi belagatden bejan ve bedi' ]Jula~?asi (Sažet prikaz nauke o stilistici). To je priručnik (kraći udžbenik) i ekscerpt iz stilistike turskog jezika, pisan na turskom jeziku arapskom grafijof (sl~ vima). Knjiga ima 47 + l stranica. Kod izrade ovog djelca Sulejman je koristio Telbil? i Belagat-i Usmanijje od Dževdet Paše,31) a primjere iz stilistike uzeo je iz knjiga poznatih savremenih turskih i arapskih stilista. Na kraju ove svoje knjižice Sulejman je posebno poglavlje posvetio nauci o sastavljanju tariba (kronograma) pomoću tekstova s brojčanim vrijednostima arapskih s lova (ebdžed hesabu), u kome je definisao i primjere naveo za sve četiri njegove vrste.32) Djelo je štampano u Antaliji u štampariji Nikole K. Melija 1331. hidžretske godine, odnosno 1329. Rumi (Mali) godine, što odgovara 1913. godini n. e . Ovo svoje djelo Sulejman je napisao i štampao kao profesor turskog jezika na Idadijji u Antaliji, vjerovatno kao udžbenik ili kao priručnik stilistike turskog jezika. To je jedina knjiga koju je kod nas zabilježio H. Mehmed Handžić u dopunama svoga djela »Knji29) Sulejman Fikri: Autobiografija. 30) Dr Muzaffer Erten: Pismo. 31) Ahmet Dževdet-paša (1228/1822-1316/1894), poznati turski diplomata i historičar. Sin je Ismail-age i unuk Ismaila muftije u Bugarskoj (Luf, Lufga) (Ahmad A~iyyat-Allah, I sv. str. 655). 32) a-tarlbi tarom = kronogram u kome se u obračun uzimaju sva slcr va u njemu, od ar. tarib - kronogram + ar. tarom - potpun. b - tadbi gewher = kronograrn u kome se u obračun uzimaju samo slova s dijakritičkim znakovima, od ar. tarib-hronogram + per. gewher dragulj, dragi kamen. e - tiiribi muhmiii = kronogram u kome se u obračun uzimaju samo slova bez dijakritičkih znakova, od ar. tiirib - kronogram + ar. muhmiil pismo bez dijakritičkih znakova (tačaka). č tiirlbi niiqi~ = kronogram u kome se po potrebi u tekstu dodaje ili odbija po jedno slovo kod obračuna, od ar. tiixib - kronogram + ar. nil· q~ - manjkav, nepotpun.

153

ževni rad bosansko-hercegovačkih muslimana«, odakle je tu zabilješku u cjelosti prenio dr Hazim Sabanović u svojoj knjizi »Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima«, kako je to u uvodu ovoga rada izneseno. Ovu knjižicu Sulejman je izdao pod imenom »Bosneli Sulejman Fikric. Ona je mala po obimu, ali je po sadržaju vrlo bogata. Il) Antiilya livlisi taril.J.i (Povijest antalijske oblasti). Knjiga je štampana u Istanbulu u d ržavnoj š tampariji, na finom papiru 1340. godine po Hidžri, ili 1338. godine po Rumi kalendaru, što odgovara 1922. godini naše ere. Knjiga ima 193 stranice, a ilustrovana je sa: sedamnaest snimaka (fotografija) raznih h istorijskih objekata, dva crteža, trideset sedam klišeja starog kovanog novca sa figurama s obje strane i na kraju velika karta antalijske tvrđave u razmjeri 1:2000 promjera 54 x 50 cm s ucrtanim svim sadržajima (objektima). Mapa (karta) je Sulejmanov rad s njegovim potpisom : autor Sulejman Fikri 1338. godine. Knjigu je Sulejman izdao pod imenom: Brčak (Brčkali) Sulejman Fikri, profesor Sultanijje u Antaliji. Knjiga je na turskom jezik-u arapskim pismom. Iz bogatog sadržaja knjige navest ću samo nekoliko poglavlja iz se moći vidjeti i steći slika o materiji koju je Sulejman obrađiYao u ovoj svojoj knjizi. To su slijedeća poglavlja po mome vlastitom izboru: l) Osnovni podaci o položaju i veličini oblasti Teke sa sjedištem u Antaliji, stara istrativna podjela i njezini najstariji stanovnici.

kojih

će

2) Najstariji pisani dokumenti o oblasti Teke, dolazak Grka. Pamfilija i zašto je dobila to ime. Hetiti, Fa liki, Feniča ni u Teki i njihovi spomenici. 3) Povijest izgradnje an talijske tvrđave i predaja (legenda) koja gO\·ori o njezinim graditeljima, grčki i rimski s pomenici u Antaliji. 4) Osvajanje Antalije od s trane Abasida, osvajanje Antalije od Križara, seldžučko osvajanje oblasti Teke, spomenici i pisani dokumenti i zapisi iz nemena Seldžuka, osvajanje Antalije od Osmanovića, opsada Antalije po Karamanovićima i Venecijancima. 5) Sultan Korkud u Antaliji i pitanje Siita, crkve, džamije, medrese i biblioteke, turbeta (mauzoleji) poznatih ljudi u Antaliji. 6) Poznati vakifi (Iegatori) i njihove vakufname (zakladnice). 7) Prošlost starih gradova: Mortune, Kodža Hisara, Belkisa, Almaloa i dr.

. Ova__ kn~iga ujedno _predst~vlja prvi od tri sveska (knjige) PoviJest . Ant~hJe, J~r na zadnJim koncama ove knjige s toji da je Sulejman nap1sao 1 drug1 svezak Povijesti antalijske oblas ti. . III) Antaliya Vilayeti Tarihi (Povijest antalijske oblasti). Knjiga je izašla u Istanbulu 1940. godine pod imenom: S. Fikri Erten,D) di33 ) S~l.ejman Ha~ief~ndić-lmamović uzeo je sebi za književno ime Fia ~smJe, za. prez1me Je ~eo Erten. Fikri je od ar. fikriyy - što znači : Misaom,. Duhovm,_ Kult~:~~- N1sam mogao pronaći kakvo značenje ima riječ •Erten• 1 kakvog Je ponjekla. .

kr!·

154

l

J

rektor Muzeja u Antaliji. Knjiga je na turskom jeziku pisana latiničkim slovima prilagođenim po novom turskom pravopisu, ima 142 + 18 stranica. Poseban dodatak knjizi čini album od trideset četiri snimka (fotografije), a to su: razni natpisi iz doba Seldžuka (tri), Demetrinal4) bista (jedna), stari hramovi i grobnice (četiri), ruševine Side (jedna), stara tvrđava u Antaliji (jedan), staro brodogradilište u Antaliji (jedan), munara iz doba Seldžuka (jedan), sultan Sulejmanova džamija u Antaliji (jedan), stara narodn!l nošnja u Manavgatu (jedan), kućna radinost u Antaliji (dva), doseljenički stari običaji u Antaliji {dva), banovi (razni detalji) iz doba Seldžuka (devet), grobnica u Lisiji (jedan), stari most iz doba Seldžuka u Antaliji (jedan) i dr. Poseban dodatak knjizi su planovi (tlocrti) poznatih banova sa fotografija, zatim Jivlin džamije, brodogrališta i velikog zatvorenog b azara (trga) u Antaliji i tvrđave u Alaiji, svega jedanaest. Sadržaj ove knjige je vrlo bogat. Ja ću n avesti samo neka poglavlja iz kojih će se moći steći dojam o čemu je sve u njoj Sulejman pisao: l) Antalijska oblast i njezin ulazak u historiju, prvi pisani spom enici iz prošlosti Antalije, stanovnici antalijske oblasti, pismo, jezik, bogomolje, n aJpoznatija sačuvana stara naselja, gusarstvo, znamenite ličnosti u prošlosti, Arapi i Seldžuci u Antaliji, karavansaraji iz doba Seldžuka, Harniti u Antaliji (701. H. ili 1301. n. e.), Osmanovići u Antaliji (876. H. ili 1472. n . e.), 2) Trgovina i industrija, Korkut i Barbaros u Antaliji, Siiti u Antaliji, Kadi paša [ Tekeli Oglu, ostale poznate ličnosti u Antaliji, stari vakufi (zadužbine) u oblasti Teke, stari zanati i običaji u Antaliji i dr. Na poleđini korica knjige navedena su djela, štampana i neštampana, koja je Sulejman do toga vremena napisao, o čemu će posebno biti govora. Upada u oči skromnost izdanja i slaba tehnička opremljenost ovako važne knjige. Ali, ako imamo u vidu da je Sulejman sve svoje knjige, pa i ovu, izdao u vlastitoj nakladi, bez gotovo ičije veće materijalne podrške i pomoći, da je od zadnje njegove štampane knjige, kada je i ova knjiga bila završena, moralo proći oko osamnaest godina pa da j e mogne štampati, onda tek možemo shvatiti kolike je žrtve i napore morao činiti da objavi i šta mpa ovu knjigu i tako, uz najveća odricanja, dopr-inese svoj obol nauci iz obrađene prošlosti Antalije i njezine oblasti. I pored tolikog samoodricanja i upornosti Sulejmanu nije bilo suđeno da za svoga života objavi oko šest dovršenih djela, o kojima će biti posebno govora. Ova knjiga čini drugi od tri sveska knjige Povijest Antalije i njezine oblasti. IV) Antalya tarihi - ticiincii kisim (Povijest AntaJije - treći svezak). Knjiga je izašla u Antaliji 1948. godine pod imenom: S. Fik:ri 34) Demetra u starogrčkoj mitologiji božica - pokroviteljica zemljoradnje. Isto što i Cerera u starorimskoj mitologiji. Bista (kip) Demetre, o kojoj Sulejman govori, nalazi se u Arheološkom muzeju u Ankariji.

155

Erten, elire.ktor Muzeja u penziji. Knjiga je na turskom jeziku latini+ 1 stranica. Knjiga je ilus~rovana s dvade~et dva k!Heja (fotografije) ubačena pni uvezivanj':l ~j1ge _na odgovaraJ~ ćim mjestima. Na kraju knjige, pored sadržaJa, 1ma 1 tumač manJe poznatih riječi i izraza. Sulejman je u ovoj knjizi obilno ko~i.s tio Seja~atn~m~ (Pu~opis) Evlije Celebije ~ Putopis Ibni Batute i njihova kaziVanJa 1 zap1se o Antaliji i drugim mjestima u njezinoj pokrajini. U ovoj trećoj knjizi Povijest Antalije Sulejman najviše pažnje posvećuje spomenicima kulture starosjedilaca Antalije, zatim poznat·i m ličnostima iz političkog, na učnog i kulturnog života ovih krajeva. Ilustracije ram navest ću nekoliko izvoda iz bogatog sadržaja ove knjige: čkim pismom, ima 140

1) Evlija Celebijino proputovanje i njegova zapažanja, Lisija i pogled na njezinu prošlost, najstariji hramovi i grobnice u Lisiji, Arapi u Lisiji (802. g. H. ili 1400. g. n . e.).

2) Najstariji pisani spomenici o Lisiji, Evlija Celebi u Elmalou, biografije poznatih Elmalijanaca, ruševine Termessusa, termessuski povjesničari , AJeksandar Veliki u Termessus u, Evlija Celebi u Anta liji, Arapi u Antaliji, Ibni Batuta u Antaliji, Seldžuc i u Antaliji, popravci antalijske tvrđave za vrijeme Turaka. 3) Džamije, medrese i najviši dostojanstvenici u Antaliji, Evlija Celebi u Manavgatu, znamenitosti Manavgata, pjesnikinja Bilitis, znamenitosti Side (s tare Antalije), povjesničari Side, poznate ruševine u AJari itd. Govoreći i navodeći velike ljude koji su živjeli i r a dili u Anta liji i zauzimali najviše položaje u državnoj upravi, Sulejm an u ovoj knjizi, između ostalih, na str. 89. navodi Bošnjaka Baltadži Mehmed paš u 35) i kaže da je 968. godine po H . (1560. g. n. e.) bio kao beg na čelu antalijske pokrajine.

Tehnička obrada i opremljenost treće knjige Povijes ti Ahtalije na sličnom je nivou kao i druge knjige iz 1940. godine s tim što je papir u ovoj knjizi još nešto slabiji.

V) Tekeliogullari (Tekelije, Potomci Tekelija ili Tekelići). To je monografija o čuvenoj porodici Tekelija u Antaliji i njezinim članovima od njihovog rodonačelnika hadži Osman-age pa do braće Atamana i Renana, savremenika Sulejmanovih, među kojima ima nekoliko znamenitih ljudi. Knjiga je štampana 1955. godine u Antaliji na turskom jeziku i latiničkirn pismom, a ima 63 + S s tranica. Na kraju knjige, pored sadržaja, ima još i tumač malo poznatih riječi i izraza i porodično stablo Tekelija. Na šesdeset drugoj strani donesena je slika Musellem·džamije i njezin kronogram jz koga se vidi da je džamiju podigao hadži Mehmed-aga sin hadži Osmana Tekelije 1211. godine po H. ( 1797. 35 ) Dr Safvet-beg Bašagić u svojoj knjizi • Znameniti Hrvati Bošnjaci Hercegovci u turskoj carevini« Zagreb 1931. g. na str. 44. kaže za Mehmed pašu {Baltadži) da je iz dvora ~š.ao ~o beg od Antalije i da se 968. g. H. (1560. g. naše ~re) povukao u mtr 1 da Je umro u Carigradu pod kraj Sulejmanove vladavme.

. 1

156

godiiie naše ~rc). KnJigu je · Sulejman posvetio' dvojici braće Tekelija, !i.r ojfh savre·m enika; Ahmedu i Eminu. ~) Ncobj~vJjena djela . . . .. Pored štampanih djela koja su navedena i ukra.tko opisana SuJejro.a n . je napisao i iza seb e ostavio još šest' što većih i što manjih k.njiga, koje nisu štampane. Podatke o tome crpio sam, uglavnom, iz ·oglasa donesenih pa . kraju štampanih Sulejmimovih djela na zadnjim . kor~Ca!Da, a jednim dijelom iz njegove autobiografije. . . Ranije je rečeno da je iza Sulejmana ostalo neobjavljeno više napi1Sanili: radova. Obzirom. da o tim · Sulejmanovim radovima nemam · nikakvih podataka, ja· ću ovdje navesti samo knjige koje je Sulejman dovršio, a koje za njegovog života, a moguće do danas, nisu objavljene. Nazive Sulejmanovih neobjavljenih knjiga navest ću onim redom kojim ih je sam autor najavljivao u svojim štampanim djelima. f . l) Tiirihi memaliki Osmaniyya cografiyasi (Geografija povijesti Osmanske carevine). Ovu knjigu Sulejman je dovršio -p rije 1922. godine jer je oglašava u svojoj knzizi Povijest antaLijske pokrajine •koja je te ··godine izašla iz štampe. Ništa pobliže se ne zna o obimu i veličini ove knjige kao ni to kome je prvenstveno namijenjena: da li široj čita lačkoj publici, ili, možda, kao udžbenik u školama. · · · '· 2) Aritalya ve MiHi Miicadele (An talija i narodni ustanak-borba). :.··Ovu ·knjigu 'Sulejman je napisao a vremenu između 1922. i 1940. godine. " Njezino dovršenje Sulejman je objavio u svojoj drugoj knjizi Povijest Antalije koja je izašla iz štampe 1940. godine. Ni za ovu knjigu nema poda.t aka o ·njezinoj vem:ini i sadržaju. Pretpostavlja se da je Sulejman · u· ovoj knjizi•· obradio učešće Antalije i njezinih građana u oslobodil ačkom ratu protiv Grka pod rukovodstvom Kemala Ataturka od 1918. do 1921. godine·. 3) Antalya vilayeLi cografyasi (Geografija antalijske oblasti). I o\ru knjigu Sulejman· je napisao prije 1940. godine. Niš ta pobliže se . n~ zna o ovoj njegovoj knjizi. 4) Apdal Musa ve Kaygusuz Apdal (Abda! Musa i Kajgusuz Abda!). I ovu knjigu Sulejman je završio i napisao prije 1940. godine. Po svoj prilici, to je monografija o dvojici velikana bektašijskog reda (tar:ikata) čiji je osnivač hadži Bektaš Veli, umro 738. godine po Hidžri, odnosno 1337. godine naše ere.36) · Kajgusuz Abda! je osnivač jedne poznate tekije bektašijskog reda ::· •n a· brdu-•Mukattam kod· Kaira.37) Abda! Musa je s janičarima (posebni i poznati odredi turske vOJ ske koju je osnovao sultan Orhan 1328. godine) došao je u Antaliju za v~ijeme vojnih pohoda sultana Orbana.

36) Sulejman Fikri: Antalya livasi tarihi, Istanbul 1922. str.· 192. derviški redovi -

J7) br Džemal Cebajić: Institucionalni tesavvuf tarikati {Glasnik VIS-a br. 5/80. god. XLIII, 1980. god.)

157

Nešto kasnije formirala se posebna frakcija mističkog bektašijskog reda pod imenom Abdali, koji s u uzeli učešća u islamizaciji Rumelije i Balkana.J8) Područje djelovanja Abdala Musaa bila je upravo Antalija i njezina oblast. 5) Antalyali Kaygusuz baba (Antalijanin Kajgusuz časni).39) Ovo djelo je biografija ranije navedenog redovnika bektašijskog reda Kajgusuz Abdala. Iz naslova knjige zaključuje se da je Kajgusuz Abda! rodbm iz Antalije. Ovo djelo Sulejman je napisao u vremenu između 1940. i 1948. godine. Ne zna se ništa o obimu i sadržini ove knjige. Ovdje napominjem i ističem da je Sulejman, u svojoj Povijesti Antalije, u sva tri sveska, posvetio dosta prostora Abdalu Musau ri Kajgusuz Abdalu. 6) Antalya cografyasi (Geografija Antalije). I ovo djelo je Sulejman napisao u vremenu od 1940. do 1948. godine. Ne zna se ništa pobliže o veličini i sadržaju ove knjige. OSTALI RADOVI Ranije je navedeno da je pored navedenih šest neš tampanih djela iza Sulej mana ostao priličan broj završenih i nezavršenih radova.

Posebnu vrijednost Sulejmanove zaostavštine čine godinama .sa.kupljani materijali, skice, razni podaci iz prošlosti Antalije i njezine pokrajine, koje Sulejman nije koristio u svojim štampanim i neštampanim djeI.i.ma.

Poseban vid Sulejmanove naučne aktivnos ti i bavljenja predstavlja njegov prevodil ački rad s drugih jezika na turski jezik. Taj rad sigurno nije mali ako imamo u vidu da je Antalija i njezina oblast bila predmet velikog interesovanja mnogih historiča ra i na Zapadu i na Istoku i da je to bilo dobrim dijelom dostupno Sulejmanu obzirom da je on, pored svoje velike lj ubavi prema historiji Antalije, solidno poznavao, pored turskog, arapskog i perzijskog jezika, još nekoliko eHopskih jezika. To se najbolje vidi po obilnoj stranoj literaturi kojorn se služio u svojim štampanim djelima. Nije nam poznato da li je Sulejman pisao i sarađivao u nekim s tranim stručnim časopisima i o čemu je sve pisao. Ako imamo u vidu sve ono što je ranije navedeno,nije isključeno da je Sulejman sarađivao i svoje određene radove iz boga te prošlosti Antalije objavljivao i u nekim stranim stručnim časopisima.

SULEJMAN FIKRI O SEBI Za Sulejmana se može slobodno reći da s pada među one ljude koji su o sebi nerado i najmanje govorili. Ako su , ponekad, trebali ili morali o sebi nešto reći, onda su to radili dosta zbunjeno, gotovo stidljivo i bez uljepšavanja. 38 • ) Dr Džemal Ćl?~jić: Bektašije i Islam u Bosni i Hercegovini (Anali GazJ Husrevbegove btblioteke Sarajevo, knjiga V-VI Sarajevo 1978. god. str. 91-96}. djed. 39) baba- e, m. (per.) = titula derviškog reda, od per. baba - otac,

158

Sve što je uradio, a uradio je, vidimo, mnogo, uradio je sam, bez ič~~e po?toći, a ponekad i bez neke veće podrške i odgovarajućeg razumiJeVanJa. Kada sam na početku ovog rada govorio o Sulejmanovom djetinjstvu, školovanju i, kasnije, o njegovom javnom životu i naučnom radu, obilno sam koristio izvod iz njegove autobiografije. I nigdje u njoj nisam našao niti osjetio da je Sulejman nešto o sebi rekao iz čega bi se dalo razumjeti li zaključiti da je bio slavohlepan, da je o sebi govorio u superlativima ili da je svoje radove i postignute uspjehe preuveličavao. I kada je nekad o sebi trebao nešto reći, rekao je to u vidu izvinjavan~a. Takav je bio i onda kada je njegova prva knjiga o Antaliji oduševila Kemala Ataturka i druge, takav je bio i onda kada su ga pozivali u članstvo Društva historičara Turske, takav isti je bio kada su ga pozivali da i on učestvuje u velikim naučno-istra· živačkim i arheološkim programima (Alaca-Hoyiik i dr.). Tako su, uostalom, radili i rade svi veliki zaljubljenici nauke koji za svoju pruženu ljubav ne traže za uzvrat ništa. A kada im se uzvrati ljubav, često se nelagodno osjećaju, zbunjeni. Takav je bio i Sulejamn, bilo da se ra· dilo o njegovom redovnom poslu za profesorskom katedrom, bilo kao naučnog radnika ili kao supruga i roditelja. On, po svemu sudeći, nije mogao drugačiji ni biti sve da je i htio, jer je bio odviše skroman, visoko i svestrano obrazovan i veliki zaljubljenik nauke. Iza Sulejmana je ostalo jedno veliko djelo, ali i jedna velika praznina u redovima učenih ljudi Antalije i šire. Sticanjem niza okolnosti sve se to odigralo u jednoj dalekoj i divnoj Antaliji, daleko od njegove rodne grude, koja je ostala njegova druga i isto toliko draga domovina, u kojoj je tiho sagorio na ruševinama i zgarištima prohujalih civilizacija, odgonetajući njihove čudne i zamršene sudbine, a sve u ime nauke. DRUGI O SULEJMANU FIKRIJI Ne raspolažem podacima tko je sve, gdje, kada i kako pisao o Sulejmanu i prikazao njegov naučni rad. Ovom prilikom ću se ograničiti samo na ono š to je o Sulejmanu pisao dr Burhanettin Onat.40) On je pratio Sulejmanov naučno-istraživački i književni rad i život i o tome u nekoliko navratao pisao u časopisima »Selale«~ 1 ) i »Tiirkakdeniz«,42) koji su izlazili u Antaliji. Na raspolaganju su mi isječci prikaza dra Onata o Sulejmanu iz časopisa »Selale« o kojima ću ovom prilikom nešto reći. U vrijeme kada je dr Onat pisao o Sulejmanu, on je bio već nekoliko godina u penziji. Dr Onat je posebno obilježio Sulejmanovu smrt, također u časopisu »Selale«. 40) O dru Burhanettinu Onatu (Burhanuddin Ona t) koji je pratio. i u n.ekoliko navrata prikazao život, rad i kraj Sulejmana Fikrije, nemam mkakvth podataka. 41) Selii.le naziv časopisa koji je izlazio u Antaliji, od ar. Salliil Vodopad. 42) Tiirkakdeniz - naziv drugog časopisa koji je izlazio također u An· taliji, a doslovno znači: Tursko bijelo more, kako Turci nazivaju priobalno Sredozemno more. Od riječi Tiirk - Turska + tur. ak - bijelo + tur. dcniz - more. Sredozemno more Arapi nazivaju: 'A.I-Bal_lr- al iibya~ = Bijelo more, Sredozemno more.

159

U časopisu »Selale« broj 230 i 231, god. III iz 1949. godine -iza.šao je. u dva nas tavka poduži prikaz dra Burbane ttina Ona ta o radu i ži\'Otu Sulejmanovom. U tom svom prikazu dr Onat je na vrlo dirljiv, topao i sugestivan način, s puno poznavanja, osvijetlio lik Sulejmanov, odnosno »Fikri Hodžin«, kako ga je popularno nazvao, zatim istakao njegov rad i njegove zasluge j doprinos nauci uopće, a za Antaliju i njezinu oblast posebno. Evo kako dr Onat započinje svoj prikaz o »Fikri Hodži«: »Došao je kao profesor turskog jezika na Sultanijj u u Antaliji. Podigao je na stotine svojih đaka, od kojih su ne ki postigli veliki ugled i 1·isoke položaje u javnom i kulturnom životu. On j e, kao što rekosmo, predavao turski jezik, ali njegova preokupacija bila je povijest, pa je s1·o svoje slobodno vrijeme provodio u kretanju po širokim horizontima te opsežne nauke. Naročito je vršio istraživanja u vezi s prošlošću Amalije. Ova njego1·a istraživanja i pro učavanja dala s u prvi plod 1338. godine (po Rumi kalendaru -nap. pis.), a to je 1922. godine naše ere) kada je objavljeno pn'O Fikri Hodžino djelo iz te oblas ti »Povij est antalijskog sandžaka.«43) Nije to neka velika knjiga, ali je istina da j e to jedno vrlo interesantno djelo. Ona sadrži saznanja o prošlos ti Antalije, do1·oljno autentična i sigurna za svakog tko želi formirati svoje mišljenje o toj temi, kao š to se može koristiti kao j edan mali, ali u s1·akom slučaju siguran vodič svakom putniku koji želi posjetiti i upoznati starine 0\·oga grada. Ona posebno iznosi dokaze o tome da su p rvi gospodari o1·ih krajeva bili Turci koji su došli iz srednje Azije, i to dokaze koji se ne mogu činim pobijati i d ovoditi u sumnju. To su

tako \'ažna

saopćenja,

koja on donosi, da je i Ataturk prilikom svoje

pn·e posjete Antaliji pokazao veliko interesovanj e za ovo djelo i tom prilikom odao Fikri Hodži svoje priznanje i pohvalu za tako origina lna i nijedna naučna saopćenja , koja ovo djelo sadrži.« Go1·oreći o Sulejmanovom definitivnom p relasku u Muzej iz pros,·jete i nastavničke službe, poslije njegovog p enzionisanja 1939. godine, dr Onat nasta1·lja i kaže:

»Poslije izvjesnog vremena, postigavši potrebne godine službe u prosvjeti, profesor se povlači u mirovinu i odlazi za direktora Antalijskog muzeja. Djela i razni predmeti koj i su odoljeli vremenu i bili sakupljeni i smješteni u jednoj ruševnoj bogomolji Fikri Hodža je prenio u Jivlim džamiju (o ovoj džamiji vidi u bilješci broj 23) i tu ih smjestio na jedan savremen način. Je li samo to? Ne. U želji da, koliko je to moguće, dođe do istine, Fikri Hodža i dalje neumorno radi na prikupljanju materijala i priprema svoje druge knjige iz povijesti' Antalije. Kad god sam ga p osjetio, našao sam ga pod kubbetom (kupolom) Seldžuk ćošeta (ugla) Ji vlim džamije zatrpa nog u knjige kako nešto prelistava i bilježi. Ko~.ačn?, l 940: . godine izašao. je iz štampe d r ugi svezak Sule j m anove POVIJeSti An tall Je. A što znač1 u ovoj našoj zemlji izdati ovak\ u jednu knjigu, ukrašenu mnogim i raznovrsnim slikama i crtežima, na· ~J sandžak- a, m. (tur.) = oblast ili okružje u biv. Turskoj imperiji na koje je bila podijeljena, od tur. sancak.

160

pisanu od srca, i to sve kao rezultat obilnih i studioznih istraživanja? To znaju samo oni koji su se bavili tim poslom. Tko je Hodži pomogao i od koga je primio kakvu pomoć. Ni od koga. Vrlo je teško sagledati i pravilno ocijeniti .kolike je i kakve sve žrtve Hodža podnio da bi, u ovo vrijeme svjetske krize, kada se sve grči i koči, izdao ovako vrijedno djelo. To postaje još teže shvatiti kada se zna da Hodža, sa svojim skromnim prihodima, izdržaje porodicu i školuje djecu. Sve to zadivljuje jer teško bi netko drugi, imućan i hrabar, u normalnim uslovima postigao ono što je postigao Fikri Hodža.<< Govoreći o izlasku iz štampe Sulejmanove druge knjige Povijesti Antalije i njegovoj poslovičnoj skromnosti, o njegovom tihom radu, bez reklame, dr Onat dalje nastavlja i kaže:

»Uzalud bi tražili ovu knjigu po antalijskim knjižarama i njihovim izlozima, jer je ne bi našli. Ni ja, koji sam od prvog dana otkako sam ugledao Antaliju, postao njezin zaljubljenik i njezine prošlosti, nisam znao da je ova knjiga izašla iz štampe sve dok mi jednog dana nije došao njezin autor i pružajući mi je, onako djetinjski stidlj ivo i ponizno, prosto se izvinjavajući, rekao mi: »Eto, izdao sam još jednu knjižicu«.<< Dr Burhanettin Onat je svoj prikaz I knjige Povijest i Antalije Sulejmana Fikrija objavio u časopisu »Tiirkakdeniz«. On o tome kaie: »Kao š to sam svojevremeno pisao o ovoj knjizi u časopisu »Tiir kakdeniZ<< ova druga knjiga Povijesti Antalije je vrlo lijepa i ona se praktično nadovezuje na prvu knjigu Sulejmanovu i čini njezin nastavak. Ovdje, u drugoj knzizi, slike i crteži su u vidu jednog albuma pridodati knjizi na njezinom kraju kao poseban dodatak. Iako je k11jiga izrazito his torijsko djelo, ona je vrlo bogata i folklornim sadržajima.« .........:... Dr Onat dalje govori o Sulejmanu s puno topline i poš tovanja. Između ostalog on govori o definitivnom Sulejmanovom odlasku u penziju, a to je bilo 1948. godine. I kada je dr Burhanettin mislio da Sulejman cijelo svoje vnijeme provodi u tišini i miru, okružen svojim unučićima, daleko od papira i svakog naučnog rada i pisanja, on ponovno doživljava jedno ugodno iznenađenje. Evo što o tome on kaže: »Ali jednog dana susreo sam Hodžu i tom prilikom mi, onako djetinjski bezazleno i nenametljivo, predade svoju treću knjigu Povijesti Antalije. Začudio sam se, ugodno. Prelistavajući knjigu moje ču đenje prešlo je u divljenje. Ostao sam zadivljen kada sam saznao da Hodža ima još tri neobjavljene knjige.« Završavajući prvi dio svoga prikaza o Sulejmanovom naučnom i književnom radu dr Onat se čudi i kaže: »0, Gospode, ov~tj se čovjek uopće ne zamara radom. I umjesto da lješkari i odmara se u svom tihom domu i da se zabavlja sa svojim unuči6ima, umjesto da bez brige provodi ostatak svoga plodnog života i da svojim, dosada stvorenim djelom, samo ukazuje put mia dim, on ne prestaje raditi i to energijom koja zadivljuje i mlađe ljude.• 161

U časopisu . selalec god. III broj 231 od 13. ekima (oktobra) 1949. godine, u drugom nastavku dr Onat je dao opširniji prikaz Sulejmanove treće knjige Povijesti Antalije. On doslovno kaže: »Ovo djelo u kome je Fikri Hodža otklonio neke greške i propuste u svoje p rve dvije knjige, donosi neka nova saznanja o Antaliji i njezinoj okolini na koja su ukazali Evlija Celebi i Ibni Batuta. Dje lo daje dragocjene podatke o velikim ljudima koji su živjeli na području antalijske oblasti i njihovim djelima. Na kraju knjige dati su opširni prikazi o r uševinama raznih spomenika kulture iz prošlosti Antalije.

U knjizi je donesena i čuvena legenda Bellorofon koju je spjevao Homer. Ona sadrži opširne podatke i opise velikih ratova koji su se odigrali na ovom području. U knjizi su doneseni i stihovi jedne djevojke po imenu Bilitis koj a se rodila 453. godine prije naše ere u jednom selu u okolini Melase- Manavgat. U mladosti je čuvala i napasala ovce po okolnim brdima, a kasnije je dosta putovala. Bila je na Kipru i stigla u Aleksandriju. Pj evala je pjesme o ženskoj ljepoti i ljubavi.44) Na kraj u knjige je i rječnik manje poznatih riječi koje se nalaze u mitskim pjesmama, donesenim u ovoj knjiz·i. Hoćete li još?« zaključuje dr Onat. Dr Burhanettin navodi jedan od niza uspjelih kronograma, koje je Sulejman objavio u svojoj trećoj knjiz,i Povijesti Antalije, koji u slobodnom prijevodu znači : »Vrh ovi planina su mjesto m oga boravka, pa nemam nikakve potrebe za ravnicom. Popio sam napitak smrti, i nije mi potreban Lukman.«4S) Na kraj u svoga prikaza III knjige Povijesti Adtalije od Sulejmana Fikrije dr Onat daje kraći zaključak u kome kaže: »Dakle, kada sve ovo pročitate, vidjet ćete koliko je ova knjiga bogata i raznovrsna po svom sad ržaju i kako j e uz to još ukrašena raznim podacima i sadržajima koje vam ona pruža i nudi. Ukratko rećeno, profesor Fikri Hodža je jedna izuzetna ličnost i njegov značaj prelazi uske lokalne okvire. Zato na mjeravam organizovati i pr.ipremiti jednu izložbu o Antaliji, na kojoj ću pr1kazati razne eksponate i upoznati svijet s njezinom bogatom historijom. Na _toj izložbi radovi i knjige Fikri Ertena će zauzimati izuzetno mjesto. Na to me je inspirisalo i ohrabrilo upravo bogato naučno djelo Fikrijino.« 44)

d~. Onat

Prostor mi ne dozvoljava da citiram Bilitisine stihove koje je naveo

iz II~ knjige Povijesti Antallije, u kojim Bilitis na suptilan način vodi

svoje ljepote, prizivajući u njima: Artemidu (u starogrčkoj božica lova i mjeseca), Atenu (u starogrčkoj mitologiji božica mudrost! 1 rata, kćerka Zeusova, koja se rodila iz njegove glave) i Afroditu (u starogrčkoj mitologiji božica ljepote i ljubavi, isto što i Venera u starorimskoj mitologiji). ~ _Luk.m_an (ar. L~qman) = _ime biblijskog mudraca i govornika, zv. Lukman-1 Rakim (Luqman al- Rakim) - Mudri Lukman naziv 31. poglavlja Kur'ana u kojem se o njemu govori. '

dijalog s

mitol?~ii

162

čarima

Svoj prikaz o Sulejmanu Fikriju u ,.šelalic dr Onat je završio ovim

riječima:

"Molim Svevišnjeg da ga poživi još puno godina kako bi mogao nastaviti svoJe vel:iko djelo d tako svojoj domovini i nauci darovati još mnogo· vrijednih djela.« Eto, kako je dr Burbanettin Onat prikazao naučni rad Sulejmana Fikrije. Osim onoga što sam naveo dr Onat je u svome prikazu iznio niz drugih,. vrlo zanimljivih podataka iz bogatog sadržaja Sulejmanovib triju lo1jiga Povijesti Antalije. I smrt Sulejmanova 8. ll. 1962. godine u Ankari nije ostala nezapažena. Dr Onat je opet bio jedan od onih koji su zabilježili smrt Sulejmanovu ;i evocirali svoja sjećanja na Sulejmana Fikrija. Nekrolog o Sulejmanovoj smrti dr Onat je objavio opet u časopisu »Selale• pod naslovom . »Izgubili smo Fikri Hodžu«.46) Evo nekoliko izvoda iz tog, toplo i osjećajno napisanog nekrologa: »S dubokom žalošću primili smo vijest da je zauvijek sklopio 6Voje oči. Fikri ·Hodža koji je pola stoljeća posvetio nauci i kulturi svoje domovine i njezinom uzdizanju, a naročito svojoj Antaliji. To je bio veliki mislilac, učenjak i nadasve dobar čovjek i humanista. Sulejman Fikri Beten rođen je u Jugoslaviji, ali je on jedno čisto tursko čedo. On je za svoga života svojim djelima i svojim marljivim radom podigao sebi trajan spomenik u našoj Antaliji. On je u liceju podigao bezbroj naše djece i odgojio ih u pravom patriotskom duhu. On je osnovao i podigao Antalijski muzej, oživio i udario temelje današnjem turizmu Antalije, jer je svojim djelima naučno otkrio Antaliju i svijetu ukazao na njezine znamenitosti i njezinu bogatu prošlost. Prvo kao profesor, a kasnije kao direktor Muzeja u Antaliji, napisao je komplet povijest Antalije u tri knjige. Ima i neobjavljenih knjiga.« Na kraju svoga nekrologa o Sulejmanu dr Onat je rekao i ovo: . »Fakri Hodža je podigao petoro svoje djece od koje je jedan ljekar-kirurg, jedan je v.isoki oficir, a ostala su mu djeca (ženska) nastavnice. Njegova (dr uga) domovina (Turska) osjeća duboku žalost zbog ·njegovog nestanka i ističe svoje iskreno saučešće njegovoj po.['()o dici~ a njemu želi Božju milost i oprost.«

46) Dr Muzaffer Erten poslao mi je, zajedno s ostalim materijalima i knjigama, isječak iz časopisa •Selale«, u kome je dr Onat objavio svoj nekrolog o smrti Sulejmanovoj.

163

ZAKLJU CAK

Teško je ovako, na jednom ograničenom p rostoru, uz to još s nepotpunim podacima, dati cjelovit p rikaz o životu i djelu jednog velikog naučnika i humaniste kao što je bio Sulejman Fikri Erten (lmamović ·Hadžiefendić). To nije, po mnogo čemu, bila ni moja namjera, jer bi ona za moje snage bila preambiciozna i n erealna. Ja ću biti zadovoljan i bit će mi osobito drago ako ovim mojim radom uspijem da našoj naučnoj javnosti i svim ljubiteljima i poštovaocima nauke i naše kulturne baštine ukažem i skrenem pažnju na j edno veliko ime našeg podneblja kome je bilo suđeno da ode, odraste, da se školuje i da svoj vijek provede van svoje domovine .j da iza sebe ostavi vrijedna naučna djela, kao što je to bila sudbina stotina naših ljudi, i tako da svoj, a time i naš, prilog naučnoj l1Esli i razvoju nauke uopće, koja, strogo uzevši, ne poznaje i ne priznaje nikakve granice i koja, kao takva, pripada cijelom čovječanstvu . Sulejmanovo izvrsno poznavanje turskog, arapskog i perzijskog jezika, kao i nekoliko evropskih jezika, uz to svestrano obrazovanje koje je postigao, zatim nj egova velika ljubav prema nauci i njegova velika marljivost, sve mu je to omogućilo da izraste u plodnog učenjaka, historičara i arheologa svjetskog ugleda.

SUMMARY Sulayman Fikri Erten (1876-1962) was bo rn at Gornji Rahić, the small place near Brčko. He is a descendant of the Imamović family. His father, grandfather and great-grandfather were educated in Istambul and all of them served as imams of the mosque in his native place. Suleyman Fikret also received his education in Is ta mbul where he finished the madrasa and the faculty of arts. He worked as a teacher of secondary schools ·i n Bolu, Lazikijja and Antalija. After the retirement he remained in Antalija tili the end of his life. While living in Antalija, which is very rich in historical monuments, he got interested in its past and engaged in the studies of its most ancient history. He also collected objects of archeological interest and established The archeological museum. For some time he was its director.. .o~ the basis of the gathered material h e wrote the history of ~taliJa. m three volumes (Antalija Livasi Tarihi - Antalija Tarihi), published m 1919, 1940 and 1948. In addition to this history he was also the ~~thor ?f the book titi~~ Tekeliogullari in which the past of the AntaliJa fam.Ily named Tekel!Ja a nd some of its outstanding were descnbed. The book was published in 1955. He also wrote a book on stylistics.

164

•

~~..,~ ~... y ...• J\kii

\ ~ t • - ' ~"<'A

•v"-~ ~ -

J_,~~~

Naslovna strana knjige ANTAUA LIVASI TARIHI

S. fi KRl E RT E N Anli!lya Muze Mudiirii

A·_NT A.LV A T ARi Hi

htaubul -

l

9 4 0

Naslovna strana knjige ANTALJA TARIHI

l,.i.C rnv Ui~U~tEK~

·cwtu la bali l• ,,~ze.= t5nt~e~

r·4.:-l '... A

TA8l Hl 0~\i"nca K1s1m

JiOJLLIFI:

·0, ..dl,;/.1:; '~.t.!i RIII!KLI MOil MODO-.U

.ANTAI,.YA

1 9 4 8 Naslovna strana knjige ANTAUA TARIHI _ Uc;UncU kisim

MOELLIFiN DIGER ESERLERI

Alltalya l.lYa&l Tarihl

1. ·llc:l K111m

Alltalya Ta)l'lhi 2. llC:l Kuam Aatalya ve Killi MUcadele Alltalyul& Kaygusuz Baba Allta\ya Cografyas1

Telutli Ogallar•

matb11

.

gayrl matbll

"

"

"

"

"

"

Fiati · 250 Kuru~tur Poleđina

knjige ANTAUA TARIHI- u~tincii kisim

UčtH\ BHlLI.OTE!(i\. Qt..rt((I.{Hi.UlBi!tlć. (iitMC• · T u' z L,...

TEKEL OGULLARI

Suleyman Fikri Erteo Emekli Mtize 1'\-liidiirii. Anta.Iya TariJti MiieUill

HUsnUtabiat Bas1mevi

1955 Naslovna s irana k nj ige TEKELIOGULLAR l

Salih Trako IBRAHIM ZIKRIJA IZ UZICA, KOMENTATOR SULEJMAN CELEBIJINA DJELA VESILET EN-NEDZAT

O Sulejman čelebiji i njegovom spjevu Vesilet en-nedžat (Sredstvo spasa), u narodu zvanom Mevlud, napisano je kod nas i u svijetu mnogo radova. čini se da je u nas najtemeljitije zahvatio ovu temu 1937. godine Fehim Bajraktarević, osnivač :i profesor Orijentalističke katedre u Beogradu.1) U novije vrijeme na nju se osvrnuo i Fehim Nametak u povodu priređivanja svog izdanja Sulejman čelebij ina Mevluda, kojeg je objavio u Sarajevu 1973. godine. Nametak je tom prilikom u tekstu p re dgovora spomenuo u kratko i autore koji su se naučno osvrtaLi ili opširnije bavili ovim djelom.2) Dvije godine kasnije pojavio se također vrlo j.scvpan rad o »mevludima« na raznim je:z,icima i prevodima »mevluda« na druge jezike, od poznatog islamologa Muhammed Tayyiba Okića.3 ) U tom radu je spomenut i ovaj Ibrahim Zikrijin komen1ar (o kome želimo ovdje nešto kazati), ali samo na osnovu uvida u faksimile dvije uvodne i posljednj'e stranice ovog djela.4) Stoga ov
165

u rad na • mevludu« i o »mevludu« na raznim stmnama islamskog svijeta i Evrope, s posebnim osvrtom na Bosnu i »mevlude« na našem jezil.-u. Međutim, većina tih sastava je tokom vremena palo u zaborav. Sulejman Celebijin Mevlud, naprotiv, ni nakon 575 godina otkako je (1409) spjevan, nije zaboravljen ni potisnut iz upotrebe, najvjerovatnije zbog sadržaja u kome se ogleda autorova pjesnička darovitost .i ponesenost, kao i zbog lakog i tečnog stila koji, ako ga recitira izvođač dobrog sluha i glasa, čini snažan i u godan dojam na slušaoca. Kod nas, kako je poznato, ima također više spjevova, bilo prepjevanih prevoda Sulejman Celebijina Mevluda, bilo originalnih spjevova, koji su nastali kao zahtjev slušalaca koji žele da razumiju i prate sadržaj.6) Pa i pored toga, Sulejman Celebijin Mevlud i dana·s se izYodi, »uči se«, bilo u cjelini, bilo djelomično u kombinaciji sa na,·edenim spjevovima na našem jeziku. I kao po pravilu, kad je riječ o kombinovanom izvođenju Mevluda, Sulejman Celebijin odlomak recitira se, iz poštO\·anja prema autoru, na prvom mjestu, na početku izmđen j a. Tbrahim Zikrija -

komentator Mevluda

Ono što se do sada znalo o Ibrallimu Zikriji kao književniku i pjesniku, a š to nam saopćava Hazim Sabanović preuzimajući to od ranijih turskih i naš.ih autora (Fatina, Mehmeda Tahira, Mehmeda SUreyya i naših, B ašagića i Handžića, koji se, također, donekle oslanjaju na spomenute turske autore), sas toji se, ukratko, u s ljedećem: Ibrahim Zikri je rođen u Užicu 1210. (1795) godine. Kao dječak doveden je u Sarajevo radi š kolovanja. Po završetku nauka nastanio se u Beogradu, gdje je bio poznat pod nadimkom Kučuk Aga (Mali Aga). Bio je derviš halvetijskog reda i stekao ugled kao pjesnik i knji'iemik. Od njegove uže porodice zna se samo za sina Serifa Ahmeda koji se rodio 1239. (1824) godi ne. Ne zna se ni siguran datum ZikPijeve smrti. Navode se dvije godine 1270. (1854). i 1283 (1867). Osim ovih nekoliko šturih, drugih podataka o njemu nema. O književnim djelima Ibrahima Zikrija u stihu i prozi zna se tamalo. Pošto je većina njegovih djela zabačena, a možda neka i potpuno nestala, navedeni autori ih spominju, ali paušalno, neprecizno preuzimajući podatke jedan od drugog. Hazim Sabanović u svojoj Književnosti ... ,1) opet prema Mehrnedu Tahiru i Mehmedu Handžiću, od Zikrijevih djela navodi sljedeća ovako: l. Mawrid al-wusul fi maiVlid ar-rasu/, djelo o Muhamedovu rođenju. Rukopis nepoznat. 2. Komentar prethodnom djelu. Rukopis nepoznat. 3. Divan. Rukopis nepoznat, ako to nije ona zbirka pjesama (ma· gmu'a) koju je pronašao i prikazao Handžić.&) kođer

6)

Ovdje imamo u vidu Muhammed Rušdijin stihovani prevod, Gaševi· Mevlud Ešrefa

ćev stihovani prevod, Bašagićev Mevlud, Kaclićev Mevlud, Kovaćevića i još neke. 7 } Dr. Hazim Sabanović: Književnost Muslimana BiH

na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo 1973, str. 572. e) Prema saopćenju Handžića (koje prenosi Hazim Sabanović). Divan rxinc..sno medi.mu'u (broji 24 lista) pisao je svojom rukom Ibrahim Zikrija 166

4. Više brošura. Ovaj navod Mehmeda Tahira ~koji je preuzeo Sabanović) oe govori ništa određeno o brošurama.9)

J? jelo Mawrid al-wusul . . . (gore pod l) Mehmed Tahir spominje neprecizno kao »Mevlud sa komentarom« (Mevlid-i ~erif ~erhile). Iz tog navoda može se ·shvatri.ti da je Ibrahim Ziikri autor jednog »Mevludac koji je sam komentirao. Hazim Sabanov>ić je to t ako i shvatio pa i on neodređeno kaže da je Maw rid al-w usul . .. djelo o Muhammedovu rođenju, a komentar tom djelu n avodi kao posebno djelo Ibrahima Zikrija. Ova nepreciznost bi govorila da ni Mehmed Tahir nije djelo vidio nego o njemu posredno sazna'O. U slj edećim r ecima pokušaćemo tu nejasnoću otMoniti. Mawrid al-wusUl fi mawlid ar-Rasu! Odmah da kažemo da djelo pod ovim n azivom jest »djelo o Muhamedovu rođenju«, ali ne u smislu osnovnog djela »mevluda«, nego j e to komentar na poznati spjev W asila an-nagat (nama poznatiji kao Mevlud) Sulejman čelebij a Brusalije, a komentator tog djela je Ibrahim Zikri iz Užica (Užičewi). O autoru Mevluda Sulejman čelebiji, kao i o Ibrahimu Zikriji, je nešto kazano. Spomenuli smo i komentar Mevluda. Sada smo u pr ilici da nešto više saznamo ·i kažemo o tom djelu kako bi se otklonila nejasnoća i bolje osvijetlila ličnost Ibrahima Zikrije Užičanina, u ovom slučaju ·više kao učena čovjeka, nego kao pjesnika kako smo ga do sada znali. već

Orijentalni institut u Sarajevu došao je (prije nekoliko godina) u posj ed tri istovjetna rukopisna primjerka Ibrahim Zikrijeva djela Ma1Vrid al-wu~ul ... (u Zbirci rukopisa Orijentalnog instituta zavedeni pod br. 4833, 4857, 4982). S obzirom na neke značajke, ovi rukopisi nemaj u istu vrijednost. Stoga ćemo svoja zapažanja zasnivati na primjerku br. 4833, koji je i sa formalne strane najbolji, a kako ćemo iz njegova opisa vidjeti, i najvjerodostojniji. Opis rukopisa: Rukopis (br. 4833) je u originalnom kožnom, dobro očuvanom povezu, bez preklopca i bez ukrasa na koricama. Broji 70 listova (vel. 24 x 17 cm) sa originalnom folijacijom. Na stranici se nalazi po 21 redak (vel. 17 x 9,5 cm). Papir zatvorenobijcl, gladak, odličnog kvaliteta. Pismo nesh, srednje vel ičine, korektno, skoro bez pisarskih grešaka. Osnovni tekst, Sulejman čelebijin Mevlud, pisan crvenim, a Ibrahim Zikrijev tekst komentara pisan je crnim mastilom. Posebnu vrijednost ovom primjerku daje kolofon u kom se kaže: »Završio sam prepisivanje ovog komentara gledajući u primjerak autora-komenta tora mjeseca rebiulevela 1259 (aprila 1843) u gradu Užicu.« Da tumu prepisa izraženom riječima, dodat je i datum iskazan 1232 {1817). godine, a nalazila se u posjedu Handžića. Gdje je dan~s, nije ~ znato. Možda je dospjela u Gazi Husrevbegovu biblioteku sa drugtm Handžt· ćevim knjigama i rukopisima. 9) Brusali Mehmed Tah ir: Osmanli Muellifleri, II, str. 177.

167

brojem (10 rebiulewel 1259 = 10 aprila 1843). Ispod datuma o prepisu stoji klauzula: GOriilm~idi Hamdi tj. provjereno, Hamdija. Ptred nama je dakle primjerak djela od kojeg je samo autograf za nijansu vredniji. Prepisivač nije u kolofonu istakao svoje ime. Moguće da je potpisani Hamdi djelo prepisao a onda izvršio kolacioniranje svoga vlastitog prepisa10) Sadržaj djela: Na početk'U djela na dvije stranice nalazi se predgovor Ibrahima Zi.krije, u kome je data kratka biografija Sulejman Celebije Brusaolije. U njoj se kaže da je autor poeme zvane Suleyman Mevlidi (tj. Sulejmanov Mevlud) u svijetu poznati derviš Sulejman Celebi, sin Hadži !vaz-paše, vezira sultana Mehmeda Celebije, sina Jildirim Bajezid-hano\a.,11) a starija brat prvaka derviša i pjesnika svog vremena Mevlana Ata'ija; da je Sulejman Celebi bio lični imam sultana Bajezida koji je došao na prijesto 790. (1388) godine, a preminuo 805. (1402-3); da je poslije njegove smrti bio imam njegove Velike džamije, ovdje nazvane Džami.;j kebir, a to je današnja veličanstvena Ulu džamija u Burs·i> da je bio učenjak koji je našavao savremeni-ke i u koga se prstom upiralo; da mu je poema (Mevlud) izvanredno cijenjena i kod običnog i kod odličnog svijeta; da se u tesavufu usavršavao kod Sejh Sems u· ddina Sejjid Muhammeda Buhm·ije zv. Emir Sultan, 12) koji j e rođen u Bubari i još u djetinjstvu pokazivao velike kvalitete svog dul1a, a druženjem sa ,·elikim šejhovima u tim krajevima postigao visoke s tupnjeve vrlina. Kad se doselio u Brusu, tamo je odgajao derviše i umro 833. (1429- 30); da mu je Sulejman Celebi poslije njegove smirti !POStao halila (zamjenik) i tako dospio do visokog stupnja mora1ne čistote. Ovi podaci Ibrahim Zikrije o Sulejman čelebijin oj porodici, ta· o ocu i bratu, slažu se sa onim u Tezkire-i Latifi a razhkuju od podataka u drugim izvorima prema kojima je Sulejman čelebi sin Ah· med-paše a unuk Sejh Mahmuda, koji je uži vao naklonos t s ultana Orhan-gazije (vl. 1326-1362).13) čnije

1°) Ostala dva rukopisa (br 4857 i 4982) su također potpuni. Jedan je (br. 4833) san1o nekoliko mjeseci mlađi, a prepisao ga je izvjesni Mustafa sin Alije 3 džumada Il 1259 (tj. l. VII 1843). Drugi primjerak (br. 4857) prepisao je Ali hafiz sin Mustafe 1266 (1850). 11 ) Bajezid Jildirim, osmanski sultan (vl. 1389-1402), sin sultana Murata l. Učestvovao je sa ocem u boju na Kosovu (1389). Vještom taktikom doprinio je pobjedi turske vojske i dobio nadimak Jildirim (munja). 11) Sejh Muhammed Semsuddin, poznatiji pod nadimkom Emir Sultan -\·eliki sufijski šejh (halvetijskog tarika) Ro đen je i š kolovan u Buhari, a onda došao u Malu Aziju gdje je uživao veliki ugled kod osmanskog sultana Bajezida Jildirima (vl. 1389- 1402) i postao carski zet. Kao šejh djelovao je u Brusi gdje i umro. Sahranjen je u posebnom turbetu (833 H ./1430. g.). Na dužnosti ga je naslijedio Sulejman Celebi. Vidjeti: Semsuddin Sami: Kamus al-a'Jam II, Istanbul 1306 (1888- 9), str. 1040--1041. ~>) Sultan Orhan-gazi, drugi osmanski sultan (vl. !326-1360), sin Os· mana, onivača dinastije. Još za očeva života izvršio je mnoga osvajanja u Maloj Aziji, između ostalo zauzeo je Brusu. Na sultanski prijesto je d~ao poslije očeve smrti 726 H. (1326). g., a za vezira postavio je svog darov1tog brata Ala'uddin-pašu. Pored velikih osvajanja u Maloj Aziji i Balkanu, uv~ je i mnoge novine u upravljanju zemljom (novi zakoni i uredbe, kovanJe

168

U uvodu koji !Slijedi im p!!eldgovora (L. llb-2b), komentator kaže da je o Muhamedovu rođenju, njegovim mudžizama,l4) miradžu'S) i munadžatu16) napisano mnogo djela na arapskom i perzijskom, u stihu i prozi, ali da je Sulejman Celebijin spjev sve to u svakom pogledu našio; jer, obimom je kratak i sažet, a saddinom veličanstven. Stoga je stekao veliku .popularnost i sa velikim pijetetom se uči u džamijama i ~kućama; tekst mu je sasvim lagan .j jasan i nije ga zato potrebno objašnjavati i komentirati. A1i, kako u nekim bejtovima (stihovima) sadrži objašnjenja; kur'anskih ajeta (rečenica), u nekim opet smisao značenja Pejgamberovih riječi (hadisa), u nekim su skrivene istinite i koflisne priče i tajne tesavvufskih istina, to je veoma potrebno i važno to objasniti i protumačiti. Nadalje Ibrahim Zikrija ističe da on nije čuo da je taj :UZvišeni zadatak neko izvršio i da je takav bogati dar donio. Stoga već dugo vremena ima on na slabašnom umu da to učini, ali se koleba zbog toga što nema dovoljno :manja. Najzad, prevagnula je odluka da se prihvati posla i da prema svojim mogućnostima otvori 'Vrata njegovih riznica i otkrije zastore sa njegovih tajni, pa je stoga pristupio pisanju ovog komentara koj.i je nazvao Mawrid al-wu~ul fi mawlid ar-Rasfll (Prilaz izvoru o rođenju Poslanika). šta nam, dakle, izrijekom saopćava Ibrahim Zikri: On nije ču·o da je n eko do njegova vremena komentirao ovo djelo. To nas je potakla da 'Pažljivije pogledamo i provjerimo taj iskaz. I zaista, tragajući po nama pris tupačnoj literaturi, nismo mogli naći da je neko ni prije ni poslije njega komentirao Sulejman Celebijin Mevlud. Nakon ove konstatacije, a oini nam se da je tačna, Ibrahim Zikrija nam se predstavlja u jednom novom svjetlu, u ulozi učenjaka pobuđenog da komentira ovo djelo koje eto prije njega nije niko kamen· t irao.

* * * U razdoblju od nepunih šest stoljeća otkako je Sulejman Celebi ispjevao svoj Mevlud (1409. godine), djelo je doživljavalo izmjene i dopune, zamjenjivane su u tekstu određene riječi drugim, umetani su novi stihovi i tako su nastale različite verzije Mevluda. To se dade zaključiti upoređivanjem bilo koja dva primjerka ovog djela. Stoga je zasada nemoguće sa potpunom sigurnošću utvrditi onaj prvobitni, ori ginalni tekst Sulejmana Celebije. Nije mi poznato da je neko i pokušao da na osnovu najstarijih sačuvanih rukopisnih pr imjeraka Mevluda novca, novi rodovi vojske). Nakon uspješne vladavine (35 godina), umro je

761 H. (1360). g. ·i sahranjen u posebnom turbetu kraj oca Osmana u Brusi. Vid.: Semsuddin Sami: Kamus al-a'lam Il, Istanbul 1306 (1888-9), str. 1072.

14) Mu'džiza - čudo, nadnaravno djelo, kojim su neki vjerovijesnici (pejgamberi) ostavljali pos matrače u čudu i nedoumici i tako dokazivali svoju poslaničku misiju. IS) Mi'radž Muhammedovo uzdignuće i doživljaj neposrednog razgovora sa uzvišenim Bogom. 16) Munadžat - ovdje znači Muhammedova neposredna molitva i obrućanj e Bogu prilikom njegova :.mi'radža« (vid.: mi'radž).

169

napravi kritičko izdanje. I ovaj primjerak Mevluda koji Ibrahim Zikri komentira, razlikuje se na više mjesta od teksta Mevluda koji je danas kod nas u upotrebi. Ovo su samo neke napomene u vezi sa tekstom Mevluda. Utvrđi vanje originalnog, prvobitnog teksta Mevluda je poseban i straživački posao, koji zahtijeva mnogo upornosti i truda. Zadatak ovog napisa je da u svjetlu ovog komentara Sulejman Mevluda, o kojem se do sada skoro ništa nije znalo, bolje upoznamo i komentatora Ibrahima Zikriju, o kome se takođe nije mno· go znalo. čelebijina

Ibrahim Zikrija je ovaj svoj komentar podijelio na uvod i deset odsjeka. Da bi se donekle sagledao sadržaj djela !i ·n jegova podjela, navešćemo u prevodu naslove odsjeka, a zatim i nešto reći o komentaru, kao originalnom stvaralačkom naporu Ibrahima Zikrije Užičanina. Sadržaj djela: Ibrahim Zikrija je djelo podijelio prema sadržajnim cjelinama i na početku svake naznačio, u vidu podnaslova, kratak sadržaj određene ojehne (fasl). Da bi se stekao približan uvid u sadržaj , donosimo doslovan prevod naslova odsjeka (faslova), kako slijedi: (Komentar časnog Mevluda). U ovom primjerku nema naslova, pa smo naslov uzeli iz rukopisnog primjerka br. 4982. U u vodnom dijelu (koji ovdje zaprema od lista 1b-8b) komentirana je 13 uvodnih stihova Mevluda. Prv·i stih glasi:

Allah adin zikr edelim evvela - vacib oldur cii.mle i$le her kula O »nuru« h. Muhamedovom - prvom od svega što je stvoreno, što je osnovna materija i najvrednije od svega što p ostoji. (U ovom odsjeku koji zaprema od lista 8b-16a komentira se 14 stihova). Odsjek drugi - O tome kako je nnur« Muhamedov prenesen na Adema, a od Adema, s generacije na generaciju, na njegove čestite muš-ke i ženske potomke. (Komentar 9 stihova, od lista 16a- 20a). Odsjek prvi -

Odsjek treći - O nnuru« časnog Poslanika (Muhammeda) otkako je pre·

nesen u čistu utrobu Amine do njegova radosnoga rođenja; o čudnim predznacirna koji su jasno ukazivali na njegovu poslaničku misiju, kao nasljeđa svijeta od onoga što je o torne rečeno i pisano. ,(Komentar 9 hova, zaprema od lista 20a-25a.) Odsjek četvrti -

Pozdravni stihovi preminulog pjesnika (Sulejman če· Poslanikova dolaska na svijet, koji su mrvice jez.ičkog nasljeđa svijeta od onoga što je o tome rečeno i pisano. (Komen tar 9 stihova, listovi 25a-29a.) lebije) u

čast

O nekim vanprirodnim znakovima koji su se desiH prilikom Poslanikova dolaska na svijet, a koji se prenose od (njegove majke) Amine. (Komentar 17 stihova, na listovima 29a-33b). Odsjek šesti - O nekim vanprirodnim pojmovima koje su se desile u prirodi u vrijeme njegova rođenja i nekim nmu'džizama« koje su se pokazale poslije njegova poslanstva. (Komentar 17 stihova, na lis tovima 33b-39a.)

Odsjek peti -

170

Odsjek sedmi - O vremenu i mjestu Poslanikova ·•mi'r'adža"c, o uzima-· nju "'b 'urakac iz Dženneta, koje je Džibril lP<> naređenju mršio, qpi's -bura·ka« i razgovor Poslanikov ·sa Džibrilom. (Komentar 20 stihova, na listovima 39a-4Sb.) Odsjek osmi- Dolazak Džibrila sa •burak.omc, njegov poziv Poslaniku a . s, Poslanikove putovanje na •buraku« do Bejtu'l-mukaddesa, a odatle u nebeska prostranstva, dokle je Allah htio; opis toga putovanja i njegovog uzdignuća ~mi'radža). (Komentar 25 stihova, na listovima 45b53a.) Odsjek deveti - O nekim velikim znakovima koje je te blagoslovljene noći vidio časni Poslanik, o njegovu prelazu »Sidra al muntaha« i o njegovom neposrednom razgovoru sa uzv;išenim Jedinim Bićem. (Komentar 19 stihova, na listovima 53a-58b.) Ods jek deseti - O nekim traženjima koje je časni Poslanik a. s . iznio u dovi, kada je bio udostojen čašću da sluša Allahov govor. (Komentar posljednjih 25 stihova, na l~stovima 58b-70b.)

* * * Da bi bar djelomično predstavili Ibrahima Zikr-iju kao komentatora, donosimo u prevodu nJjegov komentar prvog stiha iz Sulejman Celebijina Mevluda, kako slijedi: Allah adin zikr

edel~m

evvela -

Vacib oldur ciimle

~te

her kula.

Allahovo najpr·ije spomenimo ime, Rob je dužan poslove

počinjati

njime.

••Kod riječi posao misli se na dobar i častan posao, jer pri počinjanju ružnih posloV'a nije dužnost spominjati Božje ime, naprotiv, zabranjeno je. Riječ dužnost dolazi u tri značenja. Jedno je zakonska dužnost (wiigib-i šar'i), a onaj ko je ne izvrši, postaje griješan. Druga je dužnost po pameti, logici (wii,dib-i 'aqli) i drugačije postupiti za pamet je neprihvatldiw . Treća dužnost je pohvalna dužnost (wii!}ib-i istihsani): ako je neko ne izvrši, ne pos taje gviješan, a ako je izvrši, to je ~ po pameti prihvaljivo, čak je bolje izvršiti je. U ovom slučaju zakonski smisao je općenitij-i, širi, od pojma slobodnog opredjeljenja, slobod· nog izbora; jer, pri IPOČinjanju nekih poslova slobodnog izbora ~ohval na dužnost) zalkon's!ka je dužnost spomenuti Božje ime, a ko to propusti p ostaje griješan. U nekim poslovim a, naprotiv, 51Pornenuti Božje ime je pohvalna dužnost, a ko j e :propusti, nije učinio grijeh, a1i je.p ropustioda učini nešto što je lijf!po učiniti. O torne se qpšimo govori u pravnim djelima. Treba znati da u pohvalnirn poslovima, [)aročito pri pisanju knjiga i rasprava, pohvalna je d užnost počinjati Božjim imenom, i za to ima više dokaza i logičkih i ia.r·ijekom kazanih i doZđlat·ih. Jedan je i ovaj: vjek nađe u stanju kao .da v1di Božje biđe- U1Nijeno je ime NjegovoNajuzvišeniji stepen od četil'i stepena stvorenja je stepen kada se čo vjek nađe u stanju kao da vidi božje biće - uzvišeno j e ime Njegovokoje je od iskona pra.izvor svega što postoji, i to u pameti vjernika sufilje biva prvo š to mu dolazi na pam et. Isto tako .izgovaranje i pisanje 'Iljegovog uzvišenog imena jasan je .dokaz onoga što je naša želja 171

počinjanje Bož'je Lijepe knj.ige časnim (Božjim) imenom. Nama je naređeno: »Olcitite se Božjim tSvoj.stv.ima«, a to je do· bz da knjige i rasprave treba počinjati Božjim imenom. To je pohvalna dužnost. Treći dokaz je ova izreka: »Svaki dobar posao koji nije počet Božjim imenom je manjkav i neblagoslovljen.« Jasan dokaz našoj tvdnji je uzvišeni hadis (Muhamedova izreka), koji prenosi Hatib Bagdadi. Preminuli pjesnik (tj. Sulejman Celebi) je u trećem stihu ukazao (aludirao) na ovaj hadis.« Eto ovako izgleda komentar prvog stiha. Na kraju saopćavamo u prevodu i Ibrahim Zikrijin tarih lispjevan u sedam stihova o završetku komentara (Sulejman Celebijina) Mevluda, kao i bilješ.b."ll o prepisu ovog primjerka koji je izvršio nepotpisall!i prepislivač, kako sam kaže, dzraWlo iz autografa (list 70b), kako slijedi:

i cilj. Drugi dokaz je

Tarih o završetku komentara

časnog

Mevluda:

Otvori se kapija na putu Božje milosti Ljupko se p ojavi jedna sretna ljepotica Draguljima Božanskih tajni nagizdana Njegovim darovima okićena, ljepotica svog vremena To ljepotiva je ovaj komentar bisera poezije, kome ravna nema Poeme o rođenju Miljenika Gospoda Jedinoga Uz pomoć Božju srećni završetak doživi Gospodaru moj, oprosti grijehe roba bemll'ijednoga Dvadeset trećeg dana mjeseca safera U četvrtak dogodi se datum njegova završetka Dabogda bio dobro primljen na kapiji Ahmedovoj Da svakom bude od veHke i prave koristi Zi!krija, tarih za ovaj dar Božje dobrote je: »Ti završi ovaj lijepi komentar Mevluda.« Kao što se vidi Ibrahim Zikrija je u tekstu tariba kazao dan i mjesec dovršenja djela (23 safera), a godinu je saopćio u posljednjem polustihu, koji, preračunat po »ebdžed« sistemu, daje 1254 hidžretsku (1843) godinu. Dakle puni tarih je 23. safera 1254 = 18. V 1838. g. Na kraju, nepoznati prepisivač u kolofonu kaže: »Završih prepis ovog časnog komentara gledajući u primjerak autora-komentatora, u ponedeljak mjeseca rebiulevvela 1259. g. Datum izražen brojem koji slijedi iza ovog još je potpuniji: 10 rebiulevvela 1259 (tj. 10. IV 1843). g. Sada, nakon potpunijeg uvida u ovaj komentar Mevluda Ibrahima Zikrije Užičanina. možemo sigurnije govoriti o njemu, ne samo kao pjesniku, nego kao o vrlo obaviještenom učenjaku, temeljito upuće nom u sve islamske di.sci.p!line {Kur'an, ha~d~s. filcll, tesavvwf) kroz koje se on, komentarišući Sulejman Celebijin Mevlud, vrlo sigurno i autoritativno kreće, pozivajući se često na učene i općepriznate autoritete, citira Kur'an i druge izvore na arapskom , dajući uporedo i prevod na turskom jeziku. Upada u oči da je Ibrahim Zikrija dobro upućen u tesavvuf i fenomen sufijske idealne ljubavi što navodi na zaključak da

172

je bio učeni sufija. Ukratko, kroz ovaj Ibrahim Zikrijin komentar Sulejman Celebijina Mevluda, otkrivamo jednog vrlo učenog čovjeka sa ovih prostora, koji se među prvima, a možda i jedini, osmjelio da k
SUMMARY This paper aims at throwing some more light upon the personality of Ibrahim Zikrija from Užice as a poet and scholar (He was born in Užice in 1795, died m 1854 or 1867.) This should be a new contribution to a better understancting of the figure that has not been enough studied yet. Namely, in the Oriental Institute of Sarajevo there are three manuscript copies of Ibrahim Zikrija's commentary of Sulayman Celebija's work »Vesiletu'n-nedžat (Wasilat an-nagat), known with us under the title »Mevlud«. lt was composed at the beginning of the 15th century (1409). As far as we know, up to now this poem has been commented only by Ibrahim Ziki1ija Užičanin, which gives the special value both to the commentary and the commentator, Ibrahim Zikrija. In fact, in addition to what we have known about him as the poet, this commentary enables us to recognize him as a very !earned man, well acquainted with all the branches of Islamic science (Qur'an, Tractitions, Fikh, Islamic misticism etc.). The fact that he was the first, and most probably the only commentator of Sulayman Celebija's poem is well worth of our attention.

173

--~-

l

Jasna

Samlć

CIJA JE PJESMA •Tl BESPOSLEN NEMOJ HODATe? Iako je dosta davno M. Hadžijahić objavio tekst koji bi trebalo da razriješi svaku dilemu oko toga kome pripada alhamiado pjesma što počinje stihovima »T•i besposlen nemoj hodat«, 1) i dalje se, sve do današ njih dana, publ·i·k uju antologije alhamiado poezije u kojima se bez ikakve sumnje ova pjesma pripisuje bosanskom pjesniku iz 17. vijeka Hasanu Kaimi Babi. Ovu pjesmu prvi put je u transkripciji, ne navodeći izvore obja vio M. Kapetanović Ljubušak u knjiz,i Istočno blago, t. II,2) zatim je kao Kaimijevu prihvataju i publikuju Kemura-ćorović u S erbokroatische Dichtungen Bosniscl1er Moslims,') Safvet beg Bašagić u Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti•) koji daje nekoliko početnih stihova ove pjesme i, najzad, Rešad Kadić u Pobožne pjesme bosansko-hercegovačkih Muslimana') predstavljajući šest strofa pomenute pjesme. Pregledala sam

lično

preko s totinu rukopisa Kaimijevih Divana

i medžmua u kojima se nalaze Kaimijeve pjesme, al·i ni u jednom od

t ih rukop:isa ova pjesma nije zastupljena. Cak i kad ne bi bilo drugih dokaza, ni po stilu, ni po istorijskim događajima koje tretira, ova pjesma se ne bi mogla pripisati Hasanu Kaimi Babi. Nelci od autora mnogobrojnih napisa o Kaimi Babi nisu kategorični i samo kažu da se ona »pripisuje« ovom pjesniku. U knjh:i /s toč110 blago, pjesma nosi naslov •Kasida Kaimijina•.') a u latinič noj transkripciji M. Kapetanovića Ljubušaka ona glasi: I T·i besposlen nemoj hodat Valja Bogu svom robovat Prošle vakte sve naklanja! Allah, Allah, reci ti. ') Cf. Muhamed Hadžijahić : »0 jednoj pjesmi Sejh Sejjid Vehab Ilha· mije«, Novi Be/zar, VIII/ 16, Sarajevo, 1935, str. 278-279. . ') M. Kapetanović Ljubušak: Istočno blago, II, SaraJevo, 1897, str. 225 -227 ·l) Kemura.Corović: Serbokroatische Dichttmgert Bosnischer Moslims, Sarajevo, 1912, str. 18- 19: . . . . . .. . . <) S . Ba šagić: Bo§n)act 1 Hercegovct 11 zslamsko1 kiiJll evnostt, SaraJeVO, 1912, str . 800. ') R. Kadić: Pobotne pjesme bosansko-hercegovačkih Muslimaua, S:.· rajevo, 1980, str. 26. 0} Cf. notu 2. 175

II Vidi sunca ,j mjeseca Gledaj vuka ti i zeca Hajd u Stambol i do Allah, Allah, reci ti.

Beča

III Vidi brda ti i vode, Hajd za vjetrom, kuda ode, Tud evlijeS) svuda hode, Allah, Allah, reci ti.

IV Teče

Sava, ras te tra va, Nek zaludu nije lava, Nuto vidi i Dunava, Allah, Allah, reci ti.

v Gledaj Cabe i džamija Nu ljepote i tekija Sah vezira i hadžija Allah, Allah, reci ti.

VI Misir, more i po Sama, H asan, Hujejin imama, Biće lijepa tu ćelama, 1 ) Allah, Allah, reci ti.

VII Smail, Bender i Ozije, Od Vlaha će bit kozije,2) Al je j ače sve božije, Allah, Allah, reci ti.

VIII Ti Zemuna ne hesabi,l) Udri dzi from, pohesabi, Vidi dobro u ćitabi , Allah, Allah, r eci ti.

IX Undžuros~) je turski bio Kraj se ~aha zamolio, Niko nije prozborio, Allah, Allah, reci ti. 176

X Crna Gora blizu mora, Tu će biti sablji fora, Kada puhne bura s mora, Allah, Allah, reci ti.

XI Morača zadnja pogača, Tu će biti i do plača, Al je turska vojska jača,

Allah, Allah, reci ti.

XI Kaimija ne zna ništa, Nema ovdje njemu mjesta, Pos'je jednog nema dosta, Allah, Allah, reci ti.«7) Pjesma nema nekih literarnih vrijednosti, ali kao i većina ovih pjesama zanimljiva je jer predstavlja jedino kulturno svjedočanstvo naših naroda ·iz doba osmanske vladav.ine. Pjesnik Hasan Kaimi takođe je pjevao pjesme na srpskohrvatskom jeziku koje su zabilježene arapskim pismom (alhamiado pjesme). Dvije takve pjesme, poznate su pod naslovom »Kasida o kandijskom ratu« i »Kasi:da protiv duhana«, izvjesno su njegove.8) Prepisi rukopisa ove dv-i je pjesme nalaze se u Orijentalnom institutu u Sarajevu pod bro. 3089, a prepis »Kaside protiv duhana« čuva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod br. R-906. Pjesma protiv duhana je didaktička pjesma koja govori o štetnosti upotrebe duhana i pušenja, dok pjesma o osvojenju Kandije govori o istim istorijsk-im događajima kao i mnoge pjesme iz Kairnijevog djela »Varidat<<, napisanog na osmanskom jeziku. To je dakle pjesma o borbama na granicama Osmanskog carstva, posebno u Dalmaciji od 1645-1669. g. Pjesma o Kandiji sadrži 38 strofa, svaka strofa sadrži po četiri stiha, napisana u sedmercu, a refren svakog kvatrena glasi: »Kad vam ode Kandija<<. U Kaimijevum alhamiedo pjesmama kao i u pjesmama tllapisan.im na osmanskom jeziku, nema ni pomena o toponimama Oziji i Benderu npr., koji se pominju u pjesmi »Ti besposlen nemoj hodat«. Ozija i Bender nisu imali nikakve važnosti u Kaimijevo doba, a poznata su mjesta iz tursko-ruskih ratova. U bici kod Ozije (ili Očakova) 1736/ 37. g. učestvovali su ·i mnogi Bosanci predvo-

1) M. K. Ljubušak daje u notama objašnjenja nekih leksema ka~ što su »evlije« (kod Ljubušaka nota 5,) - »prorok«; »ćelam« nota 1.) - »besjeda, govoru; »kozije« (nota 2) - »hešab« (nota 3) - račun »pobjednik«; »Undžuros« (nota 4) - »Ugarska«. Ljubušak međutim ne objašnjava niz dntgih leksema i termina. B) Ove dvije pjesme izdate su u više navrata. Cf. K. Corović: _op. cit. str. 11-16, Bašagić, op. cit. str. 99, Abdurahman Nametak: Hrestomat1Ja b_osa11ske alhamiado književnosti, Svjetlost, Sarajevo, 1981. g., str. 202-212., 1td.

177

l đeni Bećir-pašom ćengićem.9) O ovim bitkama pisao je .j Ahmed Hadžines.ihović iz Prusca (rođen između 1703. i 1718. g.) koji se nalaoio u za-

robljeništvu u Rusiji.IO) U 'IX strofi pomenute pjesme takođe se kaže da je Undžurus (Mađarska) bio turski. Karlovačkim mirom 1699. g. Turska je izgubila najYeći dio Mađarske, a Požarevačk·im mirom 1718. i cijelu Mađarsku. Pjesma, dakle, govori o istorijskim zbivanjima koja su se desila daleko poslije Kairnijeve smrti (1691. g.). Dosta podataka o ovim istorijskim događajima koj·i se pominju u pjesmi daje i M. Hadžijahić u već citiranom članku. 11 ) M. Hadžijahić u S\'Om tekstu izričito osporava pripadnost ove pjesme Hasanu Kaimi-babi i kaže: » Pregledavaju ći kroniku merh. Muhamed E. ef. Kadića (1855-1931) susreli smo u sv. XIX, str. 316. sljedeću pjesmu s oznakom da je Ilhamijev spjev«.U) Ova pjesma se uistinu i nalazi u Hronici Enverija »Tarih-i Enveri«, t . XIX. Ipak i Hamijahić pravi grešku u pamenutom radu, naoko samo formalne prirode, jer navodi t. X I X, str. 316. Pjesma je zastupljena u pomenutoj Hronici, ali na s tr. 326_13) Poče tni stiho\'i iz Hronike glase: >>Ti ne hodi bespošljen Budi Bogu poklonjen Namaz klanjat14) naklonjen Allah, Allah, reci ti« Umjesto Kaimijevog mahlasa u posljednjem, XII kvatrenu, s toji mahlas (pseudonim) pjesnika Ilhamija: »llha mija ne zna ništa Njemu nije ovdi mjesta Potlje Boga nejma dosta Allah, Allah , reci ti« 1;) Očito je da je u pitanju ista pjesma s malim varij antnim razlikama u rukopisu Hronike E nveri Kadi ća i publikovane pjesme kod Ljubušaka. Trebalo bi naći i druge rukopise ove pjesme u nekoj medžmui· ili u Ilhamijevom Divanu ,16) iako sve govori u pr ilog da je ovo llhamijeva pjesma, samim tim što i Ljubušak cit-ira još jednu n jegovu pjesmu , veoma slićn u ovoj , u Istočnom blagu, a koja počinje s ljed ećim s tih ovim a : 9)

str.

204;

~et·nost

Cf. H. Kreševljaković: Kapetanije u BiH, Svjetlost, Sarajevo, 1980, Bašagić: Kratka uputa ... , Sarajevo, 1900, str. 94; Sabanović: KnjiMu slimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973,

str. 503, 504. lO) Cf. Sabanović, op. ct., str. 501-515. 11 1 Cf. nota l. 12)

Ibid.

ll) ~<1 lS) 16)

Cf. Tarih-i Em,eri, t. XIX, str. 326, Orijentalni institut, poseban fond.

Ibid. Ibid. Jedan rukopis I lhamijevog Divana t:uva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci pod br. 3056. 178

»Dervišluk je čudan rahat Jere će to bit kabahat Hajde derviš, u tekiju, Allah, Allah, reci tiP) Stil u obje ove pjesme je isti, obje su napisane u osmercu, dok je refren svakog kvatrena napisan u sedmercu. U više Ilhamijevih pjesa· ma refren počinje sa »Allah, Allah«, »Allah, Allah šta će biti od vlahac, »Allah, Allah, aškullah« i sl.18) Iz svega navedenog se jasno vidi da pjesma o kojoj je bilo riječi nije Ka.imijeva i da bi je trebalo prestati pripisivati ovom pjesniku. Uz to je najvjerovatnije da je njen autor pjesnik Ilhami (umro 1821. g.).

SUMMARY

Numerous researchers into alhamiado literature and others used to attribute the poem »Do not go about idle« to sheikh Hasan Kaimi and cite it as his work although its author was Abdul Vehab Ilbami, vhich was proved by M. Hadžijahić in 1935. In order to correct that wrong conclusion the author of this paper, on the basis of comparisons and historical facts mentioned in the poem, proves that the author of the poem is llhami and not Hasan Kaimr.

17)

M. K. Ljubušak, op. cit. str. 230.

Cf. K. Dobrača: »Tuhvetul-Musallin ve Zubdeutul-Haši'in od Abdul· ·Vehaba Zepčevije Ilhamijeu, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, II-III. Sn· rajevo, 1974, str. 41-69. 18)

179

Fehim Nametak

RUKOPISNA ZBIRKA HABIBE

MEHMEDBASić

IZ STOCA

Orijentalni rukopisi u Bosni i Hercegovini su dugo vremena skupljani, prepisivani i proučavani u obrazovanijim muslimanskim porodicama. Jedina veća zbirka van privatnih kolekcija bila je Gazi Husrevbegova biblioteka u koju su se vremenom s-kupljale knjige i iz drugih vakufskih zbirki, manjih javnih biblioteka (poput Osman Sehdine, Kantamirijine i dr.) i prJvatnih kolekcija. Razumije se, veliki broj rukopisa iz privatnih kolekcija pa i čitave kolekcije su nestale u posljednjih stotinjak godina tako da danas raspolažemo sa približno pet procenata onoga što je nastalo, s~upljano i proučavano na našem tlu. Dokazi za ovo su u podacima koje ostavljaju sami prepisivači rukopisa. Tako na primjer jedan prepisivač Kur'ana bilježi da mu je to šezdeseti primjerak koji je svojeručno prepisao, a mi danas imamo rel?iistrirano u javnim zbirkama svega tri njegova prepisa Kur'ana. Dodaj mo tome da su rukopisi :Kur'ana znatno bolje čuvani i u većem broju sačuvani od rukopisa drugih djela. Stoga su očuvane p rivatne kolekcije prava rijetkost i izuzetna dragocjenost kao pokazatelj njegovanja orijentalno-islamske kulture i kao dokaz pažnje i ljubavi prema pisanoj riječi uopće. Prema nedovršenom radu Stolački pisci, prepisivači i posjednicr rukopisnih knjiga na arapskom, turskom i.perzijskom jeziku Mehmeda Mujezinovića i Rusmira Mahmutćehajića u rukopisnim zbirkama JAZU , Gazi Hus revbegove biblioteke, Arhiva grada Sarajeva, Orijentalnog instituta, Arhiva Hercegovine, Provincijalata hercegovačkih franjevaca, te u nekoliko privatnih zbirki, može su ustvrditi trinaest autora koji su porijeklom iz Stoca ili su u ovom gradu djelovali, preko trideset prepisivača čija su prepisivačka djela do danas sačuvana.') Također je ustvrđeno da su rukopisne zbirke djela na arapskom, turskom i perzijskom postojale u slijedećim stolačkJm porodicama: Heko, Sarac, Grljević, Mahmutćehajić (u više porodičnih ogranaka). Hromić, Repa k, Behmen (u više porodičnih ogranaka), Nikšić, Mešak, Mehmedbašić (u više porodičnih ogranaka), Celić, Grebiđela, Bukić, Opijač, Cohodarević Kohnić Alihodžić, Halilagić, Sarić, (u više porodičnih ogranaka), Ba~arić, Ko,r kut, Sarajlić, Pitić, Golubić, Trklja, Schić, . ~m~il hodžić, žujo, Rizvanbegović (u više porodičnih ogranaka), Ele~?vtc, LJ.~ bović, Jašarbegović, Dizdar, Hrle, Stranjak, Zekić, Gačo, Toptc, Mufttc, Semić, B ašić, Kapić, Fildić, Pirija . .. •) Podatak sam dobio od dra Rusmira Mahmutćehajića, na čemu se toplo zahvaljujem. 181

U

četiri stolečke

džamije

također

su postojale manje zbirke ruko-

U četiri s tolačke džamije također su pos tojale manje zbirke rukomedresu i mektebe, predstavljaju osnovu javnog bibliotečkog korištenja knjige. Najveći dio ovih zbirki je uni.šten i raznesen u posljednjih četrde set godina, a manji ostaci se još mogu pronaći u nekoliko stolačkih p orodica i u zbirkama izvan Stoca. U Gazi Hurs revbegovoj biblioteci s u evidentirane kao zaklade tri sto lačke zbirke Saliha sina Mustaf.ina CeJića, Izeti Saliha Hromića i zbirka Odbora I s lamske zajed nice Stolac, koja je nedavno prenešena u ovu biblioteku . Mehmedbašići su jedna od najstadjih s tol ačkih porodica. Spominju se u dokumentima na turskom jeziku već od 17. s toljeća. U prošlosti su bili trgovc i, muderisi, imami i mujezini, a s vaka ko s u većina njih bili ulo obrazovani jer se u njihovim ku ćama i danas nalaze ostaci brjžJjivo s1:upljenih biblioteka. U jednoj ku ći Mehmedb aš ića gdje sada živi Habiba Mahmed bašić, rođena Behmen, udova Junuza, trgovca iz Stoca, oču,·ana je vrijedna zbirka š tampanih knjiga i časopisa , a takođe r i 50 rukopisnili kodeksa sa oko 70 djela na arapskom, turskom i perzijs kom jeziku. Rukopisna zbi rka je, kako se vidi iz bilježaka u knjigama, s kupljana duže vremena s posebnim afinitetom prema djel.ima iz prava, arapske gramatike i teologije, ali ima i nekoliko djela iz lijepe književnosti. Veći broj djela je na arap skom jeziku, nešto manje ih je na turskom, dok je na perzijskom jeziku svega jedno dje lo i jedan komentar perzijskog djela, sačinjen na turskom jeziku.

Karakteristika zbirke je da ima nekoliko djela naših ljudi među kojima treba istaći imena kao š to su Hasan Kafija Pruščak, Ahmed Sudija Bošnjak i Mustafa Ejubović pozna tiji kao šejh Jujo. Isto ta ko dobar broj rukopisa je prepisan u našim centrima kao što su Sarajevo, Mostar, Bihać, a najviše ih je prepisao Mahmud sin hadži Muhameda Stočanin. Pretpostavljamo da je ovaj Mahmud pDipadao porodici Mehmedbašić, tim prije š to postoji porodična tradicija da je u ovoj paroetici Mahmud najčešće ime, odnosno da se pamti sedam osoba s tim imenom. Rukopisi koji je prepisao Mahmud sin hadži Muhameda u Stocu su po papiru i povezu isti sa jednim brojem rukopisa na kojima n emamo podataka o prepisu pa možemo samo pretpos taviti da s u i oni nastali u Stocu. Ali ako čak i odbacimo takvu mogućnost pa i podatak da je u Stocu uništen velik broj r ukopisa i to u ovom stolj eću, pa i posljednjih godina, iz onoga što je pred n a ma možemo zaključiti da je Stolac bio jako središte islamske kulture u kojoj je cvala prepisivačka i knjigovezačka djelatnos t. U takvom kontrekstu , kolekcija rukopisa koja je u vlasn iš tvu Habibe Mehmedbašić pred stavlja naročitu vrijednost p a ćemo ovdje o svakom od rukopisa dati osnovne podatke, bez pretenzija da damo potpunu katalošku obredu rukopisu, što zbog kratkog vremena koje nam je bilo na raspolaganju prilikom pregleda rukopisa, nismo bili u prilici učiniti.l) 2) v. H. Kreševljaković, Harwvi i karavansaraji tt Bosni i H ercegovini, '5arajevo, 1957. str. 146.

182

1. L. 320. 10 x 16 cm, tekst 6 x 9,5 cm. Papir žućkast. Pismo nesib, kaligrafski lijep. Prve dvije strane ukrašene arabeskama. Počeci sura također izrađeni unvanima u bojama. Na kraju rukopisa podaci o prepisivaču Osmanu učeniku Muhameda Hamdije, bibliotekaru u Kutahiji. Prepis završen 1245 (1829/30) godine. Rukopis se završava stihovima Omera Morali (s Peloponeza). Povez kožni sa utisnutim šemsama i zaštitnim omotom od impregriranog platna. Kur'an Bilješka na kraju: Katabahu al-faqir al-haqir al-muhtag ila ral;lmati rabihi al-qadir 'Utman Oš-šakir min talamidi Muhammedin al-Hamdi bi-Kutahi al-ma•n.if bi-}Jiifi~ al-katub wa ustaduh~ 'Utman al-ma'aruf bi-damayi al-'afif sakin bi asitane-i 'aliye gafara Allahu lahum. Sanata 1245. 2. L. 280. 15 x 21 cm, tekst 8,5 x 15,5 cm. Papir bijel, pismo lijepo nesib. Rukopis je oštećen i nepotpun. Na početku nedostaje desetak listova. Uvez kožni sa utisnutom rozetom (šemsom). Prepisao Mahmud sin hadži Muhameda Stočanin. Datum prepisa: mjesec džumadel-ula 1197 (1782/83) godine. Kur'an Bilješka na kraju: Tammat hadihi al-musl:).afu aš-šarifu bi-'awni Allahi al-ma1iki al-latifi bi-yadi al-faqir al-l:).aqir al-mu}:ltiig ila ra.J:lmati rabihl al-qadir Mahmud ibn al-hiig Muhammad Istolčevi 'afa 'anhuma alkarimu al-bari. Fi miihi gumada al-Ula lisanati sab'in we tis'ina wa miatin wa alfin min higratin man lahu al-'izu wa aš-šarafu. Sana 1197. 3) I Rukopis ima 150 lista (L). Dimenzije 14 x 21 cm, sam tekst 8 x 16 cm. Papir bijel. Tekst pisan neshi pismom, crnom tintom. Tekst je oivičen crvenim linijama. Ukrašen je unvanom sa zlatnom bojom. Povez kartonski, hrbat knjige ojačan kožom. Hasan Kafija Pruščak, Azhar ar-rawdat, djelo iz dogmatike. Na kraju teksta podatak o nastanku djela koje je autor koncipirao 1014 (1605/06) u tvrđavi Osijek, a definitivnu verziju je prepisao u Pruscu 10.15 (1606/ 07) godine. Djelo sadrži 83 lista. Ahlwardt, II, 365 Blaškovič, TF 88 Dobrača I, 724, 725, 726, 727.3) Početak i završetak kao u spomenutim katalozima. 3/II, Ahmad ibn Muhammad al-Magnisawi Abu al-Muntaha: Komentar Abu Hanifinog djela o akaidu (Al-fiqh al-akbar). J) U ovom radu će se koristiti slijedeće skraćenice za citiranje kataloga orijentalnih rukopisa: - W. Ahlwardt, Verzeichniss der Arbischen Handsclrriften tier Koni· glicllen Bibliothe zr1 Berlin, Bande 1-X, Berlin, 1889. (Ahlwardt).

183

Djelo sadrži 67 lista istog for.mata, istog pisma i papira kao prethodno s kojim je uvezano u isti kodeks. GAL, I, 170, S. L; 285; HH, II, 1278; OM. I, 228. Spaho, 124, II; 129/ I ; 130; 131; 132; 133; 134. Dobrača Početak

I , 396/ Dobrača II, 1214/ 25, 1435/ II.

i završetak kao u

Dobrače.

4. L. 350 17 x 29 cm, tekst 9 x 20 cm, ponegdje bilješke na maglllL Pismo nesib, pisano crnom tintom sa crvenim nadvlačenjem originalnog teksta. Povez kartonski sa kožnim hrbatom i preklopom. Papir bijel. Očuvanost rukopisa odlična. Prepi sivač Ahmed sin Pervana Bošnjak. Prepis rukopisa datiran 1019 (1610/ 11) godine.

Ahmed Sudi Bošnjak (umro 1598): K omentar Sadijeva Gulis tana. Fiiigel, I , 540. Karatay, TYK, 2210 GHB, 403, 576, 2535, 1123, 3800. Početak i završetak kao u Fli.igela. 5. L. 480. 16 x 26 cm, tekst ll x 20 cm. Papir žućkast, m a lo ošte,·Jagom. Tekst pisan nesihom. Djelo je napisano ili prepisano 1116 0702/ 03) godine. Prijevod Tab erijeve (Abu Ga'far Muhammed ibu Gadr Tabari, umro 922/23 g.) v. š. Sarni,Kaum al-aJam, IV, 2994) Historije svićen

jeta od Hasana ibn Hasana Al-Kridi-ja- koji je bio pisar

janjičara

u tvr-

đa\·i

Agriboz sa Inebahtom (Grčka). Djelo sadrž,i stotinjak poglavlja i to: o straranj u !Adema (Adama) Priča o Idrisu, Priča o Nuhu, (Noj-) P riča o Ishaku, Priča o Hudu itd. Početak :

Rabbana atmim lana m1rana wa'gfi1· lana innaka 'ala kulli šay'in qadir. šukr wa minnat ol Allaha olsunki bu m ahluka ti . .. - Karl Petraček, Josef B laškovič i Rudolf Vesely, Arabische, Turkische und Persische Handschriften der Universitatsbibliothek in. Bratis lava. Unter Blaškovič. Bratislava, 1961. (Biaškovič). - Gaz.i Hus revbegova biblioteka u Sarajevu. Katalog arapskih, t urskih i perzijskih rukopisa. Priredio Kasim Dobrača. Sv I, Sarajevo, 1963, sv. II, Sarajevo, 1979. (Dobrača). - Arapski perz.ijski i turski rukopis i hrvatskih z.emaljs/cih muz.eja tt Sarajevu. Opisao i priredio Fehim Spaho. I svezak. Sarajevo, 1942. (Spaho.) - Carl Brockelman, Die Geschichte der Arab ischen Litteratur. Leiden, 1937-1 949. (GAL). - Hagg Halifa, Kašf az.-z.unun, Istanbul, 1941-1943. (H H) - Bursali Mehmed Tahir, Osmm?Sli Mi.iellifleri, l - III, Istanbul, 1915. (0 M J - Dr Gustav Flugel, Die arabiscl1en, persischen und ti.irkischen H andschriften der kaiserlich-koniglichen Hofbibliotl1ek zu Wien, Wien, 1865-1867.

der Redaktion Josef

IFJ\i.gel). - Fehmi Edhem Karatay, Topkapi Saray Mii z.esi Kiiti.iphanesi, Tiirkc;e Yazmalar Katalogu. Istanbul, 1962-1969. (Karatay). - Hivzija Hasandedić, K atalog arapskih, turski/1 i perz ijs kih rukopisa, izd. Arhi v Hercegovine, Mostar, 1977. (Hasandedić). 184

6. L. 200. 13 x 21 cm. Pisan neshtalikom, crnom tintom, na bije· lom papiru. Originalni tekst nadvučen crvenom tintom. Prepisao Mah· mud sin Hadži Muhameda Stočanin, koji se školovao u Sarajevu u me· dresi Hadži Ismaila, o čemu daje podatke na kraju prepisa ovog djela. Prepis datiran 22. ševala 1165 (l. septembra 1752). Rukopis dobro oču· van. Povezan u kartonski povez sa kožnim hrbatom. MuJ:lammad ibn Sulaymii.n Kii.fiyagi, Komentar gramatičkom dje· lu Qawaid al-i'rab od Gamii.Iuddin Abu Muhammada Abdullaha ibn Yu· sufa ibn Hišama (Umro 1367. ili 1406). Ova{ Komentar je poznat pod naslovom: Sar~u qawiiidi al-i'rab li al-Kafiyagi (Naslov je preuzet iz Ahl· wardtovog Kataloga. Ahlwardt, VI, 6707, str. 132. Orijentalni institut Sarajevo (OIS), 2438. 7. L. 195. 18,5 x 28 cm. Tekst 10,5 x 19,5 cm. Pisano crnom tintom, a crvenom je nadvučen osnovni tekst koji se komentira. Prvih SO lista imaju dosta marginalnih bilješaka. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Rukopis malo oštećen vlagom. 'Ubaydullah ibn Mas'ud Sadr aš-Sari'a- mlađi. Komentar na dje· lo Al-wiqaya iz fikha koje je sastavio njegov djed Ma}:lmud Ibn Sadr aš-Sari'a - stariji. GAL, II, 214. Fliigel, III, 209. Dobrača II, 1967. Hasandedić, 247, 315. Početak i završetak kao u

Dobrače.

8. L. 180. 15 x 21 cm. Tekst 6,5 x 15,5 cm. Pismo rika. Tekst pisan crnom tintom, sa crvenim nadvlačenjem. Stranice uokvirene u crveni okv.ir. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Rukopis dobro očuvan. Djelo iz područja tradicije koje predstavlja izbor i komentar Bu· harijinih i Muslimovih hadisa. Naslov prema Brookelmannu i Dobrači: Mašiiriq al-anwiir; autor djela, po istim katalozima je: Rac;liaddin al-Ha· san b. MuJ:lammad b. al-Hasan as-Sagani al-Hindi (1181-1252). GAL, I , 360 Spaho, 102 Blaškovič, 38, 40. Dobrača, l, 509, 510, 511, 512, 513, 514, 515, 516, 517. Početak i završetak kao u citiranim katalozima. 9. L. 160. 14 x 21 cm. tekst 7,2 x 16 cm. Papir bijel, po ivicama požutio. Tinta crna sa crvenim rubom. Pismo rik'a. Kodeks dobro oču· van. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. I - Od 1-3 lista fetve nekoliko muftija iz Sarajeva i Mostara (Ibrahim, muftija u Sarajevu, Alija muftija u Sarajevu te Ahmed, muf· tija u Mostaru) Zatim nekoliko hadisa. 185

Ibrahim-Halebi, Komentar Ta'l'imul muteallima od Burha-

II -

ltudina Az-Zemugija. Pouke i savjeti učenicima. Osnovno djelo napisao

Burhanudin az Zernudži oko 1203 (1788/ 89) godine. Dobrača I, 124, II, 1156/ 2, 1159/2, 1255/ 6, 1323/4, 1437/ 2. Početak i završetak kao u Dobrače. 10. L. 90. 13,5 x 19,5 cm, Tekst 7,5 x 15,5 cm. Pismo nesih, pisano crnom tintom. Tekst oivičen crvenim rubom. Povez kožni, očuvan. Prepisao Salih sin Omera Omanović, 1814. godine (od 23. III - 20. IV).

Djelo iz arapske gramatike. Početak:

Al-J:lamdu lillahi rabi al-'l~.lem in wa a-\i·-\iahitu wa as-salamu 'ala Mu])ammadin wa iilihi agma 'In wa ba'da fa'lam annahu labudda li kulJi ~alibin m-'rifatu ali-i'riib min ma 'rifeti mieti šayin ... Završetak: Katabahu al-faqir al-}Jaqir al-mu'tarif bil-'agz;i wa at-taq-\iiri ibn 'Umar al- mukkalab bil-hagg 'Omman-zade gafara Allahu wa li-walidayhi wa a}Jsin ilayhima wa ilayhi. Sanata 1229 tis'a 'išrina we mi' atayni wa alfin ba 'da higratin man irtaQ.ii bil-'izzi waš-šarafi fi mahi rebi'i al-abiri. ll. L. 150. 13 x 20 cm. Tekst 7,5 x 15 cm. Pismo: vanredno lijep nesih, pisan crnom tintom. Uokvireno zlatnim rubom. Uvez kožni sa ornamentima.

š ejh Sadrudd.in Konyewi, Komentar Wasiyyatname Muhammad Pir 'Ali Birgilija (um. 98 1/ 1573), n a turs kom jeziku. Ovaj komentar je napisan krajem XVII stoljeća. HH, I 850. Dobrača,

Početak

I, 696/ 6. i završetak kao u

Dobrače.

12. L. 220. 14,5 x 21 cm. Tekst 6,8 x 14,5 cm. Tekst pisan crnom tintom, pasmom rika. Originalni tekst je nadvlačen crvenom tintom. Tekst je uokviren crvenom linijom. Povez kožni sa utisnuto m rozetom. I. Djelo iz Faraiza (nasljednog prava) od nepoznatog autora. Po Dobrači

ovo djelo je Gurganija. Dobraća Početak

rađeno

prema as-Siragiyyi i njenom komentaru od

II, 1869. i završetak kao u

Dobrače.

Il. Muhamed ibn MU-\itafa ibn Ma}Jmud al-Istanbiili, poznat kao Hagib-zade (umro, 1100/ 1688), djelo iz faraiza na turskom jeziku. Početak:

Yaqtilu al-'abdu al-faqiru ila barri rabbihi al-qadiri MuJ:lammad ibn Mu11~afa ibn Ma}Jmiid al-Istanbiili al-ma'riif bayna al-l:la!!!? wa al!amm bi-H agib-zada .nala fi ad-darayni ma yatama nnahu wa m a aradahu . .. 186

Zvršetak: -

-!

Bunlardan her birin varis oduklarin sahib-malinun bir nesne al· mazlar bundan gayret terekesinden hassa·i ~eriyyelerin alurlar. Al·l}.amdu 1dllahl al-mii.liki al-'allii.m 'ala at-tamii.m wa a,lffJalitu wa as-alimu 'ala nabiyyihi Mu\lammadin sayyidi aL-anim. · · 13. L. 140. 19 x 20 cm, tekst 7,5 x 16,5 cm. Pismo nesib. pisano crnom tintom. Oštećeno vlagom. Uvez kartonski sa kožnim hrbatom. Prepis završen između 11. V i 10. VI 1660. godine. P.repisivač nepoznat.

Tii.hlr b. Islam (Salam) Qii.sim al· J\nsan al Hwii.rizmi Namadpu.š, Gawiihir al fiqh. Djelo iz islamskog prava koje sadrii pravila o ponaša· nju pripadnika derviškog reda. Djelo je dovršeno u Egiptu 771/1369. GAL, S . II, 89. Dobrača, II, 1247. Početak

i završetak kao u

Dobrače.

14. L. 150. 13 x 21 cm. Tekst 6,5 x 15 cm. Pismo ·r ik'a. Pisano crnom tintom. Povez kartonski.

Al-inša (uzroci pisama)

Na početku rukopisa su stihovi i bilješke kao na primjer: Tarih četiri bejta o dolasku.u Sarajevo Serturnayi Jusuf-age za agu (janjičarskog) Bosne 1202 (1787/88) godine i bilješka o prihodu sela Ošanići u muharemu 1203 (1788). Prihod je iznosio 6400 akči, itd. Najveći dio

u

rukopisa predstavlja zbirku pisama i isprava uglednih oko 1150 (1737) godine.

ličnosti

datiranih

15. L. 210. 14,5 x 21 cm. Tekst 6 x 17 cm. Pismo nesib, lijep. Pisano crnom tintom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Prepisao Ahmed sin lbrahimov u Sarajevu. Bilješka da je ovo djelo (pod I) :izučavao u medresi Đumišića (Sim-zađe) u Sarajevu. Bilješka o vlasništvu knjige: Ahmed sin Ibrahima sin Hasana sin Ishaka. Tu se nalazi popis knjiga koje je pročitao u medre~ u Sarajevu i u Stocu. I. Djelo iz araps·ke gramatike od Gamaluddina Abu 'Umar wa 'Utman ibn Abi Bekr al-maliki. Početak:

Al-l;lamdu lillii.hi rabi al-'ii.lamina wa ~alla Allahu 'ala sayyidina Mu\lammadin bii.tami an-nabiyyina wa 'ala alim wa ~al;lbibi agma'Ina wa ba' da faqad sa'alani man la yast'ani . . . Završetak: Hada aharu al-kitiibi al-han1du lilliihi 'ala al-itmimi wa ~aliitun 'ala afdali al-~ahliikina Muha~madin wa 'ala alibi wa ~.\liibihi al-.kliriimi. Katabahu Al;lmad ibn· Ibrahim fi madlnati Saray gafara Allahu wa livalidayhi wa liman na~ara ilayhi wa li gami 'i al-mu 'minina wa al"llllu'minii.a. II. Risalatul-Andalusi. Traktat o metricl od Andalusije. Prepisao Omer sin Jahija 1213 (1798) godine. 187

III. Pend-i Attar. Poznato mističko djelo vjersko-didaktičkog ltaraktc= od perzijskog pje$Ilika Feriduddina Attara (umro 627/1229). Prepis 1043. (1633) gOdine.. · .• :·: · .: . · Dobrača, I, 438·. · · · IV. Djelo o dogmatici u stihoVima na

~pskom

jezikU

Početak:

Al-i;J.amdti lillahi 'ala ~alatihi ~limma salii:niu Alliihi ma 'a ~alatihi .. . wa .ba'de fa al-'ilmu bi- ~li ad-dini muhtanimtm ·yaJ:ttagu Iit-tasbin Završetak: Mul)ammadin wa ~a.Qbihi nahiratahu wa tabi 'In li nahgati min ummatihi 16. L. 153. 13,5 x 20,5, tekst 6 x 14,5 cm. Plisao rik'a. Pisano crnom tintom. Pojedine riječi nadvučene crvenom tintom. Tekst oivičen crvenim rubom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. I. L. 1- 85. Djelo iz r etorike Početak:

Al-l,lamdu lillahi 'ala ma an'ama wa 'allama min al-bayani m a lm na 'lam wa a~.::;alatu 'ala sayyidlina Muhammadin bayri man nataqa bi ~~awab1 wa af4ala man iftata al-l,likamata wa fa~~ala al-bitaba wa 'ala"a lihi al-a~har wa sa.Qabatihi al-al)yar. Amma ba 'da fa-llama kkana, 'ilmu al-balagati wa tawabi 'iha min agalli al-'uh1mi qadren .. .. Završetak: Da lika bi at-ta'amuli ma ' a t-tadakuri lima taqadamma wa Allahu a'llamu- bi ~-~?awabi wa ilayhi al-m a rgi'u wa al-ma'abu. I I. Komentar risale o retorici od Ebul-Kazima Samarkandija. Tekst sadrži 16 lista. Početak :

Al-1,1amdu lillahi allagi adaqa naw'a al-insa n i J:la lawa ta an-nutki wa al-baya ni ... . Završetak: · Qa.la ~ahibu at-talbisi al-qar inati qad takunu wal,lidatun wa qad taklinu muta 'addidatan wa ilayhi wa 'alayhi i' timadi. Ill. Djelo iz arapske gramatike Početak :

Qala aš-šay}Ju al-imamu ·C am aluddin Abu 'Umar ibn Abi Be kr al.-maliki wa ba'da faqad sa'alini ma n la yesta'ni ... Završetak: Wa amma al-l).urufu fa lam yuktabu minha bi al-yai gayra bala wa 'ala wa ila wa 1,1attii. 188

17. L. ~140. 14 x 20 cm. Teksta 7,5 x 15 cm. Pismo nesib sa eler mentima rik'e. Pisano emom tintom sa crvenim nadvlačenjem. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Prepisao Ahmed sin Iljasa sina Husejinova 983 h. (1575)

Glosa na komentar ad-dibaga od Ibn Seyyida Alija. Na početku nedostaju jedan m dva lista. Završetak: Wa qad waqa'a al-firag min taswidi hagihi al-nusoa aš-šarlya 'ala yadi al-faqir ila Allah ta'ala AQmad ibn Ilyas ibn Husayn. Tammat fi šahr šawwal fi yawni gumu'a fi waqt al-duba. Tii.rlb sana 983 (1575). 18. L. 64. 14 x 20,5 cm. Tekst 6 x 15 cm. Pismo nesib, lijep. Tekst pisan crnom tintom sa crvenim obrubom. Na -r ubu se nalaze mariginalrije Ima kustode. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Muhtasar fi 'ilm al-fiqh (kompendijum iz fikha) Početak:

Al-Qamdu lillahi rabbi al-'alamin wa ~~alii.tu wa as-salii.mu 'ala Muoammadin wa alibi wa !ial:lbihi agma'in. Hada kitab mubt~ar fi 'ilm a l-fiqhi gama'tuhu li-ba'di ibwani fi ad-dini bi qadri ma w~a'tu waqtahu . .. Završetak: Allahu a 'lamu bi ~-~awii.bi wa ilayhi al-margti'u wa al-ma'ii.bu wa ~alla Allahu ta'ala wa ousna tawfiqi wa al{lamdu lillahi 'ala an 'amihi wa il)sanihi wa a~-~?alatu 'ala bayri balqihi Muhammadin wa alihi wa a~oal.fui wa ragiya Allahu 'anna wa 'an gami'i al-muslimina wa al-muslimat wa al-mu'minina wa al-mu'minat bi-ral;lami ar-rii.Qimin. 19. L. 150. 13 x 20, tekst 7 x 14 cm. Pismo nesib. Pisano crnom tintom. Oko teksta se nalaze marginalije. Povez kožni sa utisnutom rozetornl. Podatak o vlasništvu: Knjiga je bila u posjedu Mahmuda sina Muhamedova Zvorničanina. Komentar na neko gramatičko djelo. Početak:

Qawluhu amma ba'du Qamd Allah amma kalima fiba ma'na aš·Šarti fa-li!;)alika kanat a lf'u lazimatun laha qii.la Sibawayhi ... Završetak: Qad waq'a al-firag 'an hagihi al-nuso a aš-šarlfa fi awaili gumii.da al-ii.hir fi yawmi šanbih fi waqti ad-duba sana oamsin wa alfin. 20. L. 420. 20 x 28,5; tekst 12 x 21. Po 17 redova na strani. Pismo nesih, pisano crnom tintom. Povez platneni, noviji. Muhammad b . Firamuz 'Ali, poznat kao Mulla Husrew (umro, 885/1480) Djelo iz oblasti šerijatskog prava pod naslovom Durar al-hukkam fi šarh gurar al-ahkam (naslov preuzet od Dobrače). Djelo je napisano 883/1478-79. Dobrača, II, 1278, 1279, 1280, 1281, 1282, 1283, 1284. Početak i završetak kao u Dobrače. 189

.:. 2LL..140. 14,5 x 22 cm, tekst, 9 ·x 16,5 cm: Papir bijel, po iVicama požutio.· Pismo nesib. Pisano emom tintom. Tekst obrubljen crvenom linijom. Ima kus tode,: ponegdje i marginalije. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Datum prepisa 1220 (1805/06). : Ibrahim b. Muhammad· b. Ibrahim Halabi (umro, 956/1549), Muhtasar Gimyan al-mustamii fi šarhi Munyat al-musalli .(naslov preuzet iz Ahlwardta). Ovo je komentar koji je Ibrahim Halabi napisao na svoje osnovno djelo Munyat al-musalli (poznato i kao Halabi sagir za razliku od njegovog djela Halabi kabir. Ovo pravno djelo je veoma mnogo korišteno u iwčavanju prava u našim krajevima pa se njegovi rukopisi nalaze u gotovo svim našim zbirkama orijentalnih rukopisa: Lit. Ahlwardt, III, 3544, str. 291. 22. L. 120. 13 x 20,5 cm. Tekst 8,5 x 16 cm. Pismo nesih, vanredno lijep. Pisano crnom tintom. Povez kožni sa utisnutim ornamentima, malo oštećen. Podatak o vlasništvu: rukopis je bio u posjedu Ibrahima sina Mahmudagina Mehmedbašića. Imam šayl]. Mu.l:u~mmad Mahmud b. Al).mad Akmaluddin Babarti, (umro 786/ 1384), $ar/wl-\1'a~iyyati (Komentar djela al-Wasiyyatu od Birgilija). Početak:

Al-.l;lamdu lillahi al-mutawal:l.l;lidi bi-vugubi al-wugudi wa a lyaqa al-mutafawida bi-qudrati al-kamilati wa al-'izzi wa al-kibriya' m abda 'a ni~ami al-mawgudati 'ada al:lsani . .. Završetak: Wa hada iil].aru mii aradnii iradahu fi šar.l;li hiidihi al-wasiyyati al-mubiirakati ga'alahu Allahu niifi 'an li-t~libihi wa šifa'an Ii-mu'allifihi wa katibihi wa an-na~ri fihi. Wa al-l).amdu lillahi wa.l;ldahu wa al.l·liaHitu 'ala Mu.l;lammadin wa ii.lihi wa ~al:lbihi agma 'in. 23. L. 160. 14 x 22 cm. Tekst 6,5 x 16 cm. Pisano raznim pismima. Prepisivač jednog djela Mahmud sin Hadži Muhameda Stočanin. Neka djela sadrže po rubu komentar. Uvez kartonski sa kožnim hrbatom. logičkih Početak:

Zbirka

rasprava.

Al-l).amdu lillil.hi alladi abda 'a ni~ama al-wugudi wa 'l1tara 'a mahiyyati al-ašyii'i bi muqtada al-gudi wa inša'i bi-qudratihq anwa 'a a l-gawahiri al-'aqliyyati wa afada bi-ral:lmatihi mutahamikati al-agrani al-fulkiyyati wa as- salatu 'ala gawi al-anfusi al-qudiyyati ... amma ba 'da fo-lamma kana bi iltafaqi ahli al-'aqli wa ittibaqi gawi al-fa91i anna al-'uluma ... Završetak: Wa amma mal:lmuliituha fa-l].iirigatun 'an nawd11 'atiha li-imtina'i an yakuna guz'a šay'in matl\iban bi-tub11tihi lahu bil-burbani wa yakun hada al].aru al-kalami fi hiidihi ar-risiilati aš-šarlfati. Il. Kralka rasprava o ii.dii.b al-bal;ttu. Početak:

190

Al}maduka Allahumma ya mu~Iba Jrulli siilin wa allli 'an nabiyyika aJrmab'uti bi-aqwi ad-daliili wa 'ala alibi wa a§))ibihi ... wa ba •da fa-hidihi risalatun li-l)a~ratiha fi 'ilmi al-adabi ... Završetak: Tumma ~a 'ala hadihi ar-risalata aš-šarifata al-latlfata fi idlbi al-bal)ti wa izhari at-tawabi al-kabiri wa tahmatu Allahi 'alayhi.

III. Sejh lujo, Risala fi adabi al-bah!i Početak:

Al-l)amdu li-waliyyihi wa ~?al)bihi . . . Hii.gihi risii.latun fi ij.dabi al-bal)!i murattabatun 'ala muqaddimatin wa maqii.latayni. Al-muqaddimatu ... Završetak: Tammat al-awaliyyatu (?) lil-f~gili al-Mostari al-mašhiir bi-Yuyo 'alayhi rahmatu 'l-bari. IV. Sar~ Sayyid iidiib al-baMi Početak:

Qawluhu fa ad-dalihu ay fa-yutlabu minka ad-dam .. . Nema završetka.

V. Poznato djelo A!iruddin al-Abharija Isagoga iz oblasti logike pod naslovom: Hiiga kitiibu Isagilgi fi al-mantiq. Početak: Q~la aš-šaybu al-imamu qudwatu al-l)ukamiii ar-riisih1n A!iruddin al-Abhari .. . Tammat hiigihi al-l)uriifu bi 'awni Allahi as-samadi al-bari. Mal)mud ibn al-hagg Muhammad Istolčev i fi mahi safar.

Vl. Kratka rasprava na turskom o adab-al-bahtu. Risale-i adab-i bahs Početak:

Ma wagada 'adayna eda ettikten sonra kesret..i mesaile talib olan ihrana ... Završetak: Dokuzuncu hasim hakir add etmeden ihtirat etmekdir. VII. Ibn Hagib, Kafiya. Početak:

Al-kalimatu laf~un wudi'a li-ma'na mufradin wa hiya ismun wa fi'lun wa l)arfun li-annaha amma an tadullu 'alla ma'nan fi nafisiha. Završetak: Tahdifu lis-sakim fi al-waqti fa-yarudu ma hadefa wa al-maftuhu ma qabalaha taqlubu alfan. Djelo je komentirana po margini. 191

24: L: 160. 15,5 x 22 cm. Tekst 9,5 x 18. cm. PiSmo nesib, 'pisano crnom tintom. .Papir bijel. Povez kartonski ·s a kožnim hrbatom. Godina. prepisa 1199 (1784/ 85). P.repisao Ahmed sin Huseina Hadžiselimović (Hadži Selim-zađe) iz Mostara. Husein ibn Ahmed Zejni-zađe,. Arapska gramatika. Početak:

Al-l,lamdu lillahi allagi rafa'a as-samawati. Amma ba'da fa-yaqulu a.r-ragi'min rabbihi al-hu~na wa az-ziy~da Husayn ibn Al,lmad aš-šahl.r · bi- Zayni-zada qad kuntu a'rabtu . . . Završetak: Qad tamma tanrnfqu hagihi an-nusl;lati aš-šarffati bi-'awni Allalti wa h~ni tawffqihi fi sana tis'in wa tisi'ina wa rni'a wa alfin fi šahri mul,larram al-l;laram. Katabahu al-faq'fr al-l,laqfr al-mu'tarif bil-'agzi wa at-taq~r Ahmad ibn Husayn aš-šahir bi Hagg Salim-zada al-mutamakkin fi- al-Mostar gafara Allahu gunilbahuma wa dunilba gami' i al-mu'minina wa al-mu'rninat bi-rahrnatihl. 25. L. 130. 14 x 21 cm. Tekst 7,3 x 15 cm. Pismo rik'a, pisano crnom tintom. Osnovni tekst pisan crvenorri tintom. Komentirane riječi nadvučene crvenom tintom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Prepisao Mahmud sin Hadži Muhameda Stočanin, koji se školovao u Sarajevu u medresi Hadži Ismaila [L. 130 b]. Mul,lammad ibn Sulaymiin Kamyagi, Komentar djela Al-i'rab koje je napisao šejh imam C amaluddin ibn Mul,lammad Abdullah ibn YU.su f ibn Hišam. Početak:

Al-J:lamdu lillahi ar-rafi'i li-qawiiidi ad-dln amma ba'da fa'inna al-'abda al-mustamidda min faydi fadli al-'azizi al-wahabbi Muham!T1adin ibn Sulayman al-mašhUr bi-Kafiyagi bayna al-a~l,lab ... Završetak: Al-l,lamdu lillahi alladi yasurru itmama haga al-kitabi aš-šarifi wa ~-!?alatu wa as-salamu 'ala rasulina Mul,lamrnadin aš-šafi'i al-latifi bi-yadi al-faqiri Mal:lmiid ibn al-hagg Mul,lammad mawlidan al-Istolčawi wa tahsilan as-Sarayi fi madrasati al-hagg Ism' ail gatara Allahu lahu wa li-walidayhi wa li-man 'alahu fi yawmi aqani wa 'išrina min šahri aš-šawwii.li li-sanati J;J.amsin wa sittina wa mi'atin wa alfin min higratin man lahu al-'izzu wa aš-šaraf. 26. L. 160. 13 x 20 cm. Tekst 9 x 15,5 cm. Pismo nesih. Plisano crnom tintom . Ima kustode. Rukopis oštećen, ima volantnih listova. Povez kartonski, oštećen. Podatak o vlasništvu: Ibrahim sin Muhamed-age Mehrnedbašić. l. $ahidi. Perzijsko-turski rječnik u stihovima. Prepisao Ahmed Mostarac u ramazanu 1164 g. (24. VII- 22. VIII 1751.) Ukrašen zlatnim unvanom, tekst pisan vanredno lijepim rukopisom. Sadrži i marginalne zabilješke. 192

Početak:

Be-nami haliq-u hayy-u tuwana ... II. Perzijsko-turskii. rječnik u stihovima. Značenja na turskom su pisana ispod perzijskih nije, pismom ta'lik.

riječi

nešto sit·

Početak:

Be-nam-i Hada-yi'azza wa galla ... Završetak: Ki buradan gklesin. III. Spjev na perzijskom jeziku. Bez završetka. Početak:

·Hamd bi-hadd an

huda-~

pakra anki iman dad mušti hakra.

27. L. 130. 13 x 20,5 cm, 6 x 16 cm. Papir bijel. Pismo nesih. Pisano crnom tintom. Ima kustode. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Prepisao Mahmud sin hadži Muhameda Stočanin (u kolofanu na kraju rukopisa). Tar'iqat-i muhammadiyya. (Zbirka hadisa s komentarom) Početak:

Al-l).amdu lillii.hi allagi ga'alana ummatan wa~ata ~ayri umamim wa a~?-~alatu wa as-salamu 'ala afgdali man iitiya an-nubuwwata wa al-l).ikam ... Završetak: 'An yadi 'abdi al-faqir al-mugnibi al-mul).tii.gi ila rabbihi al-mud1ri ·Mal).mfid ibn al-hagg Mul).ammad Istoličevi 'afa 'anhuma al-bari.

28. L. 150. 14 x 20,5 om. Tekst 6 x 13 cm. Papir bijel Pismo nesib. Pisano crnom tintom. Tekst oivičen crvenom linijom. Ima kustode. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Godina prepisa 1163 (1749/50). Poda· tak o vlasništvu: Kodeks je bio u posjedu Ibrahim·age sina Muhamed· -age Mehmedbašića. l. Munyat al-musalli, napisao Sadiduddin Mul).ammad b. Mul).ammad al- Kašgii.ri (umro 705 (1305) g. Hagi Halifa, II 1886, GAL, S. I 659. Dobrača: Il 913, liJ 898, II, 1147, 1148, 1149, I, 1150, 1151, 1152, 1153, 1154/ 1, 1155, 1156/ I, 1157, 1158, 1159/ I, 1160/ I, 1161, 1162, 1163, 1164, 1165, 1166, 1167, 1168, 1169/ I, 1170, 1171, 1172/I, 1173, 1174/ I. 1175, 1176; 1177, 1178, 1179, 1180, '1181/I, 1182, 1183, 1530/ II. Početak:

Al-l).amdu Iillahi rabbi al-'alamina wa aNalatu 'ala rasUli Mu.l.lammadin ~ii.tami an-nabiyyina wa alibi agma'Ina wa as-salamu 'ala gami'i al-anbiya'i wa al-mursalina ... 193

Završetak: Qad tammat Munyat al-musalii wa gunyat al-mubtadi bi- 'awni Allahi ta'ala wa husni tawfiqihi. AI- hamdu lillahi 'ala at-tamani. II. Dje.lo o jslamskim propisima Početak :

Al-hamdu lillahi rabbi-al-'alamina wa as-salatu 'ala rasiilihi Muhammactin wa alibi agma'ina ... Završetak: Wa qad istabragtu al-ahkam min al-muhiti wa al-fatawa al-kubra wa al-fatawa al-haqamiyyati wa al-hidayati wa hašiyatiha wa yazalu al-abwal wa al-kitab. 29. L. 227. 14,5 x 22 cm. Tekst 7,8 x 15,5 cm. Pismo nesib. Pisano crnom tintom. Povez kožni sa utisnutom šemsom (rozetom). Na margini sni.hovi. Muhammad ibn Mustafa ibn Mahmud al-Istanbuli Hagib-zade (umro 1101/ 1688). Rida'at al-hukkam f i ihkam al-ahkam. Djelo na turskom jeziku o postupku šerijatskih sudova. Sadrži obrasce za pisanje raznih sudskih isprava. Djelo je pisano 1064-1081 (1653-1670).

Osmanli MilelMleri I , 280 Dobrača II, 1879/V, 1934, 1935, 1936, 1937, 1938. Početak:

Fet]J-i ebrab-i muradet eyleyen b.iiliku al-kevneyne sad l:lamd u .sipas hem ll"esule ve sahbihi ta ebed ola durud bi-kiyas. Bade zalike i ~bu fakir .. . Završetak: l9bu Rida'at al-hukkam ismi ile musemma olan cemiyyetimizaden talibini mustefid eyle amin b i-hurmeti seyyidi al-murselin. 30. L. 40. 12 x 19 cm . Tekst 4,5 x 14 cm. Papir bijel, potamnio. Pismo nesib, pisano crnom tintom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Ahmad ibn 'Ali ibn Mas'iid, Marah al-arwah (Gramatika arapskog jezika). Djelo je napisano u VIII (XIV) stoljeću. Dobrača

II, 1245/ IV

Početak:

Qala al-muftaqiru ila Allahi al-wuru d Ahmad ibn 'Ali ibn Mes'ild. Gafara Allahu lahu wa li-walidayhi wa al:lsin ilayhima wa ilayhi. I'lam anna aJ?-:?arfa al-'ulfi.mi wa an-nahwa abfi.ha . . . Završetak: Lam yagtami' fibi al-i'lalan yakuna J:!.ukmuha aydan ka l:lukmi tawiyyin lil-mutabi'ati nahwa tawiyyan wa tawiyyani tammat. 194

31. L. 80. 10 x 15 cm. Tekst 6 x 9 cm. Pismo rik'a. Papir potamnio. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Godina prepisa (1)283 (1866/67). Abdurrahman ibn Halid. Djelo iz gramatike arapskog jezika. Počinje:

Al-l;lamdu lillahi allaQi atla'ana 'ala kitabihi bi-'ulumi al-'arabi yyati wa at-tasrifi wa l;lifzi kalamihi at-tabd.J.li wa at-tagyiri wa at-tahri zi ... Amma ba'da fa-inna al-'abda ad-dalila 'Abd ar-rahman ibn Halil. 32. L. 90. ll x 16 cm. Tekst S x 12 cm. Papir bijel. Pismo nesih. Pisan o crnom tintom. Povez kožni, očuvan. Djelo iz arapske gramatike. Početak:

Al-l;lamdu lillahi rabbi al-'alam.in wa as-salatu 'ala sayyidina Mul;lammadin :O.atami an-nabiyyin wa 'ala alibi at-tayyibina at-tabirina wa ba'da fa-qad sa'alani man la yas'ani mab.alifatahu anna al-haqqa bi-muqaddimati fi al-i 'rabi muqaddimatin fi at-tasri6i 'ala nahwiha ... 33. L. 120. 9 x 15 cm. Tekst 4,5 x ll cm. Papir bijel, Pismo nesih. Pisano crnom tintom, uokvireno crvenim rubom. Uvezano u kožni povez oš tećen.

I. Djelo iz šeilijatskog prava. Početak:

Al-l;lamdu lillahi hadana ila l?irati al-mustaqimi wa as-salatu 'ala man il;ltal!l?a bi-al-halqi al-'azimi wa 'ala a lihi allaclina qamii bi-nlll?ratin ad-dini al-qavimi i'lam anna usiisa aš-šar'i !alatu '1-kitabi was as-sunnatu wa igma'u al-ummati ... Završetak, ne či tak.

II. Djelo iz šerijatskog prava. III. Djelo iz šerijatskog prava bez

početka

i kraja.

34. L. 70. 10 x 18 cm, tekst S x 12 cm. Papir talik, naslovi pisani crvenom tentom. Povez kožni.

žućkast.

Pismo nesh-

Knjiga turske poezije bez početka i kraja. Prvi naslov: Bu hikayet bir ~ikayetin tertib ve terkibina sebeb-i hadis ve bu rivayet ba dirayetin tahrir ve testirine dair bais ve oldugudur. 35. L. 65. 12 x 16,5 cm. Tekst 6 x 12 cm. Papir bijel. Pisano crnom tintom sa crvenim nadvlačenjem. Povez kožni. Prepisao Mahmud imam džamije Hadži Sahlha Bure, 1196 (1781/ 82). Fragment nekog ar~psko-turskog rječnika. Poče tak oštećen:

Allah ranri

nebiyy peygamber

ar-rasu! elci

a1-maleku firi~te

195

Zavrietak: Dabi sen bunun iizerine .kiyas eyleye katabahu al-faqir Mahmud al-imam li,gami'i al, hagg Salih Buro gafara Allahu lahu wa l
36. L. 120. 10 x 19,5 cm. Tekst 5,5 x ll cm. Papir bijel. Pisano crnom tintom. Povez !kartonski sa kožnim hrbatom. Bez podataka o prepisu i prepisivaču. I. Dibii.gta kitabi al-misbii.hi (djelo iz arapske gramatike) . Početak :

Al-hamdu lillahi allagi la yablaga . .. wa ba' da fa hii.gihi awrii.qu maktiibati al-i'rabi dibagatu kitiibi al-misbiihi . .. Završetak: Wa haga al-manqiilatu 'anhu aslu an-nahwi !umma .. . 'anhu al'ulamau ar-rasihiina wa al-fuc;lala u a l-kii.miliina ... II. Djelo iz arapske gramatike. Početak:

Amma ba'da hamdu Allahi gi al-su'ami gii.'ili an nal:lwi fi al-kalami ka al-mill:li fi at-ta'ii.mi wa a1?·1?alii.tu 'ala nabiyyihi Mul)ammadin sayyidi al-anam . .. Završetak:

Wa al-'amilu fi al-mubtadai wa al-babari huwa

al-ibtida~iyyatu

wa

huwa al-ma'na fa hagihi mi'a 'milin la yas tagna a~-~agiru wa al-kairu wa ar-rafi'u va al-wadi'u 'an ma'rifatiha wa isti'mii.liha. 37. L. 110. 12 x 19,5 cm. Tekst 6 x 13 cm. Papir bijel. Pismo nesih. Pisano crnom tintom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Rukopis oštećen vlagom. Prepis 1081 (1670/71). Ahmad ibn Hasan Caper-berti (umro 746/ 1345). Kitabu Dibaga Caperberti. Djelo iz arapske gramatike. P očetak nečitak jer je rukopis oštećen vlagom. Završetak: Al-l)amdu lrlUahi ta'ii.la 'ala at-tamii.m wa a~-~alii.tu 'ala Mul)ammadin Sayyidi al-anam wa 'ala ii.lihi wa ~l)ii.bihi a l-'izam wa azwagihi wa atbii.'ihi wa as-salam. Qad waqa'a al-firii.g m in tanmiqi al-kitii.bi almustatii.b fi yawrni aHalata min šahri rabi' i al-awwali li-sanati ihda wa ~am anina ba'da alfin an yadi al-faqir an- nahif Mustafa ibn Hagg Muhammad az-Zarkari gafara Allahu lahu wa li-walidayhi wa al).sin ilayhi ma wa ilayhi. 38. L. 45. 12 x 21 cm. Tekst 9 x 15 cm. Papir bijel Pismo nasih, pisano crnom tintom. Tekst uokviren crvenom linijom. Povez kartonski, o~ tećen .

fi

Ahmad ibn Sulayman al-'aqaid.

196

Kemal-paša-zađe,

Kitab m unira al-mu'tabar

Rasprava s područja propovijedi i tasavufa o vjerovanju i vjer· skim dužnostima i poukama. Pripisuje se raznim autorima ili se navodi da joj je autor nepoznat. Najčešće se kao autor spominje Ibn KemaJ. -paša (umro 940/1533), kao što stoji i u ovom rukopisu. Dobrača smatra da ovo djelo ne pripada Ibn Kemal-paši jer primjerak kojim se on služio s mnogo grešaka. Dobrača

II, 1030/V.

Početak:

Al-hamdu lillahi alladi a'la ma'alima al-'ilmi wa i'lii.mihi wa azhara ša'ii.ira aš-šar'a wa al_lk-amahu yab'atuhu ila :O,alqihi bi al-huda wa r asulihi li-yatahhira c!Inahu a wa yuqahhira a'dii.'ahu ... Završetak: Wa kullu dalika haramun wa dalalat un wa ifadun fi ad-dini 'ala al-:O,ulqi wa lam yas' ff ·galika šay'un ·min a~?·~?ahabati wa la 'an ~t-tabi 'ina ridwanu Allahi ta'ala 'alayhim agma'In. 39. L. 115. 13 x 20 cm. Tekst 9 x 16,5 cm. Pismo nesih krupniji. Kustode. Povez kožni, loše očuvan. Nedostaje nekoliko lista s kraja. Priručnik o islamskom vjerovanju, vjerskom čišćenju i namazu, od nepoznatog pisca. On u uvodu kaže da mu je učitelj bio Muhamed·efendi ibn Ahmed Ustuvani, vaiz (propovjednik) u Istanbulu (um ro 1072/ 1661) i da j e ovaj rad napisao i sredio prema njegovim predavanjima. ~ Jedini rukopis o vog djela u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu prepisao je Hasan sin Ishaka iz Stoca 1140 (1727) pa se može pretpostaviti da je i ovaj primjerak prepisan u Stocu od istog prepisivača. Početak :

Al-:O,amdu lillii.h i· allagi ga'la al-'ulama'a vara!ata al-awliya'i ... 40. L. 75. 12,5 x 20,5; 6,5 x 14 cm. Papir bijel, po rubovima potamnio. Pismo nesih, pisano crnom tintom. Osnovni tekst nadvlačen crven im linijama. Ima kustode. Povez kartonski, oštećen. Prepis iz 1050 (1640/41) godine. Mas'U.d b . 'Umar al-Qadi at-Taftazani Sa'dudc!In (un1ro, 792/1389). Komentar Muhtasara od 'Izzuddj,na Abu'l-Fadaila Ibrahima b. 'Abdulwallhii.ba az- Žan~ii.nija (umro, 666/ 1267) koji · je nazvan Sar?~- at-ta~nfi al-' iu .t. Ahlwardt, VI, 6617.

41. L. 16 x 23 cm; 7 x 13,2 cm. Pismo nesih, krupan . Pisano crnom tintom. Kus tode. Prepis, vjerovatno, iz 19. stoljeća. Povez kartons ki, novij i. Muhammad b. Abi Bakr Sačakli-zade (umro, 1150/ 1737), Risala fi fan n i al-n;unti;:ara. Rasprava o disputaciji za početnike. 197

Dobraća

I, 300/ III.

Početak:

Bisrnillahl wa bi-.Qamdihi wa ~aliitun wa salamun 'ala rasulihi yaqiilu al-bš.isu al-faqiru Mul)ammad al-mad'uwwu bi-Sačakli-zade ... 42. L. 25. 13 x 21,5 cm. Tekst 5,8 x 13 cm. Papir požutio. Pismo nesih, pisano crnom tintom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Siraguddin Mul)ammad b. Ma.Qmud b. 'Abdurrašfd as-Sagawandi, A1-fa riiicj, as-siriigiyya. Djelo iz faraida (nasljednog prava) o podjeli ostavine među nasljednicima. Brockelman, S. I, 650/I Dobrača I, 438/ III Početak:

Al-.l).amdu lillahi .l).amda aš-šakirfna wa a~~alatu wa as-salamu 'ala .!Jayri al-bariyyati Mul)ammadin wa alibi at-tayyibfna aHahirina qala ras11lu11ahi ~aiia Allahu 'alayhi wa sallama ta'allamu al-farait;l.a wa 'ailamiiha an-nasa ... Završetak: Yari!U ba't;l.uhum min ba't;l.in 1Ila mimma warata kuiia a.l).adin minhum min mali ~ai:libihi wa Allahu a'lamu bi-a~~awab. -\3. L. 38. 12,5 x 19,5 cm. Tekst 6 x 16 c m. Pism o nesih, pisano crnom tintom. Kustode. Povez p latneni, nowji. Mul).ammad b. Mu~tafa Aqkermani (umro 1174/ 1700), Komentar Fariiiza (djelo o nasljednom pravu) od Siraguddina Mui:lammada b. Mal;milda as-Sagawandija (VIII st. p o hidžri), nazvanog Al-fariiid as-s'iragiy)'a. Dobrača

I, 438/ 111

Početak:

Qala al-mawla aš-šaytl al-imam Sirag-al-millati wa ad-din Mul:J.ammad ibn 'Abd ar-rašid as-Sagavandi naW\.vara Allahu . . . Zayršetak Ma wara!a min hu faqad igtama' li-ummi kuli a minhuma •iš runa wa li-bintihi sittilna wa li-mawlahu 'ašrata. Tammat bi-'awni Allahi wa J:1usni tawfiqihi. 44. L. 80. 14,5 x 20,5 cm. Tekst 8 x 16 cm. Papir žućkast. Pismo neshtalik, pisano crnom tintom. Povez kartonski sa kožnim hrbatom. Prepisano Muhamed sin Osmanov iz Bihaća. Komentar perzijs ko-turskog rječnika Sahidi od n epoznatog autora. Početak:

Hamd u sipas ve sukr bi qiyas ol wagib al-w ugud wa mufid al·l}ayri wa al-gudi galla šanuhu ganabina olsunki .. . 45. L. 81. 12 x 17 cm ; 5,5 x ll cm. Papir bijel,

čist.

Pismo neshta-

Lik, lijep, čitak. Tinta crna. Naslovi, međunaslovi i istaknutije riječi, cr-

198

venom tintom. Kustode. Bez podataka i prepisu i prepisivaču. Povez kožni o§tećen. Gamaluddin Abu 'Amr 'Utman b. Abi Bakr b. al-Hatib, Al-kiifiya, Poznato djelo iz arapske gramatike. GAL, G l, 303, S I 531. Blaškovič, 324. Orijentalni institut u Sarajevu, 3782. Početak:

Aldcalimatu l~un wU<;li'a li-ma'nan muffdin wa hiya ismun wa fi'lun wa l:larfun ... 46. L. 72. 13 x 19 cm. Tekst 6 x 12 cm. Papir grub, potamnio. P.ismo nesib. Tinta crna i crvena. Kustode. Povez kartonski. Bez podataka o prepisu i prepisivaču. l. Komentar djelu Ayyuha al-walad koje je napisao Muhamad ibn Muhammad Abu Hamid al-Gazali (umro 505/1111) od nepoznatog autora. Osnovno djelo Gazalija predstavlja raspravu poučnog vjersko-moralnog sadržaja. Početak:

Al-l:lamdu lillahi rabbi al-'š.lamin wa al-'š.qibatu lilmuttaqin wa a~-l?alii.tu 'ala nabiyyihi Mul:lammadin wa alibi agma'In i' lam anna wahidan min talabati al-mutaqaddimin . .. Završetak: Ya gaffš.r ya karim ya sattar ya l:lallm ya gabbš.r ya Allah ya Allah ya Allah ya arl:lama ar-ral:limlna wa al-l:lamdu lillahi rabbi-al-'alamin. II. Djelo iz šepijatskog prava. 47. L. SO. 12,5 x 20 cm. Tekst 7,5 x 12 cm. Papir žućkast. Pismo nesih. Pisano crnom i crvenom tintom. Povez kartonski, oštećen. Rukopis oštećen, nedostaje početak, završetak i nekoliko lista iz sredine. Djelo na turskom jeziku u -kome se na osnovu izgleda dijelova Hjela odgonetaju karakter i osobine čovjeka. 48. L. 46. 9,5 x 15 cm; tekst 6 x 10 cm,. Papir bijel, potamnio. Pismo nesib. Tinta crna. Kustode. Prepis 998/ 1589-90. Prepisivač nepoznat. Povez kožni. I. Djelo iz arapske gramatike, bez početka.

Završetak: . ... hasatuhu nahwa tummibi wa haylihi wa malihi wa sultaniyati wa la yakumu al-asakinatu wa tahrikiha. Tammat al-kitabu bi'awni Allahi al-maliki al-wahhab. II. Djelo iz arapske gramatike. Početak:

Al-hamdu lillahi alladi ga 'ala al-amtilata mizf!.na al-'ultuni al'arabiyyati wa <;Jamiriha mi'y~ra ... ma!ai)i aJ-ina 'a rifi Ul-3dabiyyati Wa llS· -~alatu ... 199

49. L . 90. 14 x 19,5 cm.. Tekst 7 x 15 cm. Papjr bijel, .deblji. Pismo nesib. Pisano emom tintom. Povez kartonski. Godina prepisa 1148. (1735/36). J. Knjiga o namazu. Početak :

Al-l}.amdu lillii.hi rabbi-al-'ii.lamin wa al-'ii.qibatu lil-muttaqrn wa tiiba lil-fii.ii?'in wa la 'udwii.:na illa 'ala 8.?'-?'ii.limfn wa ~?alawatu Allahi 'ala sayyjdfua wa sanadana Mul}.ammadin . .. Završetak: Wa qiimu Nllahi qii.ntitina ay :Q.aši 'fua wa aJ?-~alatu 'imadu ad-din wa al-imii.nu niirun wa burhanun wa hidayatun wa furqanun ila iib.irihL JJ. Neko vjeronauno djelo u stihovima bez početka, na turskom jeziku. Posljednji stih: Gadira, be men mekm-i qahr-u 'itab Ger hatayi r efte bašad der kitab 50. L. 38. 12,5 x 19 cm, tekst 6,5 x 14 cm. Papir bijel. Pismo nes4h Tinta crna. Kustode. Povez kartonski oštećen. Rukopis bio u posjedu Mahmuda sina Hadži Muhamedova iz Stoca o čemu ima bilješka u stihovima na kraju kodeksa, koju je vjerovatno sastavio sam vlasnik. Mul}.ammad Pir 'Ali BirgJ.u (umro, 981/ 1573), Mu 'addil a$-~alat. Blašković, 198. Početak:

Al-l;lamdu lillii.hi alladi amara 'ibadahu bi-iqamati al?-~alati wa ta 'dlliha wa ga 'alaha ra'sa ad-drni wa 'u rwata al-islami ... Završetak: Wa igli. lam yU.gad la yukrahu wa la yulzamu fi al-muhtiir gazba ragulin ila ganibihl min aJ?-J?affi. Ar-risalatu al- mašhiiru Mu'addilu SHalati.

SUMMARY During the Ottoman rule over Bosnia & Herzegovina the Herzegovinian town Stolac was an important centre of culture, science a nd education. Numerous native families, from which some very prominen t people in the field of publk and cultural life came, used to collect , preserve and study oriental manuscripts. A number of them even originate from Stolac, native people being either their authors or copyists. In the Mehmedbašić family there were always member s desirous of books ad knowledge. In one branch of the mentioned family, whose present legatee is Habiba Mehmedbašić nee Behmen, in addition to a very rich collection of printed books, some fifty manuscripts in TUTkish, Arabic and Persian have been preserved. This paper briefly describes the m anuscripts, aiming at presenting a family hlbrary from Stolac and contributing, at the same time, to the studies of the cultural life of the place. 200

Jasna

Aamlć

RUKOPISI POEZIJE HASANA KAIMI BABE Hasan Kaimi Baba nije nikakva fiktivna ličnost iako i danas o nje~u kolaju i žive priče i legende. O ovom pjesniku i kadirijskom še} h~ _Iz Bosne sedamnaestog vijeka koji je pisao na osmanskom jeziku, ah 1 na našem tzv. »bosanskom« jeziku postoji čitav niz članaka i napi· sa počev od zabilježaka u tezkirama Sejhija i Safaija preko napisa kod Hamera ili Bašagića sve do modernih istraživača književnosti Bosne u doba Osmanskog carstva.!) Mišljenja autora koji su pisali o Kaimi Babi su) podijeljena. Za neke, Kaimi je velilci pjesnik, za druge, pak, to je pjesnik bez ikakve literarne vrijednosti. Pada u oči, međutim, da se au· tori tekstova često zadovoljavaju time da prepisuju jedni od drugih mnoge podatke o ovom pjesniku, nekritički i bez provjeravanja izvora, što rezultira mnogim kontradikcijama i zabludama koje se odnose na život i djelo Hasana Kaimi Babe. Svi ovi autori slažu se ipak s činjeni com da je Kaimi jedna od najpoznatijih pjesničkih figura na Balkanu

toga doba. Niz autora pisalo je o Kaimi Babi, ponekad čak u romantičarskom zanosu, kao o vodi pobunjenih seljaka i sarajevske sirotinje iz 1682-3. god.,2) koji su se te gladne godine digli protiv bogatih trgovaca špekulanata i lokalnih vlasti, iako do danas nije pronađen ni jedan istorijski dokumenat koji bi potvrdio stvarno učestvovanje Kaimi Babe u ovoj poznatoj pobuni iz 17. vijeka. Takođe u njegovoj poeziji na našem ni na osmanskom jeziku kao ni u bilješkama prepisivača nema indicija koje bi to učestvovanje posvjedočile. l) Cf. Seydi: Vekdyi'Ul Fužald, Istanbul, Universite ktitiiphanesi, TY 81, str. 650; Safayi, Istanbul, Universite ktitiiphanesi, TY 3215, str. 259; S. Kemura: Mecmu'a -i Seyfuddin Kemura, Gazi Lusrevbegova biblioteka, R 6056/ 1-12, fO 169a; E. Kadić : TarilJ.-i Enveri, Orijentalni institut u Sarajevu, t. IV, str. 234; S. Bašagić: »Popis rukopisa moje biblioteke«, GZM, 3-4, juli-
prilik~)cf. H. Kikić: •Nekoliko svijetlih i nekoliko obskurnih imena u BiH literaturi«, Izabrana djela, Svjetlost, Sarajevo, 1980, str. 264--265. (Almanah savremenih problema, Zagreb, 1936., str. 156); H. Dizdar: •Pjesnik Hasan Kaimija, vođa pobunjenih seljaka i zanailija u 17. vijeku•, GVIS, II, Sara· jevo, 1951, str. 138-147. 201

Isto tako, izuzev nekoliko sporadičnih prevoda nekolicine njegovih stihova sa osmanskog jezika li većeg broj a edicija a lhamiado poezije,3) nije objavljena ni transkripcija ni prevod poezije sa osmanskog jezika pjesnika Hasana Kaimi Bab e koga toliki veličaju u svojim tekstovima. Kaimijeva slava je neosporna. O njoj svjedoče ne samo mnogobrojni napisi o njemu, legende, čitave pjesme koje su ~1u posvetili pjesnici iz Bosne i njegovi savremenici.4) nego prije svega rzuzetno velik broj rukopisa njegovog djela. Ma lo j e bilo čak slavnih i prizna~ih . osmanskih pjesnika čija su djela toliko prepisivan a kao pjesme Ka imi Babe. Ovi rukopisi predstavljaju važan izvor za proučavanj e života i djela ovog pjesnika. Rukopisi Kaimijevih zbirki poezije nalaze se u mnogim većim bibliotekama Evrope i Bliskog Istoka. Tokom dugogodišnjem rada na ovom pjesniku pronašla sam i konsultovala stotinj ak rukopisa p oezije Hasana Kaimi Babe, bilo da se radi o alharniado pjesmama ili o njegovoj poeziji na osmanskom j eziku. Njegove pjesme prepisivane su ponekad kao samostalne zbirke, ali čes to sačinjavaju dio raznih mo-.. džmua. Ipak, to ne znači da se radi i o konačnom broju prepisa Kaimije\·e poezije jer se neki rukopisi i dan as nalaze u privatnim zbirkama ili pak u nekim bibliotekama n eregistrovani. Poznato je, na primjer, da je od dva rukopisa koja su se .uvala u Biblioteci SAN U j edan zagubljen, a da je Biblioteci ANUBiH-a prodato n ekoliko rukopisa Kaimijeve poezije koji su, na žalost, iz n epoznatih razloga nepristupačni zainteresovanim. Rukopisi Kaimijeve poezije nalaze se u bibliotekama Sarajeva, Zagreba i Beograda, Istanbula, Pariza, Kembridža, Vatikana, Bakua, Bra-· tislave, Upsale, Taškenta, Tibingena, Marburga i Kaira. J edan rukopis nalazi se u privatnom vlasništvu F. Nametka iz Sarajeva. Najveći broj rukopisa nalazi se u bibliotekama Ist anbula, 45 rukopisa, zatim u sa-· rajevskim bibliotekama, 28 rukopisa (u biblioteci Orijentalnog rnstituta 14 ,Gazi Husrevbenovoj biblioteci ll i u Narodnoj Biblioteci u Sarajevu (NBS) l primjerak). U kolekciji Orijentalne zbirke Jugoslavenske Akademije (OZJA)5) nalazi se desetak rukopisa, dok se u ostalim bibliotekama čuva jedan do dva rukopisa Kaimijeve poezije.5•) Bilo je, 3)

Nekoliko stihova iz Varidata preveli su na srpskohrvatski jezik S. Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, str. 98-100. i F. Nametak u »Uvodni stihovi Kaimijina Divana«, Anali GHB, II-III, Sarajevo, 1974, str. 71- 79. Kaimijeva alhamiado poezija objavljena je u srpskohrvatskoj transkripciji u više navrata. Među prvima su je objavili Kemura i ćorović u Serbokroatische Dihtungen Bosnischer Moslims, Sarajevo, 1912, str. 11-19, a među posljednjim Abdurahman Nametak u Hre stomatija bosanske alhamiado poezije, Svjetlost, Sarajevo, 1981, str. 202-212. 4 ) Cf. Meyli: Gaze!, u Taril;-i Enver!, Orijentalni institut u Sarajevu, t. VII, str. 262; Sakir efendi Mu'idi zade: Gaze! u Tarih-i Enver!, Orijentalni institut u Sarajevu, t. XX, str. 165. S) Skraćenicama, koje sam prvi put stavila u zagrade iza punog naziva, obilježavaću kasnije nazive pojedinih biblioteka. 5•) Uz ovaj rad je autor pripremio i vrijedan opis rukopisa koji se. nalaze u jugoslovenskim bibliotekama ili institutima. Obzirom na obilje materijala za ovaj broj AnaJa nije, na žalost, bilo moguće uvrstiti cijeli taj matenjal zbog čega donosimo samo brojeve pod kojima se nalaze rukopisi

Bašagić u

202

nažalost, nemoguće obići sve te biblioteke u svijetu li pregledati rukopise koji se čuvaju u njima, a koji su zabilježeni i opisani u mnogo· brojnim katalozima orijentalnih rukopisa: kod E. Rossia, B. Fleming, E. G. Browna, Berenbacha, Semenova, K. Dobrače, S. Bašagića, J. Bla· škovića, M. Gotza, Nickolsona, E. Blocheta, Zettersteena i drugih. Sta saznajemo iz ovih rukopisa: Gotovo sve zbirke Kaimijevih pjesama zabilježene su u bib1iotekama pod naslovom »Divana. Autori mnogobrojnih napisa o Kaimi Babi 'llWde, pak, da je ovaj pjesnik pored Divana napisao još jedno djelo »Varidat« (Inspiracije) dako rijetko koji od njih citira pjesme iz »Va· ridata« miješajući ovu posljednju zbirku sa »Divanom«. Kaimi je uisti· stinu autor dvije zbirke poezije na turskom-osmanskom jeziku koje su po pravilu posebno prepisi.vane, a koje su i različite po sadržaju i koncepciji. Te zbirke možemo označiti kao »Divana I i »Divan II, nazvan V aridat. Svega nekoliko autora kataloga pravi razliku između Divana i Varidata navodeći u svojim opisima početak i kraj pjesama iz ove dvjje zbirke S. Bašagić je jedan od tih rijetlcih autora kataloga koji daje opis zbirke koju naziva i sam Varidat.6) Kao Vćlridat ova zbirka je za· vedena u kolekciji OZJA i još jedino u katalogu Blaškovića. Neki auto· ri u opisima rukopisa Kaimijeve poezije govore samo o »Zbirci« pje~ sama Kaimi Babe ili o »nekim Kaimijewm pjesmanau ne navodeći kojem djelu pripadaju. Tako npr. postupaju Nickolson i Rossi.") Na fiša· ma velikog broja biblioteka ova djela su zavedena kao »Divdn«. Postoji nekoliko rukopisa zbirkii u kojima su prvo prepisane pjesme iz Divana I a pri kraju su zastupljene neke pjesme iz Divana II (Varidat), kao npr. u rukopisu Orijentalnog instituta (OI) br. 2447 i Gazi Husrev-begove biblioteke (GHB) br. 2725. U Divanu koji je u vlasništvu F. Nametka (FN) nalaze se mnoge pjesme koje susrećemo inače u Divanu I kao i u Divanu Il. U njemu je na kraju rukopisa zastupljena i jedna alhamiado pjesma Kaimi Babe.1) Sami rukopisi nose različite naslove. Najčešće se nazrivaju Diva11. Ovaj naslov čitamo i iznad alhamiado pjesma zastupljenih u medžmuama OI 3089 i GHB R-906, ali i u zbirkama OZJA (I-III), OI 2447, GHB 1904, GHB 2725, FN, GHB 3455/ 2, OI 3268 i Izmir 538/2.9) ovoa velikog pjesnika u jugoslovenskim bibliotekama i institutima: OI 3089; GH"'R~6; Ms OZIA 608; Ms OZIA 1159; Ms OI 2447; Ms OI 2423; Ms GH 2725; Ms GH 1904; Ms GH T 2219; Ms GH 3214; Ms GH T 3218; Ms GH T 3228· Ms GH T 3229· Kaimijev Divan F. N.; Ms GH 3455/ 2; Ms GH 1042; Ms GH '3187; Ms OI 221l; Ms OI 3794; Ms OI 3268; Ms OI 4782; Ms OI 841; Ms OI 1732; Ms OI 2098; Ms OI 2254; Ms OI 3034; Ms OI 4613; Ms OI 5049; Ms NBS RS 59· Ms OZIA 407· Ms OZIA 275; Ms OZIA 3/1-III; Ms OZIA 712; Ms OZIA 92i· Ms OZIA 1120 i Ms SANU 201. (Redakcija). 6) Cf. Š. Bašagić: »Popis rukopisa moje biblioteke•, str. 232. 1) Cf. R. Dickolson: A Deseriptive Catalogue of the Lat~ ~· G. B~owne, Cambridge, 1932, str. 294-295; E. Rossi: Elene'! dei Manosentt1 Ture/u della Biblioteca Vatieana Vaticano, 1953, str. 79-81. 1 100-102. 8) Radi se 0 ~ado pjesmi koja govori o kandijskom ratu. (16451669. g.). 9) Ovaj posljednji rukopis čuva se u biblioteci Siileymaniye u Istanbulu i zaveden je u njoj kao Izmir 538/2.

203

Nelci rukopisi Divana iznad početnih pjesama nose ime Abdul Kadira al-Gilania, osnivača kadirijskog reda kojem je i Kaimi pripadao, jer su i pjesme Divana I posvećene ovom poznatom piru (OZIA 1159, Es' ad ef. 292210) i dr.). Ima pjesama koje nose naslov »Ilahi« kao npr. u rukopisima GHB T-3218 i GHB T-2219. Mnogi rukopisi se nazivaju »Kasaid-i Kii'imi ili K~ide-i Kd'imi (Yazma bagi~larf 624, 11) GHB 1042, OI 2212, OI 4782, OI 4613, OI 2254, OI 1132, OZIA 1120). Kaimijeve pjesme se ponek·a d zovu i Manzume-i Kd'imi (Q 6798,U) NBS 59) i1i pak Risdle-i Ka~iddt-i Kd'imi (BNP 584,0) SANU 201). Ovi posljednji naslovi se odnose na drugu zbirku Divan Il, Vtiriddt. Pod n aslovom Vdriddt ima veoma malo rukopisa ili dijelova rukopisa, kao npr. u rukopisim a FN i OI 2447 gdje u sredini rukopisa možemo pročitati naslov Varidat. J edan od rijetkih rukopisa na kojem stoji naslov Vdriddt-i ~eyl}-i Hasan« je rukopis koJi se čuva u Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi pod br. TF 131. Rukopisa Divana II, Vtiriddta i kasida iz ove zbirke ima mnogo više nego ruko pisa koji se odnose -n a zbirku Divan I . Od svih pomenutih rukopisa ima 23 rukopisa Diva11a I , a oko 60 rukopisa V dridata koji su često bilježeni i sami kao »Divan-i Ka'imk Petnaestak rukopisa svrstala sam pod »Razno« jer nisam vidjela te rukopise i n e znam koje su pjesme u njima zastupljene.14) Nije slučajno da ima toliko prepisa Divana II, V driddta, jer su upraYo pjesme iz te zbirke, koje m ožemo nazvati i »historijsko-profetskim«, donijele Kaimi Babi veliku s lavu . Najveći dio r ukopisa Kaim~jevih pj esama nalazi se u raznim medžmuama, skupa s pjesmama drugih osmanskih pjesnika, među kojima ima i pjesnika iz Bosne. Od pomenutih stotinjak rukopisa, blizu šezdeset rukopisa su zasebno prepisani, Jako među tim primjercima ima takvih koji broje svega dvadesetak listova. Pjesm e Divana I su najčešće prepisivane samostalno, dok su pjesme Divana II, V driddta, kao i alhamiado pjesme, naj češ će sadržane u razni m m edžmua ma. Mnogi rukopisi nisu uopćte datirani, ali je m alo vjerovatno da i jedan od pomenutih rukopisa potiče iz Kaimijevog doba. Od rukopisa koje sam zab ilježila, preko 20 je b ez datuma na kraju.15 ) Naj veći broj 10) Na ovaj način zaveden je rukopis koji se čuva u biblioteci Slileymaniye u Istanbulu. 11) Na ovaj način zaveden je rukopis koji se čuva u Siileymaniye biblioteci u Istanbulu. 12) Na ovaj način sam obilježila rukopis koji se čuva u biblioteci »Daru-1-Kutub• u Kairu. ll) Ovako sam bilježila rukopis koji se čuva u Bibliotheque Nationale

u Parizu.

14 ) Veći broj ovih rukopisa nalazi se u bibliotekama Istanbula i to: u Silleymaniye biblioteci sljedeći rukopis: Halet ef. ilavesi 142/ 10· Halet ef. ilavesi 212/ 14; Halet ef. ilavesi 625/ 3; Haci Mahmud ef. 5202; Di.i~nli.i Baba 437; u Univerzitetskoj biblioteci sljedeći rukopisi: br. 5739, br. 96, br. 57, br. 1703, br. 3505, br. 9240, br. 6749, i dr. 1.1) To su sljedeći rukopisi: Yazma baii;if?lari 624, rukopis iz Top Kapi Saray muzeja H 904, rukopisi iz GHB biblioteke 3228, 221, 3218, 1042, 2725, 3229, R-906; OZIA: 3/ I-III, 1159, 712, 1120, 1732; OI: 5049, 2254 3034 841

2098. %13, 2212, 2423.

204

'

'

'

~rukopisa koje nose datum · kao i, najčešće ime prepisivača, potiče .iz

19. vijeka.l 6) To su mahom rukopisi Divan II, koji su inače češće datirani nego rukopisi Divana I. Cinjenica da je ve!Jik broj prepisa V aridata nastao između 1850. i 1890. g. govori o velikom značaju pjesnika Kaimi Babe u 19. v. kad je već sasvim oslabila moć Osmanskog carstva i kad Austrija preuzima vlast u Bosni. Kaimijev Vdriddt i kaside iz ovog djela bili su jedna vrsta moralne podrške muslimanima u borbi pro~iv »nevjernika« i neprijatelja - Austrijanaca, muslimanima koji su se nadali da će se ostvariti Kaimijeva predviđanja iz Varidata.17) Samo dva rukopisa potiču najvjerovatnije iz 20. vijeka. Rukopis GRB 3187 prepisan je 1335/1916. g. kad je »Čitav svijet ~vatio rat«, na što upu ćuje blilješka u rukopisu (»Btitiin dtiyada harb oldY). Na kraju rukopisa OZJA 608, poslije jedne pjesme, stoji datum 923,, i odnosi se najvj(frovatnije na godinu 1923. U ovom istom rukopisu javlja se još jedan datum, godina 1242/1825, š to bi moglo predstavljati datum prvog pre· pisa. .Sest rukopisa potiče iz 18. vijeka.18) Svi ovi rukopisi odnose se na Variddt. Iz osamnaestog vijeka (1757. g.) potiče i rukopis OI 3089 koji sadrži Kaimijeve alhamiado pjesme. Na kraj u jednog rukopisa koji se nalazi u Silleymaniye biblioteci u Istanbulu (Izmir 538/2), radi se o prepisu Varidata, nalazi se bilješka sa datumom 1086/1675. g. Ova bilješka i datum dolaze iza jednog teksta u prozi koji je praktično nemoguće pročitati zbog oštećenosti rukopisa. Na fiši pomenute biblioteke stoji takođe da rukopis potiče iz 1675. g., dakle još iz doba dok je Kaimi bio živ. Teško je prihvatiti či njenicu da je prepis nastao još za vrijeme Kaimijeva života, ako se uzme u obzir da ima pjesama koje su nastale iza ovog datuma što se Vlidi iz zabilježaka prepisivača u nekim rukopisima koje sadrže identične pjesme kao i istanbulski rukopis.19) Rukopis koji se čuva u biblioteci SANU br. 201 ima dva datuma prepisa. Prvi je iz 1715, a uz njega je i bilješka da je rukopis bio tad prepisan po pi"Ai put; drugi datum potiče iz 1850-51, uz njega je i ime prepisivača, šejha Ibrahima iz Niša. Pada u oči da se imena prepisivača ponekad ponavljaju. Radi se najvjerovatnije o prepisima prepisa gdje se prepisivači stavljali !ime prethodnog prepiJ;~Ivača, a ne svoje. Tako u dva rukopisa, OI 2447 i OZJA 608, pojavljuje se ime istog prepisivača, Muhameda Emina bin al-hadž Muharem-age zađe-a; prvi je prepisan 1844., a drugi 1825. g.

16) S lj edeći rukopisi potiču iz 19. vijeka: SANU 201, (iz 1850. g.), OZIA 275 (iz 1889.), Q 6798 (iz 1825-6.), OI 4782 (iz 1881.), OI 3268 (iz 1855-6.), OI 3794 (iz 1850-1.), GHB 3455 (iz 1809.), FN (iz 1839.), GHB 1904 (iz 1850.), OI 2447 (iz 1844.). 11) Osnovna ideja Varidata je da će Turci pobijectiti Venecijance i Austrijance, da će Osmansko carstvo proširiti svoje granice na zapadu preko Italije i Austrije, da će svi postati muslimani. t8) To su sljedeći rukopisi: OZJA 407 (iz 1763-4.), NBS. S~ (iz 1!95.)•. rukopis iz Staatsbibliothek u Marburgu 2626 (iz 1715.), rukopts tz Umverntet· ske bibblioteke u Bratislavi TD 8 (iz 1740.). 19) Cf. rukopis OI 2447, f' 149b gdje je naznačeno da je jedna pjesma nastala 1677-8. g. 205

Ime prepisivača Muhameda bin al-hadž Ali-a al- Beligradija pojavljuje se u bratisJavskom rukopisu (TD 8) kao i u rukopisu koJi je opisao S. Bašagić. Po svoj prilici se radi o istom rukopisu jer se Bašagićevi rukopisi danas čuvaju u biblioteci u Bratislavi. Postoji velik broj rukopisa kojri ne nose ime prepisivača. Osim Muhameda bin al-haclžia iz Beograda i šejha Ibrahima iz Niša, prepisivači su uglavnom iz Bosne: Abdulah Azmi bin Ibrahim, Abdul Kerim Zuhdi, sin Muhameda Emina i Mul1amed Emin su iz Sa· rajeva; Muhamed Emin bin Muharem Aga zađe je iz Zvornika; Muha· med bin al-JJadž Husein Tatar zađe je iz Fojnice, a Salih bin Omer iz Trebinja. Izvjesni rukopisi sadrže bilješke na osnovu kojili saznajemo ka· ko su dospjeli u pojediine biblioteke i -u čijem vlasništvu su bili.zO) Rukopisi su pisani najčešće nesh pismom, ali ih ima pisanih nesh·ta'lil:c, ta'l.ik i rik'a pismom. Tinta je najčešće crna, mjestimično crvena, ponekad i zlatne boje. Crvenom Đillltom su pisani naslovi, Kaimijev mahlas, bilješke prepisivača i datumi, a u rukopisu FN i riječi na srpskohrvatskom jeziku. Neki rukopisi su ukrašeni raznim ukrasima, ili čak i crtežima. Mnogi rukopisi su dobro sačuvani i lijepi, u kožnom povezu, iako ih ima dosta i s kartonskim povezom. Bejtovi su pisani najčešće u istom redu, dok su distisi ponekad razdvojeni vertikalnim linijama, crne lili crvene boje. I pjesme su često oivičene crnim ili crvenim linijama, ponekad pak i linijama zlatne boje. Vrlo rijetko su stihO\'i napisani u vidu proznog teksta.") Papir je naj češće veličine 20 x 18 cm. Kairni je autor dvJje alhamiado pjesme, jedne koja govori o kandijskom ratu i druge o štetnosti duhana. Prva pjesma je samo skraćeni vid velike kaside istog sadržaja koja se završava na -ari, a koja predstavlja dio Divana Il, V aridata, dok je druga pjesma čisto didaktičkog karaktera. Divan I sadrži mnogo više sĐi hova nego Divan Il, Vdridat. Pjesme Divana I su iste sadržine i posvećene su Abdul Kadiru al-Gilaniju. Neki rukopis i, pored toga što nose na počet~u ime ove ličnosti, sadrže i pjesme Abdul Kadira, kao npr. r ukopis TF 131 !iz Univerzitetske biblioteke u Bratislavi i OZJA 1159. U nekim rukopisima se iza Kaimijevog imena može pročitati riječ kildirl (npr. rukopis GHB T 2219) po čemu je jasno da je Kaimi pripadao kadirijskom derviškom redu. Pjesme ovog Divana (l) napisane su ~ s_ufijskom _zanosu, najčešće u aruz metru, ali ima pjesama napisanih 1 slogovrum metrom (hece vezni). Najveći broj pjesama napisan u_ formi_ mur~~a'a i gazela. Od ostalih formi zastupljen je po koji terkib-J bent 1 terc1-1 bent, muhammes ili museddes, dok je mesnevi forma rijetka.

i:

20 ) ~pr .. rukopis_ OZJA 6qs. je pri~adao po svoj prilici Hasanu met~~govJcu IZ Zvor~~· vlasruc1 rukopisa OI 2447 bili su Mufti zađe J:ia~J Muhar:'?ed Salih 1 Kemura Sejfudin Fehmi, sin Alije Kemure,

H. AhDerviš a kupljen je od AliJe Kemure 5. 8. 1918; rukopis GHB 2725 pripadao je 1828 Svrzi !smetu, sinu Vejsila iz Sarajeva, itd. · n) Cf. rukopis Yazma bag~lari 624. 206

Pjesme Divana Il, Varidclta su s jedne strane sufijske inspiracije, i s druge strane profetske sadržine, baziram.e na đafru(ilm-i cifr) na osnovu kojeg Kaimi nastojli da predvidi istorijske događaje. Ove pjersrne, napisane najviše u formi kasida, predstavljaju istovremeno i svojevrsnu h~onologiju istorijskih događaja i borbi na zapadnim granicama Osmanskog carstva, između Turaka s jedne strane i Mletaka i Austl1i.janaca s druge strane, a čije je bojno polje bilo uglavnom Jadr31Il.Ska obala. U obje zbirke .p oezije nalaze se rasuti mnogobrojni datumi koji su od neobične važnosti jer se odnose na događaje koje Kaimi opisuje u svojoj poeziji. Ovi datumi se nalaze bilo u samim stihovima m pak na marginama rukopisa dodati rukom prepisivača. Uz ove datume prepisivači su ponekad stavljali i neka objašnjenja i bilješke i to često tintom druge boje od one kojom je napisan rukopis. Datumi koji se najčešće ponavljaju u rukopisima su: 1079/1668-9, 1080/ 1669-70. 1081/1670-1, 1083/1672-3, 1088/1677-8. Nasuprot ovim, datumi 1076/1665-6 i 1121/1709. se rijetko javljaju. U jednom rukopisu, u jednom Kaimijevom stihu, javlja se datum 1709. g. u sljedećoj rečenici: »Simdi bifi yediyiiz t;okuz tari.{lidiir deniir«. Radi se po svoj prilici o grešci prepisivača . To može biti datum 1079 po hidžri, ili, što je manje vjerovatno, datum 1121/ 1709 (ovaj posljednji datum nalazi se takođe iznad jednog stiha u rukopisu koji se čuva u Suleymaniye biblioteci u Istanbulu, br. Izmir 538/2). Naj češće se pominje datum 1079/1668-9. On se javlja često u bilješkama prepisivača koje se w lo neznatno razlikuju u pojedinim rukopisima: »Ilyas .pal?a cema'ati imami Hasan efendi molla Mu.tJ.tari ziyafet etdiigi v~itde Ka'imi dediigi taril].diir 1079« (Ka:imi, dmam džemaata Iliyas paše izrekao j e datum 1079. g. za vr-ijeme gozbe koju je priredio mola Muhtari).22) U nekim rukopisima se ne pojavljuje ovaj datum, ali se javlja bilješka prepisivača, slična ovoj prethodnoj, kao npr. u rukopisu FN: »Medine-1. Saray Bosna' da Ilyas pa~a x cema'ati imami: Ka'imi Hasan efendi dediigi tari]].idiir«. Ovdje se p recizira da se džamat Ilyas pal?e nalazio u Sarajevu. Ovaj datum bio je veoma važan za kopiste jer je to datum koji predstavlja kraj hndijskog rata, a u svoj-im pjesmama ga je predvidio Kaimi Baba. Ovaj datum pojavljuje se i u Kaimijevim stihovima: »Simdi bin yetmil? tokuz taril;lidiir geldi deniir« (Kaže se da dolazi sada godina l 079l 1668-9) _ll) U rukopisu FN postoji još jedna bi'lješka koja se odnosi na pomenuti datum 1079/1668-9: nBu da]].i ol gece molla merl;lftm l;lal.d~inda buyurmil?dur (1079)<<.24) Riječ je po svoj prilici o već pomenutoj gozbi kada je Muhtari odgovorio na Kaimijevu pjesmu nekom drugom pjesmom koja sadrži isti datum. Iako se nalazi u samo jednom rukopisu, (OZJA 922, fo 2b), datum 1076/1665-6. g. je od neobične va~osni jer ukazuje na to kada je na22) Cf. rukopise OI 2447, OI 2423, GHB 2725. D) Cf. rukopise OI 3794, OI 841. 24)

Godina 1079. je dodata rukom

prepisivača.

207

l pisana velika kasida ,n a .Q.ri koja tretira događaje kandijskog rata: »Fi taribi 1076 Muhtari efendi Ka'imi'den Girit ahwalin su'al edicek bu ~ide ile cevap- ve~diinc (Kad je Muhtari zatražio od Kaimi~a 1076/ 1665-6 g. šta misli o .kritsk:im događajima, Kaimi mu je odgovono ovom kasidom).25) U istoj kasidi i Kaimi na jednom mjestu kaže da je inspiracije ove pjesme mola Muhtari. Pomenimo i druge bilješke koje sadrže neke datume: Godina 1080/ 1669-70. npr. pominje se u sljedećoj bilješci: »Tari{l.-i sene 1080 Hirvat serhadina su.lb esna§inda denilldi Klis ~a.JAtinda« (Rečeno o Klisu 1080. g. za vrijeme mira koji je vladao u Hrvatskoj Krajini). 26) U vezi s ovim datumom Rossi citira sljedeći stih: »Girit fe~ olisardur) Qu bifi seksen olisardur« (Krit će biti osvojen kad nastane 1080/ 1669-70 godina)P) Godina 1081/ 1670-1. pojavljuje se u s~jedećoj bilješci: »Bifi seksen bir senesinde Me~ed Pa~a serh adlu agalari ve sipahileri cem'etdiigi val_tit denillmi~diir« (Rečeno 1081/ 1670-l.g. kada j e Mehmed-paša oh.'Llpio age i spahije iz Krajine).28) Moguće je da j e ovdje riječ o Mufetiš Mehmedpaši, bosanskom veziru između 1667. i 1670. g. o kome govori Bašagić u Kratkoj uputi u prošlost Bosn.e i Hercegovine (str. 77). Uz sličnu zabilješh."U u nelcim rukopisima pojavljuje se datum 1088/ 1677-8. g: »Hirvat serhad
<,va

:S> U samoj kasidi u 104. bejtu kaže se da je M. Muhtari bio povod da pjesma nastane. 21>1 Cf. OI 2447, FN. Zi) Cf. E. Rossi, op. cit., str. 80. U) Cf. rukopis FN, OI 2447. 29) Cf. OI 2447, FN, GHB 2725. Y>J Cf. OZJA 608, OI 2447.

208

. 'U nekoliko. rukopisa nalazi se, na početku ili na kraju, pismo sadržaJa upućeno sultanu.31) Autor pisma nije poznat. Samo pismo obiluje čudnim izrazima i teško je za razumijevanje. Ipak iz nje~a saznajemo . da je upućeno sultanu i da ga je pratila jedna kasi~ iz djela_ Vdridat. či~ i je autor izvjesni Đurak beg zađe, kasida »egzaltiranog d]afra« (cifr-I cunun) koja je. pokazala narodu nesreću i nered iz doba sultana Mehmeda. Na osnovu ovog p;isma koje se nalazi na početku rukopisa iz Marburške biblioteke, a koje je prema B. FleJ?ing _napisano 1070/1659-60. g., autor Kataloga B . Fleming pretpostavlja da_ j ~ pra:'o ime Kaimi Babe bilo Đurak beg ·2lade.32) • · Vjerovatno ·nije slučajno što se ovo pismo nalazi dodato nekolicini rukopisa. U pismu se javljaju neki elementi koji-mogu imati veze sa Kaimi Babom: kao i Đurak beg zađe, koji je, kako se saznaje iz pisma, autor djela zvanog Vdriddt, i Kaimi je napisao istoimeno djelo koje sadrži kaSJide bazirane na ilm-i cifru. Prema datumima koji se nalaze u rukopisima OI 3268 (1090/1680. g.) i rukopisa iz biblioteke Top Kapi Saraya iz Istanbula br. H 904 (1070/ 1659-60.) ova kasida bi uz to poticala iz doba Hasana Kaimi Babe. Ipak bi balo suviše smjelo prihvatiti hipotezu Barbare Fleming, sve dok se ne nađe istorijski dokumenat koji bi potvrdio da su Đurak beg za:de i Kaimi baba jedna ista osoba. Poznato je da je u Krajini u 17. v. živjela porodica Đurakbegovi ća,33), porodica begova a kapetana, ali ni jedan od njih nije bio poznat kao pjesnik. Uz to, prema tradiciji i prema zapisima u rukopisima Kairni j e bio Sarajlija i ne bi limao veze s ovom porodicom. Ni u j ednom rukopisu nije zabilježen datum Kaimijevog rođe ·n ja, ali se pominju datum i mjesto njegove smrti. Većina autora kataloga pominje 1091/ 1681. kao godinu KCIIimijeve smrti. Prema bilješci u rukopisu OI 2447 (fl la) Kaimi je umro 1103/ 1691-2. u Zvorniku: »Merl:Ium Hasan Ka'imi Baba nufi taril:I-i vefaticlur, Izvornik sene 1103u. U rukopisu koji se čuva u biblioteci Đani-1-Kutub u Kairu (br. 6798) precizirn se da je Kaimi sahranjen u Zvorniku u Gornjem gradu. Nazire, pjesme koje su pisane po uzoru na Kaimijeve i koje se nalaze na kraju većeg broja rukopisa,a čiji su autori Mustafa Muhtari i Gaibi, ukazuju na to da je Kaimi još za života imao svoje sljedbenike i imitatore.34) Prema većem broju bilježaka, pa i prema samim stihovi-

.

Identičnog

31) Cf. rukopis OI 3268, rukopis iz Statsbibliothek u Marburgu H. or. oct. 940 i rukopis iz Top kapi Saray muzeja H 904. . 32) Cf. B. Fleming: Tiirkische Handschriften, t. I, W1esbaden, 1968, str. 333-335. 33) Cf. H. Kreševljaković: Kapetanije u Bosni i H ercegovini, II izdanje, Sarajevo, 1980. 34) U rukopisu OI 2447 ff. 125a-150a nalazi se trinaest nazira Mustafe Muhtarija i više pjesama i~itacija u sljedećim rukopisima: OI 2423, GHB 2725, FN, OI 4613, OZJA 608. . . . . . . . . Gaibi i Muhtari bili su Kaimijevi savremeruc1. Ga1b1 Je pjesmk IZ Bosne i živio je u drugoj polovini 17. v. O Muhtariju nema mno~o podat~ka izuzev onih na koje ukazuju i bilješke pre~isivača .iz pomenutih mkoptsa. Prema S. Kemuri (Cf. »Sarajevske džamije 1 druge Javne. ~gra~e .turske dobi«, GZM, XXII, Sarajevo, 1910, str. 627-629.) M. Muhtan Je b10 tmam džamije iz Ajas-pašine mahale u Sarajevu. 209

ma iz Variđilta proizilazi da je Muhtani bio i blizak prijatelj Kaimi Babe. Ono što možemo zaključiti iz mnogobrojnih prepisa djela Hasan Kaimi Babe je sljedeće: Ime ovog pjesnika je bilo Hasan efendi, bio je iz ~ara~eva i !?Fipadao kadririjskom derviškom redu. U Sarajevu je bio Šejh Sman-agme tekije. Umro je u Zvorniku najvjerovatnije 1103/ 1691-2. g. Ovi mnogobrojni rukopisi su živo svjedočanstvo Kaimijeve slave i popularnosti sve do današnjih dana, a izuzetno velik broj prepisa njegove druge zbirke poezije V ciridiit govolli· o tome da mu je upravo ta zbira i donijela .s lavu, jer, da li slučajem J.li U!Z !POmoć
SUMMARY Kaimi Baba, the Bosnian poet and sufi from the 17rn century is famous for a great number of transcripts of his works. Kaimi is the author of two alhamiado poems and two collections of poetry dn the Turkish language which can be titled Divan I and Divan Il, V ciridiit. It was the latter collection, V ciridcit, that made him famous. The topics of its poems are the political events and struggle with Austria and Venice on the Western frontier of the Ottoman Empire. About one hundred of manuscripts of Kaimi's works have been kept in numerou s libraries of Europe a nd the Near Ras t. However, it is far from being the total number since many of his works are privately owned and are not ed. Yet, they give us considerable data about the life and work of this poet. He died at Zvornik in 1103/ 1691-2.

210

Muhamed

Hadžljamakovlć

MEDWUA ABDUL-VEHHABA KARAHODtE (KARAHODtA ZAĐE)

I

O piscu ove medžmue, Abdul-Vehhabu Karahodži, nema, koliko je nama poznato, n~kakvih podataka u literaturi. Jedino je ovo ime spomenuto Osman Asaf Sokolović u svom članku objavljenom u listu »Gaj ret«, god. XV /1934 god. pod naslovom: »Karahodža H. Aluned ef. (Abdul-Vehhab). Obzirom da ga je naveo u zagradi, čini se da je bio u dilemi, je li to jedno lice sa dva imena ili se radi o dvojici Karahodža. Pošto se Sokolović mnogo interesovao za kulturno nasljeđe, pretpostavljamo da je na ovo ime naišao u nekom rukopisu. Iz nekih poda· taka, koje nam pruža ovaj kodeks, vidi se da je Abdul-Vehhab živio u istO vrijeme kada i H . Ahmed efendija, prvi ;u Gračanici, a drugi u :2:epču, pa .nas ovo navodi na preupostavku da se ·r adi o dvojici braće. O .porodici Karahoclža vrlo se malo zna. Do 1981. godine znalo se samo za H . Ahmed ef. Karahodžu. Nametak Dr Abdurahman u svojoj Hrestomatiji') iz 1981 godine na str. 25 i 26 spominje H. Abdullah ef, Karahodžu, kao prvo~ autora poznate »Bošnjakuše«, a na strani 47. donosi faksimil iz dodeksa koji se nalazi u Orijentalnoj zbirci JAZU u ·.zagrebu, a vodi se pod brojem 2020, L 18 b. Na ovom faksimilu jasno se vidi godina 1153/ 1740-41 i potpis: »El - Hadž Abdullah Karahodža :2:epčevi«. Ovaj potpis .nal~i se ispod navedene njegove pjesme od 14 strofa. H . Abdullah ef. je bio imam u Ferhadiji džamiji i muderris u istoimenoj medresi u žepču. Umro je 1765 godine, a u .n jegovim dužnostima naslijedio ga je njegov sin H. Ahmed ef, ·koJi je navedenu pjesmu »Bošnjakušu« proširio na 31 strofu. Zna se da je bio profesor poznatom pjesniku Abdul-Vehhabu Ilhamiji žepčaku. Solrolović u navedenom članku između ostalog navodi da je Mehmed Sejidović-Hulusija objavio u sarajevskoj »Nadi« od 15. 8. 1985. na str. 311. jednu pobožnu pjesmu od dvadeset strofa ·k oju je spjevao Aluned Karahodža i da je tom prilikom rekao da se o njemu vrlo malo zna, da se priča štošta, ali, da je sve to nepouzdano. Zna se da je živio pdje 100 godina, da je .bio imam Ferhad paš·i ne džamije ·i muderis istoimene medrese u :2:epču, da se njegovi potomci, koji i tad žive u žepču, zovu Karahodžići i da su po svoj pnilici potomci njegova sina Muladžika, jer istu porodicu na2livaju Muladžikovići. · ·· · ') Dr Abdurahman Nametak: Hrestomatija bosanske alhamijado knJi· revnosti, .Svjetlost« Sarajevo, 1981. str. 25, 26, 42. l ll

Da bismo provjerili da li i danas ima živih potomaka Karah~i nih, obratili smo se Moranlcić hfz. Mahmudu i zamolili ga da se raspita za ovu porodicu. On nas je -i zvijestio da postoje živi potomci i po muškoj i po ženskoj lozi i da se zna za H . Ahmed efendin grob. U Zepču sm o razgovarali sa Dervišić Ahmedom, unukom H . Ahmed efend.inim. O. H. Abdulah ef. i H. Ahmed ef. (prvom) nismo mogli ništa saznati niti od Dervišića niti od nekog drugog. Sto se tiče H . Ahmed ef. Karahodže, za čiji se grob zna, prema kazivanju Dervišića i on je bio vjerski služ· benik, imao je dva sina Galiba i Husejna i jednu kćer Zinetu, koja je bila u data za Dervišića Đulagu, oca našeg sagovornika Ahmeda. Na grobu H. Ahmed ef. (drugog), koji nam je pokazao Dervišić Ahmed sa Dedović Esadom, nalaze se obični zenički nišani t. z. »vodeni«. Na uzglavnom nišanu je obični turban, kakav srećemo na nišanima vj erskih službenika. Kronogram je ispisan u deset reda lijepim n esh talik pismom. Iz kronograma saznanjemo da je bio sin Eminagin i da je umro 20 redžepa 1323 (20. I X 1905) godine. (Snimak nišana i dešifrirani tarih sa prevodom). Ovaj drugi H . Ahmed ef. mogao bi biti praunuk H. Ahmed ef. (prvog), autora proširene »Bošnjakuše«. Od potomaka po muškoj lozi žiye dva brata Sado i Sulejman, rela tivno mladi ljudi, vjerovatno praunuci H. Ahmed ef. drugog), Zovu se Karahodžići, a pozn a ti su i kao Muladžikovići. Iz izloženog može se zaključiti da porodice Kar ahodža egzistira negdje od prvih decenija 18. stoljeća, pa sve do danas. Sada su nam poznata četiri intelektualca iz ove porodice: H. Abdullah ef. i. sinovi mu H . Amed ef. i AbdulrVehhab iz 18. vijeka i praunuk H . Ahmed ef. iz 19. vijeka. Stariji H. Ahmed ef. b io je vrlo poznat i cijenjen u narodu, ne samo u :2:epču i njegovoj okoloni nego 1 dalje. Postoji an egdota koja go,·ori o tom: Jednom prilikom Karahodža je držao p redavan je u džamijd i dok je objašnjavao jedno pitanje, ustaje jedan od prisutnih i kaže: »Nije tako efendija! Pogledaj to bolje!« Karahodža ponovi objašnjenje, a ovaj usta i kaže: »Nije tako pa da Karah odža kaže!<< na to mu Karahodža odgovori: nE da znaš, to ti Karahodža kaže!« Na to se ovaj ušuti i sjede. Znači, da je ovaj čovjek znao za Karahodžu i njegovu popularnost, ali ga nije lično poznavao.2) U ovom kodeksu nalazi se između ostalog i prepis vakifije H . Halil ef. Trpan.ića, muderrisa carske medrese u Beogradu, rodom iz Gračanice. Vakfijja je pisana 1177/ 1763 god ., a Abdu l-Vehhab ju je prepisao 1183/ 1769 god. i potpisao se Abd ul-Vehhab, m uderris u Grača nici. I spred teksta vakfijje stoji b ilješka: nPrepis vak fiijje koju je napisao umrli H. Hali! ef., šura našeg oca, rodom iz Gračanice« . 2 • ) Koristim ~e ovom. prilikom da se zahvalim Morankiću hfz. Mahmudu, ~~1ć AhiD:edu ~ DedoVlću Esadu na nj ihovoj velikoj susretljivosti i pru-

z.eru:m 212

PQdaCliDa.

Iz ovih nekoliko podataka moglo bi se pretpostaviti da je Abdulotac ~?dullah ef.. Karahodža. Vakltiijju je prepisao 1769 godwe, dakle u VnJeme kada Je H. Ahmed ef. Karahodža bio imam i mu-

_.~ehhabu

o!1l!o c..r-"~~ d ' J~ ~IS~ WIJ ~ ~1..~~-f ·~~l~l~ll;l ~~I.V I;>JJ ~ •} \$1 ~l.r.

~;Y•

J .iliJI

Prevod kronograma: O lli koji stojiš nad mojim gr.obom Jučer sam b1o kao ti,

razmišljajući

o mom (sadanjem) položaju

Ti ćeš sutra biti kao ja, Ja sam ponizni siromah Hadži Ahmed ef. Sin Em.inage Karahodžića, Nek se za njegovu dušu prouči Fatiha. 20. redžeba 1323 - 20. IX 1905. godine.

derris u žepču, a on muderris u Gračanici. To nas navodi na pomisao da se radi o dvojici braće. Ako je 1769 godine bio m uderris, znači bio je zreo čovjek i mogao je imati više od trideset godina. Prema tome moglo bj se reći da je rođen negdje oko tridesetih godina 18. stoljeća. U medžmui smo naišli na dvije bilješke iz 1202/1787 g. upisane po nekom drugom. Ovaj podatak ukazuje da je tada medžmuu posjedovao neko drugi ,j da je na praznim listovima unosio svoje bilješke, i da autor medžmue nije bio te godine među živim. U kodeksu smo naišli na nekoliko bilješki sa potpisom autora. I spod nekih s tavio j e puni potpis: »Abdul-Vehhab Karahodža zadec, negdje je stavio samo: »Abdul-Vehhab«, a negdje: »Vehhi ili Vehbija•. Na 109b listu ispod jedne bilješke stoj·i potpis: »Siromah šejh Abdul-Vehhab 213

l Karahodža zađe«. Iz ovog potpisa vidi se da je pripadao nekom derviškom redu, najvjerovatnije Nakšibendijskom, i da j e bio šejh . Obzirom da na drugim mjestima nije stavljao potpise, smatramo da su to njegove bilješke. Osim toga u kodeksu su upisana i četiri spjeva (kasida, dvije kit'e, ilahija) sa pjesničkim p seudonimom: »Vehbi-Vehbija«. Ispod kaside stoji potpis: napisao siromah Abdul-Vehhab Karahodža zađe, a ispod kit'e na turskom jeziku: od autora siromaha Abdul-Vehhaba, dok ispod ilahije nema potpisa Ova tri spjeva imaju šah bejt, a druga kit'a nema ni potpisa ni šah bejta, ali u naslovu stoji: »Kit'a li muharririhi<< (Riječ muharrir ima više značenja: pisac autor, dopisnik, novinar, prepi sivač).

U isto vrijeme živio je i dje lovao pjesnik Vehbi. Na prvi mah pojavila se izvjesna dilema ko je autor ovih spjevova: Abdul-Vehhab Karahodža ili pjesnik Vehbi Stočanin, pa je to trebalo razjasrnti.

O pjesniku Vehbiju pisali su: Davud Fatin, Muhamed Enveri H. Mehmed Hand žić, dr Hazim Sa:banoRusmir Mahmutćehajić. Nekada se spominje kao Ahmed Vehhbi, nekada Ibrahim Vehbi. I sto tako spominju se i d\·a prezimena: Kapić i Zekić, ali uvijek kao jedna te ista osoba . Spominje se da· je služio u raznim mjestima u Bosni i Hercegovini k ao kadija, između ostalih u Stocu i Travniku. Prvi pisani dokumenat, sa potp isom Vehbi, spominje se sudski dokumenat iz 1137/ 1724-25 god. izdat u Stocu. Drugi pisani sudski dokumenat je također izdat u Stocu 1203/ 1788-89 god. Dakle od izdavanja jednog do izdavanja drugog dokumenta prošlo je 66 godina. Za ovaj vremenski period nema ni jednog pismenog traga njegove djelatnosti. Pita se, je li moguće, da se kao kadija i pjesnik za šezdeset i šest godina ne javi ni sa jednim radom? U navedenim izvorima navodi se da je ljetopis počeo pisati 1773 god., a da ga je završio 1797 g. Da se sa krongramima javlja 1775. god., a da je najkasniji njegov kronogram upisan na tvrđavi na Vratniku u Sarajevu 1822/ 23. Dakle od prvog pisanog dokumenta za koji se zna do posljednjeg, proteklo je devedeset i osam godina. Teško je vjerovati da jedan čovjek može toliki niza godina aktivno raditi. Vremenski period od 66 godina koji se javlja između dva sudska dokumenta izdana u Stocu, kao i ovaj drugi period od 98 godina aktivnog rada, potkrepljuju mišljenje dr F. Nametka da se radi o dva, a možda i tri lica sa istim imenom.3 ) Kadić u svojoj k ronici spominje pjesme koje je spjevao Ahmed Vehbi Zekić, rodom iz Stoca, a nas tanjen u Travniku u vremenu od 1781 do 1822/ 23 godine. To su kronogrami o s mrti, rođenju, dolas ku Kadić, dr. Safvet beg Bašagi~, dć, Mehmed Mujezinović, dr

3 ) Dr F. Nam~tak: »Kadićev. zborni~ kao izvor za proučavanj e knji• zevne građeu - Trec1 program Rad10 SaraJeva, 1982. god. br. 38, str. 43S-477. Oo u ovom svom radu na strani 459 između os talog kažeu: I godine nastanka djf71a Vehbija, i dvo~truko ime, kao i dvostruko prezime (Kapić-Zekić) uka· zuJe nam na vrlo V)erovatnu mogućnost da se radi o dvije, a možda i tri osobe sa pjesničkim pseudonimom Vehbi. Na istoj s trani dr F. Nametak kaže da Kadić, ia~o ne ~3ivodi svaki put. izvo~ _odakle je prepisao Vehbijeve pjes~e. on ~va~ put plSe AhJ:n~d Vehb1 Z~~c, rođen u Stocu, nastanjen u T·ravruku. NtgdJe ga ne sporrunJe kao kadiJU u Stocu. Ibrahim Vehbi je uvijek spominjan kao kadija u Stocu.

214

na neki položaj, o izgradnji ili opravoi nekog objekta, pohvalnici, jedan gazel, ukupno trideset tri spjeva. Iz izloženog v.idi se da ovaj pjesnik nije pjevao pjesme ovakvog žanra, kakve nala2Jimo u ovom manuskriptu. To nas navodi na zaključak da navedena četiri &pjeva pripadaju Abdul-Vehhabu Karabodži i da im je on autor. II

Ovaj rukopis smo pronašli u privatnoj biblioteci Hadžiahmetovića Abdulkadira iz Visokog, potomk-a po muškoj lozi pjesnika Abdul-Vehbaba Ilhamije - žepčaka. Letimičnim p1cgledom utvrdili smo da je pisan 1187/ 1773 godine i da ga je pisao Abdul-Vehhab Karahodža zađe. Ovaj kodeks je najvjerovatnije imao tt posjedu Ilhamija, a poslije njegove smnti potomci su ga čuvali i prenosili s koljena na •koljeno. Abdul.kadir nam je dozvolio da ga uzmemo na poslugu radi obrade, pa se koristimo i ovom prilikom da mu se zahvalimo. Manuskript je medžmua4) - kodeks od 138 lista, 14 x 21 cm. Nedostaje 19 lista, i to na početku 9, u sredini l , i pr.i kraju 9 lista. Prazna su 34 lista.Priličan broj pra2lnih listova je
Povez je popustio pa su se korice odvojile od listova i drle se jednim krajem platna, koje je stavljeno između hrbata listova i korica. Radi toga je došlo do ispadanja listova. Jedan list je zalijepljen za korice, pa se ne vidi paginacija, uzeli smo ga kao nepaginirani. Iza ovog nedostaju lis tovi, na prvom koji slijedi ne vidi se paginacija. Taj list spojen je sa listom koji nosi broj ll, pa srno uzeli ovaj list kao deseti. Manuskript je pisan na žućkastom, tanjem, čvrstom papiru, vrlo lijepim ispisanim rukopisom, pismom nesh ta'likom. Pisan je crnim mastilom, a ponegdje se javlja i crveno mastilo. Crveno mastilo se javlja u linijama kojima je uokviren tekst u naslovima, i u pojedinim rij ečima .

Tekstovi počinju na listu koji je zalijepljen na desnoj konici: Tekstovi na stranicama su pisani u raznim pravcima: horizontalno, vertikalno, koso, a na nekim stranicama pisani su kombinovano u sva tri smjera. Na nelcim stranicama tekst je pisan preko cijele stranice, do samog ruba Hsta. Ima slučajeva da se tako pisani tekstovi ne mogu pročitati, jer su rubovi lista, u sled uporabe, pohabani. Na nekim pak postoje manje ili veće margine. Veće margine postoje na 1istovima na kojima je prepisan »PendJatar«, međutim one su ispunjene raznim bilješkama koje su upisivali čitaoci, kojih nije bio mali broj . Ove bilješke 4)

O medžmuama su pisali: Salih Trako: Medžmua pjesnika Sakira,

Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, knj. II i lli, Sarajevo 1974. str. 109 123. Rašid Hajdarević: Medžmua Mula Mustafe Firakije, POF XXII-XXIII,

Sarajevo 1976. god., str. 301-314.

215

ukazuju da je rukopis bio mnogo u upotrebi pa je radi toga došlo do habanja rukopisa. Tekstovi su raznovrsni, pjsani su na sva tri orijentalna jezika, pa ćemo ih prikazati u vidu regesta.

III. L -

nepaginirani Bilješka .na turskom o preračunavanju godina; - Bilješka na arapskom jeziku (teško čitljiva); - Bilješka na arapskom iz područja sintakse; - Bilješka o vječnosti Božijoj i NjegoY
L zakljućno

-

Do rednog broja 9

-

Jutarnji vird; Kratka bilješka o 7 [podneblja (klima); Stih na a·r apskom jezilku od Ha•temi Taija; Jedna ·i-z reka; Dova koja se uči kada se krJanj a dženruze na-

-

Dvije ikratke dove; Jedan st-i h Illa arapskom jeziku; Jedna izreka na ara,pskom;

-

Bilješka o ženama od 10--70 godina; Jedan stih na turskom; Jedan stih na perzijskom; Dva stiha na perzijskom od Ibni Kemala; Dva pojedinačna stiha od Sa'dije; Dva pojedinačna stiha na [perzijskom; Tri pojedinačna stiha na turSkom; Zagonetka u dva stiha na t-urSkom;

-

Jedna dova; Recept izražen u dva st-iha; Bilješka o upotrebi ibroja sedann; J edan hadis i J edna .kratka . dova, o'b01je naknadno upisani po drugim lix::ima;

nedostaju listovi;

L - lOa

maz;

L -lOb

L - Ila

L - llb

- Ilahija od [pet stihova na turskom jeziku; - Jedan stih na turskom jeziku; - četiri pojedinačna stiha na arapskom jeziku; - Dvije ~poslovice na araps'k om jezilk.u; 216

-

Jedna Kit'a od tri stiha na arapskom· Jedna Kit'a od dva stiha na arapsko~· Dva stiha na turskom; ' Jedan stih na arapskom;

-

Dva stiha na turskom jeziku; Jedan stih na arapskom; Euza i Besmela prevedena na pemjski jezvk; Jedan st]h na turskom; Izreka od Bbul-Alaa· J edan hadis; ' Jedan st·i h na ara~pskom; Dva stiha u kojima su nabrojana imena najodabranijih Muhamed a. s. ·drugova (ašerei mubeššera); Dva stiha o petorici muhaddisa (Tinmizilji, Bbu Davudu, Muslimu, Nesaiji i Buhariji); Bilješka iz Kadi Bejdavina tefsira (Surei Isra);

L -12a

L - 12b-25b

-

Attarova Pend nama. U t:dkstu ovog djela ima mnoštvo biljeŠ'ki Ikako između stihova, .tako i po marginama. Ove bilješke su pisane raznim rukqpisima, što uka7:uje da je više ljudi čitalo i služilo se ovim rukopisom (!kodeksom). Većina !bilješki je na turskom jeziku. U njima se da;ju objašnjenja pojedinih riječi ili misli pjesnika. Na kraju ovog djela stoji bilješka iz ikoje se vidi da je to djelo !Prepisao Karahodža Abdui-Vehhaob 1187/ 1773. god.

~

Kit'a od

-

Jeda.n stih na penzijskom;

-

Dvanaest st·i hova i·z djela Giilistana; Na mangini tri stiha na ,p erzijskom gram o smr-ti Sejh Sa'dije;

-

Kasida koJu je spjevao Abdul-Vehhab Kara· hodža od osam stihova; Na margini dva pojedinačna stiha na arapskom;

L - 35b četiri

stiha;

L - 36a L -

36b krono-

L - 37a

L -

37b -

Kasida Sejh Sa'dije od devet stihova; Iznad kaside ~isan je metar - bahri hezedž.

217

1 L- 38a-39b

-

L- 40a

Razne dove i ajeta -i'!: Kur'ana koje se uče u raznim prilikama, upisane na praznim listovima .po drugim licima;

- Tri pojedinačna stiha na turs,k om; - Dva pojedinačna stiha na perzijskom; - Jedan stih na arapskom;

L- 40b-4la L- 4lb L- .J2a

-

Dvanaest rješenja ziku;

-

Prazno;

odl-uka na arapskom je-

-

Dva stiha na perzijskom od Sudija; Bilješka na arapskom jeziku o Kadi Bejdaviji; Dva stiha na arap S'k om; Vird (neobavezna molitva);

-

O značaju i važnosti

-

Prazno;

-

Razne bilješke upisane na praznim listovima po drugim licima, naj vjerovatnije Ilhamijinim potomcima;

-

L - 42b-44b učenja

Besmele;

L- 45a L - .J5b-!8a

L-

48b- 50a

L -

SOb

Prazno; -

Na praznom listu neko upisao jedan stih na perzijskom jeziku;

-

Dva hadisa;

-

Prazno;

-

Sedam stihova na perzijskom jeziku upisanih po nekom drugom licu na !Praznom listu;

-

J edan Sirazin stih u.pisan po nekom drugom licu;

-

Prazni listovi;

-

Jedna Kit'a od pet stihova na turskom jeziku čiji je autor Abdui-Vehha'b Karahodža;

L - 51:.1 L -

Sl b

L - 52a

L -

52b

L- 53a-59a L - 59b

L-60aib -Prazno; 218

L - 6la

L - 61b i 62ab L-63a

-

Jedan dooi sa,l evat· Dva stiha iz Mesn;vije; !edan st~ na turskam jeziku; Jedan stih na ,peiTl.~jskom;

-

Prarzni listovi;

-

Dvije bilješke i,z Kadi BejdaJVina tefska· Jedan had.is od Džabira· ' Jedna lkratl<.a bilješka ~ Faraonu koji je vladao u ddba Musa a. s. u kojoj se kaže da je živio 400 godina; Bilj~ka u kQjoj se govori o vladaru Ikoji je ~upiO Jusuf a. s. od osoblja karavana, koji ga Je pronašao u !Zdencu;

L - 63b i 64a -

Dvanaest bj.lješki iz Kadi Bejdavina tefsira o Jusuf a. s.; Jedna bilješka o Nu!h a . s. iz Kadi Bejdavina tefsira (aje: »Ve ma amene meahu .ilJa kalilun«;

L - 64b-65a -Komentar ajeti kerime: »Allahu nurussema· vati« iz Kadi Bejdavina tefsira; L - 65b -

Kratak ·k omentar i,z surei Lukrnana (aje: >>lnnellahe i'111dehu Hmussa'h«); Kratak komentar ajeti kerime iz surei Ibrahima »Jevme tubeddelul-erdu gajre! erd.ia, oba iz Kadi Bejdavina tefsira;

L-66a -

Komentar ajeti kerima iz surei Jasina (Ve ajetun lehumul-lej•lu i Veššemsu tedžri li mustekarrin leha) ~ Kadi Bejdavina tefsira; Jedan stih na turskom jeziku;

L - 66b

L - 67a

L - 67b

Kadi Bejdaviji;

_ Komentar nekoli'ko ajeti kerima iz surei Tevbe, po Kadi Bejdaviji; Kratak ·k omentar nekoUko ajeti kerima .
-

219

L-68aib L-

69a-7lb

L-

72aib

-

Devedeset I četiri h. Alij ilne izreke;

-

Prazni listovi;

-

Ahd nama i~ 1202/.1787 godine u kojoj se ob avještava da Rusija gwnila vojsku na granicama .carevine i da .prijeti ()pasnost od rata, pa se pazivaju svi muslimani, a na•roči:to u ;pokrajinama Bosni, Albaniji·, S11biji i ostalim dijelovima carev·i ne, a naročito m unle, kadije, imami, hatilb i•, šc:;jhovi, muftije, miri miran.i, zaimi, posjednici timara, age, kapetani i ajani da sa'kupljaju vojsku radi odlbrane.

L - 73a -Prazno; L - 73b i 74ab -

Bilješke upisane na praznim listovima po drugim licima;

L - 75a i b

Prazno; L - 76a -

Bilješ·ka upisana na praznom listu po nekom drugom;

-

P·razni -listovi;

-

Na iPraznim listovima upisane •o Hje§ke po drugim -licima;

L - 76b-79a

L -

79b-80a

L - SOb

- Prazno; L - 8la

-

Bilješka ~ 1202/1787 godine koju je vjerovatno upisao neko od njegovih potomaka. U bilješci autor nabraja šta je sve kupio njegov 'brat Muhamedaga u Varešu, Fojnici i Sarajevu, te kome je šta dužan;

-

Dva stiha na perzijskom jeziku;

-

Cetiri izreke na arapskom i jedna hilješka na turskom !jeziku;

-

Kasida od 62 stiha na arapskom jeziku u kojoj se molbom obraća Allahu nabrajajući njegova imena (Esmaul-husna);

-

Prazno;

-

Dvije bilješke upisane na praznom listu;

L - 81b L - 82a

L -

82b- 84a

L - 84b L - 85a

220

~i,;;

L - 85b-88a L - 88b

-

Prazni listovi;

-

Biljdika o tome šta je rekao lbni Hadžib u Muntesarul muntehau na arapskom jeziku;

-

Prazno;

-

Bilješka upisana na praznom listu naknadno;

-

Prazno;

-

Naknadno upisana bilješka illa praznom listu;

L - 89a i b L - 90a L - 90b

L - 91a L - 91b

L-92a

-Prazno; -

-

Dva stiha na arapskom jeziku; Jedan stih na IJlerziJjskom sa rpotpisom Abdul·Vehhab; Kit'a od dva stiha na turskom; Nazira - jedan stih na ara,ps'kom; Jedan stih na turskom; Jedan stih na perzijskom; Jedna ilčreka na arap9kom; J edna kratika bilješka od Kemal zađe; J edna i..zreka arapski; Izreka Mula Džamija;

-

Besmela; Jedna izreka na perzijskom; Dva stiha od libni Kemala na turskom; Tri štiha od Imami Saf.ije; Bilješka na arapskom od h. Alije; Bilješka o mevdu' hadisima;

-

Jedan stih na perzijskom; Cetiri stiha .jz Pendi Attara; Bilješ"ka sa fPOtpisom Abdul-Vehhab, napisao krajem rebiul.-evvela 1187 l 1773 god.; Dva stiha na perzijskom; J edan stih na perzijskom;

-

L - 92b

L - 93a

L - 93b

L - 94a

_ IlahiJja od 14 stihova na turskom jeziku od Vehbija; - Izreka na arapskom; - Jedan Sa'din stih na :perzijskom; _ Jedan stih na !Perzijskom; - Stih na op enzijskom; _ Kit'a od dva stiha na arapskom;

221

_ Dva pojedinačna stiha na turskom; _ K.it'a od šest stihova na turskom; L- 94b -

Dva stiha na penzijskom ; Dva Sa'dina stiha; Bilješka na penzijskom; Dva stiha na perzijs'kom; Jedan stih penzijski; .. Caušev terkib - tri stiha na pePZJJSkom; Caušev jedan stih na arapskQm;

-

Dva stiha na !Perzijskom; Jedan stih na perzijskom;

-

Manz·u ma od Mevlana GiJjasuddina od 17 stihova.

-

Bilješka upisana na praznom listu po drugom;

-

Prazni lis tovi;

L - 95a L - 95b

L- 96a L- 96b-99a L -

99b -

Bilješka upisan a na praznom listu po nekom drugom;

L- IOOa -

Prazno;

-

Bilješka up isana na praznom listu po drugom;

-

Jedan gaze! od četiri s tiha na tu rskom ; Jedan s tih na arapskom jeziku ;

-

Cetiri izvoda iz Nabi efendij ina »Munšeata«; Dva pojedi načna stiha na tu rs kom jeziku;

-

Sedam izvoda-bilj eški n a arapskom, turskom i perzijskom jeziku; Cetiri pojedinačna s tiha; J edna iz reka;

L - lOOb L -

L -

L -

lOla

IO!b

102a

L - 102b

-

Ceriri bilješke na turskom skom ;

-

Jedan stih na arapskom;

-

Jedna bilješka na turskom;

-

Na praznoj s tranici upisan ilmi haber za Hantfu Imamović iz Fojnice 12. muharre ma 1202 g. po H . Upisao Salih .

LL - 103a L - 103b

222

jedna na arap-

L - 104a i b

-Prazno; L - !OSa -

Ferman kojim se obznanjuje da se u cara rodio sin Selim u četvrtak 21. džumadul·ula 117S/1761 godill1e, da se po starom običaju proslavi
L...::. lOSb -

Jedan stih na ·a rapskom; Jedna bilješka na aTapskom; Dva pojedinačna stiha na arapskom; Dva puta po dva stiha na araps·k om; Jedan IStih na arapskom; Jedna IGt'a od S stihova na arapskom; Bilješka o tom kada je dozvoljeno slagati: l) da bi izmirio dvojicu zavađenih, 2) u ratu i 3) da bi ženu zadovoljio; - Dvije kratke izreke; - Stihovi zaljubljenog mladića i pjesnika Asmeije. Zaljubljeni mladić pita šta da radi onaj koji se zaljubio? To pitanje .napisao je u sti· hu na kamenu. Asmeija, prolazeći kraj kamena, vidi stih i ispod njega napiše drugi kao odgovor. Tako su jedan drugom odgovarali, dok jedno jutro ne nađe Asmeija zaljubljenog mladića mrtvog sa glavom na kamenu; - Jedna izreka; - Jedan stih o tajni i bilješka o tom; - Jedan IStih od Ibni Melika; - Bilješka o broju ajeti kerima u Kur'anu: U Kur'anu ima 6666 ajeta. 1000 ajeta se odnosi na zapovijedi, 1000 na zabrane, 1000 na obećanja, 1000 na prijetnje, 1000 na informacije i pojedinim zgodama i događajima, 1000 na povijesno pripovijedanje događaja, SOO na primjere, obrazlaganje i analizu, 100 na odobravanje i poniš tenj e, 66 Nasih mensuh - na derogi· rana ajeta. - Dvije kratke bilješke iz oKullijata•;

L - 106a

-

Bilješke o imami Azamu, Jusufu, Muhamedu, Safiji, Ahmed ibni Hanbelu i bilje.§:ka o godinama starosti ovih Jmama; Bilješka o brojevima; Tri hadisa; Tri mes'ele (pitanja) od Kemal bega; 223

L - 116b L - 117a

-

Bilješka upisana po nekom drugom u kojoj se k aže da je pao snijeg osmu noć maja 1296/ 1878-79. godine;

-

Kraći

Kraći izvod iz tefsira Seil1 Zađe o klanjanju dkindije; - Jedan stih na perzijskom; - Bilješka o suncu i mjesecu po djelu Mugiri ibn Su'be; - Jedan recept; - Kratak komentar ajeti kerime: »Ve min zurrijetina ummeten muslimeten . . .«

-

L - 117b-118b

L -

L-

komentar sure »Vel-asri«;

-

Prepis vakfijje H . Halil ef. Trpanića iz Grača nice;5)

-

Dva stiha na turskom; Kit'a autorova od četiri stiha .n a arapskom; Trd Kit'e po dva stiha .na arapskom; Jedna Kit'a od šest stihova na arapskom; Dva stiha na arapskom; Sifra izreka;

-

Jedan recept; Uzorak arzuhala (molba, podnesak); Bilješka o surei »Fatihi«;

119a

119b

L- 120a -Dova; - Dva recepta šejha Tuzle Hasan efendije; L - 120b L -

-

Bilješka o tom šta je lijepo učiti ; Savjet !skendera Zul-Karnejna;

-

Završetak savjeta sa prethodne strane; Tri bdlješke šta treba raditi da se postignu želje; Cetiri razne bilješke;

121a

L - 12lb

-

Cetiri bilješke; Bilješke o klanjanju namaza Tehijjetul-mes· džid petkom i slušanju učenja Ku r'ana; Jedanaest raznih bilješki;

-

Tri dove; Tri 'l'ecepta;

L - 122a

5

) Vak.fija je objavljena u cijelosti u Glasniku VIS·a god XLVII/1984 br. 3, str. 315-323. ' · '

224

-

Jedan Sa'din stih; Sest kratkih izreka; Jedna bilješka na perzijskom sa potpisom i datumom ispod nje: 3.
-

Tri pojedinačna stiha na arapskom; Jedan stih na turskom sa potpisom autora;

-

Komentar pojedinih konstrukcija u ajeti kerimama sa jezioke strane od imami Sujut!i.je;

-

Jedna duža bilješka o šeriatima pejgambera i o mezhebima; Bilješka o ashabima, tabiinima, mudžtehidima i imamima sa potpisom autora;

L -llOa L -llOb L -111a

L - 11lb

-

Kratka bilješka na turskom; Jedan st!i.h na perzijoskom; Jedna izreka na turskom i jedna na arapskom; Jedan stih iz Gtilistana; stiha na perzijskom; Dva pojedinačna

-

Izvod iz Gazalina djela »Kenzul-mearif«, šta i koliko koji dan u sedmici, treba uči ti na murad; Jedan stih na turskom i jedan na perzijskom;

L- 112a

L -112b -

Kratka bilješka upisana na praznom listu po nekom drugom;

-

Nedostaje;

-

Nastavak teksta sa 113 lista u kome se govori o živcima;

-

Kraj tekiSta sa 114 lista; Bilješka o namazu od četiri rekata koji se klanja četvrtkom između akšama i jacije; Dvije dove;

L - 113a i b

L- 114a i b L- llSa

L- llSb

-

Sest dova koje je lijepo učim u raznim prilikama;

-

Jedna bilješka iz sintakse; Bilješka o pomrčini mjeseca 1296/1878-1879. godine;

L - 116a

u

redžebu

225

L - 106b - Kratka bilješka iz Nablusina tefsiTa; - Jedan stih na a!l"apskom; - Dva stiha na arapskom; -Jedna izreka na arapskom; - Jed~a izreka na a;rapskom; - Jedan stih o Kur'anu na qrapskom; - Jedan stih na turskom; · - Dva pojedinačna stiha na arapskom; - Dva stiha iz Miškatul-envara; - Dva stiha na arapskom; - Dva stiha na arapskom; - Jedan stih na arapskom; - Dva stiha koje je izrekao imami Safija pred smrt; - Jedan s tih od Kemal paša zađe; - Dva stiha na arapskom; - Jedan stih na arapskom ; - Nazira od Abdul-Bakija - dva s tiha; L -

107a -

Munadžat od jedanaest s tihova na arapskom; Td pojedinačna stiha na arapskom; Kit'a od d va s tiha na turskom ; Dva s~iha na arapskom; Jedan hadis; J edan s tih na arapskom; Ki t'a od četiri stiha na turskom; Jedan s tih na turs kom; Tri stiha od Ubejda; Dva stiha na araps kom ;

-

Ilam Reisul-kuttaba o ram azanu iz 1170/ 1757 godine; J edan stih na turskom ;

-

četiri bilješke o Ramazanu; Dvije bilješ ke na turs kom jeziku;

-

Nekoliko zadataka iz geometrije sa pravilima i primjerima kako se rješavaju;

L - 107b

L - JOBa

L - 108b

L - 109a

-Prazno; L - 109b

- Kit'a od tri stiha na turskom ; - Kratka bilješka na turskom; - Tri pojedinačna stiha na perzij skom; - četi ri k.ratke bilješke na turskom; - Jedan stih na perzijskom jeziku;

226

L- 122b

-

Cetiri recepta; Dvije bilješke; ·

-

Nedostaju Hstovi;

-

Jedan stih na arapskom jeziku; Dva pojedinačna stiha na perzijskom jeziku;

L- 123a-132b L- 132a

L - 132a

Jedan stih na turskom jeziku u kome je početak polu stiha !izbrisan usljed vlage; - Jedan stih na perzijskom; - Jedna poslovica na perizjskom; - Jedan stih na perzijskom i jedan na arapskom; - Dva stiha na pernijskom; - Tri stiha iz Gillistana; - Jedan stih na perzijskom; - Bilješka na perzijskom; - Bilješka o preračunavanju godina sa Hidžretske na Gregorijansku godinu; - Dva stiha iz Gillistana; -Jedan sHh na arapskom; -

L - 132b

- Bilješka o granama nauke; -Jedan hadis; L - 133a

-

Kasida od sedam stihova na perzijskom jeziku Osam zagonetki na perzijskom jeziku;

L - 133b

- Devet stihova od Sems Tibrizije; -Jedan stih na arapskom; - Kl'atka dova; - Stih iz »Bustanul-arifina«; - Jutarnji vdrd; - Dva pojedinačna stiha na arapskom; - Dva stiha na turskom od Kemal paše; L - 134a

-

Jedan stih na arapskom; Jedna izreka na arapskom: Jedna kratka bilješ·ka;

-

Prazni listovi.

L- 134b-138a

Ova medžmua je un~kat, što joj uvećava vrijednost. Bila bi velika šteta, ako se ne bi sačuvala i ako .ne bi bdla otkupljena od neke javne biblioteke, gdje bi bila dostupna istraživačima.

221

SUMMARY The Karahodža family from tepče (Karabodža zade) was famous in the past for the good education of its and some very Jearned men such as Ahmed ef., Abdulal1 ef. and Abdul Vehab ef. came from it. All the three of them wrote poetry either in Tur~Qish or in Serbo·Croat. It has been preserved in some codices. Abdulkaclir Hadžiahmetović from Visoko, the descendant of the Karal10dža family on the father's side, possesses a codex vhich was written in 1773 by Abdul Vehab ef. Karahodža. It is of miscellaneous contents and has 138 pages 34 of which are blank. Among other things it contains the transcript of the waqfname of Hadži Halil ef., the mu· darris, who founded the library in Gračanica, ·h is birth place. Seve~ral poems there witten in Turkish and signed by Abdul Vehab prove that he also wrote poeti}' in the Turkish language. The author of this paper gives the analysis of the contents of the whole codex and the data available on the Karahodža family and its membres ment-ioned above.

228

DVIJE RASPRAVE SEJH MUSTAFE SARAJLićA

I Uvodne napomene Prikupljajući građu za projekat Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Mehmed MujezinoVtić je 1977. i 1978. godine u dva navrata

boravio u Stocu. Tada je pregledao i nekoliko zbirki rukopisnih knjiga na arapskom, turskom i perzijskom jeziku ·koje su se nalazile u posjedu porodica Behmen, P1rija, MahmutćehaJić, Mehmedbašić d Rizvanbe· gović, te u Carevoj li Podgradskoj džamiji i Odboru Islamske zajednice. Stečeni uvid, iako .nastao na prilično rijetkim ostacima nekada bogatih i brojnih zbirki, jasno je pokazivao 1 svj edočio žive tokove islamske uče· nosti njegovane ·i razvijane u ovom · ~radu tijekom skoro pet stoljeća. Uspoređuj ući prikupljenu građu s onim što se već znalo o djelima stolačkih p1saca, prepisivača i posjednika u drugim jugoslovenskJm zbirkama (Gazi Husrevbegova biblioteka d Orijentalni institut u Sarajevu, Or-ijentalna zbirka Jugoslavenske a,kademije znanosti ,j umjetnosti u Zagrebu, Arhiv Hercegovine u Mostaru i druge),Mehmed Mujezinović i pisac ovih redaka dogovorili su se da zajednički napišu rad o stolač kim piscima, prepisivačima i vlaSIIlicima knjdga na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. Ova nakana imala je dvostruku zadaću: prvo doprirrijeti upotpunjavanju dosadašnje praznine u izučavanju povijesti kuluure i umjetnost·i na području Stoca i okoline, i drugo- na primjeru Stoca pokušati odgovor·i ti na neka važna pitanja, koja su redov.i to izostajala u sumaronim pregledima »književnosti Muslimana na orijentalnim j ezicima«, a koja se tiču odnosa elitnosti i demokratičnosti, uzajamnosti između brojnih manjih mjesta d- kulturno-prosvjetnih središta, proširenosti oblika muslimanske kulture itd. Ostvarivanje ove namisli prekinula je Mujezinovićeva smrt (14. V 1981.). Ali i onaj dio grade koji je već bio prikupljen pružio je ;reočekivanu sliku. Među petnaestak pisaca bila su imena o kojima se do sada takoreći ništa nije znalo, koja su ·rijetko i u sputno navođena, unatoč nedvosmislenom značaju njihovih djela (Sejh Murteza Stočanin, Sejh Mustafa Sarajlić, Halil *) H. Nametak: Mostarska ulema zadnjih sto. godina, Kalendar Narodne uzdanice 1941, s. 76; H. Hasandedić: Mostarske Muftije, Glasnik VIS, 1975/9-10, ~. 442; H. Ha~andedić.: D~ela i k:.aći lit~ran:zi ~~stavi Mt~~limana

Bosne i Hercegovine koj1 su naptSam na OrtJentalmm JeZICima 1 kOJI se nalaze u Arhivu H ercegovine u Mostaru, Anali GHB, 1976/ VI, s. 119-120; H. Hasandedić: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa u Arhivu H ercegovine, 1977, s. 35,/ U dv~ p~~Ijednja rada ~at je opis rukopisa .Medžmu'e iz

koga je nastao prijevod 1 ko~1 se

~ada nalazi l!- Arh1vu Hercegovme); M. Hadžijahić: Die K iimpfe der AJane m Mostar b1s zum Jahre 1833, Sudost-F
shungen, 1969/28, s. 158; R. Odjek, 1984/9.

229

ll-===-========--, Hrle, Mustafa MaJmlUtćehajić, Ahmed Stočanin ~ Salih Hromić); pri· kupljena građa također je omogućavala da se cjelovitije prouči život i djelo Ibrahima Vehbije, jednog od značajnijih i plodnijih naših pisaca na turskom jeziku. Građa o prepis·i·vačima pružala je obilje podataka o kulturnim tokovima tijekom više stoljeća, davala je V1rlo važne obavijesti o onovremenom škols tvu, kulturološkim uzajamnostima itd. Među tridesetak prepisivača iz Stoca, nekoliko je onih čiji prepisi predstavljaju vrhunske kaligrafske domete i nesumnjiv doprinos našoj sveukupnoj zgradi kulture i umjetnosti; među njihovim djelima susrećemo katkad i po desetak primjeraka razl:ičitih djela koje je prepisala ista osoba. Rasprostranjenost knjiga na arapskom, turskom i perzijskom jezikLI u ovome mjestu, koje se posebno ne izdvaja u odnosu na brojne druge bosanskohercegovačke gradove, izgleda na prvi pogled nevjero,·atna. Stotine imena porodica i pojedinaca moguće je ustvrditi kao posjednika rukopisnih knjiga na arapskom, turskom i perzijskom. Neke zbirke (su brojaJe) više od srotine kodeksa (Sarić, Behmen, Basarić, Mahmutćehajić, Celić. Hromić, Rizvanbegović i dPUge). Međutim, naj,·eći dio tog kulturnog blaga je propao ,j uništen i ono što je danas dostupno istraživanju samo je manji dio onoga š to j e dokazivo postojalo. Mujezinovićevo prevođenje. dva djela Sejha Mustafe Sarajlića !Med:u'e i ldžazetnam e) dio je spomenute namisli. Prije smrti prevodioca Med:mu'a je uglavnom bila završena, dok je drugo djelo ostalo samo s Mujezinovićevim alhamijado zapisima na rubu kopije rukopisa i prijevodom nekih odjeljaka, pa je prijevod Id žazetname poslije Mujezinovićeve smrt-i napravio njegov prijatelj Osman Merhemić (1913 9. IV 1985.), dok je potrebne bilješke za Medžmu'u načinio Mahmud Tralji ć, Mujezinovi ćev dugogodišnji prijatelj i saradnik. I sve nas raduje mogućnost da damo doprinos objavljivanju i ovog rada vrlog Mehmeda Mujezinovića. O piscu, čija se dva djela ovdje objavljuju, do sada su se mogla samo rijetka spominjanja (H . Nametak, H. Hasandedić, M. Hadžijah ić, R. Mahmutćehajić) dok se u sintetičkim djelima S. Bašagića, M. Handžića, H. šabanovića, S. Balića i S. Grozdanića o njemu ne nalaze nikakvi podaci. l ova dva djela jasno pokazuju izuzetne intelektualne domete Mustafe Sarajlića , a činjenica o njegovu izostajanju iz dosadašnjih obrada književnog rada Muslimana na arapskom, turskom i perzijskom jeziku samo je dokaz više da čitavo ovo područje još pruža brojne mogućnos ti otkrića i izvornih obrada što je pretpostavka odgovarajućih sumarnih prikaza i analiza. Cjelovito istraii-vanje života i djela Sejha Mustafe Saraj lića , s mnogim drugim, stoji pred tom zadaćom. pročitati

Sejh Mustafa Sidki-efendija Sarajlić, sin Huseina i unuk Hadži·Mustafe, u ldžazetnamž koju je izdao svome učeniku, o sebi piše: »Znanje sam poćeo sticati u sedmoj godini u domovini , u poznatom Stocu, gdje je moje tijelo prvi put dohvatila zemlja zavičaja. A kada sam dosegao zrelost za sticanje znanja iz Kur,ana i drugih izvora, otišao sam u Mostar a nakratko i u druge gradove. Potom sam o tišao u Sarajevo, Allah ga sačuvao od nesreća i nedaća, oi u njemu ostao skoro tri godine primajući od vrlih učenjaka nešto znanja iz sintakse i gramatike arap· skog jezika. A kada sam se vratio u zavičaj i dalje sam imao želju da 230

se uspmJem stepenicama usavršavanja; strasno sam želio da primim znanje .iz usta velikih učenjaka . Odlučio sam da odem u grad Istanbul, stjecište vrlih osoba i mjesto u kome se okupljaju ljudi nauke i kreposti, Allah ga sačuvao od nesreće i propasti. Da bih postigao ovaj cilj trpio sam mnoge nevolje. I dospio sam do vrlih odličnika, prisustvovao njihovim sastancima i ubrzavao koračanje u potrazi za znanjima i poznanstvima. Tako upoznah vrlog istraživača i usavršenog ispitivača, gospodina Hasana, sina Muhammeda, Trabezunija, neka mu Allah daruje najveći stupanj. Od njega sam tijekom četiri godine primao nauku. I prije nego dobih svjedodžbu vratih se u domovinu. Kada se nastanih u Mostaru prestadoše moje poteškoće. Bavio sam se profesorsk:im poslom i izdavanjem pravnih mišljenja.« Iza ovog, Mustafa Sarajlić navodi poimenice lanac učenjaka koji sačinjavaju -njegov naučni i duhovni rodoslov, od spomenutog Hasana Trabezunija do časnog Alije Ebu Taliba i časnog Abdullaha ibn Mesuda, odnosno do Poslanika Muhammeda, kome je objavu znanja donio Džibril od :oSvjetla nebesa i zemlje«. Sejh Mustafa Sarajlić obavljao je poslove počiteljskog kadije, a potom, do smrti, profesora u Karađozbegovoj medresi i muftije u Mostaru, pripadajući tako dugom lancu učenjaka zaslužnih u našoj povijesti, pajedno sa Sejh Jujom, Mustafa-Sidlci Karabegom, Ali Fehmi-efendijom Džabićem i drugim. Umro je 1847. godine u Mostaru, što saznajemo iz natpisa na nišanu iznad njegova groba uz Karađozbegovu dža. miju. I ovaj natpis svjedoči Sarajlićev· ugled stečen njegovim naučnim radom, koji je bio znanje potvrđivano življenjem. Iz ovog natpisa čita mo: >>Ponos učenih, oslonac najrječitijih, stup vjere, mevlana hadži Mustafa Sidik-efenija, sin Huseina, muftija mostarski.« Primjetimo na kraju da oba djela Sejh Mustafe Sarajlića čiji se pnijevodi ovdje donose, pored višeznačnog sadržaja, pružaju rijetku mogućnost za izučavanje epistemologijskih gledišta onog vremena, što je posebno važno za proučavanje historije nauka u nas. Ali njihovo cjelovito proučavanje tek predstoji. R. Mahmutćehajić

MED.ZMU'A (Zbirka nekoliko važnih pitanja), od Mustafe Sidki Sarajllća (el-Mostarl) U IME AlLAHA SVEOPćEG OOBROCINITEUA MILOSTIVOG Hvala Alahu, koji nas je naputio na pravi put i učinio da služimo s'lrupim koja je na ispravnosti. Neka je Božji blagos_lov na__Prvaka svih vjerovjesnika (enbiya) i poslanika (murselin). Neka Je BOŽJl blagoslov i na njegov rod i nj'egovo č.isto i dobro društvo.

231

- '· A potom, veli siromah MUSTAFA SIIDIQ MOSTARAC {El-Mostarl), t) kojem kao i njegovim roditeljima, neka Uzvišeni Tvorac oprosti grijehe, naredio nam je nati! dabroćin:ioc Aibđurabim-paša - neka ga Alah uputi na s·valko do bro - da .sastavimo {djelo) o nekim važnjm pltarijirila u povodu poznatog događaja (Elvaki'atul-mešhw-e), kao utuk za one kojd su skrenuLi sa pravog puta i o!>iJ.ili -se, a Qpet :kao na.putak onima koj{ su i5pravni i dobroželjitelji.2) Odazivajući se pašin!Yj čalsnoj zaa>ovijesti, a tražeći 'Pomoć Mi!lostivog Alaha, pi~em ovu ZBIRKU ~Med!žmu'a), podijeHvši je na šest poglavlja ~ab) i zaključa1k (hatime).3) _ Počinjem Medmlu'u. sa temom o znanju nauci ('dim), jer je znanje potrebno da bi se stvari isp.mvno zaJVrši·l e, a Alah je Onaj koji napučuje i usmjerava, pa se na AJaha i u ovom poslu, oslanjam i pouzdajem.

Prvo pcg!Javlje:

O ZNANJU-NAUCI ('lim) U djelu Feraid4) stoji: »Znanje je povjerena stvar (emanet), koja stoji na vmtu učenih«, a u djelu Serhus-siyeril-kebir-5) kaže se da je Alahov Vjerovjesnik, neka je sa Njim Alahov blagoslov j mir, rekao: »Ko prikrije znanje koje posjeduje (ne prenese ga na drugog) biće na dan suđenja zauzdan uzdom od vatre«, 1) U rukopisu na ovom mjestu ispisana je na margini slj edeća bilješka: •(Mustafa Sidk.i) bio je muftija u Mostaru. Umro je u selu Gnojnice, neka je na njeg Božija milost, godine hiljadu dvije stotine šezdeset i treće u mjesecu rebiul-evvelu. Pisao njegov učenik Hasan, sin Muhameda<<. Rebiul-evvel 1263. godine trajao je od 17. Il do 18. III 1847. godine. Obzirom da je i tekst djela Medžmiie kao i ova bilješka pisana istom rukom, navodi na zaključak, da je prepisivač, Hasan sin Muhameda, bio učenik Mustafa Sidki efendije. 1\a kraju djela prepisivač kaže, da je svoj primjerak prepisao iz originala, što znači iz autografa (aslun-nusha). 2) Budući je Mustafa Sidki ef. ovaj svoj rad pisao po naređenju vezira Abdurrahim paše, može se približno odrediti vrijeme, kad je djelo nastalo. Naime. Abdurrahim paša je postavljen za bosanskog vezira 22. decembra 1826. godine. Tu je ostao do 28. augusta 1828. Prema tome i d jelo je nastalo u tom vremenu. Poznati događaji , povodom kojih je djelo i napisano, je ukidanje janjičara u Bosni i Hercegovini. Abdurrahim paša je, kako je poznato, i upućen u Bosnu da uguši pobunu, koja je tim povodom nastala. Opširnije vid. S. Bašagić, Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1900., str. 137 i dalje; H. Kreševliaković i D. M. Korkut, Travnik u prošlosti, Travnik, 1961., str. 20 i 140; H. Kreševljaković, Početak ukidanja janičara u Bosn i, Pravda, kalendar za 1925., str. 49-55. 3) Tih šest poglavlja su: o nauci; o upravlljanju državom i pokornosti podanika vladaru; o borbi na Božijem putu - džihad; o upotrebi oružja; o postupku s odmetnicima i nasilnicima; o rekviziciji hrane i drugog za vojsku; zaključak o blagosti i praštanju. Autor u uvodu nije nabrojio ova poglavlja, ali iz teksta se vidi, koja su poglavlja. 4) Feraid ili Kitab ul-Feraid od I smaila es-Sivasija, umro 1047-1638. To je komentar na djelo Multekal-eb/1ur od Ibrahima ibn Muhameda ef-Halebija, umro 956/1549. godine. S) Es-Sijer el-kebir od Muhamed ibn Hasana eš-Sejbanije, umro 189/804. Komentar na ovo djelo su napi_sali Alli ibn Husein es-Sa'di, umro 461-1068. i Muhamed ibn Ahmed ibn Ebu Seh! es-Serahsi, umro 483/ 1090. Kojim se komentarom služio autor, teško je ustanoviti.

232

a Mah je rekao: »da će je (Knjigu) sigurno ljudima objašnjavati i da neće iz Nje ništa kriti«,6) U ·djelu Tatarhaniye'T) stoji: »Alah kaže: 'Alah svjedoči da nema drugog boga osim Njega - i meleki a učeni -, i da On postupra pravedno«.8) Urz;višeni Alah, dakle, ;počinje na !Prvom mjestu sa Sobom, na drugom sa melekima i na trećem sa učenim. Alah je rekao: •Alah će na visoke stepene WJdići one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje«.9) Završeno citiranje (inteha). Alahov Vjerovjesnik, nelka je na Njeg blagoslov i mir, je rekao: »Učeni su nasljednici Božjih vjeroV'jesnrka«, a ~oznato je da veće časti i većeg stepena on ema iznad stepena i časti vjerovjesnika. U djelu Imdadul-fettahto) kaže se da je Abdulah, ibni A:bas,U) neka je sa obojkom Alah zadovoljan, rekao: »Uče ni su IZa sedam stotina stepeni iznad ostalih vjernika, a razdaljina između pojedinih stepeni je kao pet stotina godina hoda«. U djelu Tatarhaniye,l2) a i u djelu Imdad13) kaže se da je Božji Vjerovjesnik, neka je na njeg Božji blagoslov i mir, rekao: »Učenjak je Alahov vladar .(sultan) na zemlji; ko mu se suprotstavi, nastradaće« - Ovo prenosi Ed-Deylemi. 14) Sejh Ebul Hasan el-Bekri15) kaže, a to stoji i u Tatarhaniyi,16) da je Ibn Abas 17) rekao: »SU!lejmanu, sinu Davudovu18) bhlo je dopušteno da bira između troje: znanja, imetka ili vlasti, a on je odahrao z:nanje, pa mu je pomoću znanja dat i imetalk i vlast«. Završeno citiranje, a u Tatarhaniyi19) isto tako stoji, da je Imami Ali,20) neka Alah sa njim bude zadovoljan, rekao: »Znanje je vrednije o:d imetka, jer znanje tebe štiti i čuva, a ti moraš imetak čuvati. Znanje je ono 6) Kur'an, Alu 'Imran, 187. 1) Tatarhanijje fil-fetava od 'Alim

ibn 'Ala-a el-Hanefi, umro 286/899. 8) Kur'an, Alu 'Imran, 18. 9) Kur'an, Mudžadele, 11. tD) Imdad el-fettah, komentar djelu Nur ul-iddh ve nedtat ulervah. Oba djela je napisao Hasan ibn 'Ammar ibn Jusuf el-Vefai eš-Surrunbulali, umro 1069-1658. ll) Abdulah ibn Abbas el-Kurejši,

stričević vjerovijesnika Muhameda. Isticao se kao dobar komentator Kur-ana. Nosi naziv Terdf.uman ul-Kur'an (Tumač Kur'ana). Neki islamski učenjaci sabrali su Ibn Abbasova tumačenja u jednu zbirku. Zbirka je popnata pod imenom Tefsiru Ibn Abbas. Vid. H. Mehmed Handžfć, Uvod u tetsirsku i hadisku nauku, Sarajevo, 1972., str. 48 i 49. t2) Kao bilj_ 7. uy Kao bilj. 10. t4) Ebu Muhamed Hasan ibn Ebul-Hasan ibn Muhamed ed-Dejlemi. Napisao je djelo Jršad ul-kulub iles-savab el-mundf.i men 'amile bihi min elim il-'ikab. tS) Muhamed ibn Ebu Surur ibn Muhamed ibn Zejd ul-'Abidin Ebul-Hadan Muhamed el-Bekri, umro 1028-1619. napisao je više djela iz područja historije. Jedno od njih je i 'Ujun u/-ahbar ve nuzhet ul-ebsar fit-tarih. t6) Kao bilj. 717) Kao bilj. ll. 18) Sulejman i Davud Božiji vjerovijesnici. 19) Kao bilj. 7. 20) Imam Ali: Alija, Sin Ebu Taliba, stričević vjerovijesnika Muhameda, četvrti halifa. Poginuo 661. godine.

2.>3

koje sudi, a imetak je ono čemu se .sudi«. Ebul-Esved21) kaže: •Nad znanjem nema časnije stvari. Vladari upravljaju ljudima, a učeni uprarljaju vladarima«. Završeno citiranje. U djelu bndacf22) kaže se, da je Vjerovjesnik, nek a j e na njeg blagoslov Božji, rekao: »Na dan suđenja Alah će proživjeti ljude, ipa će učeni biti odvojeni i reči će im se: •O sk.-upino učenih! Ja sam vam dao manje poznajući vas i nisam ,·am ga dao da bih vas kažnjavao, pa vi st'e slobodni, jer vam je oprošteno«. Zatim je, također, Vjerovjesnik, neka je mir sa njim, rekao: »Alah kaže ; ne ponizite moga roba kojem sam ja dao znanje, jer ga ni ja nisam ponizio dajući mu znanje'«, Vjerovjesni'k i·sto tako, neka j e na Njeg Alahov blagoslov i mir, je rekao: »Prisustvovati jedan čas predavanju i sticanju znanja vrednije je nego ldanjati hiljadu rekata neoba veznog namaza, a bolje je i nego hiljadu puta izgovoriti Subhanellah (tesbih), a bolje je i od deset hiljada jahalica .s kojima se ide u borbu«. Zaušeoo citiranje. Uzvišeni Alah kaže: »Alaha se boje od robova njego\'ih učeniu. 23) U djelu Multekal-ebhw·24) piše ovo: »Učen, mlad čovjek ima prednost (vredniji) nad starcem neznalicom, a to je kod Zeyle'ije25) i u djelu Medžmeul-enhur21>) prokomentari-s ano ovako: »!\11ad učen čovjek j e boljj, jer Alah Uzvišeni kaže: 'Da li su jednaki učeni i neznalice?'27) i upravo zbog toga mlad učen čovjek će predvoditi S\ijet u namazu , a namaz je jedan od stubova islama i dolazi odmah iza vjerovanja (iman) . Uzvišeni Alah veli: »Pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim«.28) Ovd•je se u ajetu pod riječi pred stavnici (ulul-emr) misli na učene ljude i to prema najispravnijem tumačenju . Po šeriatu je preči onaj kome se treba pokoriti, pa kako da ne budu najpreči učeni kada su oru nasljednici pejgambera, kako je to istaknuto i u islams-koj liradiciji (e s-sunne). U djelu el-Mešarik 29) -ch-30) prenosi se hadis, a koj eg priopćuju Ebu-Zer i Ebu-Hurejre, a koji glasi: »Ko krene putem tražen'ja nauke Alah će tah·om olakšati put u dženetu, a isto tako -k- od Ebu Hurejre se prenosi: •Kome Alah hoće da dadne veliko dobro uputi ga na studiranje '"jere (din)«. Završeno citiranje. Učenom mladiću treba dati prednost ~ 1 ) Ebu Muhamed ibn Hasan ibn Ebui-Esved ei-'Arebi, napisao je dva djela: Kuzhet ul-edib i Da!let ul-edib. 22) Kao bilj. 10. ll) Kur'an, Fatir, 28. :") Mulrekal-ebllllr, napisao Ibrahim ibn Muhamed ibn Ibrahim el-Halehi, umro 956/1549 . 25 • ) ~ahr:tJdin Eb~ M uhame~ Osman ibn Ali ez-Zejlei (umro 743/1342.) naptsao J~ djelo Teb]m u!-haka1k šerh Kem. ud-dekai k . To je zapravo komenta: djelu Kenz~d-deka1k, što ga je napisao Ha fizudin Ebui-Berekat 'Ab· dulah 1bn Ahhmed 1bn Mahmud en-Nesefi (umro 710-1310). 2o) ~1edŽ.'!1.e'~:Ll-enhur f i še~hi M edž.m e'il-ebhur, napisao je Mevla 'Abdu· rahman 1bn es-se.1h Muhamed 1bn Sulejman Sejhi-zade poznat pod imenom Damad efendi, umro 1078-1667. ' 27) Kur'an, Zumer, 9. 2!) Kur'an, Nisa', 59. 29 • ) fo!ešarikul-enva~in-nebevije min sihah il-ahbar il-mustafevije napisao Je Hasan 1bn Muhamed 1bn Hasan es-Sagani, umro 650-1252. 30 ) ;-<=h· u na ':lei o hadisu J!sl~msko~ tradicijQ o_značava Buharijin Sahih, -m· Mushmov Sah1l1, -k- Buhan l tn 1 Mushmov Sal11l1 1td.

234

nad starcem nez.naiicom (dmhil), pa malkar taj starac bio i -Kurej~ja«. Aliili Uzvišeni kaže: •l one kojima je dato znanje Alah će uzdignuti visoke stepene.c,31) a · onaj koji uzdiže i uzvisuje jest Alah. Učeni su predstavnici (ulul emr) po najmjerodavnijem mišljenju, jer su. oni nasljednici jpejgamibera bez d'Vojbe. Učen čovjek (alim) je onaj koji je u stanju da iz konteksta k-. vodi potrebne ispravne ialcljučke, kako to stoji u djelu Dur-rul muhtar šerhu Tenviril-ebsar.l"l) .:Ko rasrdi učena ili faki:ha bez Qpravrdanog povoda bojati se je za takvog da je nevjernik«. Ovo prenosimo iz el-Hula.sv:z.33) .

ria

. Drugo poglavlje

O VLASTI, UPRAVI, KAKAV TREBA DA JE IMAM l O DUZ: NOSTI POKORAVANJA IMAMU. Treba da se zna da je opstanak vladara (sultan) na zemlji velika Božja mudrost i svrsishođnost i da je to obilllla blagodat za ljude, pa društvo koje nema Viladara, ko}i može upokoriti svijet, tcillcvo društvo ni:je sređeno, neće imati stabilan poredak i neće biti smireno. Tako stojti u djelu Siradžul-muluk,34) a- rekao je Sehl Ibn Abdulah: 35) Ko zanijeće (ne prizna) vladara taj je otpadn,i k, a onaj ko se na :njegov poziv ne odazove taj je heretiok, a ko mu pristupi nepozvan taj je neznalica (ldžahiJ.).« · Također se od Sehla prenosi: »Ljudi (umme) se dijele na sedamdeset i tri skupine od kojih su sed amdeset i dvije na krivom putu i propale su ako mrze (ne priznaju) vladara, dok je ona jedna spašena koja je uz njega.

U djelu Revdatul-ahym-36) prenosi se hadis od lbni Omera, da je Vjerovjesnik, neka je na njeg Božji blagoslov, rekao: »Vladar (sult an) je Božija sjena na zemlji, a kojem se utječe onaj kome je nepravda učinjena, pa kada je takav vladar pravedan, on će za to imati Božiju nagradu, a njegovi podanici trebaju biti zahvalni na takvom pravrednom vladaru. Kada je vladar nepravedan i nasilnik, on je griješnik, a na podanicima je da se strpe.« U djelu Miškatul-mesabih17) nalazi se hadis kojeg priopćuje Ebu Hurejre, a glasi: »Ko se meni pokori taj 31)

Kur'an, Mudžadele, ll.

Jlj Ed-Durr ul-muhtar fi šerhi Tenvir il-ebsar napisao je Alauclin Mu-

hamed ibn Ali ibn Muhamed ibn Abdurahim el-Haskefi, umro 1088-1677. Osnovno djelo Tenvir ul-ebsar napisao je Muhamed ibn Abdulah ibn Ahmed et-Timurtaši, umro 1007- 1598. 33) Hulasat ul-fetava ili Kitab ul-hulasa napisao je Tahir ibn Ahmed ibn Abduresid el-Buhari, umro 542-1147. 34) Siradž ul-muluk napisao je Ebu Bekr Muhamed ibn Velid el-Karši et-Tartuši, umro 520-1126. ·· · 3.5) Ebu Muhamed Sebi ibn Abdulah ibn Jusuf ibn Isa et- Testeri, rođen 200-815., umro 283-896., autor je više djela. Iz kog djela je naš pisac uzeo citat, teško je ustanoviti. 36) R evdat ul-ahjar je komentar na djelo El-Hidaje, što ga je napis~o šezh ul-islam Burhanudin Ali ibn Bekr el-Marginani, umro 593.-1196. Ko Je pisac komentara nismo ustanovili. · 37) M iškat ~1-m~sabih napisao je Velijudin Ebu Abdulah Muhamed ibn Abdulah el-Hatib et-Tibrlzi, živio u VIII-XIV stoljeću.

235

se ~o~orio Alahu,. a :ko je: meni nepokoran . taj .Je nepokoran prema . Alahu, ·k o se pokori mojim zapovjednicima, taj se_i meni pokorio· a ko bude nepokoran ·mojim emirima tar je- nepokoran 'p'r ema merti:.,·· Ovo je preneseno iz djela El-mešarik..lS) _ U djelu Meflžme'u~-enhu,-39) se kaže: •Stroga je dužnost (fard) pokoriti se imamu«, a u· djelu · Feraid komentaru -Ke11za,-10) ovo je prokomentarisano o.vako; »Stroga je dužnost pokoravati se imamu sve dotle .dok ne bude grijeh ono što on naređuje«. U Siradžul-muluku41 ) stoji: »Podanici su . obavezni da se pokore imamu.« Pokornost sultanu je združena sa pokornošću Alahu, pa treba izvršavati Alahove naredbe i pokoriti se sultanu, jer veličanje Alaha je udružena sa velićanjem sultana, pa bio ovaj pravedan ili nepravedan.« Halifa Ali ibn Ebu Talib42) je r ekao: »Pravedan vladar je bolji od obilne kiše; imati Java za starješinu bolje je nego imati nepravedna vladaia; a nepravedan vladar je bolji od anarhije.<< Ebu Hurejre -m- prenosi ovaj h adis: »Ko izađe iz granica pokornosti i pravi razdor u zajednici pa kao takav umre, taj j e um_ro kao nezna božac.«- Ko .se digne protiv neke skupine, pa se bori _i protiv dobrih i loših i ne vodeći brigu o vjeri (vjernicima), a uz to ne ispunjava date obaveze taj meni ne pripada, -a ·ni ja njemu ne' p.r i-'· padam• . Ovaj hadis prenosimo iz El-mešarika.43) Velid ibn Hišam~) kaže: »Podanici su dobri sa ispravnim valijom, a loši su sa lošim valijom«. Iz djela Siradžul-muluk4S) prenosimo slijedeće: »Pravednost vladareva zahtijeva da se podanici slože na izvjesnoj stvari (pitanju), a nepravedan postupak zahtijeva · da se podanici ne pokore. Pravednost vladareva doprinosi normalnom (urednom) žiyotu zajednice«. Iz spomenutog djela od Ibni Mes'uda se prenosi da je Vjerovjesnik, neka je na Njeg Božji blagoslov, rekao: »Jedan čas pravednosti bolji je nego čitavu godinu dana ibadet činiti.« U dJelu Revdacu/-ahya,-16) -k- od Ibni Abasa se priopćuje: »Ko vidi da emir čini što ne valja (nije ispravno) treba da mu to i saopći, jer ko se od,·oji od zajednice, pa kao takav umre umro j e smrću neznahošea.• U djelu el-Mešarik41 ) stoji da je Božji Vjerovjesnik rekao: >>Zlo (smutnja) miruje pa neka je proklet onaj ko ga probudi r!lširk U Kao bilj. 29. Kao bilj. 26. Kao bilj. 25. 41) Kao bilj. 34. 42) Kao bilj. 20. 43) Kao bilj. 29. 41 ) Velid ibn Hišam, halifa iz dinastije Umej evića. Hilafetsku dužnost <>bnašao je od 743-744. godine. •s) Kao bilj. 34. 46) Kao bilj. 36. 47) Kao bilj. 29. 48) Kao bilj. BS. 4'1). Ebu Isa et-Tirm~i, um:o 279-892., sakupio je zbirku hadisa poznatu pod. u:n~nom •el-J?iarnr_u~:~ahzh«. Spada u šest najpriznatijih zbirki hadisa · u naucz o zsklamskoj tradicJ]l (el-kutub us-sitte). ll) 39) 40)

236

J

Silrhus-siyer el-kebir") se kaže da je 'Ebu Bekr rekao: »Čuo sam od Vjerovjesnika, neka je na Njeg blagoslov i mir, kada kaže: 'Ko omalovaži; ponizi sultana na zemlji njega će Alah poniziti'«. Ovaj hadis prenosi Tirmizija.49) U djelu Miškatul-mesabih50) nalazi se hadis, kojeg_priopćuje-' Ebu Hurejre, a glasi: »Ko nas vara taj nam ne pripada.« U djelu el-Mešarik51) stoji ovo: »Kada imam ustanovi da nešto- nije ispravno, pa prije nego li to ispravi umre ili se povuče sa položaja ilnluna, tada je dužnost novog imama da to ispravi ako je to opša stvar.« U djelu el-Ešhab ven-nezair52) kaže se: »Šteta se mora otkloniti«, a u istom djelu se nalazi i ovo: »Kada jedan emir nešto zapovjedi, a u čemu se njegovi potčinjeni ne mogu složiti da li je to za njih korisno ili štetno, -dužni su pokoriti se emiru, ako to što naređuje njj~ grijeh ili postoji opasnost stradanja i propasti. »Dakle, kod takva dva oprečna mišljenja, jednih koji zastupaju da je u spomenutom emirovom naređenju šteta i drugih koji kažu da je u tome dobro i spas, treba se u tom slučaju pokriti naređenj u, jer je haram odvajati se od zajednice. Međutim, ako se većina složi u tome da je emirova naredba štetna onda se treba pokoriti većini « . Kadihan u Sijeru53) od Ibni Omera i Ebu Hurejre prenosi ovaj hadis: »Ko podigne na nas oružje nije naš«, a u djelu el-Mešarik54 ) od Seleme ibn Ekve'a se kaže: >>Ko potegne sablju na nas nije naš, a u Mešariku5S) također stoji: >>Sultan od kojeg strahuju njegovi podanici bolji je od sultana koji se boji svojih podanika«, a već je poslovična izreka, od davnih vremena u svim jezicima: >>Svijet je vjere svoga vladara« (tj. slijedi njegove ideje}. To isto stoji i u djelu Siradžul-

-muluk.55•) Treće

poglavlje:

O BORBI I NJENIM VRLINAMA. Uzvišeni Alah kaže: »Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji - ne volite nešto a ono može biti dobro za vas, nešto volite, a ono ispadne zlo za vas, Alah zna, a vi ne znate.<<S6) Zatim Alah kaže: »l borite se na Alahovom putu i znajte da Alah sve čuje i sve zna.«57) »A da Alah ne suzbija ljude, jedne _drugima, na zemlji bi doista nered nastao - ali Alah je dobar SO) Miškat ul-mesabih je napisao Velijudin Ebu Abdulah Muhamed ibn Abdulah el- Hatib et- Tibrizi iz VIII-XIV stoljeća. To je zapravo prerada i dopuna djela Mesabih'"us-sunne od Huseina ibn Mes'uda el Begavi, poznatog pod imenom »Muhjis-sunne<<, umro 516-1122. St) Kao bilj. 29. 52) El-Ešbah ven-nezair je djelo Zejnudina ibn Ibrahima, poznatog pod imenom Ibn Nudžejm, umro 970-1563. 53) Hasan ibn Mensur ibn Mahmud ibn Abdulaziz el-Uzdžendi Kadihan, umro 592-1194. autor je više djela iz područja raznih islamskih disciplina. Ismail paša el-Bagdadi navodi više njegovih djela, ali djela pod imenom E s..Sijer ne spominje. Vid. Hedijet ul-'arifin. Esmaul-muelifin ve asar ul-musanifin, I, 280. 54) Kao bilj. 29. 55)' Kao bilj. 34. 56) Kur'an, Bekare, 216. 57) Kur'an, Bkeare, 224.

237

svim svjetovima«,58) »Ubijajte mnogobošce gdje god ih nađete, zarobljavajte ih, opsjedajte i na svakom koraku-prolazu dočekujte«,S9) »Borite se protiv onih koji ne vjeruju u Alaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Alah i Njeg<;>v Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru - sve dok ne dadnu glavarinu poslušno i smjerno.«M) »A da Alah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porušeni manastiri, i crkve, i havre, a i džamije u kojima se mnogo spominje Alahovo ime. Alah će sigurno pomoći one koji vjeru njegovu pomažu . Ta Alah je zaista moćan i silanoc.61) Imam Ebu Abdulah el-Halimi u $u'abul-imanu62) kaže: •Alah je jasno pokazao (objasnio) da kada ne bi bilo suzbijanja mušrika naspram vjernika i kada ne bi razbili silu mnogobožaca, krivovjerstvo bi naddadalo na zemlji i nestalo bi prave vjere, pa na osnovu toga, jasno je da je za opstanak vjere i mogućnosti njezina ispovijedanja propisana borba. Kada je, dakle, na tako visokom stepenu borba, onda je jasno da ona spada u temeljne stubove vjere (iman) i zato treba podsticati vjernike na borbu na svim mjestima«. Alah Uzvišeni kaže: • Kada se u borbi sa nevjernicima sretnete, po šijama ih udarajte«63) tj. dužnost vam je da se protiv njih borite. Brojni su kuranski ajeti koji naređuju borbu protiv mušrika i neprijatelja vjere. U Salzihajnu se prenosi od Ebu Hurejre, neka je Alah sa njim zado,·oljan, da je Božji Poslanik, neka je sa njim Božji blagoslov i mir, rekao: >>N aređeno mi je da se borim protiv svijeta, dok ne priznaju da osim Alaha nema drugog boga, pa kada to kažu, onda su mirni glede svojih života i imetaka, osim u šeriatom određenim slučajevima, a Alahu će polagati račun.<< Ove tekstove priopćuju autori Sahihajna, Stmena, Mesa11ida i Meadžima64) od mnogih ashaba, o čemu o,·dje nećemo detaljno govoriti. Ebu Davud saopštava od Mekhula, od Ebu Hurejre, neka je Alah sa njima zadovoljan, da je Božji Vjerovjesnik, neka je na njeg Božji blagoslov i mir, rekao: »Boriti se na strani e mira na vas je dužnost, pa bio ga taj emir dobar ili griješnik, a i namaz trebate klanjati za svakim muslimanom, pa bio ga taj imam dobar ili pak griješan, i makar bio i veliki griješnik (amilel-kebair).« Kur'an, Bekare, 251. • Kur'an, Tevbe, 5. ći1J Kur'an, Tevbe, 29. 61) Kur'an, Hadž, 40. 62 ) Ebu Abdulah ibn Husein ibn Hasan ibn Muhamed cl-Halimi umro ~03-1012., napisao je djelo Su'ab ul-iman. ' 63) Kur'an, Muhamed, 3. 61 • • ) U hadisk<;>_j na';lci imaju posebni nazivi za pojedine vrste hadiskih l.btr_k.i:. djela u k<;>Jtma ~e autor nastojao uvrstiti samo vjerodostojne hadise naztvaJu s_e ~sa~· · zbJike u kojima su sabrani hadisi, koji se odnose na maten~u IZ ~en~tskog praya (fikh), nazivaju se •sunen«, djela u kojima su 7.a!.tuplJ~ne ~ve .!slam~ke _chsc!plin~. nazivaju se •džami'u, djela u kojima su P?re~t ućttelJ.• ffil:~•sa t p~poyJedači hadisa i kod svakog spomenuti hadtst, koje on pnpovtjeda, naztva)u se •mu'džem - me'adžim« itd. 50) l'l)

238

Priopćuje se od Enesa, neka je Alah sa njim zadovoljan, da je Božji Poslanik, neka je sa njim Božji blagoslov i mir, rekao: »Tri stvari spadaju u osnovu vjere (iman): sustegnuti se od borbe protiv onoga ko kaže da je Alah jedan i takvog ne smijemo zbog njegovih grijeha smatrati nevjernikom ni isključivati ga iz islama zbog njegovih djela; zatim borba je propisana od vremena kada je Uzvišeni Alah uputio da se borimo, pa sve dok se posljenji sljedbenici moga ummeta budu borili protiv Dedžala, koga ne može obuzdati ni nasilje silnika niti pravda pravedniko. Sto se tiče vjerovanja, ono se očituje u izjavi.« 65)

Uzvišeni Alah je rekao: »Podstići vjernike na borbu, Alah će zaustaviti silu onih koji ne vjeruju, Alah je jači i kazne njegove su strožije«.66) »O Vjerovjesniče, bodri vjernike na borbu! ako vas bude dvadeset izdržljivih, pobijediće dvije stotine; ako vas bude stotina, pobijediće hiljadu onih koji ne vjeruju, zato što su oni ljudi koji ne shvaćaju«.67) »O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu, ona će vas spasiti patnje nesnosne: u Alaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i životima svojim na Alahovu putu se borite - to vam je, da znate, bolje« (do kraja Sure).68) Brojni su kur'anski ajeti u kojima Uzvišeni Alah bodri svoje robove na borbu na Njegovom putu, ukazujući im na Njegove nagrade. Od Alije - mevkufen - prenosi se ovo: »Ko svoga brata podstakne na borbu imaće i on nagradu borca i za svaki korak koji učini na tom putu imaće sevab kao da je godinu dana bio u ibadetu.« U

tom pogledu ti je dostatno ono što se prenosi u Sahihi Muslimu, da je Vjerovjesnik, n eka je na Njeg Božji blagoslov, rekao: »Ko naputi nekog na dobro imaće nagradu koliko vrijedi to dobro. djelo kao i onaj koji djelo izvr ši«. U djelu Mešarikul-ešvak69) stoji ovo: »Dužnost se je boriti na strani svakog emira, bio on dobar ili griješan«. U djelu Serhus-sijeril·kebir70) se kaže, da je Vjerovjesnik, neka je na Njeg Božji blagoslov i mir, rekao: »Džihad je propisan od početka poslanstva, pa sve dok se i zadnja skupina mojih sljedbenika bude borila protiv Dedžala. Ne može ga spriječiti nasilje silnika, niti pravda pravednoga«. Iz istog djela je i ono što prenosi Enes od Vjerovjesnika, neka je na njeg blagoslov i mir, koji je rekao: »Borite se protiv krivovjeraca svojim imecima, životima i riječima«. Ovaj hadis prenosi Ebu Davud ed-Daremi. 65) Dedždžal će, po islamskom učenju, pojaviti se pred smak svijeta. On sebi prisvajati božanska svojstva i pokazivati neka nadnaravna čuda. Isa a. s., koji će ponovno doći na zemlju, boriće se protiv Dedždžala i pobijediti ga. Vid. H. Mehmed Handžić, llmul-kelam. Sarajevo, 1934., str. 64. 66) Kur-an, Nisa, 84. 67) Kur-an, Enfal, 65. 68) Kur-an, Saff, 10-11. 69) Mešari'ul-ešvak napisao je Muhjuddin Ahmed ibn Ibrahim en-Nehhas, umro 814-1411 . Djelo govori o prednostima borbe na Božijem putu. 70) Kao bilj. S.

će

239

U djelu Miškatul-mesabilz11) stoji: »Borba je dužnost i obaveza koja traje do sudnjeg dana«. U djelu Tatarhaniji12) od Ebu Hurejre se priopćuje : »Dženet ima stotinu stepeni (deredže), koje je Alah pripremio za borce na Božjem putu, a razdaljina između pojedinih stepeni je kolik razdaljina između nebesa i zemlje, pa kada molite, molite da vam Alah dadne dženet Firdevs, jer je on u sredini, a iznad njega je A~ur-rahmani/l) i odatle izviru rijeke dženetske.« U Mešariku74) se prenosi od Ebu Hurejre da je Alah zajamčio dženet onima koji se bore na Njegovom putu i izađu od kuće u borbu i širenje Božije istine, da će unići u dženet ili će ga vratiti njegovoj .k"Uć i sa plijenom i nagradom. U spomenutom djelu također stoji: »Ko upraši noge na Božjem putu zajamčen mu je dženet«, a u djelu Serhus-sijeril-kebir75) piše: »Ponutrica vjernika (muslim) koji j e zaprašio noge u borbi, neće biti pržena džehenemskom vatrom«. U istom djelu: »Ko zapraši noge svoje u borbi, njih neće dotaknuti džehenemska vatra«. U istom djelu se prenosi od Zejd ibni Halida, da je Božji Vjerovjesnik, rekao: »Ko opremi borca za borbu jednako j e kao da se i sam bo rio, a i onaj ko se brine o porodici bor ca j e kao da se i sam bori<<. U vjerodostojnosti slijedećeg hadisa (muttefekun 'alejhi) složni su svi muhadisi, a koji se nalazi u djelu Miškatul-mesab ih76) i kojeg prenosi Emame, koji kaže: »Cuo sam od Vjerovjesnika, neka je na njeg mir Božji, kada je rekao: »Ko se ne odazove na borbu ili na opremi borca za borbu, ili se ne pobrine za porodicu borca i ne p omogne joj. Alah će mu dati iznenadnu nesreću prije kijameta«. Iz spomenutog djela prenosimo i slij edeći hadis, kojeg priopćuje Alija, Ebud~Derda, Ebu Hurejre, Ebu Emame, Abdulah ibn Amr, Džab ir ibn Abdulah, Imran ibn Husajn, od Vjerovjesnika, neka je na Njeg Božji blagoslov i mir, da je on rekao: »Ko pošalje opskrbu za borbu na Božjem putu, a bivši taj kod svoje kuće, za svaki dirhem će imati nagradu kao da je dao sedam stotina hiljada d irhem a, zatim je Vjerovjesnik citirao kur'anski ajet: 'Alah višestruko uvećava kome hoće«P) Slijedeći hadis priopćuje lbni Madže, a prenosimo ga iz djela el·Miškat -<:h-.'8) od Ebu Hurejre: >>Ko hrani konja za borbu na Božijem putu, vjerujući Alaha i priznajući Njegova obećanja, njemu će se na mizanu, na Dan suđenj a mjeriti konjska sitost, n apajanje i konjski otpaci.« Iz djela el-Mešarik'9 ) prenosimo ovo: »Najbolja zarada je od borbe, zatim trgovina, pa poljodjelstvo i obrt«, a u djelu Multekal-ebhurB'l) stoji: »prednosti borbe su velike, a o čemu je Božiji posla71)

72) 73 )

ritelja.

Kao bilj. SO. Kao bilj. 7. Aršurrahman je, po islamskom učenju, prijestolje Milostivog stvo·

Kao bilj. 29. Kao bbilj. S. 76) Kao bilj. 50. n) Kur-an, Bekare, 261 . 71) Kao bilj. SO. 79) Kao bilj. 29. 80} Kao bilj. 24.

74) 75)

240

nik, neka je na Njeg Božiji blagoslov i mir, rekao: »Stajanje u borbenim redovima na Božijem putu je vrednije kod Alaha od šezdeset godina ibadetau. Ovaj hadis priopćuje Rakim. U Surunbulaninom djelu na Durer,81) prenosi se hadis od Ehu Emame, u kojem je Pejgamber rekao: »Namaz borca stacioniranog na položaju vrijedi kolik pet stotina namaza, a utrošak jednog dinara ili dirhema u svrhu borbe, vrednije je nego li sedam stotina dinara koji se troše u druge svrhe«, kako to stoji u Fethul-kadiru.n) U spomenutom djelu nalazi se i ovo: »Obnoć čuvati stražu u potrebe vrednije je od neobraveznih namaza«, kako je to navedeno i u Tatarhaniji.

času

N a p o m e n a: Kada bi jedna muslimanka bila zarobljena na Istoku, oni sa Zapada su dužni da je oslobod.e i izbave iz ropstva, kako stoji u Bezzaziji. U Siyeru se navodi predaja koja glasi: »Onog borca koji se bori protiv Vizantinaca dužnost je pomoći svima koji za njega čuju, pa makar on imao potrebna sredstva i konja. Od pomaganja njega nije dozvoljeno odustati osim sa valjanim razlogom. Ako pak, jedna žena na I stoku padne u robstvo, dužnost je onih na Zapadu da je spašavaju dok je ne izbave iz neprijateljske zemlje, jer je islamska zemlja jedinstveno mjesto sigurnosti.« N a p o m e n a: »Najbolja skupina su četiri druga (prijatelja), najbolja izvidnica je od četrdeset ljudi, a najbolja koja se sastoji od četiri hiljade vo}nika. Takvu vojsku ne može poraziti, ako su sloini, ni skupina od dvanaest hiljada«. Tako stoji u djelu Serhus-sijerilkebir.ll) Cetvrto poglavlje: O DU2NOSTI UPOTREBE RATNE OPREME; OBLACENJU UNI· FORME; O UDARANJU U BUBNJEVE U RATU; O VOJNOJ OBUCI; O VITESKIM VJESTINAMA I VARKAMA. U djelu Siradžul-muluk51 ) veli se: >>Poznato je da su ljudi o ratnoj taktici napisali brojna djela i u njima dali planove, a da zato nemogu saznati druge zemlje (narodi), jer svaki narod ima svoje planove i razne ratne vještine, taktiku, način borbe, prepade, navale, kako se susreće sa neprijateljem, o napredovanju, uzmicanju i drugim oblicima ratnih operacija, ali većina tih pravila su ista kod većine naroda pa ih pametan vojskovođa i sam predviđa i sprovodi. A sada da najprije počnemo sa onim šta j e od toga uzvišeni Alah u Kur~anu časnom spomenuo: 81)

Hasan ibn 'Ammar eš-Surrunbulali napisao je

među

ostalim i djelo

Gunjetu zevil-ahkam ve bugjetu duror il-lwkkam šerh Gurer i/-ahkam. Nije

jasno, je Ji naš autor mislio na ovo djelo. 82) Feth ul-kadir napisao je Kemaludin Muhamed ibn Abdulvahid es· -Sivasi, poznat pod imenom Ibn Humam, umro 861-1457. Ovo je zapravo komentar djelu El-Hidaje Burhanudina Alije ibn Ebu Bekra el-Marginanije, umro 593-1197. ll) kao bilj. 5. 84) Kao bilj. 34. 241

»I protiv njih pripremite koliko god možete snage i .konja. za bitku«.ss) Dakle, tu je sadržano naređenje da čovjek uloži snage i osta: lw, na primjer d a pnibav.i oiužja. koliko god je to u njegovoj moći; Nclco od pametnih ljudi je rekao: »Alah je nama prikazao ~n~anje u ratu riječima: »Ka da se sa kakvom četom sukobite, budite postojani (smjeli) i mnogo Alaha spominjite, da biste postigl-i što želite i pokoravajte se Alahu i Poslaniku Njegovu, i ne IPrepirite se da ne biste klon uli i bez borbenog duha ostali, i budi•t e izdržljiv>i, jer Alah je zaista na strani izdrživih«.86) Mevla (kadija) Katija Pruščak (EI-Akhlsari) u svom djelu »Uredba svijeta« (Usulul-hikem fi nizamil-'alem), u uvodu (Mukaddime) veJi :87) »Kada je Alah Uzvišeni odredio da - do određenog vremena opstoji svijet - s opstankom ljudskog roda, a to se vrši rasplodom, udruživanjem i uzajamnim radom - pokazala se potreba za jednw sistemom, kojim će se na najljepši način urediti ljudski poslovi za sva vrmena. Potom Božijim nadahnućem i Njegovom uputom pređašnji su učenjaci i stari mudraci svrstaH ljude u četiri s~upine(grupe), pa prvu od n jih sačinjavaju ljudi mača (seyf), drugu čine ljudi pera (kalem), treću poljodjels tva i četvrtu sačinjavaju obrtnici i trgovci, a nad svim tim skupinama dadoše upravu državi.

U prvu skupinu, od spome nuae četi·ri, spadaju: vladari, carevi i njihovi veziri kao i ostala voj ska. Ovima je dužnost da drže disciplinu u svim sk-upovima, da pravedno i dobrim upravljanjem sve štite~ to onako kako im to preporuče učeni i mudri ljudi, zatim da se bore i suzbijaju neprijatelja i vrše sve poslove koji spadaju u dužnost zapovjednika a o čemu ćemo, ako Bog da, i kasnije govoriti. Drugu skupinu sačinjavaju učenj aci, mudraci i ostali dobri ljudi, slabi (nejaki), na koje spada dužnos t da ču vaju Alahove zapovijedi i zabrane, da paze da li se postupa po Kur'anu i Sunetu, da šeriatske propise svima izlažu i dostavljaju, da sve skupine podučavaju u vjeri, da upućuju svijet na ibadet, lijepo obhođenje, da mole za dobro svih, a posebno da im vladar bude isp ravan - na pravom putu. U treću skupinu se ubrajaju težaci, poznat i u naše doba kao raja. Njihova obaveza je da svojim tr udom i zalaganjem sve spomenute skupine opskrbljuju svojim proizvodima, a to će činiti obradom zemlje, održavanjem vrtlarstva, uzgojem stoke, zasađivanj em vo čnjaka i drugim proizvodima. Poslovi ove skup ine su najodabraniji poslije skupine učenjaka i borbe za vjeru. U četvnu skupinu spadaju zanatlije i trgovci. Za natlije su dužni da svojim proizvodima snabdijevati društvo, a trgovci da nabavljaju potrebnu robu i da je prodaju. SS) M)

Kur'an, Enfal, 60. Kur'an, Enfal. 45-46.

87J Usu! ul·hikem fi nizam il-'alem Hasana Kafije Pruščaka, umro 1025 -1616. preveden je turski, srpskohrvatski, francuski, njemački i madžarski jezik. Na turski ga je preveo sam autor i sam mu napisao i komentar. Na srpskohrvatski ga je preveo Dr Safvet beg Bašagić i štampao u Glasniku Zemaljskog muzeja u Saraajevu 1919. godine, a kasnije i posebno. 242

· · · Osobe koje ne spadaju ni u jednu od ove četiri skupine treba prisiliti da se uključe u jednu od njih. Neki filozofi smatraju da onog ko nije uključen ni u jednu od ovih skupina, treba ubiti; kako ne bi kao takav bio na teret društvu. Svaka od spomenutih skupina treba da je ustrajna i stalna u svojim određenim poslovima, kako bi se na taj način održavao red u državi, a inače se događa obratno pri svakom propustu. Iz ovoga slijedi da ne treba prisiljavati ni jednu skupinu da radi poslove druge sku· pine, . jer. to izaziva nered i pometnju, kao što se dogodilo u ovom vijeku kada su prisiljavani raja i zanatlije da idu u vojsku pošto su vojnici zanemarili svoje dužnosti i obaveze. Takvo prisiljavanje je počelo 1001. h. godine (1592. g. po n. e.), a to traje i danas Dokle god se sultan pridržava starih odredaba, kako ih to šeriat propisuje, država će napredovati u poretku, društvo u disciplini, a i uprava u snazi i moći. Kada se pak napuste takve lijepe ustanove i prestane štititi taj odabrani pravac nastupiće na svim stranama nered i slabost. U takvim slučajevima se događa da i vlast pređe na drugoga. Bož.e, sačuvaj, islamske pokrajine od nereda i očuvaj osmansku drža· vu od prelaza vlasti na druge i uslišaj o Ti, Bože, Svemogući! « Hasan Kafija Pruščak (El-Akhisari) na drugom mjestu kaže: >>Alah je rekao: 'Budite oprezni!'; 'Neka budu oprezni i drže oružje'.88) Opreznost - čuvanj e - je sve ono što ratniku treba za borbu kao: štit, pancir i slično ,a oružje je poznato, pa prihvatiti ga stroga Je dužnost i nije dopušteno neupotrijebiit ga u borbi. Međutim, u ovo vrijeme i opreznost i oružje se zanemaruju i ne pridaje im se potrebna važnost. Zato se i umnožilo dezerterstvo iz bojnih redova, a naročito u ·našim krajevima. Tome je svakako uzrok nemarnost vojnih zapovjednika. Vojnim starješinama je dužnost da lično pregledaju svoju vojsku, da vode brigu koliko imaju vojnika na broju i u tome se ne smiju oslanjati na druge. Takav je bio običaj prijašnjih zapovjednika. Pripovij etka: Aleksandar Veliki je lično vršio smotru svoje vojske, pa j e jednom pred njega došao jedan konjanik na topalastom· konju, na što Aleksandar naredi da se ovaj odstrani. Na to se konjanik nasmija, a taj smij eh se učinio suviše neumjesnim u ovoj prilici, pa ga · Aleksandar upita zašto se smije, a konjanik odgovori: »Cudim se tebi, jer pod tobom je konj za bježanje, a podamnom . jahalica ustrajnosti, pa zašto me odstranjuješ. Ovakav odgovor iznenadi vladara pa konjanika ostavi u vojsci. Još jedna pripovijetka: 'Amr ibn Lejs89) je vršeći smotru svoje vojske opazio čovjeka na mršavu konju, pa mu reče: »Neka su prokleti oni što od države dobiveni novac troše na gojenje butina svojih žena! « Na ovo će konjanik emiru: »O emire! Kada bi ti vidio butine moje žene osvjedočio bi se da su mršavije od butina ovog moga konja. To se svidje emiru i smijući se naredi da mu se dadne novca i tom · pri88) Kur'an, Nisa, 102.

i43

likom reče ratniku: »Uzmi taj novac pa ugoji butine i tvoga konja i tvoje žene.« Ukratko: Kontrolisanjem vojske, opreznost, vježba _u rukovanju oružjem, njegovoj upotrebi u borbi, oslonci su za uspješnu ~?rbu. Ovome svemu treba posvetiti najveću pažnju, a osobito u ovo vnJeme. Sve ono čemu smo svjedoci u naše vrijeme o noći neprijatelja prouzrokovano je napuštanjem ove stroge dužnosti - džihada i zaJaganja. Već od nazad pedeset godina mi u ovim našim krajevima iskusili smo da naši neprijatelji u ratu kada god su pronašli kakvo novo oružje uvijek su nas pobjeđivali, a kada god smo mi opet učinili slično tome mi smo odnosili pobjedu Božjom pomoći i snagom islama. Međutim, u ova današnja vremena su neprijatelji noćniji upotrebom novih vrsta oružja, a i nebrigom naše vojske da uzme takvo oružje i da ga i~koristi, nego se zadovoljavaju sa upotrebom zastarjelih vrsta oružja, pa su zapali u ono u što su zapali; neka ih Alah naputi na pravi put i neka ih pomogne! Lukman90), neka je Alah sa njim zadovoljan, je rekao: nNaoružavaj (pripremaj) se za teške dane, a onaj ko nije sposoban uhvatiti se u koštac sa poteš koćama, ne može se n i nadati uspjehu«. Zatim je potrebno vojsku stalno podsticati na borbu. O tome i Svevišnji Alah kaže: »Ako vas bude stotinu izdržljivih, pobijediće dvije stotine, a ako vas bude hiljadu, pobij ediće, Allahovom voljom, dvije hiljade. A Allah je uz one koji su izdržljivi«.91) Allahov Vjerovjesnik je rekao: nNe priželjkujte sukob sa neprijateljem i molite Allaha za mir i zdravlje, a ako se pak sukobite sa neprijateljem budite postojani i strpljivi i znajte da je dženet pod sjenom vaših mačeva«. Alija, neka je Allah sa njim zadovoljan, kaže: •Strpljivost (izdržljivost) donosi pobjedu«. Rečeno je da, kao što god magnet privlači željezo tako i strpljivost donosi pobjedu; strpljivost nošenja oklopa donosi užitak oblačenja nove odjeće nakon toga. Rečeno je nekom od članova Beni Muleheb porodice92) : »Cime ste postigli pobjedu«, pa je odgovoreno: »Sa jednim časom strpljivosti«, a kazano je i ovo: »Strpljivost je stepenica na ljestvama uspona prema radosti, strpljivost je ključ radosti i spasa«. Jedni vele da su voj skovođi potrebna i svojstva i osobine nekih životinja: junaštvo pijevca, srčanost lava, navala svinje, lukavost lisice, strpljivost ranjena psa, obazrivost ždrala, opreznost gavrana i žestina vuka. Kaže se da je spas u ustrajnosti, a smrt u bijesu, junaštvo je strpljenje jednog časa. 19) Neidentifilrovana ličnost. ~>. Lo~man ili ~';!_kman. Dobar čoyjek, čovjek kome je data mudrost. JeroviJesmk bez miS~Je poslanstva. V1d. ~ur-an Casni. Zagreb, 1969., str.

.

y

546. O Lokmanu govon 31. sure Kur-ana, koJe nosi njegovo ime. 91) Kur'an, Enfal, 66. 92) Benu Mulehheb, pleme .. .

Afrasijab93) je rekao: ,.Junak je simpatičan čak i neprijatelju, a kukavica je mrzak i svojoj majci«. Svemu ovome smo mi svjedoci a što se događa na granicama Evropske Turske (Diyari Rum), a poglavito u našim krajevima, jer uistinu neki neprijateljski ratnici kada se osvjedoče u junaštvo naših boraca, zavole ih i tada mnogo hvale, šalju im poklone, a kada osjete kukavičluk kod nekih mrze ih i ismijavaju, pa im nekada pošalju i što od ženske opreme (pregaču, preslicu i slično) . Mudro je rečeno: >>Ne potcjenjuj neprijatelja, jer ako ga pobijediš nećeš se proslaviti, a ako ga ne pobijediš, nećeš se moći ispričati.« Zatim je potrebno vojnom zapovjedniku da upućuje borce jedne na druge. Pisao je Ebu Bekr, neka je Alah sa njim zadovoljan, Halidu, sinu Velidovu, vojskovođi, neka je sa njim Božje zadovoljstvo, kada je ovaj izašao u borbu protiv odmetnika od islama (ehli ridde), između ostalog i ovo: »Znaj, da imaju oči s Alahove strane, koje te nadziru (prate), paze te i vide te. Kada se sretneš sa neprijateljem nemoj prezati od smrti, pa ćeš biti spašen.« Baruni Rešid94) je oporučio Abdulmeliku, sinu Salihovu, zapovjedniku vojske, ovo: »Ti si Božji trgovac, pa budi razborit, pa ako možeš steći, upusti se u posao (borbu), a ako ne, onda čuvaj glavnicu (vojsku), ne traži pljačke, pa će ti biti sve dobro.« • Kada vladar bude prisiljen unići u borbu neka ne ide naprijed, nego neka stoji pod zastavom, okružen oružjem i pratnjom i neka stalno mijenja odjeću, pa ako pobijedi neprijatelja neka im ne ostavlja na životu prvake njihove, jer mržnja neće izaći iz njihovih srca. O tome svemu smo se uvjerili ovih vremena od stra.."le zapovjednika slijedećih vilajeta: Bogdana 95), Kara Eflaka i Erdelja, u kojima, Alah ih ponizio, tinja mržnja od nazad pedeset i više godina, pa kada su osjetili našu nebudnost i slabost, iskoristili su priliku i učinili šta su želili učiniti. Tako mi života ako se ostave i dalje, po staroj navici će učiniti ono što namjeravaju. Bože, daj nam da budemo ustrajni i strpljivi i pomozi nam da pobijedimo neprijatelja. Natjecanje sa konjima, devama, natjecanje trčanjem ljudi i gađanje (streljaštvo) dozvoljeni su, jer je Poslanik, neka je sa Njim blagoslov i mir Božiji, dozvolio Selma ibn Akve'u da se natječe. Natjecali su se i ashabi i to trčanjem na konjima, devama, trkom ljudi-ratnika. Ratnicima je potrebno vježbanje koje se postiže natjecanjem. U djelu el-Feraid 'allel-kenz96) stoji: »Dozvoljeno je natjecanje gađanjem strijelama, trka konjima, magarcima, katurama, s devama i trča nje pješaka«. U Multekal-ebhur'll) stoji da je Božiji Poslanik, neka je 93)

•

94)

Afrasijab, turski vladar, glasoviti junak iz Firdusijeve $ahn~me. Harun ur-Rešid, halifa iz dinastije Abasovića. Bio na položaJU ha-

hfe 786-809. 95) Bogdan - Moldavija, Kara Eflak-Vlaška. Vid. Evlija Celebi, Putopis. Sarajevo, 1967., str. 142. 96) El-Feraid fi hall il-mesail vel-kavaid Mevla Mustafe ibn Bali, poznatog pod imenom Bali zade, umro 1069-1658. 97) Kao bilj. 24. 245

mir sa njim, rekao: »Nema takmičenja u drugom osim devama, gađa njem strijelama i trka sa konjima«. U drugoj predaji se veli: »Božiji Vjerovjesnik se natjecao sa Ebu Bekrom i Omerom, neka je Alah sa njima zadovoljan, pa je Vjerovjesnik u tom n atjecanju odnio pobjedu, a natjecanje je potrebno kod borbe pri navali, uzmicanju i ostalim ratnim vještinama, pa je podučavanje u natjecanju pohvalno, a u svrhu da se udovolji obavezi borbe, koja je stroga dužnost «. Kaže se da je Vjerovjesnik, neka je mir sa njim, rekao: »Meleki ne prisustvuju, nikal-vim igrama osim pri streljaštvu i natjecanju«. U djelu Medime'ul-enhur 'alel-multekal-ebhur98) navodi se da je Vjerovjesnik, neka je mir sa njim, rekao: »Podučite svoju djecu plivanju i jahanju i naređujte im umješnost prema sklonostima. U djelu S erhus-Siyer el-kebir99) : »Dopušteno je utrkivanje sa konjima, katurama, devama, magarcima i gađanje strijelama, j er su to sve vještine potrebne za borbu i odazivanje ovoj obavezi«. U djelu S erlwl-eblzur libnil-Melik 100) stoji: »Dozvoljeno je netanje u trci sa konjima, devama, lj udstvu trčanjem, gađanju strijelama, da bi se zadO\·oljile ratne potrebe.« U djelu Durrul-muhtar -m- 101) od Ukbe ibn Amira prenosi se ovaj hadis: »Ko savlada streljaštvo, pa ga zapusti, ne pripada nama.« U Mešariku 102j stoji ovo: »Nema štete udarati u bubnjeve u boju, pa kada bi neko iznajmio one koji će uda rati u bubnjeve u svrhu borbe, dozvoljeno je, a inače u svrhu zabave nije dozvoljeno<<. U djelu Hulasatul-fetava103): >>Nema štete razviti zastave da bi se raspoznavala islamska m jska kao što nema štete ni udaranje u bubnjeve u boju da bi se SYijet okupio i pripremio za borbu«. U djelu Feraid 'alel-kenz1CH) piše: »Dozyoljeno je da bude bijele ili crne boje.<< U djelu Multekal-ebhw·105) prenosi se, da je Vjerovjesnik, neka je sa njim mir, obukao u vrijeme osvojenja Me ke crno džube i crni turban, a nema štete obući i plavu odjeću<< . U djelu Eš-šir'a106) piše 0\·o: •Nema štete obući i zelenu odjeću, jer je to sunnet (tradicija) PejgamberoV«. U djelu Medž.me'ul en hur 'alel-Multekal ebhw·101) s toji : "Nema štete ubući turbane, jer se prenosi d a je Vjerovjesnik imao više turbana koje bi nosio u borbu, ka ko to stoji i u djelu ez-Za98) 99 )

Kao bil j. 26. Kao bilj. S. 100 ) Abdullatif i_bn A_bdul-Aziz ibn Eminuddin Ibn Mernek (Ibn Firište), u~o 797- 1395:, nap1sao Je komentar djelu Medžme'al bahrein od Muzaferudma Ahmeda 1bn Alije es-Sa'atije, umro 694-1294., a ne djelu M edžme'al enhur. 101) Kao bilj . 32. 102) Kao bilj. 29. 10l ) Kao bilj. 33. 104) Kao bilj. 96. 1r;;) Kao bilj. 24. 1 06) Sir'at ul-islam napisao je Muhamed ibn Ebu Bekr Imam zađe umro573-l 177. 1rn)

246

Kao bilj. 26.

'

hirec.l08) Iz djela Feraid109) prenosimo: »Božiji Vjerovjesnik, neka je na Njeg Božiji blagoslov i mir, rekao je: 'Rat je varka'.« Djelo Serhus·siyer-el-kebir110), donosi slijedeći tekst: •Dozvoljena je varka da bi se izbjegla neugodnost ili da se spriječi neželjeno.« U djelu Sirretul-fetava111) se prenosi iz djela Muhtesarul-muhitlU) da je u varki velika korist. U djelu Et-Tergibu vet-terhiblll), prenosi se hadis, kojeg priopćuje Seh!, neka je Alah sa njim zadovoljan, a koji glasi: »U dva slučaja otvore se nebesa i rijetko kada da u tim momentima bude odbijena dova onih koji dovu čine, a to su časovi pozivanja na namaz i stajanje u bojnim redovima na Božijem putu«. Upozorenje: Postavlja se pitanje da li je rvanje novotarija u vjeri (bid'atun) i da li se mladima može dozvoliti rvanje, jer o tome ima tragova i u tradiciji (eser), ali se mora paziti: ako se rvanjem želi zabavljanje onda je to pokuđeno (mekruh) i treba ga spriječiti, ali ako se želi jačanje organizma u svrhu borbe sa .neprijateljem, tada je rvanje dozvoljeno, i za to će se dobiit nagrada. Isti je slučaj sa konzumiranjem pića »muselles« (u kojeg dvije trećine opojnosti izlape): ako se sa njim želi užitak, zabranjeno je, međutim, ako se konzumira u borbi s ciljem dobijanja veće snage i kuraži, u tom slučaju je dozvoljeno. Tako stoji u djelu Dževahiru el-fetava.114) Važna napomena: (tenbihi 'azim): »Alah vam zapovijeda, da odgovorne dužnosti povjeravate onima koji su ih dostojni«115), a Pejgam· ber, neka je mir sa Njim, rekao je: »Ko izvjesni posao povjeri nekom čovjeku, a među njegovim podređenim se bude nalazio drugi čovjek, koji je preči za taj posao i sposobniji od spomenutog, taj je iznevjerio Alaha, Njegova Vjerovjesnika kao i islamsku zajednicu (džema'atulmuslimin). Ovo stoji napisano u djelu Durer. 116) Korisna napomena: -m- »Ko u islamu uspostavi kakav lijep običaj za njeg će dobiit nagradu, a i nagradu onih koji se budu pridržavali tog lijepog običaja iza njega, a ni ovima se neće nagrada umanjiti. Tako isto ko u islamu uspostavi kakav ružan običaj (suneten sejjieten) njemu pripada grijeh, a i grijesi svih onih koji taj ružni običaj poslije 108) Ez-Zehiret ul-fetava ili Ez-Zehiret ul-burhanijje Burhanudina Mah· muda ibn Ahmeda ibn Abdullaziza ibn Omera ibn Maze el-Buhari, umro 616-1218. 109) Kao bilj. 96. liO) Kao bilj. S. 111) Sirret ul-fetava sastavio Sadik Muhamed ibn Ali es.Silizi. 112) Muhtesar ul-muhit ili El-Muhit ul-burhani napisao je Burhanudin Mahmud el-Hanefi, umro 616-1218. 113) Et-Tergib vet-terhib, sabrao i napisao hafiz Ebu Muhamed Abdul· -'azim el- Munziri, umro 656-1258. 114) Dževahir ul-fetava Ebu Bekra Muhameda ibn Mefahira ibn Abdur· rešida el-Kermanije. liS) Kur-an, Nisa, 58. 116) Durer ul-hukkam fi šerh-i Gurer il-altkam. I osnovno djelo i njegov komentar napisao je Muhamed ibn Feramllz ibn AlJi Munla Husrev, umro 885-1480.

247

njega budu ~i, a ni grijesi nikome neće biti umanjeni.« Ovo pre-. nosimo iz djela el-Mešarik.l 11) Obzirom da je ovo poglavlje najvažnije to smo o njemu više govorili, a zatim nalazimo za shodno da sada objasnimo šta dovodi i kako se postiže pobjeda, kada se može nadati Alahovoj pomoći, kao i razlozima koji vode pqrazu, neka nas Alah sačuva od poraza. U djelu Usulul-hikem 11B) se kaže: »Glavni s tub pobjede je ispravnost (es-salah) i pobožnost u vojsci. Alah kaže: 'Alah je zaista na strani onih koji se Alaha boje i grijeha se klone i koji dobra djela čine' 119); 'Pomozite sebi strpljenjem i molitvom'. 120) Bez sumnje j e jasno da pobjeda dolazi s Alahovom pomoći, a te pomoći nema ako Alah nije zadovoljan sa zajednicom, pa je zato veoma važno da sultan i njegovi Yeziri naređuju svojim vojnicima bogobojaznost i ispravnost i da ih sprečavaju od grijeha (fisk) i ružnih djela i da ih odvraćaju od štetnih novotarija i griješnih postupaka. Sve će ovo biti lako pos tići sa lijepim postupkom (bi husnis-siyase) i disciplinom, zatim obazrivim postupkom sa odabranim i odvraćanjem od loših i nevaljalih osoba. Za uspješnu pobjedu je nadalje potrebna dova od strane učenih, šejhova, zatim od slabih i nemoćnih (siromašnih) i njihova želja za pobjedom, jer je Vjero\'jesnik, neka je mir sa njim, rekao: »Sudbinu ne može izmijeniti ništa osim do,·a, a život se može produžiti samo dobročinstvom (dobrim djelima)«. Vjerovjesnik, neka je mir sa njim, veli i ovo: »Vi ćete biti pomognuti od strane slabih između vas, pa je zato potrebno ovoj s1.-upini obratiit pažnju sa dobročinstvom i zadovoljavanjem njihovih potreba, da bi tako njihova srca bila uz vas, pa da vam oni kao takvi do\u čine iskreno i sa najboljim namjerama, a u tome je opet velika dobit i korist kako za one odabrane (lil-havassi) tako i općenito za narod (vel-'ammi). Isto tako je potrebno kloniti se svega onoga što bi uznemirivalo slabe, pa bi oni na takav način se odbili od vas i ne bi Yam želili dobro, a u takvom lošem postupku j e velika š te ta, općenito . U naše doba, međutim, kod većine ljudi se opaža samo pohlepa, uznemirivanje, omalovažavanje (dobrih ljudi) osobito od strane rukovodilaca (et-taifetul-hassa), neka ih Alah okrene na pravi put. Zatim je između uzroka koji vode pobjedi i odlučnost sultana i njegova volja da vojsku disciplinira i da joj pruži obećanj e da će biti nagrađeni nakon pobjede i da ta obećanj a ispunjava, a da zaprijeti kaznom ako vojska bude uzmicala iz bojnih redova, a upravo je u rumskim stranama (hududir-rum) uobičajeno da se bježi iz okršaja sa neprijateljem, a to naročito kod nas. Zato je potrebna čvrs ta odluka da se bježanje suzbije, osim ako povlačenje i uzmicanje nisu u općem interesu, jer se kaže: »Uzmicanje i povlačenje je nekada bolje od postojanosti i strpljenja, ako za takvu postojanost nije vrij eme, jer je rečeno: »Pobjeći na vrijeme je bolje nego li ustrajati u nevrijeme« . 111) Kao bilj. 29.

248

lli)

Kao bilj. 87.

m) llli)

Kur'an, Nahl, 128: Kur'an, Bekare, 45.

Amr ibn el-'AsU1) jednom prilikom reče Muaviji, neka je Alah sa _njiJ!!a zadovoljan: »Nekada te vidim ustrajnim kako napreduješ, pa zaključim da si hrabar, a katkada uzmičeš, pa pomislim· da si ku" kavica«, na što mu Muavija u stihu odgovori: »Junak sam gdje god mi se zgoda pokaže, A strašivica, gdje junaštvo ne pomaže« (Prepjev Bašagića) . Zatim je od povoda pobjede da vojska bude odlučna za borbu u svrhu veličanja (li-i'zazi) Božije vjere i Njegove riječi, a da joj od borbe ne bude svrha imetak i položaj. Božiji Vjerovjesnik, neka je blagoslov i mir sa njim, kaže: »Alah se obavezao (hakkun alel-lahi) da će biti na pomoći trima skupinama: borcima na Božijem putu, onima koji stupaju u brak da bi sačuvali čednost i koji piše da bi podmirio dugovanje.« Jedan od uzroka pobjede je i podložnost vojske zapovjednicim~. da se međusobno slažu i žive u ljubavi i bratstvu, zatim u sprečavanju razdora i neprijateljstva, a ovo je jedno od veoma važnih pitanja i upravo u naše vrijeme to je izgubljeno (napušteno), pa se javlja svađa i licemjerstvo. Zato je neophodno raditi na razvijanju sloge. Nakon što se bude pazilo na sve spomenute napomene koje vode pobjedi, potrebno je i nužno imati čvrsto vjerovanje i pouzdanost u Uzvišenog Alaha, vladara, koji obilno nagrađuje, zatim osloniti . se i pouzdavati u zagovorništvo Vjerovjesnika, neka je mir sa njim i vjerovanje u njegove mudžize, a on napućuje na dobro. A sada da vidimo šta doprinosi porazu i pobjedi neprijatelja nad muslimanima. Prije svega je tome uzrok neizvršavanje dužnosti i obaveza, kako to možemo jasno vidjeti i iz hadisa, a tu je osnovno nepokornost i odmetništvo od vojske. Alah Uzvišeni je objavio nekim pejgamberima ovo: »Kada Mi griješi onaj ko je Mene spoznao, ja ću mu nametnuti onoga ko Mene ne poznaje«. Božiji Vjerovjesnik, neka je mir sa Njim, je rekao: »Nema pobjede uz razvratan život«, a to je i logično, jer razvrat, ružna djela i nasilje su izdaja vjere, a izdajnik je strašiv, pa strašiv čovjek ne može postići pobjedu, nego će biti poražen. Od nazad tri godine pojavilo se u evropskoj Turskoj (diyari Rum) nasilje i razvrat u muslimanskoj vojsci, pa mnogi pojedinci po gradovima vrše napadaj na čast muslimana (a'radil-muslimin), otimaj ući im imovinu, napadaju na žene, djecu, uništavaj u hranu raje, uznemiruju sirotinju i nemoćne, a to osobito čine odabrani (et-taifetul-hassa), pa je zato Alah i napustio neprijatelja na granice naših krajeva, koji su silno navalili i mnoge utvrde osvojili, a iz čega se može crpiti pouka, pa učiniše šta su učinili. A sve to se dogodilo u islamskoj vojsci zbog napuštanja discipline i pravilne politike, zatim zbog ·neizvršavanja dužnosti. Tako mi života većina tih propusta su nastali usljed pohlepe za imetkom, ne pazeći da li je nešto dozvoljeno (ha lal) ili zabranjeno (haram). Neka Uzvišeni Allah probudi srca zapovjednika i vezira i neka ih spasi od takvog stanja, a On je Moćan i Ve~ik l 121)

Savremenik vjerovijesnika Muhameda i istaknuti vojskovođa. 249

Među uzroke poraza spada i neiskori~tavanje datih prilika, zatim oholost, omalovažavanje neprijatelja, pa je zbog svega toga potrebno pokajanje (tevbe) i vraćanje Uzvišenom Alahu, uz dovu (molbu) da nas probudi iz nemarnosti, zablude i da tek onda možemo išče kivati postizanje cilja. O Bože, koji izmjenjuješ stanja, naše stanje popravi na ljepše!

Peto poglavlje: O NASILNICIMA (ODMETNICIMA), NJIHOVIM (JATACIMA) I POSTUPKU PREMA OVIM.

POMOćNICIMA

U djelu Medžme'u Burltanud-din 121) stoji ovo: »Islamski učenjaci su složni u tome da je muslimanskom vladaru dopušteno da povede borbu protiv onih ljudi koji zalutaju i počnu vjeru tumačiti na osnovu d\·osmislenih tekstova, jer je Alah rekao: »Borite se protiv one skupme koja je učinila nasilje sve dok se Alahovim propisima ne priklonicUl), a kada se priklone treba ih pustiti na miru. U djelu Feraid 'alel-kenz11*) veli Zejle'i ovim povodom: »Borba proth· tahih je kao i borba protiv neprijatelja u ratu«. U djelu En-Nesefiye 125) nalazi se ovo: »Islam uvjetuje da se bude milostiv prema muslimanima i da te raduje ono š to i njih raduje, ali prema otpadnicima (nasilnicima) treba obratno od tog da se postupi'. U djelu Tatarhaniyellb) kaže se: Pitanje protjerivanja je stvar odluke najvišeg državnog tijela a nije na volju mase, a taj čin je dopušten u svim vrstama prekršaja. Ovo mišljenje se pripisuje imamu Aliji, što se navodi u Kafiyi111), kao npr. slučaj novatora, j er se smatra da mu je cilj širenje smutnje iako mu se ne sudi za nevjerstvo, kao što stoji u Et-Temhidu od Kuhstanija128). U fetvi en-Nesefija o pitanju ubistva pomoćnika ubice i bunitelja rečeno je: Takve je dozvoljeno ubiti i za njihovo ubistvo slij edi Božija nagrada. Ako uslijedi prigovor: Kako će imati nagradu (sevab) onaj koji ubije muslimane, velim: Jedan od uslova islama je pažnja prema Božijim stvorenjima, radovati se njihovoj radosti i saosj ećati u njihovoj žalosti, a što se tiče ovih, njihov postupak je potpuno suprotan tome. Ako se kaže: Ubijeni su u vrijeme njihovog kajanja, odgovor se za to nalazi u riječima Uzvišenog Boga: »A kad bi i bili povraćeni opet bi nastavili da rade ono što im je bilo zabranj eno.« (El-En'am, 28.) Tako stoji u Džami'ul-fetava.129) W) Neidentifikovano djelo.

UlJ Kur'an, Hudžurat, 9. Kao bilj. 96.

IlA) 125)

Fetava en-Nesefijje od Nedžludin Omera ibn Muhameda en-Nasefi,

umro 537-1142. 12.6) Kao bilj. 7.

127) El-Kafi Serh el-Vafi. Napisao Ebul-Berekat Aabdulah ibn Ahmed ibn Mahmud Hafizudin en-Nesefi, umro 710/1310. ua) Pod naslovom Et-Temhid, Katib Celebi navodi više djela. Nemamo na koje se autor poziva. 1 ~) Džamiu/ fetava od Sejh Krk Emre el-Humejdije, umro 880/1475.

250

l

Napomena: »Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni.• (Er-Ra'd, ll.) Sesto poglavlje:

O NOVCANOJ GLOBI -

KONFISKACIJI.

Alah je rekao: »I borite se radi Alaha, onako kako sc treba boriti«130), što znači borite se na Alahovom putu potpunom borbom, a to će reći: borite se životima, imecima, kako to stoji u djelu Serhus-siyer-el-kebir.U1) Nije dozvoljeno konfiskovati imetak dobijen od plijena. Udjelu Multekal-ebhur132) stoji ovo: »Nema grijeha da imam (zapovjednik) uzme od muslimana nešto imetka, kojeg će podijeliti ratnicima da bi ovi suzbili neprijatelja, kako bi oni mogli sebi nabaviti hranu i ratnu opremu, a to je dozvoljeno u slučaj u kada vojsci nije dostatno ono što dobiju od dr:lave (beytul-mal), pa se konfiskuje za nevolju da bi se na taj način manjom štetom (konfiskovanjem) suzbila veća šteta (neprijatelj). Istina je da je Pejgamber, neka je mir sa njim, uzeo pancire (oklope) od Safvana, a bez njegova pristanka, a i Omer je, neka je Allah s njim zadovoljan, uzeo konja od jednog neborca i predao ga ratniku. U Serhul-medžme' djelu od Ibni Melikalll), prenosi se hadis od Abdulah ibn Omera, koji kaže, da je Vjerovjesnik, neka je na Njeg Božiji blagoslov i mir, rekao: »Ratniku pripada nagrada, a i onome ko je konfiskovao pripada njegova i ratnikova nagrada«. Ovaj hadis priopćuj e Ebu Davud, a nalazi se u djelu Miškatul-mesabih. 134) Zaključak:

O BLAGOSTI, PRASTANJU, MILOSTI.

Alah kaže: >>Zato ti velikodušno oprosti«-135) U djelu Siradiul-muluk1:J6) se kaže da se pod izrazom »Velikodušno praštanje« smatra (misli) zadovoljstvo s nečim bez korenja onoga ko je pogriješio, a kaže se i to da znači zadovoljiti se bez da onaj ko je pogriješio i ne nasluti ukor niti da ti zahvaljuje na oprostu. Erdešir Babek kažel37): »Ne poteži sablj u na onog ko se ogriješio, ako je dovoljno da ga izbatinaŠ«. Tako stoji u djelu Usulul-hikem. 138) 130) Kur'an, Hadž, 78. lli) Kao bilj. S. llZJ Kao bilj. 24. Ill) Kao bilj. 100. IJ.I) Kao bilj. SO. llS) Kur'an, Hidžr, 85. ll6J Kao bilj. 34. . . . 137) Osnivač nove perzijske države, oko 227. godme nove ere 1 prvak dinastije Sasanovića (Sasanida). as) Kao bilj. 87. 139)' Kao bilj. SO. 251

' Enes prenosi hadis i kaže da je Vjerovjesnik - rekao: »Obradujte, a ne otežavajte, smirujte, a ne odbijajte«. U djelu Miškalal-mesabihll9) -k- nalazi s·e hadis: »Alah voli blagost u svim stvarima (djelima-postupcima)«. U djelu El-Mešarik 140) -h- Ebu Hurejre prenosi slijedeći )ladis: 'Alah neće biit milostiv prema onome ko nije prema ljudima (svijetu) milostiv.« Rekao je Ahnef'41): »Smatram da najveću pomoć od svijeta imam zbog blagosti«, istinu je rekao Allnef, jer onome ko je blage naravi svijet pomaže. Priopćuje se hadis od Enesa, kada je on pitao Pejgambera: »Ko je najodabraniji među ljudima?, kojom prilikom mu je Pejgamber odgovorio: »Onaj ko je najljepše naravi.« Muavija je rekao: »Najpreče j e da prašta onaj ko je u mogućnosti da se osveti, a najluđi među svijetom je onaj ko tlači nižeg od sebe«. Tako stoji u djelu Siradžul-muluk -k-.t•l)

·

Ebu Hurejre kaže : »Lijepa

riječ

je sadaka (milostinja), a u djelu priopćuje Enes: »Svaku s tvar će ukrasiti blag postupak, a grubost će svaku stvar učiniti ružnom<< . Iz citiranog djela -k- Ibni Omer priopćuje ovaj hadis: »Svi ste čuvari svojih stada i svak je odgovoran za svoje stado.<< -h-. El-Mešarik 143) prenosi se hadis, kojeg

Ibn Omer prenosi ovaj hadis: »Onaj ko pomogne svoga brata u nevolji i Alah će njega pomoći<<. Ovo iz spom enutog djela. Alah kaže: »Onaj ko se bude za dobro zalagao - biće i njemu udio u nagradi, a onaj ko se bude za zlo zauzimao - biće i njemu udio u kazni, a Alah nad svim bdije.<< 144)

»Kada budete pozdravljeni pozdravom, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite, jer će Alah za sve obračun tražiti<< .145) Neka je hvala Alahu! K r a j! »Prepisano iz autografa (aslun-nusha)<< .146) Preveo sa arapskog: Mehmed Mujezinović

Kao bilj. 29. Ahnef ibn ul-Kajs, 687. godine. 1 ~) Kao bilj. 34. 141) Kao bilj. 29. 144) Kur'an, Nisa 85. 145) Kur'an, Nisa 86. 140) 141)

vojskovođa četvrtog

halife Alije. Umro poslije

146 ). Pr~~a ~voj napo~t;ni, koju J?repisivač donosi na kraju svoga prepi· sa, kao 1 bil]ešct n~ margtm pryog. lista ru~opisa.. slijedi da je Hasan, sin ~~medov, a učenik Mustafa S1dkt ef., SVOJ prepts ove medžmue napravio u piščeva autoografa.

252

ID2:AZETNAMA (SVJEDODžBA)*)

Mustafa Sidki

Sarajlića

(el-Mostarl)

U ime Allaha Milostivog Samilosnog! Hvala Onome koji nas je uputio da spoznamo pravu vjeru i Koji nas je učinio članovima zajednice koja prihvata i slijedi pravu vjeru, Koji je dao i povezao u čvrstu cjelinu odredbe šerijata, Koji je preporučio nauku kao nasljedstvo Božijih poslanika i vjerovjesnika i učenjake i učinio simbolima Svoga dobročinstva. I neka je blagoslov na Poslanika Njegova koji je oporučio [straživanje i znanost, bogobojaznost i predanost. Neka je blagoslov i na one koji su dospjeli do Istine, koji se Njega boje iskrenom i pravom bogobojažnošću i koji su prenijeli Istinu do onih koji ih slijede prema uputama njihovim. I, iza ovog, kaže siromah, kome je potrebna milost Allaha, Bogatog i Moćnog, Mustafa sin Huseina i unuk Hadži Mustafe-Mostarac, da mu Allah dade uspjeh u onome s čime je On zadovoljan i da ga nagradi najljepšom nagradom na Onome svijetu. Uistinu, najvrijednije u mome životu je ono što sam iskoristio na putu stjecanja znanja; prelazio sam kroz pustinje i nepoznate · zemlje, a najbolje za čovjeka je ono što mu donosi sreću na oba svijeta. To je nauka kojom se rasvjetljava ono što je nejasno onome koji je na tome putu. Na taj način učenjak postaje uzor i ukras svijetu. A to j e svojstvo Allah dodijelio čovjeku, svojstvo kojim je čovjek učinjen uzvišenijim i noćnijim i od anđela. I On je uspostavio njegov značaj u svemiru skoro jednak značaju osovine na kotaču. Na ovo te upućuje i tajanstvo Božijih niječi: >>Naučio je Adema imenima«. Allah kaže i ovo: >>Jesu li jednaki oni koji znaju i oni koji ne znaju?! I kaže: >>Od robova Njegovih Allaha se boje samo učenjaci«. Prednost učenjaka nad pobožnim je kao prednost Mjeseca u bliskosti Zemlji nad ostalim nebeskim tijelima. A Božiji poslanik, mir i milost Allahova neka su nad njim, kaže: >>Učenjaci su nasljednici Božijih poslanika.« A poznato je da su Božiji poslanici na višem stupnju časti, pa kaže Božiji poslanik: >>Proživjet će Allah robove Svoje na Danu sudnjem, odvojit će učenjake i reći će: >>0 skupino znanstvenika, nisam vam dao znanost Svoju osim što sam vas poznavao i nisam vam dao znanje samo kao patnju. Raziđite se, oprašta vam se.«« Božiji poslanik, mir i milost od Allaha da su s njim, kaže i ovo: >>Rekao je Allah: >>Ne ponižavajte roba kome nisam dao znanje, jer ne mrzim onog koga sam poučio.«« Božiji poslanik, mir i milost da su s njim, još kaže: »Sahat stjecanja znanja je bolji od sto hiljada neobaveznih klanjanja Allahu; bolji je od sto hiljada pomicaja na tespihu; i vrijedniji je od deset hiljada konja s kojim se bore vjernici.« *) Jedan od Saraj1ićev.ih učenika bio i·e i Mustafa ef. Mukić, muderis i muftija mostarski. Spadao je među naJ~o j.e nJeg?ve uč~nike,. ,Ova idžazetnama može biti da je izdata upravo Muk1cu, Jer 1 njegovo une 1 liDe oca mu, poklapaju se s imenima u idžazetnami.

253

Ovo su neki od dokaza o značaju nauke prema Tradiciji. A brojni su i logički dokazi o ovome. Neki su navedeni u Vel~kom. tefsiru, gdje se aovori i o Božijim riječima »Naučio je Adema 1memma.<<. Tu se kaž;: ,.znaj da je znanj e oznaka časti i savršenosti a neznanje je znak nedostataka i siguran j e znak oholosti. Pa ako bi se zn~lcu re~lo. »0 neznalica!« - njemu bi to nanijelo bol, i ako on znade da Je to ne1stma. A ako bi se reklo neznalici »O znalče! « - obradovao bi se, i ako znade da nije znalac. Stoga je neznanje izvor mabana, a znanje je majka vrlina.« Onaj koji postigne znanje, postigao je i cilj . Ali daleko j e zvijezda Sureja od dohvata ruke! I kaže Allah: »Allah uzdiže na više stupnjeve one, koji vjeruju i one, koji znaju.« A da se postigne znanje po trebno je ispuniti v1se preduvjeta . Prvi je preduvjet zdrav razum, oslobođen od zabluda. Ali razum, onakav kakav je, nije imun na zablude. Zablude nisu prouzrokovane samo osjetilima. Veoma važno je (posebno u vjerskim znanos tima) znati šta je čemu izvor i na šta se šta oslanja da bi se stiglo do Istine. Ibni Mubarek kaže: »Izvor je u vjeri a da nem a toga oslonca, svak bi govorio proizvoljno šta hoće.<< A Sevri kaže: »Izvor je oslonac vjernika.« I nastaYlja »Studirao sam hadise Hamad ibni Zeida«, pa dodaje »Kako su prelijepi - samo da još imaju krila!« A to znači da imaju potvrde u ,·jerodostojnim izvorima. I zaključak je u koji nema sumnje da zasnivanje znanosti na vjerodostojnim izvorima predstavlja obavezu, koja slijedi iz Tradicije. Neki su tvrdili da je s tjecanje znanja obaveza cijele zajednice određena Allahovom naredbom . I s toga učenjaci neprestano podnose teškoće i tuđinstva, podnose napore na ovom putu da bi se počastili ovom čašću i da bi se uzdigli na stupanj ove vrline. Od tih je i naš

gospodin, koji je spoznao Allaha, znalac spoznavanja Stvoritelja, koji putuje kroz noć da bi dospio do istinskog znanja, koji se uspinje da bi savladao pojedinosti spoznaje, a to j e dijete iskr eno i intelektualno razvijeno, učenik koji voli znanost i koji se uzdigao iznad drugih Mustafa, sin Mehmeda, Mostarac, Allah ga uputio n a ono s čime je On zadovoljan i rasvjetlio mu put da bi postigao ono, što želi i uljepšao mu položaj u kome ostvaruje svoje namisli. želeći znanje i rad u potrazi za Božjim zadovoljstvom, boravio je u društvu ovoga, koji mu izdaje Svjedodžbu i stekao određeno znanje iz tradicijskih i racionalističkih znanosti, a potom je napustio svoj zav ičaj i otputovao u zaštićeni Istanbul, predano se trudio, obilazio kuće znalaca i kucao na njihova vrata i postao je njihov sluga. Zatim se vratio u domovinu i ponovo se pridružio društvu ovog s iromaha. Izučavao je temelje prava i pojedine pravne discipline, književnost i druge tradicijske i racionalistićke znanosti. Uvjerio sam se da je ispravan, Allah mu uvećao tu ispravnost, a saznao sam da je koristan i da m u znanje dotječe iz dubine da bi koristilo i drugim. Zatražio je o d nas svjedodžbu, j er je ispunio uobičajeni rok studiranja, a savladao je ~ ono što se tražilo iz i nih knjiga.

254

Kolebao sam se preispitujući podobnost moga znanja za ispunjavanje postavljenog mi zahtjeva. I kod sebe sam našao veoma malo. Ali došlo mi je nadahnuće da je izdavanje svjedožbe propisani običaj, a bojeći se da on ne bi propao, izdao sam mu 'svjedodžbu da kazuje ono što je od mene čuo iz svih praktičkih i teoretskih znanosti, tradicijskih i racionalističkih, izvornih i izvedenih, tesfira i hadisa, i ostalih, s uvjetom da se brine o zahtjevima, koje su postavili znalci i prenosioci, i da predstavi i prenese neophodne predgovore i pogovore na početku i na kraju. Znanje sam počeo sticati u sedmoj godini u domovini, u pozna· tom Stocu, gdje je moje tijelo prvi put dohvatila zemlju zavičaja. A kada sam dostigao zrelu dob za sticanje znanja iz Kur'ana i drugih izvora, otišao sam u Mostar a na kratko i u druge gradove. Potom sam otišao u Sarajevo, Allah ga sačuvao od nesreća i nezgoda, i tu sam ostao skoro tri godine, steka vši od vrlih učenj aka nešto znanja iz sintakse i gramatike arapskog jezika . Vrativši se u zavičaj , imao sam želju da se uspinjem uz stepenice usavr šavanja i strasno sam čeznuo da uzmem znanje iz usta velikih znanstvenika. Odlučio sam da odem u Istanbul, stjecište vrlih ljudi i mjesto u kome se okupljaju ljudi znanja i kreposti, Allah ga sačuvao od nes reća i propasti. Da bi postigao ova j cilj trpio sam mnoge nevolje. I dospio sam do tih vrlih odličnika, prisustvo vao sam njihovim sastancima i ubrzavao sam koračanje u potrazi za znanjima i poznanstvima. Od nj ih je i vrli istraživač i usavršeni ispitivač, gospodin Hasan, sin Muhameda, Trabezuni, nek.a mu Alla h dade najviši stupanj. Od njega sam kroz čet iri godine preuzimao znanja. I p rije primanja svjedodžbe, vratio sam se u domovinu Kada sam se nastanio u Mostaru prestale su moje teškoće. Bavio sam se profesorskim poslom i izdavanjem fetvi. (All..th daje znanje onome kome hoće i On najbolje znade stanje slabašnog roba!) S odredbom i vrlinom Njegovom, koji j e plemenit i uzvišen, upotpunjeno mi je dobročinstvo - poslao mi j e dvije knjige, molitvu i svjedodžbu, Allah ga počastio s , dobrim i s još više. A on je preuzeo znanje od savrešenog učenjaka Sejjida Ebu Mus tafe Muhameda ibn Sejida Mustafe El-Al-aja, a on je uzeo od svoga šejha, prvaka Ebu Saliha Sejida el-hadž Omera ibn Saliha et-Tokat.ija a on j e uzeo od svoga šejha Ebu Muhameda Ibrahima et-Tokatija a o n je uzeo od svojih profesora Ebu el-Fa bra Halila El-Konevi i Ebu Seid Sulejmana el-Canki, koji su uzeli od svojih plemenitih profesora. Također je spomenuti uzeo od vrlog Sejid Muhamed Emina El-Hadimi, Alla h ga nagradio s vječnoma nagradom. Ustaz je učio i dobio svjedodžbu i od ovog odlič nika a on je učio kod svog oca Sejh Seid Ebu Seid Muham eda El-Hadimi a poznat je pod imenom Muftija El-Hadimi. On je uzeo od poznatog el-hadž Hafiz Osmana El-Akšehirije, a on ~d _š7jh OID:era H~r butije i od šejha Sejid ibn Sejid Muhamed El-HadJ~J J od š7!ha SeJid Muhameda Seid El-Medeni, koji su svjedodžbe dob1h od SVOJ~ pl~_e nitih šejhova: ovaj ustaz Allah osnažio njegov ~u~,. također }e prumo svjedodžbu od vrlog istraživača i usavršenog JSpltJvača Sejid Muhameda Emina, poznatog pod imenom Osman-efendi-zade, Allah mu dao

255

svako dobro i još više, a .on je dobio .o d svoga ooa. Qsman ibp 1\!lu:;m~. Zaferani i od poznatog i učenog šej ha Isma.i la ibn ·šej h. Mu.stafe . bi.n šejh Mahmud el-Kelbi i od šejha Muhamed~ ibp .,šejb. Jl,\sufa , .i;:l-Aq~i.~ poznatog kao Mufti-zade, neka · se proslavLkao ,poznat. qn ..je u.ze.o.., or;l. ovog imama, a imam je uzeo od svoga oca. komen.tatora SahiJ:lul. :a.l!h g pod imenom Celebi zađe, koji je uzeo od svoga oca Muhamed .el.Fad_i~a. poznatog pod imenom Sačakli-zade, a njihov lanac stiže do istraživača Sejjid Taftazanije. Imam je također uzeo i od Sejha, za koga il'e čovjek ima razloga žrtvovati koji je autor poznatih knjiga, Sejid ibn ·sejid Muhamed El-Hadimi, poznatog pod 'imenom Mufti ··el-H&dimi; a '· on· je· preuzeo od svoga oca poznatog Mustafe El-Hadin1ija, kOji je uzeo od· Muhameda EI-Tarsusi, a on od svoga oca Ahmed et-Tarsusi ·a on 'del Ahmeda ibni Hajdara el-Kurdi od Muhameda· Saciini a on ot! djeda Ibni El-Mendželi, dok lanac ne stigne db Sejida Set-ifa El-Džur~an·ije, a takodžer je uzeo od svoga šejha· istraživača Ahmed el-Abadi a· on oq Muhameda El-Tefsirije, od A1ije Đurđanije, od Abdi! Džez~ri;' od Ahmed ibni Medžel.d, od Murada Mahzuna, od Kemaluddiila Muhamed ·Sitazije, od znanstvenika Dželaludina Ed-Devanije, od Mahlnuda Kaškušanije, od gospodina istraživača El-Džurdžani od ·Mubarak Saha E l-Esfera• ini od Kudbudin Er-Razi od pisca Kazvinije od imama Fahrudin· Raiije od Iman1a Gazalije od Imama Haremein od Ebi Tajiba ibn·-MuhatiTeda Sulejman es-Su!uk.i od Ibraltima Mervezije od · Ebil K-abas Ahn'leda od Ebul Kasima Osmana od Ibn Ibraltima Ismaila od Ebu- Abdulaha Muhamed ibn Idris šafije od Muhameda ibn · Hasan es-šejow..i.. od Imami Azama Ebu Hanife Numan ibn Sabita El-Kufi od Ibrahima Nehaije od Alkame i Ebu Aburhmana ibn Es~ed . ibni .Zeid Abdu, rahmana ibn Abdulah Džeiba a prva dvojica su uzeli od Abdulaha ibn Mesuda, Allah im se smilovao, a treći od Alije ibn ebi Taliba a on, Allah da je s njim zadovoljan, od Pečata Božijih poslanika, neka··'je Allahov blagoslov nad svima njima, a Posljednji Božiji poslanik od Džibrila vjernog, donosioca objave, a Džibril od Allaha, Gospodara svih svjetova, neka je uzvišena Njegova moć. .. · ·. Zatim znaj da nauci nije cilj nauka sama. Cilj su eljela ·s :njom, predanost Allahu Uzvišenom koja je Njegova najviša . mudrost, najviši cilj od stvaranja Adema od zemlje, mir da je s njim. k ·čije znanje ne bude voclilo k tome cilju, njegovo će nastojanje biti · b ei srihsla, a put će njegov biti stran putica i lutanje. · ·· Sebi i vama savjetujem ono . što je uzvišeni Allah ·preporučio i prvim i posljednjim poslanicima i vjerovjesnicima, poukom vjerniCima u Njegovim riječima: nPreporučili smo onima kojima smo· dali knjigu prije vas i vama da se bojite Allaha. · . Vjerovjesnik, ~.. i_ milost od Allaha da su s nji.In,. ·sp~sio j~ SVOJe drugove, upuĆUJUCI 1h da se boje AlLaha, jer j~ bogobojaznost glava svega. . ,. Poznato je da su stupnji svih elemenata različiti ,.pa· je tvoja dužnost da se odrekneš svega što te se ne tiče, k-;to što. se to. prenosi od Poslanik-a: . ,. . .. ·. ·

oci

256

?!Znak da ·se Allah udaljio od svoga roba je zanimanje s onim što ga se ne tiče.« , I naređuje mu se da se kloni pretjerivanja u jelu, oblačenju i stanovanju i da očisti svoje srce od svega osim od Allaha i da ga osvijetli stalnim spominjanjem Stvoritelja, dok se ne utopi u Allahu. A to se postiže lahko u osamljivanju i s umijećem, u ostavljanju druženja sa svijetom, naročito s običnom svjetinom, i zanimanjem i druženjem s Istinom, da se zanima s čišćenjem duše i razvijanjem morala i da se kloni od volje za vlašću i slavom. Jer, slava je bolest! Sužav·a j krug drugova koliko možeš, jer udaljavanje od ljudii najmanja je šteta. A put je da se upropasti ono što je vrijedno u tvome imetku, j.er ono (druženje) s pokvarenim ljudima neće ti doprinijeti ništa da bi postigao čast, ta čast nema nikakvog ishoda ni cilja i sjeme od nje ne daje ploda. Ne upropaštavaj dragocjeno vrijeme da bi se okrenuo pokvarenim nastoJanjima i šejtanskim porivima. Ne dozvoli sebi da budeš zauzet lošim stvarima i da voliš glavu posrtanja. Traži dostojanstvo u služenju svome Gospodaru i nemoj ga tražiti u ovome svijetu i kod njegovih stanovnika, jer s tim nećeš postići ništa od budućeg svijeta, pa neprestano nastoj da ne budeš ovisan o bilo kome i da ne budeš ponižen. Osloni se na Gospodara i budi okrenut samo Njemu, ·a On će ti tada dati moć i učinit će svakog roba robom tvojim kao što se kaže u svijetlom hadisu: nO svijete, služi onoga koji Mene služi, slijedi onog, koji te je poslužio.« Ovo je jedan od dokaza koji su pred nama. A Božiji poslanik, mir i milost od Allaha da su s njim, rekao je i ovo: »Radi za ovaj svijet onoliko koliko ostaješ u njemu i radi za svoju djecu onoliko koliko ostaješ na ovom svijetu; čini svome Gospodaru onoliko koliko li je potreban On i radi za Vatru onoliko koliko je možeš trpiti.<< U ovome sv.i.jetlom hadisu dovoljno je rečeno za one koji primaju uputstva. Sta više, za ovo se reklo da je srž znanja prvih i zadnjih pokoljenja. A to je i svrha upućivanja poslanika i vjerovjesnika Božijih. živi kako hoćeš ali znaj da si mrtav. Zaradi što god hoćeš, ali znaj da napuštaš svijet. R·adi šta hošeć i kako hoćeš, bit ćeš nagrađen, kako si zaradio. Nemoj žrtvovati dobra djela trajne vrijednosti za prolazne i nevrijedne stvari. Nemoj da budeš od onih koji su zamijenili ono što je uniženo i nevrijedna za ono što je dobro. Jer sve to kod Allaha nije ravno ·krulcu mušice. I razmisli o Božijim riječima: nOno što je kod vas, nestaje, a ono šro je kod Allaha - vječno je.« Ojačaj svoju dušu u nastojanju da bi porazio ovaj svijet stjecanjem onog, što će uz tebe biti u grobu i što će te dovesti u ~rušt~ onih kojima je dodijeljena blagodat i da ne. ?uđeš u dru~tvu omh ko_11 slijede svoje strasti i koji su od ovoga SVIJeta.- č_u~aJ se d~~nJa s njima i . čuvaj se·.njihovih nastranih naklonosti u SJaJu ovog SVIJeta.

257

Je li ostao zdrav onaj koji se druži s njima?! Nema dobra u mnogim

od njihovih zvijezda. I hoće li se zavesti razumni njihovom oholo~ću

a ruke njihove naliče rukama onih kojim se može pokloniti povjerenje. Njihova svrha je uveličavanje ovog svijeta a to uveličavanje je ponižavanje a ponižavanje je veličanje. Blagodat je za njih gnjev a gnjev je blagodat. Podijeliti blagodat s te~koćama to je li~avanje a veselje je blizanac s tugom. S ljudima postupaj na najbolji mogući način, razumno i s blagošću. I oprosti onome koji ti je nanio zlo i naSiilje; učini im dobro i budi ponizan, blag i samilostan. Pre~uti u ljutnji i odbi srdžbu od sebe koliko god možeš. Razmisli o Allahovim riječima Svome voljenom izabran.il..-u, mir i milost od Allaha da su s njim: >>Bio si blag prema svojim sljedbenicima, a da si bio tvrda srca svi bi te napustili.« Izvršavaj sve njihove zahtjeve koliko si god moćan jer rekao je Božiji poslanik, mir i milost od Allaha da su s njim: »Poslije vjero,·anja najbolja su djela - biti ljubazan prema ljudima.« A za ovaj odjeljak dovoljan je hadis iz Džani'us-sagira u kome stoji: >>Najveća je vrlina odvojiti od svoga zalogaja, dovesti iz svoje plemenitosti i oprostiti onome koji ti je nasilje učinio«_ A u drugoj predaji ovog hadisa dodano je: »Da uzvratiš dobrim onome koji ti je učinio zlo.« Neka tvoje društvo budu učenjaci a naročito oni koji su siromašni. Pridržavaj se uljudnosti i razmjenjuj je s njima i nemoj da omalovažavaš njihovo stanje i njihov put. Boravi u njihovom društvu i izvršavaj njihove potrebe. Također znaj da je nauka isto što i pobožnost; ona je s raznovrsnim ciljevima i zato ima prednost u odnosu na druge vrste rada koji je jednoličniji, a to je mišljenje izabranih hanefijskih odlučnika.

Trudi se da stalno budeš zauzet znanstvenim aktivnostima, da pišeš i predaješ i to tako da to nadvisi sva ostala zanimanja i da potreba za tim bude iznad drugih. I strajavaj u trudu studiranja i učillli ga najvećim svojim blagom i da ti ono bude zaštita od svih ovosvjetskih potreba. I nemoj da ti ijedna stvar iz ovog svijeta bude zapreka u stjecanju znanja. Zadaća ti je da radiš prema ovome hadisu liz Džaminus-sagira: »Znanje mu je putokaz a rad mu je vođa; samilost je njegov oslonac, a dobročinstvo mu je brat, a jasnost njegovih predviđanja je zapovjednik njegove vojske.« Trudi se cijelim

bićem

da ustraješ u predanosti Allahu.

U savršenom predavanju Allahu, predavanju koje se prenosi kroz samu dušu kako bi je uzdiglo do Samog Allaha, Velikog i Uzvišenog, postiže se najuzvišenije traganje i najsvjetlija čežnja. Neka nam Allah dade opsrkbu i uputi nas kako bi nam posljednje riječi koje budemo izgovorili bile: »Nema boga osim Allaha, a Muhamed je rob i poslanik Božji« - mir i milost od Allaha da su s njim! Preveo sa arapskog: Osman Merhemlć

258

SUMMARY Mustafa Sidki Sarajlić, the mufti and the mudarris from Mostar, prompted by the Bosnian vali of that time, wrote a book in which he discussed several relevant problems. The book is devided into six chapters: about science, governing the state, submissiveness to the ruler, struggle .for the cause of God, duty of using = s and requisitioning of food for military purposes. The book is not titled and is classified as a collection. Being a teacher for many years Mustafu Sidki Sarajliić .issued a lot of certificates (icazetname) to those who oomp~ted their education as his pupils. In a ...dition to the introductory notes this paper contains his Collection translated by Mehmed Mujezinović (1913-1981) and one of his certificates (icazetname) translated by Osman Merhemić (19131985). The manuscnipt of the Collection is kept in the Archives of Herzegovina in Mostar and the certificate (icazetnarne) in Gazi Husref Bey Library in Sarajevo.

··;

·.

Salih Trako JEDAN DOMAći FARMAKOLOSKI RUKOPIS IZ ZBIRKE MANUSKRIPATA ORIJENTALNOG INSTITUTA U SARAJEVU Među stotinjak rukopisa iz područja medicine, farmakologije, i higijene koji se čuvaju u zbirci manuskripata Orijentalnog instituta u Sarajevu, našu pažnju privukao je rukopis pod br. 3742, stoga što je nastao u Sarajevu, od domaćeg (za sada nepoznatog) autora, što svojim sadržajem baca dosta svjetlosti na način liječenja na ovim našim prostorima u minulim stoljećima, pa o tome ovdje dajemo neka obavješ tenja.') Opis rukopisa Rukopis je povezan u kožni originalni povez sa preklopcem. Na sredini korica i preklopca utisnute su pozlaćene »selbekli šemse« (rozete) prekrasne izrade, što govoari da je povez radio mudžellit-um· jetnik. Rukopis broji 64 lista (vel. 19,5 x 13,5 cm) koji nemaju originalne folijacije, a koju smo radi lakšeg praćenja teksta, naknadno označili običnom olovkom. Na stranici je po 15 redaka teksta (vel. 15,5 x 8 cm) pisanog vrlo Hjepim >~esh<< .p ismom, crn~m. a u naslovima, pod· naslovima i mjestima gdje se željelo nešto istaknuti, crvenim mastilom. Na svakoj stranici tekst je uokviren crvenim linijama. Djelo u cjelini ostavlja utisak rukopisa pisanog i opremljenog sa umjetničkim pretenzijama. To govori da ga je neko radio ili za sebe, ili po narudžbi nekog bogatijeg naručioca. Nastanak i sadržaj djela Uvid u ovaj kratki spis, kome se ne zna ni pravi nariv niti ime autora, jer to nije u djelu nigdje spomenuto (čak ni tako da bi se dalo naslutiti), omogućava nam ipak određene konstatacije u vezi sa njegov.i m nastankam i sadržajem. Djelo predstavlja jedan kraći spis iz područja fa.runakologije i narodne meddcine. Autor ga je na pisao koristeći se vlastitim iskustvom i islmstvom narodne medicine, kao i raznim tekstovima iz ove oblasti na turskom, a djelomično i na arapskom i perzijskom jeziku. Djelo je zamišljeno da služi kao medicinski i farmakološkli pruručnik. S obzirom na sadržaj i kompoziciju, uočava se nekoliko sHjedećih dijelova: List lb-2a. Bazi egzanin isimlerini beyan eder. Pod ovim naslovom na prva dva lista nalazi se mali rječnik turskih naziva nekih ljekoV"itih biljaka od kojih je većina objašnjena i na našem (bosnadža)

') Ovaj rukopis je katološk.i opisan u radu: Salih Trako: »Katalog ru· kopisa iz medicine, farmakologije i higijene u Orijentalnom institutu u Sa· rajevu«, POF XXXII-XXXIII, Sarajevo, 1984., str. 199-265. 261

jeziku (na primjer: isljez (šljez), zerdača, miloduh, ištavljika, kaloper, helda, popunac, djetefina). Na m arginama ova dva Hsta nalazi se također spisak oko 40 naziva ljekovitih biljaka, opet sa prevodom na srpskohrvatskom jeziku: (kopar, metvica, jagorčina, vranija, noga, gaviz, kaloper, bokvica, divim1a, ostraga, ćuvakuća, p asj i luk, miloduh, majdonos, balučka, kozlac, jagavčina, neven, kopriva, kukolj, paprat, gladiš, pirika, grah, iskavla (štavljika), smrika, loboda, metvica, divizma, čičak, horozovo pero i još neki nazivi koje zbog oštećenja prvog lista nije moguće pročitati). L. 2a-4a. Allun ezmenin kaidesini beyan eder. - Pra vila topljenja zlata i srebra i spravljanja »murećefa« za p isanje ili b oj a za slikanje, bojenje platna, kašika, kutija i sl. U dodatku su i dva recepta za spravljanje stimulansa za jačanje spolne potencije. Na istom mjestu je i uputstvo kojim molitvama se može zaštiti čovj ek j Ji konj od urokljivih očiju, te još dva uecepta za spravljanje lije ka za rane. L. 4a-6a. Na ova dva lista je ispisano XVI poglavlje (On altindži bab) iz Prve glave (bahš) poznatog medicinskog priručnika Yadgar-i Ibn $erif, koji je na turskom jezJku napisao Ibn Serif il:i: .Serif zađe u XV stoljeću.2) U ovom poglavlju daju se uputstva kako će se čovjek pripremiti za putovanje, kako će se hraniti i odijevati i uopće kako će se ponašat:i na putovanju da bi sačuvao zdravlje.

L. 6a-10a. Risale-i tibb li hakim Ahi Celebi - medicinski spis koji je u »mesnevi« stihovima sastavio Ahi Ahmed čelebi u prvim decenijama XVI stoljeća (umro 930/1523-4. g.).l) U ovoj pjesmi (broji 121 stih) govori se uglavnom o urednom vođenj u živo ta da bi se sačuvalo zdravlje. Prvi stih ove pjesme glasi: Etibbanin bu dur pend u kelami Sakin ifratile yeme ta ami .. . (FJječ i savjet liječni ka je ovo: Cuvaj se, ne j edi preko mjere ...)

L. 10b-64a. U ovom dijelu rukopisa izložen je glavni dio sadržaja ovog djela. Ovdje autor niže recepte za spravljanje lijekova za razne bolesti, za jačanj e tijela i čuvanje zdravlja. Već1na recepata zasnovana je na praksi narodne medicine ~. č ini se, i a utorova vlastitog iskustva. Ti receptU su izloženi uglavnom u prvoj p olovini ovog spisa. Autor ih je najčešće popratio primjedbom: »mugerrebdir« (isprobano je) ili »gayet mugerebdir« (više puta dsprobano), ili »nafi d ir<< (korisno je), ili »gayet nafi dir« (jako je korisno). Osim spomenutih, ima dos ta recepata preuzetih iz poznatih medicinskih djela (izloženi s u u glavnom u drugoj polovini ovog djela), š to se vidi iz navoda izvora odakle je određen i recept i opis boles tli uzet. Uz to, ovdje su mjestimično ub ačen i i zapisi koji također
Vid.: F. E. Karatay, Topkapi Sarayi Miizesi Kiitiiphanesi Yazmalar Katalogu, Cilt I, Istanbull961, str. 592. 3)

262

Tiirk9e

ševno ~~irenje, ~an i to~e slično. C:io ovaj m~terijal nije strogo sistematJz)ran. Dob1va se utisak da ga Je autor pnkupljao od prilike do prilike, kako mu je kada u praksi zatrebalo. Međutim, ako mu se neka bolest kao problem nametnula onda je na jednom mjestu zabilježio više recepata za liječenje te bolesti. Kao što se vidi, ovaj medicinsko-farmakološki priručnik ima pet dijelova. Najveći je ovaj posljednji koji sadrži 313 recepata za lijekove i liječenje raznih bolesti i uputstava za čuvanje zdravlja i tjelesne snage, a u dodatku (na listovima 61a-64a) još 34 recepta za lijekove i liječenje narodnom medicinom. ' Smatramo da će biti zanimljivo navesti bar neki primjer iz ovog farmakološkog priručnika da bi se dobio nekakav uvid u sadržaj. Liječenje

žutice (u djelu na listu 32a)

Istucati lišća od vrbe, iscijediti sok, svakog jutra piti po jednu kašiku. U dva ili tri maha (upotrebe) žuticu otklanja. Isprobano više puta. Jako je korisno da ovi (oboljeli od žutice) piju sok od raznih šljiva, sok od zerdelije, sok od lubenice lili od nara. Sok od puzavke je jako isprobao. Nema mu ravna. List joj se istuca, sok liscijedi, tri jutra pije se po jednu ili dvije kašike. Božjem voljom, kada se dva ili tri puta popije, otklanja potpunu žuticu. 1\iti sok od nohuta jako je korisno . ..«

Najbolji lijek protiv kamena ili pijeska u mokračnom mjehuru (u rukopisu na listu 47b-48a). Prenosi se od uglednog liječnika Mu-

hammed efendije

Selmanovića

(Selman

zađe) :

»Treba zaklati

četvero

godišnju kozu u mjesecu avgustu. Jedan dio krvi •p ustiš da oteče, a onda natočiš u tanjir one krvi koja teče u sredini (.mlaza); i dok još nije krv istekla podigneš tanjlir, jer ona krv s početka i sa k•raja nije djelotvorna; djelovanje ima ona srednj a krv. Nakon toga ostaviš da krv u tanjiru odstoji i da se zgruša. Onda, razastreš jedno fino platno unutar sita i :izručiš na to onu poput bestilja zgrušanu krv iz tanjira, prekriješ preko toga finim platnom da ne pada prašina i ostaviš da stoji na avgustovskom suncu 40 dana, da se potpuno sasuši, da postane kao zemlja. Nakon toga istucaš i prosiješ. Iza toga nekoliko mtkvi istucaš, iscijediš, uzmeš sok; u jednu kašiku soka od rotkve staviš koliko jedan miskal (4,68 gr.) ove krvi, Jzmiješaš i daš da popije osoba oboljela od tegoba u mokračnom mjehw·u. Tako ćeš postupiti dva-tri puta i (kamena i pijeska) nestaće. Neće više u životu doživjeti da ga mokraćni mjehur boli. To je isprobano. Evo i tri recepta od Omer efendije attara iz Sarajeva, od koga je autor uzeo preko dvadeset recepata:

.

»Ako se negdje ne nađe »mehrem« (melem), a bude nužno da se upotrijebi za ranu, treba uzeti listova crvene vrbe, uv-rnuti ih ·k ao fitilj i preko rane previti. To je izvanredan lijek. Crvena vrba na bosanskom se naziva joha. Raste na obalama voda. Na njoj se javlja nešto poput vezenih rupčića. U početku je zelena a poslije postane crne boje.

263

Ovo je više puta provjereno. Iz rukopisnog primjera Omer efendije (list 42b). Lijek za nrokračni mjehur. Uzme se j edna ko~čxina biljke »kaz otu«, koju na bosanskom zovu troskot, Jstuca se, sok se iscijedi, izmiješa se sa »nobešećerom (kandisani šećer, spravljen od biljnih sokova i šećera, pravilan izgovor je »nebat šekeri«), daje se da pije onome ko ima teško mokrenje. To će bol otkloni t i. l sptrobano j e. Iz rukopisa Omer efendije.« (list 43b). »Ako kod nekog spada stomak ili nastaj u teški bolovi u stomaku, ima jedna ljekovita travčica koju dječaci sakupljaju, na njoj ?e nalaze prazne torbice u veličini »kakule<< (babica iz j ednog cvij eta koji je donesen iz Indije); oni to uzimaj u, udaraju o čelo d tako r azbijaju. Bosanski se to zove pucavac. I ma bijel cvijet. Kada te torbice po tpuno izrastu, u njihovoj unutrašnojs ti se razvije cmkasta sjemenka poput crne goruške (slačice). Neka te sjemenke jede. Božjom voljom, iza toga neće mu stomak spadati i neće im ati teških bolova u stomaku. To se je čulo od jedne osobe koja je to isprobala i koja je tu bolest otklonila i može se povj erovati. Iz rukopisa Omer efendije attara iz Sarajeva.<< (list 43b). Već je rečeno da djelo sadrži (zajedno sa dodatkom ) 347 recepata. Od toga 5/6 čine recepti za liječnnje lijekovima, a 1/6 su uputstva za liječenje ili postizanje nekog drugog cilja posredstvom zapisa ili molitava. To bi bio kratak prikaz sadržine ovog svojevrsnog farm akološkog spisa. Među~im. nameću se još neka pitanja na koja ćemo pokušat-i naći odgovor. Ko je autor ovog spisa? Na ovo pitanje moguće je dati samo djelomičan odgovor. Autor nije nigdje zapisao svoje ime pa zasada ostaje anoniman. Međutim, sa potpunom sigurnošću možemo tvrditi da je on do maći čovjek, po svoj prilici iz Sarajeva, što proizilazi iz slijedećih nekoliko činj enica:

Prvo, autor u integralnom tekstu djela vrlo često daje obj ašnjenja značenja određenih ljekovitih biljaka ili drugih ljekovitih materija i na našem (bosandža) jeziku. Tako uz nazive biljaka na .nekom od orijentalnih jezika, ovdje nalazimo i naše nazive kao: pelin, sljez, miloduh kaloper, popunac, detalina, gaviz, metvica, jagavčina, bokvica, vranija noga, divizma, ostruga, čuvakuća, p aprat, pasji luk, gladiš , pirika, grah, iškavla (šćavlji.ka), smrika, kopriva, loboda, kukolj, kozlac, neven, čičak, horozovo pero (sve na listu 1 i 2) , mrkva (l!i.st 13a), prišt (biljka 1.22a), kopar (1.35a), prasa (1.39a), rak (1.40b), sla tki paprat (1.42a), joha (1.42b), papadija (l.43a) , pucavac, orašak, troskot (l.43b), pelin (1.45b). bestilj (l.48a), mrkva (be lisan-i srf tj. na srpskom, l.56a)), kobiljača, ostruga, (l.59a), gaviza (gavez, l.59b) itd. Drugo, autor često navodi izvor odakle je neki recep t uzeo, citira naziv djela ili ime autora, ili oboje. Tako na primjer na više mjesta 264

navodi djela: Yedgar-i Ibn $erif (list ba, 32b, 38b, SOb, Slb, 52a, 52b),•) Muntahab aš-šifa (list 57a), vrlo popularno medicinsko djelo Menafi an.,nas (Koristi ljudima) Derviša Nidai-je, jz 16. stoljeća, napisano na turskom jeziku,6) i druga djela iz ove oblasti. Međutim, najčešće citira rukopisna djelo izvjesnog Omer efendije autora iz Sarajeva (list 34b, 35a, 35b, 36, 36b, 37a, 38a, 39a, 41a, 42b, 43a, 43b, 46b, 47a, 49a) od koga je uzeo preko dvadeset •recepata za liječenje uha, usta i zuba, ćelavosti i dr.7) Tako sada znamo, iako djelomično, i za ovog sarajevskog attara, koji je imao i napisano djelo, vjerovatno neki ljekarslci priručnik.

Treće, autor iznosi da se kod neke žene u Sarajevu pojavila bolest u s tomaku u vidu oteklina. žena se izliječila tako što je upotrijebila lijek spravljen od •isiota« recept na listu 44a). Na drugom mjestu navodi slučaj kako se je !izliječio od bolesti hidropsije jedan Sarajlija po imenu Osman-čelebi Kara Ali-zađe (Karalić), a taj slučaj je od izliječenog saznao i zabilje7Ji.o izvjesnli Omer efendija Hodžić (Hodža-zađe Omer efendi. Navod na listu 45b) . Po svoj prilici je ovaj Omer efendija Hod3ić identičan sa Omer efendijom-atarom iz Sarajeva.

Najzad, n a jednom mjestu, nepoznati autor ovog farmakološkog spisa opisuje biljku »Sigilotu, kaže da irna kratku stablj~ku, sitan cvijet, crven, a ponekad i bijel, da raste na neplodnim zemljištima i po kamenim zidovima, kao na primjer u porama kamenog haremskog zida Careve džamije u Sarajevu (navodi na listu 59a). Sve su to s1gurni dokazi o porijeklu i nepoznatog autora, i ovog farmakološkog spisa. Pa iako za sada ostaje anonliman, svojim zanimljivim sadržajem i lijepom formom privlači pažnju i pobuđuje na dalje praćenje kako bi se otkrio •i njegov autor i pravi naziv. 4) Vid Salih Trako: »Katalog rukopisa iz medicine, farmakologija i higijene u Orijentalnom institutu u Sarajevu«, POF XXXII-XXXIII, Sarajevo 1984, str. 216, 217. S) Isto, str. 214. 6) Isto, str. 21S-224. U Orijentalnom institutu čuva se više primjeraka ovog djela, pod br. 1~2. 937, 1689, 2896, 3359, 4143, 4144, 4145, 4146, 4147-4148. 7) Autorovo pozivanje na Omer efendiju attara {ovdje na listovima 19, 34, 35, 36, 37, 39, 41, 42, 43, 46, 47, 49) zapisano je nekada kratko( a nekada d!!· že i određenije ikao npr.: Nuqile min hatti Umer efendi es-SaraYJ( Preneseno IZ \rukopisa Omer efendije iz Sarajeva; list 34 ,b) ili Nuqile min hatti Umer efendi es-Sarayi el-attar qale wedžede bi hatti. _'1-Eflaki ~ Me~u'ati ..Nerkesi efendi (Preneseno. iz rukopisa Omer. _efenctiJe. at~ IZ SaraJ~va, .kOJ! ka: že da je to našao zapiSano rukom eflakiJe u bilJež?iCl (m~u a) .NarkeSJ efendije; list 36a); .iJi: Nuqile min hatti U~~r efendi naqal_e mm h~tti :Abduld.želil (Preneseno iz rukopisa Omer efendiJe, a on uzeo lZ rukop~sa Abdul· dželila; list 41a). ') Ingever, džumbir, zendžefil- armatičan korijen ove biljke suši se, melje i upotrebljava kao začin za salep. ') Sigil otu šura yerlerde ve taš ve divarlar uzerind~ .~~ kisaca. v~ k.Wl ,b ehari hurde ve beyaz olur mesela Sarayda Hunkar carm mm hareiDl divarinda kofek:i arasinda cabeca bitmiš nice yerde vardir. Tehayyud eden bulurc. (U rukopisu na listu 59a).

265

SUMMARY This article deals w.ith a short manuscript handbook on pharmacology and popular m edicine which was most probably wti"itten in Sarajevo in the 18•h century. (The manuscript is in the possession of the Oriental Institute of Sarajevo, item N! 3742). Although n either the tlitle of this writing nor the name of !its a uthor are known, the translation of the .nam es of the m edicinal her bs from the oriental languages into Serbo-Croatian cleatl"!y .p oints to the n a tive origin of the writer . At the end of the book in the description of one of the herbs the author says that i t grows on tl1e unfertile land and s tone walls as for example on the courtyard wall o f the Sulta n mosque in Sarajevo (page 59a of the m anuscript) which undoub tedly shows that the a uthor came from Sarajevo. The refeti"en ces to well known books and their authors also speak in favour of his having been well informed and acquainted with the achievements in those fields. He r esorts a lot to the medical experience of Omer efendi, the seller of herbs from Sarajevo, i. e. to his m anuscrip t, whereby for the first time w e indirectly get informed abou t Omer efendi a nd his work.

266

Farmakološki rukopis, P:Va strana, Orijentalni institut u SaraJevu, br. 3742

Dušanka

Bojanić Lukač

O

BANJALUćKOJ

SED:l.ADI

Jugoslovenski etnolozi su pre dosta godina skrenuli paznJu nai široj javnosti na nekoliko proizvoda koji su dobili ime po Banjaluci. Najvažniji od njih je banjalučka sedžada. Hamdija K.reševljaković smatrao je da je ta sadžada bila »mali ćilim pravokutnog oblika koji se upotrebljavao kao ukras sobe i na kome muslimani obavljaju dnevnu molitvu« i da su se »U Banjoj Luci izrađivale dobre serdžade«.1) On je naveo nekoliko podataka iz dokumenata XVIII veka u banjalučkim sedžadarna, dušernarna i jastucima, predmetima kO'je je sve smatrao proizvodima ćilirnai\Stva kao kućne radinosti. TJ. veoma dragoceni podaci upotrebljeni su i u našem daljem izlaganju.2) Milenko S. Filipović pokušao je da nešto više dozna o banjaluč čkim sedžadarna, ali o toj nekadašnjoj proizvodnji nije našao nove podatke. Koristeći podatke koje je saopštio Hamdija Kreševljaković o novčanovj vrednosti banjaJ.učkih sedžada u XVIII veku i o torne da su u trgovinu išle zajedno sa jastucima i dušernarna, M. Filipović je razložno pretpostavio »da verovatno nisu rađene tehnikom klečanja i da ih ne treba smatrati ćilirnarskirn proizvodimau.l) Bratislava Vladić-Krstić nije prihvatila pretpostavku Milenka S. Filipovića. Na osnovu detaljnih terenskih ispitivanja ćilirnarstva na po~ručju severozapadne Bosne, gde su se nekada u Glamoču i Bosanskom Petrovcu izrađivale molitvene sedžade i dušerne, ona je došla do sledećeg zaključka: »Prvo, da su banjalučke sedžade i dušerne bile najverovatnije ćilirnarski proizvodi; drugo, da su one mogle biti proizvodi domaćeg rada, ali, po svemu sudeći, ne u Banjaluci, već u nekom od pornenutih ćilirnarskih centara severozapadne Bosne, možda u Bosanskom Petrovcu. Međutim, da su u trgovini prodavane kao »banjalučke«, s obzirom na to što je Banja Luka bila poznati bosanskohercegovački trgovački centar.<< 4) učnoj

t) Hamdija Kreševljako~ić, Es.nafi i o~rti u Bos~ i. H~rc~govi!'!i, Na!Jč· no društvo Bosne i Hercegovme, DJela, knJ. XVII. OdjelJenJe tstortjsko-ftloloških nauka, knj. 12, Sarajevo, 1961, 48. 2) Up. nap. 10, 22, 24, 31, 32, 33. 3) Milenko S. Filipović, Cilirni i ćelirnarstvo

.

u našim zemlJama do sredine XIX veka, Glasnik Zemaljskog muzeja, Nova serija XII, Sarajevo, 1957, 179-183. · · Gl · 4) Bratislava V!adić-~stić, Cilimax:~tvo u Bos~ . i Herceg()VIDI, asnU.: Zemaljskog muzeja u SaraJevu, Etnologtja, Nova seriJa, sv. XXXII/ 1977, Sn· rajevo, 1978, 236-238. 267

*

*

*

Saopštićemo

najpre u h ronološ.kom redosledu sve raspoložive istorijske podatke o banjalučkoj sedžadi i drugim predmetima izrađiv~ nim u Banja Luci. Banjalučke sedžade ne pominju se u ostavštinama muslimana sve do pred kraj XVII veka. U brojnim popisima ostavština jedrenskog ostav.in skog suda iz 1545-1639. godine nema pomena ni o njima ni u drugim predmetima koji se vezuju za ovaj grad.5) Znameniti putopisac Evlija Celebija, koji j e 1660. godine boravilo u Banja Luci i qpisao znamenitosti grada i sve tamošnje proizvode .i predmete poznate po izuzetnom k-valitetu, nije spomenuo sedžade.6) Ne treba iskjučiti mogućnost da su one, u vreme njegovog boravJ!:a, već bile izrađivane, ali da nisu dostigle opštu p riznatost i cenjenost kao lokalni specijalitet?) Za sada prvi pouzdani pomen banjalučke sedžade potiče s kraja XVII veka i nalazi se u popisu zaostavštine, novca i stvari bivšeg anadolskog begler-bega hadži Ahmed-paše, ikoji je poginuo :u boju kod t\Tđave Varadin. (Reč je o Bosancu Ahmedrpaši sa nadimkom Kaba·kulalc.B) Taj popis nije precizno datiran i smatra se da je sastavljen krajem 1690. godine. U njemu se pored novca i raznih stvari, postojećih u Donjoj tvrđavi u Beogradu, n
Krajem XVII i

početkom

XVIII veka pomati sarajevski trgovci

braća Dženetići

trgovali su između ostalog i ban~alučkim sedžadama, banjalučkim dušecima dušema je kućna p rostivka - i banjaluokim jastucima. O njihovom izgledu nema podataka. 10) Vredni su pažnj e pomeni banjalučkih prostirki za S·r edišni deo prostorije (orta) i za ivične delove (yan). »Janovi« su služili za prostiranje ispred kreveta i za ukraš<wanje zi:dova izood lkreveta i sećija. >>Janovi• su termin u pirot skom ćiLimarstvu. U turskom ćilimarstvu kom5) ć)mer Barkan, Edirne Askeri Kassami 'na Ait Tereke Defterleri (1545

-1 659). Belgeler, Cilt III, Sayi 5--6, Ankara, 1968.

6) Evlija Celebija, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama, preveo, uvod i komentar napisao Hazim Sabanović, Sarajevo, I, 1957, 235-241. 7) Naime, Melek Ahmed-paša je u Banja Luci dao Evliji »jedno pismo, sedžadu• itd. da ponese kao poklon Nikoli Zrinskom, ali to je mogla! biti biJo koja lepa sedžada, pogodna za poklon. Up. prethodnu napomenu, 241. Možda je bila upravo banjalučka. S) S. Bašagić, Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u Turskoj Carevini, Zagreb, 1931, 6. 9) Istanbul, TC Bll$bakanlik A r~ivi, D-BSM-MHF 1102 tak riben. U vezi sa ovim i svim ostalim dokumentima istog arhiva koje ću navesti u ovom radu, dužnost mi je da i na ovaj način izr azim zahvalnost gospodinu Fazilu I~kOz!U-ju. !Znajući da je Banja Luka moj rodni grad i da se posebno interesujem za banj alučke sedžade, on je te dokumente izdvojio i stavio mi na

uvid.

ID) Hamdija Kreševljaković, Dženetići . Prilog izučavanju feudalizma u Bosni i Hercegovini. Naučno društvo Bosne i Hercegovine, Radovi, knj. II, Sarajevo, 1954, 117.

268

plet prosHrki za jednu sobu sastoji se iz središne prostirke (orta halisi), dva komada koji se stav1jaju po strani (kenar halisi) što bi bili •janovic, i iz komada za prosti·r anje ispred se6ija (sedir halisi, divan halisi). U popisu ostavštine Banjalučanina Ferhad-bega Ferhadpašića, sastavljenom S. V 1715. godine, pominju se orte i janoVii u vrednosti od 50000 aspri pri čemu se naglašavalo da su ornamentirani i banjalučke .izrade (Bana Luka i~i munakk~ orta ve yanlar semen 50 000), kao i četiri jastuka u vrednosti od ukupno 5 700 aspri, izrađenih i ukrašenih istom tehnikom (munakk~ Bana Luka 4i yasdik 4 semen 5 700) . Ferhad-beg je imao samo dve starije sestre, Umihanu i Havu. Bio je oženjen Zejneb-hanumom, kćerkom Tešnjaka Sejfulah-paše, i sa njom imao dve maloletne kćeri, Hatidžu i Fatimu. O njemu se kao istorijskoj ličnosti ne zna ništa, ali se na osnovu popisa ostavštine može zaključiti da je porodicu ostavio u velikim dugovima i da se s njim ugasila ova grana potomaka Ferhad,paše Sokolovoića, prvog bosanskog valije.U) U popisu ostavštine bivšeg carskog ćehaje hafiz Husejn-age od S. II 1720. godine pominju se dve sedžade banjalučke izrade (Banalukakdri seccade 'aded 2) čija vrednost nije navedena.u) Jednu banjalučku sedžadu (Banaluka seccadesi l) u vrednosti od 1060 aspri imao je nekadašnji skopski mutesafir Mehmedpaša kome je posle smrti imetak konfiskovan za državu a rasprodat na Carskoj porti na dan 14. VII 1734. 14) U ostavštini vezira Husejn-pašazade Mustafa-paše iz Dijaribekira, čiji je popis izvršen 1735/36. godine, nalazile su se dve stare banjalučke sedžade (kohne Banaluka seccade), od kojih je jedna vredela 10 groša, a druga 24,5 groša. Ova druga bila je saf-sedžada.l5) To je dugačka molitvena sedžada •koja služi za ceo red ljudi, vernika ili vojnika, poređenih jedan do drugoga. Saf-sedžada prema tome je niz pojedinačnih sedžada izrađenih u jednom komadu na kome su mesta za svakog vernika određena bordurama i mihrabima.16) Glavni carski kasapin Husejn-aga, koji je preminuo u e arskoj or· diji na polju kod Isakče, imao je među stvaroima koje su mu konfiskovane i popisane ll. XI 1736. godine jednu banjalučku orta sedžadu. Njena je vrednost procenjena na 3 600 aspri_l7) Iz 1737/ 8. godine ima više pomena banjalučkih sedžada. Valja naglasiti da se te godi-ne prvJ i za sada jedini put pominju dva banjalučka makata, tj . prostirke po minderu na sećiji. Te prostirke mogle su ll) Up. Cela! Esad Arseven. Turk Sanati. Istanbul, I973 (Cem Yayinevi),

255. 12) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF- I125- Gurre Cumadel ula 1147, evasit Cumadel ahire. 13) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF- 25. Ra IJ32. 14) Is tanbul, BBA, D-BSM-MHF -12. Safer 1147. IS) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF -1148. 16) Vidi izuzetno lep primerak saf-sedžade koji se čuva u istanbulskom Muzeju turskih i islamskih dela, a reprodukovan je u: Celdl Esad Arseve11, Turk Sanati, Istanbul, I973 (Cem Yayfnevi), 254. 11) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF- 7. Receb II49.

269

biti od platna, čobe jli ćilima. Dva banjalučka makata imala je Di.lhajat-usta, koja je svojevremeno pripadala dvorskom haremu, a docnije je do smrti živela u Istanbulu, u blizini Kabasakala. Njeno nasledstvo pri palo je d voru; popisano je ii preuzeto u prisustvu ~edjatskog sudije i kizlaraginog pisara I1afiz Mustafa-efendije.1S) Iste 1737/8. godine procenjena je jedna stara banjalučka sedžada na 1 260 aspri. Orra se nalazila među imetkom vezira Kurd Ibrahim-paše, prodatim na licitaoi•ji pod nadwrom kapudži-baše Visoke porte Ibrahim-age.19) Takođe iste 1737/ 8. godine imala je jednu banjalučku sedžadu, procenjenu na 1710 aspri Nišli-ka Emetulah-hanuma, supruga pokojnog Sallin Mehmed-paše. Pošto je umrla bez naslednika, prema fermanu i u prisustvu nadležnih službenika, njen nakit i srebreno posuđe preuzeti su za rjznicu ženske polovine carskog dvora, dok su ostale njene stvari popisane, procenjene i prodate u riznici carskog dvora.20) Za našu temu značajan je jedan popis zaostavštine sastavljen 29. X I 1757. godine, čiji je vrh iskinut, pa se ne vidi ko je pokojnik. Tu se pominje između ostalog jedna sedžada solunsk~izrade kojom se podražaya banjalučka sedžada (Banaluka taklidi Selanikkarl seccade 'aded Jj . • Tema podataka o njegovoj vrednosti.21) U sidžilima iz naših krajeva, među ostavinskim popisima, takođe ima pomena banjalučkih sedžada. U Sarajevu je 1767. godine u ću rčića hanu umro hadži Mehmed-paša, rodom iz Jajca, u čijoj je ostavštinj bila i jedna sedža
I stanbul, BBA, D-BSM-MHF- 1150. 1150. I stanbul, BBA, D-BSM-MHF -1171, 17. RebiUlevvel.

20) I stanbul, BBA, D-BSM-MHF 21)

ll) Vidi: Hamdija Kreševljaković, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1961, 47--48. Autor se poziva na Sarajevski sidžil 8, str. S koji se nalazi u ~i Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Zl) Đenana Buturović, Morići, Sarajevo, 1983, 289. ~) Hamdija Kreševljaković, Dženetići, Sarajevo, 1954, 136.

270

govoru, Banja Luka, a ne Banaluka kao u ostalim ispravama koje su pregledane. U ovom popisu porninju se kao zanimljivi predmeti jedna stara se
*

*

*

Koliko je meni poznato, a ovim se pitanjem bavm duži niz gonaučnika pisala su o banjalučkoj sedžadi. Njihov tekst zasnovan je na ličnom poznavanju sačuvanih primeraka i prema tome od izuzetne je važnosti. Af.irmisani turski .istoričar umetnosti, Dželal Esad ARSEVEN, još 1952. godine, u delu »Turska primenjena umetnost«, u vezi sa tekstom o tkaninama ukmšenim aplikaci:jama, pri-ložio je jednu sasvim nejasnu crno-belu fotografiju sedžade koju je nazvao- »Benaluka. Prostirka za molitvu u aplikacijama«. U tekstu rekao je sledeće: »Ukrašavanje koje se postiže komadićima materije, ·isečenim u obliku motiva i prišivenim na tkaninu, naziva se aplikacija (na turskom: kesme ili yapi~rirma). Predmeti ostvareni ovim postupkom, koji je bio upo~rebljavan i u ·r adovima od kože i papira, nisu bili mnogo cenjeni kod Turaka, koji su više cenili vez od ovog načina ukrašavanja. Primenjeni motivi su uglavnom cvetovi i Listovi sastavljeni od komadića čohe različire boje. Na taj način izrađivane su bašče (bohr;a), prostirke za molitvu, zidne prostirke i zavese za dnevnu upotrebu. U ranija vremena u mnogim kuća ma prozori su bili opremljeni ovim zavesama za dnevnu upotrebu, načinjenim od komada tkanine ili sukna (čohe), koje su zamenjivale ka· feze (žaluzine) i sprečavale da se enterijer može sagledati izvana. Prozori na čadorima bili su isto tako opremljeni ovim zastirkama od tkani· na. U Bosni su se nekada izrađivali najbolji primerci ove vrste; oni su

dina, samo dva turska

25) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF -1194, 21. Safer.

26) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF -1194, 28. Zilhicce. 21) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF -1194, 6. Receb.

271

nazvani be11aluka po imenu grada koji je tĐme bio glavni centar. Naši_ mtg;eji po.seduju danas nekoli!lm primeraka ove vrste, veoma umeĐn~č:ki · izrađenil!.«2il) · Drugi turski naučni.k koji je objavio izvanredno lepe rk olorfotografije dve banjalučke sedžade jeste Džan Kerametli. Ovaj naučnik je detaljno opisao ove dve banjalučke sedžade u svom delu »Muzej divans~e književnosti mevlevijskog doma na Galati«.29) Obe se čuvaju u"tom muzeju, jedna pod br. J 79, dok drugoj nije naveden broj. Saopštićemo . njegov tekst u celini: »Rukom izrađene sedžade koje se nalaze u Muzeju divanske književnosti pripadaju XVIII i XIX ve&u. One su i~rađivane u Istanbulu, ali su dolazile i iz drugih centara osmanske imperije i bile nuđene na prodaju po istanbulskim čaršijama. Poseban je tip banjalučka sedžada na kome je primenjena jedna od najstarijih tehnika ručnog rada kod Turaka, tehnika aplikacije, koja je izrađivana u zapadnim krajevima imperije. Njenu osnovnu površinu sačinjava čoha različite boje. Na našem primerku su na osnovu od čo)1e nežno zelene boje našiveni komadići čohe plave, žute, svetlo žute i ljubičaste boje od kojih su izrađene rozete cn~ca, c1·etov:i ruža i grane. Mesto za sedždu i gornji deo mesta za noge izrađeni su žutom srmom. široka bordura osnove ispunjena je buketima c1·eća, kao što su ruže i zumbuli. V.iše su naturalističkog stila cvetni buketi koji se sreću upravo na sredini sedžade i na troug1im površinama sa obe strane milu·aba. U muzeju se nalazi i druga banjalučka sedžada izgrađena tehnikom aplikacije. »Banaluka« ili Banjaluka j e mali grad čije ime znači »mesto sa banjom«, a nalazi se severozapadno od Sarajeva. To je planinsko mesto sa obiljem vode. l Saraj evo j e po prirodi isto takvo mesto i poznato je po izrađevinama od čohe i atlasa. Sarajevo je posebno poznato po izrađevinama od zlata i metala. Sigurno je da se vrsta sedžade koja je nazvana Banaluka izrađivala u celom OI'Om kraj u. Na našem primerku živo je prikazana panorama šehera sa kamenitim mahalama, sa baštama s obiljem vode, sa ćuprija ma na lukol·ima i sa ·mesdžidima. Ovaj šeher možda je jedan od dva spomenura. (lli Banjaluka iLi Sarajevo - D. B.) Središni deo sedžade, isto kao i na primeru koji smo malo pre posmatrali, ukrašen je buketom cveća koji izbija iz korpe ili vaze. široka bordura odslikava sve detalje jednog šebera smeštenog na obalama reke koja žustro teče. Crvena, bela, zele- · na i plava boja upotrebljene su na pravom mestu sa potpuno naturalističkim shvatanjem boja, kao u prirodi. Ovaj komad je veoma redak primerak sedžade izrađene sa aplikacijama, iz perJoda kada je turska umetnost bila pod evropskim uticajem. Prvi uzorci tur ske tehnike aplikacije nađeni su u hunskim grobovima.«JO) 28) Celal E sad Arseven, Les arts decoratifs turcs, I stanbul, s. a. (1952), fig. 661, p. 269. 29) Can Keramelli, Galala Mevlevihanesi Divan Edebivati Muzesi, I stanbul ,1977. Na ovo delo skrenuo mi je pažnju kolega dr Fehim Nametak, kome se i ovim putem toplo zahvaljujem. Njegovom ljubaznošću ovaj 'rad će

biti opremljen u ovom radu objavljenim fotografijama br. 24 i 25. Sedžade se i danas čuvaju u ovom muzeju jedna pod No. 179, dok za drugu nije naveden broj. · 30) Can Kerametli, nav. delo, 65. 272

. . Au_tor ~~ zat!-~ osvrće ~a prve ~rimerke izrađevina u turskoj teaphkacaJa kOJ1 su nađem u hunskrm grobovima iz I veka po našem računanju vremena, što izlazi iz okvira ovog rada. hniCI

Završavajući prikaz saznanja o banjaluč.kaim sedžadama valja is-

taći sledeće:

Istorijski izvori znaju za banjalučku sedžadu i predmete izrađene u istom stilu. Ali ti izvori ništa ne govore o tome od čega su i kako bile izrađene te ·sedžade i ostali predmeti ..:banjalučkog stila• . Sačuvani predmeti u turskim muzejima govore jasno da je reč o proizvodima od čohe različite boje; o proizvodima nastalim tehnikom aplikacije - našivanja -manjih raznobojnih komadića čohe na čohu sa osnovom u jednoj boji, )Tako su nastajalrl. predimetli koji su bili omiljeni i cenjeni u dosta širokom krugu bogatog muslimanskog življa Osmanskog carstva. Sedžada je bila osnovni predmet ove banjalučke proizvodnje, a po njoj su i ostali predmeti, izrađeni istom tehnikom, dobijati naziv •banjalučki«.

Povodom banjalučkih sedžada treba se osvrnuti i na drugi banjalučki specijalitet, čuven u isto ovo vreme, u XVIII i XIX veku, koji je takođe raznosio ime ovog našeg grada po celom prostranstvu osmanskog carstva. To su bile banjalučke haše. velikog i zaista nezaboravnog naučnika Hamdije haše su bile »lijepo ukrašeni konjski pokrovci od čohe ili neke druge skupe tkanine, kojima su se prekrivala sedla i sapi konja«.31 ) Opet prema rečima Hamdije Kreševljakovića, •na unkaš i arkaš naticao se čul, vrsta ćebeta, a preko ovoga ili preko samog sedla naticala se i haša, djelo krojača ili terzija. Najbolje haše .izrađivala je Banja Luka. One su često bile lijepo izvezene.«12) Prema

rečima

Kreševljakovdća,

Banjalučku hašu posedovao je Mustafa-beg iz Sarajeva koji je umro u Dubrovniku 1765. godine. Njegovu ostavštinu popisao je emin dubrovačke skale Sulejman, koji je među ostalim predmetima spomenuo i banjalučku hašu.33) Kao što smo već spomenuli, jedna banja· lučka haša pominje se i u ostavštini vojnog defterdara Husejn-age, sastavljenoj 25. XII 1780. godine.34) Banjalučka haša bila je naročito cenjena u prvim decenijama XIX veka. O tome svedoči Uredba o odevanju (Elbise nizamnamesi) koja je doneta u Osmanskom carstvu ll. IV 1829. godine. Ovom uredbom se želela da se zavcede ograničenje luksuza u oblačenju državnih službeni,k a, i to ne samo u nj.ihovom ličnom odevanju nego i u pogledu ukrašavanja konjske opreme i haša. Preterivanja u tom pogledu bila su u neskladu sa šer:ijatskim propisima. Državni - kanunski - propisi pozivali su se na šerijatske propise i na prvobitnu skromnost muslimana. ,31) Hamdija Kreševljaković, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, Sa· rajevo, 1961, 47--48. l2) Isti, Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Sarajevo (Narodna prosvjeta) 1958, 126. 33) Isti, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, 47--48. 34) Istanbul, BBA, D-BSM-MHF -1194, 28. Zilllicce.

273

... . Uredba q odevanju dQzvoljavala je samo dve .vrste haše, od kojih· je jedna, poljsk.e izrade (Le11kdri gafiyesi) bila luksiJZnija a dr,uga, banjalučka haša ukrašena srmom (Sirma._luca Banaluka ga~iyesi) bila takođe značajna, ali za nijansu skmmnij?. Prema Uredbi, na poljski način ·ukršenu bašu· imaće ubuduće konji velikog vezira, njegovog zamenika i kajmakan1a, vezira i seraskera »pobedonosne vojske« kao i nekih drugih visokih vojnih funkcionera. Banjalučku hašu u svečanim prilikama imaće konji ·k azaskera, mola istanbulskog stepena i mole od mekanskog do uskudarskog stepena, muderiši i hatibi Ajasofije, ·ukratko najviša ulema. Sto se tiče šejhulislama, za njega se propisuje samo da će stavljati na glavu beli saruk, da će oblačiti odelo od bele čohe i preko njega feredžu od bele čohe. U zvaničnim danima ban~alučku bašu imaće konji nižih dvorana: đumruk-emina, kasap-baše, mehter-baše carskih čadora, aga neimara i nj_emu slične age.35)

*

*

*

Uzimajući

u obzir raspoložive podatke koje smo saopštili, može se konst-atovati da je Banja Luka mesto u Bosni koje je dalo ime jednoj posebnoj vrsti sedžada, a zatim i drugih predmeta izrađenih od čohe: dušema, jastuka, makata i baša. To su bili umetnički izrađeni predmeti. cenjeni i poznati širom Osmanskog carstva u XVIII i XIX velCu, predmeti izrađeni od raznobojnih manjih komada čohe, apliciranih (naši\·enih) na čobanu osnovu, predmeti koji su često bili ukrašeni vezom od srme. Dok se o aplikacijama na sedžadama više zna, zahvaljujući sačuvanim primercima koji su izuzetne lepote, za dušeme, bošče, jas.tu.ke i makate se može pretpostav.iti da su bili izrađeni na slični način i da su bili ukrašeni floralnim aplikacijama. Za baše postoje dosta neodređeni podaci, ali je jasno da su i one bile izrađivane istom tehnikom. I stovremeno se pored banjalučk.ib predmeta javljaju ·i predmeti rada, izrade, tehnike i stilq: Benaluka i~i, Benalukakiir1. Time se nije označavalo mesto proizvodnje, već način izrade, poseban banjalučki stil u izradi čohanih predmeta. Taj stil je do te mere b.io popularan da su ga podražavaH u Solunu. Solun je glavni centar suknarstva u Osmanskom carstvu u kome su tokom vekova izrađivarie razne vrste čohe, prvenstveno čoha za janičarske uniforme. Poznato je da se čoha izrađivala u osmanskoj državi a i mnogo uvozila. žene su nosile zimske feredže od čohe, a1i je čoha bila više korištena za svakodnevni muški kos tim, jer su od nje izrađivani: dže.pkeni, džamadani, fermeni, jeleci, čakšire i poture, a u novije vreme kaputi i pelerine. Od čohe su se izrađivali kalpaci, tozluci, terluci, čohom su prekrivana krzna - razne vrste ćurkova itd.lli) Evlija Celebija ističe da banjalučkog

3 ;)

"Qp. Zbornik osmanskih državnih zakona i uredbi DUSTUR .

Ahme~ Ras~m, D_snu~nl_i Tarihi

ry. I stanbul,

~

464

1328-1330, Faide .280, 1826 (Elhi· Osmanlt Tarihi. Se9meler I stanbul 1968 143- 146

se N1zamnames1); ISti, !Elbise Nizamnamesi - Fes). ' ' ' lli) Resat Ekrem KU9u, Turk Giyim Susam ve· Siislerrm e SozlUi}ii, Sumerbarrk Kultur Y ayinlarf, Ankara, 1969, 82~4.

274

su krajišnici nosili i voleli čobana odela.37) Osnovno pitanje koje se nameće, u vezi sa banjalučkim sedžadama, hašama i drugim predmetima od čohe jeste: da li je Banja Luka bila centar proizvodnje i čohe i ovih predmeta, ili je ona bila samo centar uvoza čohe i finalne izrade pomenutih predmeta. Ne treba isključiti mogućnost da je u ovaj grad dopremana zapadnoevropska čoha namenjena Orijentu, odnosno tržištu u Osmanskom carstvu, a da su banjalučke terzije, a možda i žene u kuć noj radinosti, isecale i pr.išivale o~;namente. Na takvu pretpostavku upućuj e postojanje »urađenih« i »neurađenih« sedžada. S druge strane Evlija Celebija pominje da su banja1učki trgovci okrenuti trgovanju sa Solunom.38) To možda znači da su oni odatle nabavljali čohu, a da je banjalU'Čka izrada, ~ada je postala popularna, podražavana u Solunu i u drugim mestima car stva. Takođe se postavlja pitanje da li mi danas, na tlu SFR Jugoslavije, u našim džamijama, muzejima i privatnim kolekcijama raspolaže· mo sa primercima banjalučkih sedžada. Koliko mi je poznato, nemamo ih. Treba se nadati da će ovaj pr.ilog njihovom izučavanju postaći interes za njih i da će dalja istraživanja u worn pravcu, naročito u turskim muzejima, doprineti da se ove rukotvorine naših predaka otrgnu od zaborava.

37) Evlija Celebija, Putopis. Odlomci u jugoslovenskim zemljama. Preveo, uvod i komentar napisao Hazim Sabanović, Sarajevo, I, 1957, 240. 31) Isto.

275

SUMMARY Yugoslav ethnologists have been engaged in studying the s~ccades and other products that got their names after the town of BanJa Luka \beCause they used to be made there. Nowadays the?' are ?o longer available. Hamdija Kreševljakov.ić and Bratislava Vlad1ć-Krst1ć thought that the seccades and dosemes originating from Banja Luka were carpet products, whille Milenko S. Filipović does not classify them into that category. The inventories of the estates of rich Muslims from Banja Luka and other Bosnian towns as well as places throughout the Ottoman E mpire from the last decade of the 17th century onwards are the most reliable historical sources for the information a bout Banja Luka seccades, saf-seccades, do~emes, pillows, makats, Banja Luka middle-room (orta) and sideways (yan) carpets and Banja Luka ha~as. Some of the documents mention the characteristic Banja Luka handiwork and technique (Banaluka i9i, Banalukakdri seccades, Banaluka taklidi S elanikkiiri seccade). Yet, all these data, without objects themselves, are not sufficient to answer clearly the questions about the m a terial they were made of or about what they looked like. Turkish scientists Celdl E sad Arseven and Can Kerametli gave rather detailed descriptions of Banja Luka techniques on the basis of the samples of the seccades kept in some Turkish museums. Those are made of one colour waterproof cloth (c;:uha) on the surface of which small pieces of the same quality of different colours a re applied as ornaments to form a harmonious unity with it. Two exceptionally beautiful seccades are kept in the museum at Galata in Istambul (Galata Mevle~ihanesinin Divan Edebiyati Miisezi. One of them has flora! patteras o n 1t and the other, in addition to them, on its wide border shows a town, most probably Banja Luka with its districts, mescids, the fiver Vrbas and the bridges.

276

Alija Nametak TURCIZMI U »DERVISU« PJESNIKA STIJEPA

ĐURĐ EVICA

(1579-1632)

O Stijepu Đurđeviću (Giorgi, Đorđi) dubrovačkom pjesniku i vlastelinu iz XVII stoljeća postoji dosta bogata literatura. Spomenut ćemo nekolitko važnijih bi!bliografsikih jedinica o ovom književniku. Milan Rešetar je o Đurđeviću pisao u Stanojevićevoj Enciklo!Pedi,ji srpsko-hrvatsko-slovenačkoj (Zagreb, 1929, I knj. str. 699-700). Dr Mihovil Kombol je u knjizi »Povijest hrvatske književnosti do na·r odnog preporoda<< (Zagreb, 1941, str. 260-261 i drugo izdanje, Zagreb, 1961, str. 234-235) obradio književno djelo »Derviš« Stijepa Đurđevića.

Dr Dragoljub Pavlović, u djelu Dubrovačke .poeme (Novo .pokoljenje, Beograd, 1953, str. 59) obradio je također djelo ovog dubrovač kog pjesnika, a ue to je dao i njegov opširniji životo.pis. Isti pisac je o Đurđeviću pisao i u knjizi »Iz knj.jževne i kulturne istorije Dubrovnika<<, Sarajevo, 1955). Dr Rafo Bogišić, u Enciklopedi.ji Jugoslavije (I izd. Za:greb, 1958, str. 210; drugo i.zd. Zagreb, 1984, III sv. str. 744) poseibno je pretstavio Đurđevića 'kao pjesnika >>Derviša«, odužeg šaljivog spijeva, u kojemu zaljubljeni turs'ki ·»dedo Derviš« na pripitost i naivan način izjavljuje svoj e osjećaje simpatije kršćansko.j djevojci. Bogišić piše da »Derviš« 1podsjeća na s lične talijanske šaljive rustikalne ljubavne monologe ... ali i sam IN<: zaljubljenog Derv-iša i pojedinosti, slike i frazeologije njegove ljubavne ispovijesti ... svjedoče o .pjesnikovoj originalnosti i inventivnosti, tako da je »Derviš« jedno od najuspjeliJih ostvarenja starije dubrovačke književnosti.« Dr MiToslav Pantić je o Đurđeviću pisao u Leksikonu pisaca Jugoslavije (II sv. Novi Sad, 1979, str. 62-64) dajući vrlo iscrpne bibliografske podatke o ovom pjesniku ue koju je dao i bogatu literaturu. Pjesni'k »Derviša« Stijepo Đurđević rođen je u Dubrovnilm, 1579. g. u vlastelinskoj porodici. U mladosti j e bio nemirna duha pa je dva puta dopao tamnice, a jednom je čak osumnječen i radi ubojstva. Kasnije je u,pleten u akt1ju vojvode od Savoje i Mantove oko podizanja ustaiiika protiv Turaka i du>brovačka ga vlada, znajući opasnost takva poduhvata kažnjava četverogodišnj-im progonstvom u Napulj, koji ot· počinje od godine 1612. Poslije povratfka u Dubrovnik ulw u različite državne slu2Jbe, ne ostavljajući Dubrovnik do s·mrti 1632. U ranoj mla·

dosti stvarao je fPOeziju u domenu Ljubavne lirike, ali su od svog tog o;pusa ostale samo četiri pjesme. Te pjesme svjedoče o udaljavanju od duba petrarkizma .. Stijepo Đurđević je ipak ostao u sjećinju potomaka u prvom redu kao pjesnik »Derviša«, hvaljenog još u starom Dubromik-u. To je monolog smiješna starca koji uzalud uzdiše za »gospojom• pijući »ljuti šerbet svojih suza«, pristajući da se zbog nje udalji od 'v lastite rjere. as ovdje zanima ovo njegovo pjes n ičko djelo s aspek,ta prouča,•anja turci;z;ma jer Je ono karakteristično .za govor Dubrovčana, koji je u to vrijeme bio pun turcizama. Od prvih dubrovačko-turskih kontakata preko Bosne u jezik Du!brovčana počeli su ulaziti turcizmi o čemu svjedoči i ovo djelo 'klasične dubrovačke književnosti. Ovo djelo srjedoči i o tome da s u jezič'ki utjecaji mogli ići različitim putevima. Dubro\·čani koji nisu bili pod turskom vlašću, prima'li su turcizme kontaktima sa Bosnom. U pedeset strofa sa po šest stihova u Dervišu se nalazi 83 turcizma. 0Ydje ćemo donijeti tekst pjesme i rj ečnik turcirzama sa akcentuacijom.

DERVI S J a sam Dedo ašik derviš kiti izranjen padam pri d dvor; izid', džanum, da me vidiš i da čuješ moj razgovorje li sladak, a, što veliš? ja sam Dedo smamljen derviš!

Od repate ljepša s' zvizde . od sunca i od zore, punija si dike i gizde negli čičak posred gore, a sva u licu ružom captiš ja sam Dedo smamljen derviš! Pobjelja si nego gruda prem ožeta mlijeka vlaška, ali vajmeh gnjeva i huda moje od mene srce baška bez milosti svakčas držiš uvrijeđen sam Dedo derviš! A ja tebe hoću bolje negli život moj umrli, nu đuzeluk tvoj me !kolje i veomi jadno prli, ćim se ni&ta ti ne boliš zlovoljan sam Dedo derviš!

278

Nećeš da me hič požali:š, a ja za te ginem rado; što se tužnim Dedom šališ slatka moja haramzado, ' ka ljepotom mnogom sloviš? ja sam Dedo jadni derW.š!

Od pi,Java draža s' meni i od masla i od meda, aU pogled tvoj ljuveni smlitno bode .tužna Deda kad ga oholo k njem' obratiš žalostan sam Dedo derviš! Ti si rajski melek lijepi koji sletje zgara s nebi·, dd me opoji i zaslijepi, da već ne znam ništa o sebi er mi u srcu sveđ ti sjedišzanesen sam Dedo derviš! Kad te bludno ja poželim, vas se tada stvorim ledom, ali se 01pet obeselim tvojijem slatkijem ·k ad pogledom pečaona me oporaviš -

ja sam Dedo trudan derviš! Tuž.ne t' oči gledat želeti se kriješ sveđ bježeći; molju Iti se, ćeremejle, nu se Deda ne od!me6i, er hoće adet da ga grliš ja sam Dedo bijedan derviš! Nu od mene ti ne 'bježi, Ljubav er te, moja lijepa, u mom srcu zabilježi zlatnom strijelom kom ga cijepa 'kojom džiger sveđ moj raniš ustreljen sam Dedo derviš! Prigrli me mila i blaga, pomiluj me radi boga, o girzdava, o pridraga haramijo srca moga, k>a mi dušu jošter grabiš ja sam Dedo sužan derviš! Hamajliju već ću nosit, kom ću tebe moć usilit, kad d ljulbav dođem prosit, neka mi se budeš smilit,

219

ako mi se kad ne smiliš ja sam Dedo mučan derviš! To J.i me se, dušo, odmećeš er me vidiš sveđ krvava, ali u meni nu vidjet ćeš veću snagu neg u Java, k tebi ako me ·t i pripustiš jakostan sam Dedo derviš! Pripusti me, neć' se kajat, er ćeš vidjet ke sam moći maskareći er prista1at neću u dne ni u noći šujJe-bujle da se čudiš tamašan sam Dedo denriš! ZbabJjen, zgrbljen nu ako sam ne ·imam vele ja godišta moju mladost cr>oharo sam ne hajući za me ništa, pokli hoć' me da pogubiš ja sam Dedo sharan derviš! Ljubi ako me svaka vila, er obično imam lice, i ako me sveđ ljubila đuzel Mare od Cernice, zacijeć česa na me mrziš?ja sam Dedo gnzdav derviš! !\ijesam čoban ni kopile, jok, ja ni jesam kiridžija, od kadune ja sam vile s kom me rodi čelebij a ; da čemu me već ne grliš? plemenit sam Dedo derviš! J a kader sam učiniti, ako mi se ·De izgnijevaš, za najljepšu na svem svini pod ćengije da se pjevaš i beitim da se slaviš razuman sam Dedo derviš! To li neć' me pomilovat er sam Dedo siromaše, ,·ala ću 1i dar darovat ki podoban jes za paše, ako ti ga milo primišmilostiv sam Dedo derviš! 280

Sve što imam na sem sviti me teld.je l-iJepu ;zgradu • j a ću t~bi pdklooimi i oko nje svu livadu, tvoj teferoič d:a tu~ slavišdobrostiv sam Dedo derviš! I to ako tebi dosta, ma "jabuko moja zlatna, nije, dat ću t' ·kož.u kaplani>osta kom se rese sve delije, da njom IPen~er tvoj uresišblagodar sam Dedo derviš. Ti!kvica ti na dar ova majstonije puna svake, ku mi ho~a m(\j darova još na bradi ne imah dlake, neg bih oglan đuzel goliš ljubežljiv sam Dedo derviš! J oš kašiku imam i štap i .toj ti ću darovati!

benum džantl!ffi čin'mo hesap; mogu li ti što već dati? neg alko ćeš i moj kanš praznoruk sam Dedo derviš! Ali ašilk Dedo daje zain oldii sej darove, za nje er lj epos tva ne haje nit će da se merui ozove, neg na 1plač moj gluha stojišuhiljen sam Dedo derviš!

Del na čard:ak, đel, đel, brače, tvoj te Dedo gledat želi, ter veoma grozno plače i smiljcmo tebli veli: ukaž' mi se da me uttiešiš ja sam Dedo plačan derviš! Ma bojnice, čik mejdane, đure šelum, s-latko dosti, · ter ·urz;mnažaj moje rane bijući me u radostrl. kad poda se mene skl.l(piš zatočni-k Sa!ffi Dedo denliš! Eto uhiljen ja se skitam i ucVIiljen ja se tufem, prid dvorom tri. ter mahniotam, skačem, plačem i jautem 281

vikajući: što me moriš?umoren sam Dedo derviš!

Mnokrat uzmem britvu u ruke ter iuežem vas sam sebe; baka beni, .koju muku ja podnosim cića tebe, a ti rza me lrič ne mariš! izranJen sam Dedo dervjš! Jarali oldum sa svih strana po mom tijelu ,prirtužnomu, nu veći je broj od rana u bolesnu srcu momu, a ti neć' me da ozdraviš ja sam Dedo bolan derviš! Najprije me gnjevom shara a pak moga cić poraza od milos1li tve bir ~ara jadomu mi ne ukaza, neg me umorit svak čas želiš poražen sam Dedo derviš! .!\ernoj , nemoj, dušo draga, ulmiš Deda tvoga roba da kon tvoga nađu praga, da te ne bi našla globa; nemoj s mene da se okriviiš pravoduh sam Dedo derviš! Zač u krvi vas podušen kad se smrtno ja izrežem, u pokrovcu lter poružen hukajuć ti pnid dvor ležem i zavikam >>medet« do •t riš poružen sam Dedo derviš!

Sve za milost tada mome u gorku me videć vaju, ' proplaču se Iiada mnome i paka me upitaju; »Čemu taj plač, Dedo. tužiš?« ja sam Dedo nebog derviš! Odgovorim roneć suze: eto Dedo veće gine, eto ahar za stan uze a ć~l oštri za haljine, doćim ga u greb ti zatvoriš poginuo sam Dedo derviš! 282

Ne, IZvjerenja od nijednoga neg ti malo !kurban tvorim od •pečen:a ·Srca moga ld u plamenu svakčas gorim, er pogledom sveđ me prliš izgol'jen sam Dedo derviš! Pod

čengdju

bewt tužan

lkhlknem mnokraJt« i dost! i dost!

- vapijući - tvoj .sam s·u žan, begenišem tvoju lipost, kom sveđ rane moje novJš ja sam Dedo tužan del"Wš! Alah~se

verse, nemoj na žehjenje me skončano priloagatli već nepo'koj, o giz.dava ma sul.ta.no! vrijeme je da tvoj gnjev uumš pogubl·jen sam Dedo derviš! Svadca radost benden diti ter mi slatke nijesu slasti, er sveđ ·i mam na pameti gorkos od tve oholastli; benum rahum, što se oholiš? čemeran sam Dedo derviš! Ako c"'i·Lih sveđer tužno i m e zarri allTl Dedo derv.iš! činiš

Srce mi se još razglaba od ljuvene gorke bijede; Dedo hl1eba ni ćebaiba nelagodan već ne jede, a tti se zlom mojijem go'jiš ja sam Dedo lačan derv'iš! Na mehćemi nit se štuje, ni već Dedo čoiibe Ma, ni se ~gm ni raduje, n eg se u· !prsi stijenom lupa,

jeda mu se Li umoliš sam Dedo denliš!

pogrđen

Plačan Dedo već .ne ru ča ni ti veće kafu srJi:a, neg gologlav, bez .papuča po najvećem s_nijegu t~~ cić plamena ikim ga gons urusen sam Dedo den•iš!

Samo pijem u noć i dan ljuti šerbet mojih suza, er se ćutim jaoh probadan od ljuvenih Nib mamuza, kirn na da mnom ti gospodiš izboden sam Dedo den'li·š ! Ja bih htio, moja draga, cić ljuba\i tve jedine da mi 'e čaša tva ;pašmaga korn bili činio tebi ašJtine, da me m·ako ne žalostiš žalostan sam Dedo denniš! ~u

ako mi ć' obećati k tebi da me ć' lli •p rigrlit, za te ću se đaur zvat>i, za te rezat, za t e prlrit, tać ako me obeseliš nesretan sam Dedo derviš! Ha:n se učinih Muhamedu rad ljeposti smjerne t voje, a ti nećeš bijednu Dedu da se smiliš v.ijek, gospoje, zać mi ovri zulum činiš? ja sam Dedo gnjevan der\!iš! Cafir dušman sad mi jesi pok.J.i bi mi vas t rud zaman koji meni, bre lk.alpesi, ' neharnostim ,p lati taman! već je Dedo benden đitmiš jedovit sam Dedo derviš! P;roklet svaki čovjek da je ki se u žensku glavu ·u zda ka za ljubav bič ne haje; zato, Dedo, volju ob~da' dokle bolje tJi promisl!iš _ slobodan sam Dedo derviš!

2S4

Već

za .tebe ne uzcn§em, dušu mi si ogrnue~ila, veće te se kurtališem, bre, veće mi nijesi mila; idem na te dozVIa't teptiš r-asrčen sam Dedo derviš!

RJEćNIK

TURCIZAMA

adet; (j)er hoće adet da ga grliš; adet = običaj ; 53 (stih) ahar; t. ahir, perz. ahor = konjušnica, staja; 201 alahise, alahise verse; radi Boga; daj, Boga radi, s. 217 a~ik (t. a~ik), zaljubljen(ik); s l. ~kin (t. aškin) zdravica. Da mi je čaša tva pašmaga, kom bih činio tehi aškine; 267-268 bir: jedan, jedna. 177 bre (t. be, bre, iz grčkoga more, mre < bre) = budalo, s. 285 baka beri = bak beri = gledaj amo, bliže, s. 165-166 b~ka; t. odvojeno. Moje srce od mene baška, s. 16 Beg~ni~em (t. beyenmek = svidjeti se), begenišem tvoju lipost, s. 214 beit (beyt, ar. stih, dvostih; i beitim da se slaviš), s. 107 i 211 benden (t. od sebe, već je Dedo benden đitmiš), s. 287 čiirdiik

(t. ~ardak, p. čartOq) dvospratna kuća, velika čardak, đel, đel brače : s. 145 · čelebija (t. ~elebi) gospodin, učen čovjek, s. 100 čengija (t. ~engi), igračica, pjevačica, s. 103-106, 211 čik (t. ~ik, ~ik.mak) - !izađi; ma bojnice, čik mejdane, čoban (~ban, t. pers. šubii.n) pastir, s. 97 čorba, č6rba (t. ~rba) supa, s. 248 čUt (t. ~ul) = konjski pokrovac od kostrijeti; a čul

soba na l

katu; Del na

s. 158

=

oštri (uze)

za h aljine. s. 202 ćdfir

(t. kafir, kjafir, ar. kii.fir) -nevjernik, s. 284 t . kebap, ar. kabii.b) = vareno meso s dos ta umaka, 243 ć~ remejle (t. kerem eyle = budi ljubazan), s. Sl dedo (p. dede; djed, šejh u mevlevijskih derviša), s. l delija (t. deli = lUd, silovit, pomaman. junak) s. 124 dervlš (perz. ponizni, skromni čovjek (musliman), s. l dušman i dušman (t. d~man, perz. dušmen = neprijatelj) s. 28+ ćebiib (običnije: ćevab;

canlm

dtdnum (t. camm = dušo moja) s. 3; benum dt anum, (benim = dušo moja, s. 135 dt lger (ciger = pluća, jetra, srce) s. 59-60 285

điiur (t. gaur, gavur) - nevjernik, bezbožnik) s. 273 đel (t. gel = dođi, đel na čardak, đel, đel. bračel) đlti (t. gitti) = otišao, otišla je, s . 223 đitmiš (t. gitrni~ od gl. gitmek) s . 287 đure šelum (gorii~elirn slatko dos ti, gori.i~imek

s. 145

=

= vidjeti se, . đi:lzel, đuzeluk ( t. giizel, giizeli k = lijep(a), ljepota), s. 94, 21 hdin (t . hain, ar. bain - nevjernik, apostata. Ha in se učinih Muhamedu (Muhamedu), s. 277 susresti se) s. 152

hanui.jlija (t. hamail, t. hamayli = amulet, talisman / u obliku knjižice; Hamajliju već ću nosit) s. 67 haramija (ar. harami = razbojnik), s. 64 haramzdde (a-p. baramzade = vanbračno dijete, kopile), s. 28 hesiip (t. hesap, ar. hesab (ob)račun; benum džanum čin'mo h esap/ benum džanum činmo besap = obračunajmo se, dušo moja s . 135 hič (t. hi~, p. hič = ništa. Nećeš da me hič požališ) s. 25, 167 hOdža (t. boca) = učitelj, vjerouči telj) s. 129

=

izbastisati (hibr. oblik od iz- i batisati, t. b asmak štampati, pritisnuti, zgaziti . .. Vas moj život izbastisa = Zgazila s i sav moj život) s. 232 jara/i (yarali oldum, t: ranjen sam, raniše me) s. 169 jasak (t. yasak = zabrana; činiš jasak b ez milosti) s. 236 jok (t . yok) = ne. Jok, ja nijesam kiridžija) s. 98 kdder (a. kadu· =

mogućan ,

sposoban; Ja kader sam

učiniti)

s. 103 Kaduna (t. kadln = gospođa, ugledna žena. Od kadune j a sam ,;le s kom me rodi čeiebija) s. 99-100 kiiiš (t. ka~ = remen) s. 137 ' ka/pesi (ar. kalbl, kalp = lažan, varalica; bre ka lpes•i = more Yaralico), s. 285 kap/an (t. tigar; kaplan-postu, t. = tigrova koža) s. 123 kašika (t. ka~?lk = žlica) s. 133 kir!diija (t. JaraC! = prijevoznik robe uz naplatu), s . 98 kopile (t. kahpe oglu. kurv i ć. Nijesam čoban ni kopile) s. 97 kurban (a. = krvna žrtva. Neg ti milo Kurban tvorim od pečena srca moga) s. 205-206 kurtalisati se (kutarjsati se, spasiti se, osloboditi ; veše t e ·se kurtališem) s. 297 mizmuza (ar.. mahmuz =

s tremen ; od ljuve nih tvi h mamuza)

s. 262 mizskariti se (šaliti se, bezobrazlučiti; mas kareći e r prista jat neću

u dne ni u .noći) s. 81-82

medet (ar. madad =

puta) s. 191

286

pomoć. I zavikam: »Medet«! do t riš (tri

mehćema (običnije: mešćema, ar. mahkama = sudnica). Na mehnit se štuje) s. 247 mejdan (t. meydan, ar. miiydan) = borilište. Ma bojnice, čik mejdane) s. 151 melek (ar. = anđeo; Ti si rajski melek lijepi) s. 37

ćemi

oglan (t. oglan =

s. 131

dječak.

Neg bih oglan

đuzel

goliš (golobrad)

=

paša (t. p~a, b~a titula Vdsokih vojnih i civilnih dostojanstvenika u rangu generala. Vala ću ti. dar darovat ki podoban ješ .za paše) s. 111-112. para (t. para, - = novac, novčić. Od milosti tve bir para (jedan novčič) jadovnu mi ne ukaza) s. 117-178 pdšmaga (t. pal?mak, b~mak = papuča. Da mi čaša tva paš· maga) s . 268 pendžer (t. pencer) = prozor pilav (p. pilav) = kuhati pirinač; od pilava draža s"meni) s. 31 post (p. post) = koža; kaplan postu = tigrova koža, s. 123 rdhum (pogrešno, treba ruhum; a. ruh = duša; benim ruhum = dušo moja) s. 227 ramazan (ar. ramadan) = mjesec posta i tjelesnog ustezanja; činiti Ramazan = ustezati se. Tijem ramazan činim hudi vajmeh svake ?d radosti) s. 237-238 sultana (t. sultaniye, sultanija

=

careva

kći.

O gizdava ma sul-

tano!) s. 220 i

šerbet (t. ~erbet od arapskog šarba = slatki napitak. Samo pijem i dan ljuti šerbet mojih suza) s. 259-260 šitjle-bitjle (t. l?čiyle-bčiyle /arno·tamoj šujle-bujle da se čudiš)

noć

s. 83 tiiman (ar . tarnam = upravo, istom mjerom) s. 286 tiimašan (ar. tama' pohlepa, pohlepan) s. 84 teferič

(t. teferrii<;: =

zabavljanje, uživanje

(obično)

u prirodi

s. 119 tekija (t. tekke, ar. takya, derviška zgrada u kojoj se obavljaju derviški obredi. Sve što imam na sem sviti (na ovom svijetu) me / rnoje/ tekije lijepu zgradu) s. 115-116 teptfš (t. tefti~, ar. tiiftil? = inspekcija, izviđanje, sud) s. 299 itlmiš (t. čilrnii~ = umro, mrtav) s. 181-183 vaj (t. vay) l. jaoj, 2. strahovanje) s. 194 . vala (ar. vallahi = tako mi Boga, doista, zaista) s. ll1 verse (t. verrnek = dati, Alah ise = radi Boga) s. 217 zdin (zain oldi = pravo: zail, potrošio, s. 140 ziilum (t. ziiliirn, ar. zulrn = nasilje, s. 281. 287

SUMMARY

.S bijepo Đurđević (1579-1632), •the poet from Dubrovni•k, is well known and discussed ·in o ur literature. He was a lot vritten about especially by -the histonians and literary critics interested in Dubrovnik litera
288

Hamdija

Hajdarhodžić

DUBROVACKE I MLETACKE PRIPREME PRED RAZGRANICENJE 1699. GODINE

Težnja za mirom pratila je cijeli inače veoma surovi Petnaes togodišnji rat (1683. odnosno 1684. do 1699.). Odmah nakon njegove druge godine sa Austrijom i prve sa Venecijom (1685) mir je najprije ponudio neki Ahmed-čelebija, bivši austrijski rob, a zatim tri godine nakon toga (1688. i 1689.) i službeni Portin tumač Alessandro Scarlatti Maurocordato (Aleksandar Skarlati Maurokordato) 1) uz nekog Zulfikar-pašu, ali obe su te ponude ostale samo pokušaji; ova druga je čak ocijenjena kao ratna varka u Beču i Veneciji.2) Nedugo iza toga (1691) u Beču se neko vrijeme, putujući prema Carigradu, zadržao sa svojom »pol-ijepom ženom« (assai bella) engleski ambasador na Parti, William Husey (Viljem Husej),3) da se, po nalogu svoga suverena, Vil) Maurocordato Scarlatti Alessandro, pisac, diplomat i ljekar (1636-

Potiče iz ugledne fanariotske porodice sa otoka Hiosa, što je bila porijeklom iz Gjenove. Do 1679. godine ljekar i predavač u Carigradu, a zatim stupa u tursku službu (glavni tumač). U toku Petnaestogodišnjega rata bio je u samom centru zbivanja, pa se zato njegovo ime neprestano pominje i u poslovima što se tiču Bosne i Hercegovine, kako svjedoče dubrovački dokumenti (ASMM i Lettere o commissioni di Levante, XLIV, XLV, XLVI). Objavio je »Instrumentum pneumaticum circulandi sanguinis, sive do motu et usu pulmonum«, Bologna 1664., »Stato dell' Impero ottomano«, 1696., pa »I sto ria sacra«, Bucarest, 1716. U rukopisu su mu ostali »Istoria dei Romani« (1861. u atinskoj biblioteci), »Miscellanaea di filosofia e di lettere familiari«, »Precetti di diritto civile«, pa napokon prevod na turski Blaewog djela »Atlanta«. - En. it., XXII - E. Legrand, Genealogie des Maurocordato, Paris, 1896. - E. Driault i M. Lhertier, Historia diplomatique de la Grece (1821.1878.), Paris, 1925. - Lujigi Ferdinando Marsigali, Autobiografia di L. F. Marsig/i; messa in luce nel I I centenario della della morte di lui del comitato marsiliano, a cura di Emilio Lovarini, Bologna, 1930., 203. (primjerak u ANU BiH-u) - Pietro Garzoni, Istoria della Repubblica di Venezia in tempo della sacra lega contra Maometto IV, e tre suoi sucessori, gran sultani de' Turclzi, Venezia, 1720. (primjerak u zadarskoj Naučnoj biblioteci), I, 39. - 810. Ešref Kovačević, Granice Bosanskoga pašaluka prema Austriji i Mletačkoj Republici po odredbama Karlovačkoga mira, Sarajevo, 1973. (uglavnom po turskim izvorima), 40-63. - Joseph Tournefort, Relation d'un voyage au Levant .. , Paris, 1717. 2) P. Garzoni, o. e., 138. Bilo bi veoma korisno utvrditi izvore ovoga mletačkoga kroničara i šefa zvaničnog arhiva Republike Venecije zbog dubljeg ulaženja u smisao ovih mirovnih inicijativa. J) Historijski arhiv u Dubrovniku (ubuduće HAD), Prepiska, XVII 5~. 1?37., 16., 22. VI 1691. Pi_s~o ovoga diplomate Du~rovačkOJ Republici. Vidi sliku br. l. - L. F. Mars1gh, o. e. 133. - P. Garzom, o. e., I, I, 411.

1709.).

289

ljema Oranskoga IIP) - »Obavijes ti koliko treba ura diti .na Porti u tako važnim pregovorima«,5) pa je zbog toga s transilvan skoga fronta bio povučen 33-godišnji oficir i diplomata Luigi Ferdinando Masigli ili Marsili (Lujigji Ferdinando Marsilji ili Marsili),6) da, tobože kao sekretar te engleske misije, ispita mogućnost skl·a panja mira s Turcima. Iako tome spretnom, obrazovanom i inteligentnom Bolonjezu u austrijskoj službi ovo nije bio p rvi zadatak te vrste, i on se u Beč \Tatio neobavljena posla.') I spitivanje je prekinula Husejeva smrt, koga j e, po Marsiljtiju, mogao zamijeniti- >>stari engleski poslanik T·r umbal«, ali ga njegov s uveren nije htio imenovati zbog sumnje - >>Što je imaše da bi on bio previše Francuz« nego je uputio Williama Herborta (Vllj ema Herborta). Pošto je 1692. i on umro u Beogradu, iz Londona je bio upućen novi, treći poslan.ik, Wiliam Paget (Viljem Pedže t), koji je trebao da nastavi tamo gdje s u dva njegova prethodnika b.ila stala.8) Cim je ovaj nesumnjivo veoma uporni i sposobni d iplomata s tigao na Portu 1693. godine, zatražio je prijem kod velikoga vezira, ali audijenciju nije dobio zbog smjene na tom visokom p oložaju. Međutim, to ga nije omelo da i u narednim godinama (1694. i 1697.) i dalje radi na ovom poslu - >>Od najveće važnos ti (di sommo .rilievo) sve dok nije o\"0 yažno pitanje - na te melju ovlaštenja dvorskoga kancelara u 4) William Oranski (165(}-1702.) bio je najprije grof nasuanski i namjesnik Ujedinjene Nizozemske, a zatim, od 1689. godine, engleski, škotski i irski kralj. 5) L. F. Marsigli, o. e., 131., 133. 0) Hamdija Hajdarhodžić, Lujigji Ferdinando Marsilji i jugoslovenske ::.emlje od 1679- 1684., Anali Husrev-begove biblioteke, VII-VIII, Sarajevo, 1982., 241. (odlomak obimnijeg rada, što čeka na štampanje u sarajevskom >>Masleši«). - Biblioteca universitaria di Bologna, Manoscritti di Luigi Fer· dinando Marsigli (ubuduće BUB, MM) - Grga Novak, Borba Dubrovnika ::.a slobodu 1683-1699., Rad JAZU, 1935., 253. - Ludovico Frati, Catalogo dei

manoscrii ti di Luigi Ferdinando Marsili, conservati nella Biblioteca universi· 1aria di Bologna, Firenze, 1928. - Stjepan Beigl, Spisi grofa Marsiljija (Marsigli) u sveučilišnoj biblioteci u Bolonji (Bologna), Glasnik Zemaljskoga mu·

zeja u Bosni i Hercegovini, 1901. Polihistor Luigi Ferdinando Marsigli (1658. 1730) s našim krajima je prvi put došao u dodir 1679. godine i to kao član svite mletačkoga ambasadora Pietra Civranija (Pietro Civrani), koji je odlazio na svoju dužnost u Carigrad. Od te godine do 1702. ili 1703., kada je definitivno napustio Balkan kao visoki oficir austrijske armije od posebnog povjerenja, prikupio je veliku i dragocjenu gragju, pored ostaloga , i o Bosni i Hercegovini, što je nezaobilazna ne samo za proučavanje onih događaj a u kojima je on učes tvovao u tome razdoblju nego i inače (naučna istraži· vanja u oblasti kartografije, prirodnih pojava, arheoloških nalazišta, itd}. Ta ga gragja svrstava u pionire naučnog istraživanja kod nas, a čuva se u Univerzitetskoj biblioteci u Bolognji. Nije, dakle, u pravu Novak kada tvrdi da_ je A. S. M;aurokordato bio najobrazovaniji megju pregovaračima u Srem· skim Karlovc1ma. 7) L. F. Marsigli, o. e., 133-165. U jednom poglavlju svoje Autobiogra· fije ovaj Bolonjez nam je ostavio iscrpno sjećanje na tu svoju misiju u Carigradu, ali je umro prije nego je izvršio posljednju redakciju toga spisa, pa ga zato valja uporegjivati sa zaostavštinom u Univerzitetskoj biblioteci. 8) Ibidem, 156, 163, 209, 257. Osim Husejeve smrti,ovaj austrijski erni· sar megju razloge svoga neuspjeha svrstava i odluku tadašnjega velikoga vezira o smjeni svih onih što su bili skloni miru. Za Herborta kaže da je u B:oiP:ad stigao sa iluzijom da može - >>lijepim riječima navesti Turke na ~u ~ zato se morao povući na svojoj lagji na neki sporedni rukavac Dunava 1 tu )e, razočaran, umro. S Pedžetom se Marsilji kasnije bio sukobio i to tako oStro da ga je ovaj optužio velikom veziru i tražio njegovo pogubljenje. 290

Beču, grofa Kinskoga9) - ponovo iznio pred tadašnjega velikoga vezira, Amdža _Hus7ji~-pašu ć~prilića,10) u jednom podužem razgovoru 25. XII 1697 ., JZraztvšt mu svoJe čuđenje što engleski kralj nije dobio odgovor na svoj predlog iz 1693. o posredništvu među zaraćenim stranama.11) Cetiri dana iza toga razgovora Pedžeta je k sebi pozvao Maurokordato i obavijestio, da će veliki vezir odgovoriti na osnovu načela »Uti possidetis, ita possideatis« (što se steklo, zadržati), jer Turska, mada je mnogo izgubila, ne traži ništa osim Transilvanije.u) Bez obzira što je smatrao da se to ne može postići i što se, dakle, na tome ne mogu graditi pregovori, Pedžet je 1pak prihvatio ovu načelnu vezirovu ponudu institirajući na boljim rješenjima. Zato mu je nekoliko dana iza toga (2. I 1698.) dostavljeno nekoliko novih predloga i pojedinosti, koji su predviđali demoliranje Petrovaradina,U) Osijeka14) i nekih drugih, manjih utvrđenja, ali je ovaj engleski diplomat i to odbacio kada mu je 10. I 1698. saopćena konačna odluka o tome iz divana. Zato je Maurokordato zatražio predlog kojim bi bio zadovoljan austrijski car Leopold P S) obećavši pismeni odgovor.16} Po Carlu Ruzziniju (Karlo Rucini}, mletačkom ambasadoru u Beču, Pedžet je tom prilikom u ovu austrijsku prijestolnicu pisao da bi Turci, ustvari, bili zadovoljni, osim Transilvanije, još i demoliranjem Titela, Petrovaradina, pa evakuacijom Iloka,H) Požege1&) i tvrđave na Uni. 19) Izgleda da je tako pronađena od9) P. Garzoni, o. e., I, 446., 490, 520. -

L. F. Marsigli, o. e., 254. . HAD, Prepiska, XVII - 37. 1784/a, 89., 10. II 1698. - E. Kovačevtć u navedenom djelu na nekoliko mjesta. ll) Kao bilješka br. 8. 12) P. Garzoni, o. e., I, 242, 769. Osim detalja o zauzimanju Transilvanije, ovaj onovremeni kroničar donosi i osnovu za pregovore. Odlučilo se da »bude zadržano ono što je zauzeto, ali uz izuzetak da iz tvrgjava Transilva· nije izagju austrijske milicije i da se provincija vrati u prvobitno stanje pod nadzorom oba Carstva; Titel i Petrovaradin treba da budu demolirani; Ilok, Požega, Brod, pa utvrde na rijeci Uni evakuirani; u Temišvaru granica bi trebalo da bude izmegju rijeke Moroša i Tamiša. A što se Poljske tiče, njena će vojska otići iz Moldavije i Kamenijec demoliran; sa Venecijom će se zaključiti mir na osnovu zadržavanja zauzetoga . ·" 13) Milivoj Nikolić, Petrovaradin, Vojna ene., VI, 755. Austrijanci su ovaj grad zauzeli prije jula 1688. i odmah ga stali utvrđivati. 14) Osijek, Voj. ene., VI, 567. Turci su Osijek napustili 19. IX 1687. L. F. Marsigli, o. e., 257. - Archivio di Stato di Venezia (ubuduće ASV) Dis· pacci di Germania, filza 178., str. 661., 23. I 1698. 15) P. Garzoni, o. e., I, 769. - ASV, kao u prethodnoj bilješci. - Treba podvući da Garzoni (Garconi) gotovo sve svoje izlaganje o pripremama za razgraničavanje crpi iz navedene serije u mletačkom Arhivu, kako sam imao prilike da se uvjerim uporegjujući te dokumente sa njegovim tekstom. BILO BI ZATO KORISNO TAJ NJEGOV TEKST PREVESTI I VEZATI ZA TE DOKUMENTE PA OBJAVITI, JER DONOSI CITAV NIZ ZNACAJNIH VIJESTI I O BOSNI I HERCEGOVINI. 16) Ibidem. 17) Vladimir Blašković, Ilok, Ene. Jug., IV, 345. - ASV, kao gore. 18) Vladimir Blašković, Slavonska Požega, Ene. Jug., VII, 225. ASV, kao gore. 19) Vidi bilješku br. 12. BUB, MM. Mirsilji je Leopoldu I uputio velik broj različitih dokumenata i crteža, pa geografskih karata o terenu uz Unu, naročito o Bihaću j okolici, i to zbog upornog nastojanja da se to strateško područje dob.ije od Turaka. Tim povodom su Marsilji ili njegovi saradnici izradili jednu opširnu informaciju o značajnim begovima, što su imali utjecaja na poslove oko razgraničenja . 10)

291

govarajuća formula za početak pregovora, jer je taj isti mle tački diplomata pisao Sen atu u Veneciji 3. II 1698. (pismo je upućeno 5. II 1698.) - »kako se sa raznih strana od onih što dolaze iz J edrena saznaje (a tal..·vi se glasovi šire i danas), da j e Porta sklona miru i da je zato pred tri dana iz Jedrena u Englesku upućen sekre tarl0) engleskoga ambasadora, rnilorda Pedžeta; on će p u tova ti preko Njemačke, a od Beograda mu je pridodat jedan aga po imenu Mehmed-aga, kapidžibaša, koji mu iz toga grada mora omogućiti daljnj e putovanje . . .«21) Pa odmah iza toga dodaje podatak o smanjivanju turskih vojnih priprema prema Austrij i i o naredbi velikoga vezira da mu bosanski paša Cose Halil-paša pošalje izvještaj o odnosima sa Venecijom. Istovremeno kada u Veneciju iz Beča stižu te vijesti i to posredn o, na samom izvoru, u Carigradu, boravi Luca Barca (Luka Barka), koji sa položaja dragom ana n eke zapadnoevropske ambasade šalje m·anredno zanimljive infor m acije u Kneževu palaču u Dubrovniku i to na temelj u kontaka ta sa tadašnjim reis-efendijom Mul1amedom, Maurokordatom, pa na temelju saznanj a što su q1u ih slali njegovi poYjerioci u Jedreni, Sofiji i nekim drugim turskim gradovima.22) Ta ko je on, syega pet dana iza citiranoga mle tačkoga ambasadora u Beču (10. II 1698.), započeo da puni svoja opširna pisma različitim novosrima. ~ajprije je j avio o prod oru a ustrijskih trupa do Sarajeva, što je izazyalo ,·eliki strah u Carigra du,!l) a zatim o inicijativ.i Ped že tevoj , koji je - >>ponovo preduzeo korake kod ove vla de u pogledu ranijih predloga, tj. da svak uživa zauze to i da za n jegovo Veličanstvo granica s j edne strane bude rijeka Moroš, koja dotiče iz Transilvanije i ulijeva se u Tamiš, a Drava s r ijekom Unom s dr uge s trane«. Turci- »slušaju, aH se ne odlučuju prije nego sakupe inform a'cije o pomen utim rije-

L. F. Marsigli, o. e., 146., 157, 160. Sekretar je bio Tomas Kok. ASV, Dispacci di Germania, filza 124., str. 561., S. II 1698., filza 178., str. 110. i 111. - P. Garzoni, o. e., I, 767. - HAD, Prepiska, XVII - 37. 1784., 91., S. III 1698. Neovisno od Ped.žeta i Rucinija, dubrovački agent Luka Barka 20)

21)

ističe

da je taj Mahmud-aga, koji je bio selamagasi Fazli paše Cuprilića, velikoga Yezira što je poginuo 1691., samo čovje k što prati ovoga diplomatu i nije pregovarač. 12) HAD, Prepiska, XVII 37. 1784/a, 103., 22. III 1699. Barkin povjerljivi čoyjek u Smirni je bio Ilija Kot la, u Carigradu Frančesko Negri, a u Sofiji Gjorgjo Medini. Taj agent je u ostalom nizu vijesti naveo i one o Savi Vladislavi ću, koji je pe tnaestak godina kasnije, po ulasku u rusku službu, bio začetnik bune protiv Turaka u Sr biji, Bosni i Hercegovini (njegovi ljudi su bili Pavle Arkuleo i Mihajlo Mi loradović) . 22 • ) HAp, Lett~re e commissioni di Levante, LXVI, 96., 12. III 1700. Za cu.do, OSiJ?l zaJ:ltJeva da se obnov! dubrovački han i to na istom mj estu gdJe Je biO i pnJe rata(LatinJuk), drugih vijesti o spaljivanju Sarajeva u Dubrovniku nema. - HAD, Prepiska, XVII - 37.1784/a, 89., 10. II 1698. i 91., 5. Ill 1698. Nakon zauzimanja Sarajeva, nekom Mustafa-paši je bilo naređeno da bu.~e seras_ker u Bosni, a albanskoj m iliciji da spriječi daljnje nac:U.r:anJe. aus~nJ_ske VOJ_s.ke na tursko tlo, po o~avj eštenjima Luke Barke. SaraJevski V~iZ Je. optuzw bogato~~ tq::ovca F!llpa Bernakovića d a je bio -:- »kalauz• 1 da Je on uveo nepnJatel]sku VOJSku u grad, bez obzira što Je on u to vnjeme bio u Dubrovniku. Zato ovaj izvještač dodaje da su ti tužitelji - »paščad . . . što laju, ali se o njihovim riječima ne vodi računa« . ~pt~ivali su i Dubrovčane da su pripremali 80 bajra ka, da pomognu AustriJancuna. - H. Hajdarhodžić, r ukopis za štampu o Marsiljiju donosi podatke 'J BernakoviĆJma (dva brata). 292

l.

>,

'/ /

(,•

•

l

(

t

l

rr t

"l.•

fl

/.'1

?

~· t ••

l

"

~n

·,

....._., ...:_.

l'

.ru;

r

,

rtt r.t.

{·

"f' (((t

,..,,_

.,

1. ;.-;· /

/1

(1,

' t

tt

.r

.J ,

\

-·

•

Slika br. l. Engleski ambasador Husej obećava podrlku Dubrovačkoj Republici i moli je da mu pomogne oko slanja i dobivanja službene pošte.

293

kama i krajevima, kojima one dominiraju .. .«24) Cuo je za vezirovu izjavu, koju smatra autentičnom, da se - »ovakvi predlozi mogu slušati zbog neuspjeha protekle kampanje« i zato odmah .dodaje - »i tako ja vjerujem da će ovo završiti slušanjem i neodlučnošću, ali Turci hoće da se kaže: slušajmo predloge, a Bog odlučuje o dobru miru«.25) Ipak, u pozadini toga raspoloženja je želja naroda za mirom. Po onom što se u Carigradu govori, narod misli - »Ko neće mir što ga Bog hoće, iako on nije ni naš ukras ni naš spas! ?«26) Veliki vezir to zna, ali i pored toga - »Što se u njegovom ponašanju ogledaju poštenje, plemenitost, pa pored toga što on poznaje potrebe i slabosti Carevine, koji traže mir«, ipak se ovaj Kara Mustafin sestrić - »ne usuđuje predložiti ga, ni on ni drugi, znajući za s ultanovu volju, a da on progovori, odmah bi i ministri prihvatili ... «27) Sve je to, po Barci, podstaklo engleskoga kralja da preko Pedžetovog sekretar.a, koji mu je donio pismo iz Carigrada, stupi u vezu sa Leopoldom I kako bi saznao šta bi trebalo uraditi i kada se taj sekretar vrati, sastaće se predstavnici Austrije i Turske zbog pregovora o miru (demoliranje i razgraničenje). Ipak, i pored toga što su Turci prihvatili posredništvo o sklapanju primirja na pet godina na osnovu stava da svak zadrži zauzeto, i pored istih podataka, koje je i Rucini dostavio Veneciji, da Turci traže Transilvaniju a Austrijanci na to ne pristaju i mjesto te oblasti nude šebeš, Logoš i Petrovaradin sve do Osijeka s Ilijekom Dravom s jedne i rijekom Moraš s druge strane - .pored svega toga Barka ipak ne vjeruje u to da će doći do sklapanja mira. On ocijenjuje da zainteresirane strane samo - »miješaju karte ... zbog nekakva lukavstva kako bi dobili na vremenu i kako bi se i ove godine ostalo na odbrambenim položajima bez međusobnih n apada«.28) Na takav zaključak ga navode naročito glasovi kako će Mlečani napustiti sve što su zauzeli i on zbog tih riječi gubi - »sve nade što se o ovom miru imaju «. Značaj no je da u tim okolnostima ovaj dobro obaviješteni agent vladi u Dubrovniku preporučuje da bude - »uporna u dobrim odnosima i prijateljstvu sa muslimanima u krajevima vašega susjedstva«.29) Vlada, opet, sa svoje strane, teži da razbistri te još očigledno n ejasne prilike na Parti, pa od Barke traži da joj javi - »U kakvom su stanju ratne pripreme, šta se planira na jednoj a šta na drugoj strani, ima li izgleda da bi se moglo zaključiva1li kako je završena pomenuta (protekla-RH) kampanja . .. i na koji način, a sve zbog potpunoga izvještavanja ne prepuštajući da nam javite ni to hoće li Pedžet slijediti Dvor ili će se zadržati u Carigradu ...«30) Barka je odgovorio da je veliki vezir prJ.hvatio posredništvo »pošto je Dvor pokazao veoma veliku želju za mirom«,lt) pa je zato, 24)

HAD, Prepiska, XVII- 37.1784/a, 89., 10. II 1698. lbidem. 26) lbidem, a zatim 90., 10. II 1698. i 93., l. V 1698. ZlJ Ibidem, 89., 10. ll 1698. 28) Ibidem, 93., l. V 1698. 29 )Ibidem, 95., bez datuma, ali vjerovatno 30. V 1698. 30 ) HAD, Lettere e commissioni di Levante, LXVI, 59., 24. V 1698. 31 ) HAD, Prepiska, XVIl- 37.1784fa, 96., 30. V 1698.

25)

294

nakon sultanova odobrenja, u Beč ponovo (20. V 1698.) upućen sekretar engleskoga poslanstva zbog daljnjih ·pregovora. Sada se čeka njegov povratak nakon 20 dana - »S velikom nadom na ovom Dvoru u pogledu zaključenja primirja«. Osim toga upućen je i jedan poslanik austrijskom caru zbog pregovora o vraćanju i demoliranju utvrda na granici. Pronose se glasovi da će pomenuti sekretar - »donijeti od toga cara uputstvo dvojici ambasadora (engleskom i holandenskom) o mirovnim pregovorima«.32) A desetak dana nakon svih tih vijesti jednim pismom ih je dopunio i podupro informacijom o beogradskom seraskeru, koji je bio sakupio veliku vojsku pješaka i konjanika, ali mu je iz Carigrada stigla naredba da ostane po strani i u odbrani - »bez ikakva pokušaja«.33) Ovdje treba naročito podvući da će baš na to područje toga seraskera otići pomenuti sekretar engleskoga ambasadora, ·kada se vrati iz Beča - »da se pridruži gospodi ambasadorima i turskim delegatima zbog konferiranja o miruu.34) Tamo su za tu gospodu bili pripremljeni tapioirani šatori i sve ostalo, ali taj diplomatski kor ipak troši mnogo iznad toga zbog velike pompe oko sebe. Da istakne interese Dubrovačke RepubLike u tom momentu, Barka je u jednom razgovoru s Maurokordatom kazao, da je ona - »pala u toliku bijedu da nije u stanju ni uobičajeni harač davati, naročito ako ostane u mletačkom okruženju ...« 3;) Međutim, ovaj turski diplomata, iako je izjavljivao da su mu potrebe Republi.ke na umu, nije htio u početku davati nikakve informacije o pregovorima, pa ni onda kada je Barka izjavio da bi Turci pokazali »niskost i slabost« ako bi napustili sve ono što im je u proteklom ratu bilo oteto.36) Jasnije je o"tome pro-

govorio tek kada se

počelo

saznavati za imena

pregovarača

(raniji

će·

baja velikoga vezira, Ibrahim-paša i Maurokordato) i komesara za raz· graničenja, ali i tad sasvim škrto »Da, istina je, pregovara se o mi· ru«, odbijajući da tome doda bilo kakvu .p ojedinost.37) Sve do ovoga momenta vlada u Dubrovniku je bila veoma zadovoljna Barkom kao svojim izvještačem na ovom važnom punktu u Car:i· gradu zbog njegove očigledne i odlične obavještenosti, koju je, uosta· lom, neprestano provjeravala na temelju drugih izvora,38) pa mu je to svoje zadovoljstvo i posebno podvukla u jednom pismu. Megjutim u tom istom dokumentu ga je i oštro prekorila zbog neovlaštenog postupka predaje jednog memoranduma Portinom službenom predstav· niku, u kome je :iznio svoje vigjenje dubrovačkili granica, jer to - »mo32) Ibidem. .33) lbidem, 97., 10. VI 1698. 34)

lbidem.

35) lbidem.

Ibidem. lbidem, 98., 26. Vl 1698. ll) HAD, Prepiska, XVII - 18.1690. - 1691. i HAD, Prepiska, XVII - 27.172/b - 1729. i dr. Ta provjeravanja je vlada pretežno vršila na temelju obavještenja što su joJ stizala iz Beča i Venecije (agenti Palacuolo i Kremona), ali to je bio samo dio mnoštva različitih podataka o ovom kompleksu iz mnogih centara tadašnje Evrope, naročito na Balkanu. Vidi bilj. br. 41. 36)

37)

295

Slika br. 2. Jedna !>!ranica memoranduma Luke Bara o granicama.

296

že donijeti više štete nego koriti«.39) Očigledno ga je tako upozoravala na mletačku prisutnost na tlu od Herceg Novoga do Neretve (Zupci - Trebinje - Popovo polje), kojom je presijecana veza sa turskim tržištem, pa na nastojanje da se ona i dalje odrli i, ako bude moguće, učvrsti, što najbolje pokazuje jedan neuspjeli pokušaj iiznenadnog 4 munjevitog zauzimanja Stoca40) pred sam kraj rata, pa da se ta važna strateška ta39)

HAD, Isprave i akti, XVII - 64.2051., 5., 2. IX 1675. Nakon okonsukoba s vladom zbog njene škrtosti u ovoj ~odini Barka je započeo slati veoma zanimljive vijesti, koje su velikim svoJim dijelom odnose baš na Bos~u i Hercegovin~. One se nalaze u seriji HAD, Prepiska, XVII 37.1784. 1 1784/a. Na broJu 98 ove zadnje (26. VI 1698.) čuva se Barkin memorandum o svo?l viđenju dubrovačke granice, koji je on predao Maurokordatu. On glasi u prevodu: »Država Dubrovnik, morska obala, ranije je graničila sa hercegovačkim sandžakom, a u ovom ratu Mlečani su zauzeli prolaze da onemoguće dodir sa otomanskim krajevima: na istoku su zauzeli Hercegnovi sa okolicom, a na zapadu Gabelu, također sa okolnim tlom. Država Dubrovnik je nakon toga osvajanja okružena sa svih strana nemajući više prolaza prema otomanskim krajevima. Tamo su dvije zemlje što su odmah uz dubrovačku državu i koje, ako bi bile oduzete od hajduka što ih sada drže, Dubrovnik bi dobio slobodan prolaz. Jedna se naziva Trebinjem i bila je u jurisdikciji Hercegnovoga, a na njoj su glavna gospoda iz toga grada imala svoje čifluke za odmor. Nijesu u ovom kraju veliki tereni oko malih sela, gdje su živjeli gore pomenuti kršćani (iz prvoga dijela dokumenta (HH) a sada su tamo hajduci, koji su ranije bili podanici Otomanskoga imperija i sada uživaju zaštitu Venecije. Ako bi ovi ostali u posjedu toga kraja, dubrovačka država ne bi imala mira ni pokoja. Druga zemlja što se naziva Popovo bila je zijamet Cengića i bila je nastanjena gore pomenutim kršćanima i malobrojnim Turcima među njima. Ti su se podanici pretvorili u hajduke odlazeći pod zaštitu Venecije, pa su svakodnevno nanosili štetu dubrovačkoj državi. Kada bi ova dva kraja, tj. Trebinje i Popovo, bili oduzeti hajducima i ako bi postali posjed na kome bi bilo slobodno dubrovačkim podanicima naseljavati sc i obrađivati zemlju, ova bi država uživala slobodan prolaz i lako bi odrlavala vezu s turskim tlom. U obe gornje zemlje ima gornjih podanika što se ne bave hajdučijom i njima bi bilo drago ostati na njil10\'0j zemlji i tamo biti podložnici, pa bi tako ta mjesta bila sačuvana sa strane Dubrovčana za svaki slučai· i na posluh sretne otomanske porte.« - HAD, Lettere e commissioni di evante, LXVI, 65., 28. VII 1698. Vlada je na to Barki pisala: »Kao što je Senat sa zadovoljstvom slušao či tanje vaših pisama, kada ste se držali onoga što vam je bilo određivano u službenim nalozima, tako je isto s negodovanjem saznao o onom od 26. prošloga juna, za drskost kojom ste odstupili od uputstva i upustili se u ono š to se od vas nije očekivalo, jer vi ni na kakav način nijeste smjeli ulaziti u one razgovore s gospodinom Maurokordatijem, koje ste imali, kako nas obavještavate, o granicama, a još manje mu podnositi onaj spis što nam može prouzročiti golemu št~~ zbog onih razmišljanja, koje vi nijesti u stanju razumjeti. Zato Se~at odb!Ja ovaj vaš postupak i apsolutno vam zabranjuJe da ubuduće preduz1mate bilo kakve korake bilo kod koga, pa makar i u svoje ime, o bilo kojem našem interesu bez našega preciznog naređenja, nego se samo brinite da proniknete u novosti i nastojanje oko mira, pa nas obavještavajte zajedno sa drugim podrobnostima što s u dostojne našega saznavanja ...« - Treba istaknuti da nakon ovoga prekora neko vrijeme nema Barkinih obavještenja, koji se ubrzo zatim opet pojavljuju. - Vidi sl. 2. 40) Gligor Stanojević, Jugoslavenske zemlje ~ mletačkf!"turskim ratovi~ ma u XVI-XVII vijeka, Beograd, 1970., 397. Mlečani su negdJe pred sam kraJ rata, nekako u isto vrijeme kada su Austrijanci prodirali prema Sarajevu, 1698. godine iz Dalmacije uputili jedan odred, da na prepa~ z~uzmu Stolac, ali taj poduhvat nije usi?io. Pa ~vom historičaJ:u•. V?dio ga Je 1 u grad uveo - •Turčin Kaplan«. - Srme Urlić, O. Ga§par VtnJalrc, Rad JAZU, CLXXXlX. Zagreb, 1911.,277. Kroničar Vinjalić u svojoj kronici pod naslovom »Compenčanja

297

f

čka doda već okupiranom tlu, koje j e, po načelu zadržava nja zauzetoga, trebalo da trajno ostane u posjedu ovoga dubrovačkoga takma ca. Po obavještenjima š to su sa ·raznih s trana pris tizala!1) u Dubrovnaku se znalo da će Venecija u toj svojoj politici biti veoma uporna, š to s e kasnije i potvrdilo/l) ali se u vrijem e gornjega Barkinom neovlaštenoga demarša nij e moglo znati kako će on a t e s voj e zamisli i ostvarivati. Zaro je odmah nako n službenog obavješ tenja o otpočinj anju p regovor a , koje je najp r ije dostavljeno iz Carigr ada a zatim i iz ostaLih zai nteresiranih centara, u Dubrovniku po krenu ta diplom atska akcija da se njego vo

dio istorico cro11ologico delle cose piu memorabili occorse ag/i Iliri e Slavi in Dalmazia croazia e Bosna« (objavljena u knj izi Antonija Bommana, Storia civile ed ~cclesiastica della Dalmazia, Croazia e Bosnita, Venezia, 1775.) tvrdi da je tu jedinicu iz Neretve uputio tamošnji mletački čovj ek Vule Non ković, a Garconi, I, 780., da su je vodili serdar Sentić i Kadijević - HAD, Prepiska, XVII - 26. 172/b - 1729., 29. I V 1698. Dubrovački agent u Veneciji, Cremona (Kremona), obavještava da je u Zadar bio došao neki Grk iz Stoca s obavješteojem generalnom providuru, da su s tolački begovi o tišli iz te tvrđave zbog nekal-va napada.Providur je na to uputio SOO ljudi na čelu sa pukovnikom Salmonićem i tim Grkom kao vodičem . Njihov je zadatak bio da najprije osiruraju to mjesto i da zatim pošalju vij est o tom e kako bi bilo upućeno i ostalo ljudstvo, što je trebalo da pobije te b egove kada se vrate. Međutim , čim je pukla prva puška - »sumnjajući da se radi o povratku Tura ka , pobježe sva mletačka vojska•. Kada su se vr atili Stočani i kada su saznali šta je bilo, pobili su cijelu porodicu onoga Grka, a providur je uhapsio pukovnika Salmonića i sada čeka naređenje iz Venecije. - HAD, Ibidem, 81., 18. VIII 1698. Nađeni lješevi pukovnika Salmonića i njegovih drugova i to svi •pocrnjeli•, pa su ih njihovi zemljaci htjeli časno sahraniti, ali je doš lo naređenje da budu ukopani kao svaka druga osoba. Bilo bi veoma korisno pronaći zapisnike o istrazi zbog utvrđivanj a pravih mletačkih namjera pred početak pregovora u Sremskim Karlovcima, gdje je zahtjev Venecije u pogledu Popova polja odbijen upravo zato što između Hercegovine i Nertve nije bilo nijedne tvrđave u njenom posjedu. - Vidi b ilj. br. 185. 41) Vidi bilješku br. 38. Osim već pomenutih serija, ovdje ću naves ti još neke značajnije: HAD, Prepiska, XVII - 56. 1953., l. - 207., pisma agenta iz Rima 1686., 1687., 1688, 1689, 1690. i 1699.; Ibidem , 58. 1962 pis ma Ma ta Bunića iz Beča 1688. - 1690.; Ibidem, 59. 1966., pisma Diodona Bosidarija iz Ankone 1641. - 1695.; Ibidem, 62. 2043., pisma agenta iz Rima 1685., 1686, 1687, 1688, 1690, 1697.; 62. 2044., pisma austrijskoga rezidenta u Dubrovniku 1688., 1689, 1691, 1692.; Ibidem, 67. 2058., pisma španske ambasade u Beču; Ibidem, 68/6, 2097., pisma i izvještaji Mata B unića iz B eča 1687. - 1688.; !bidem, 68/ 7, 2098., pisma istoga Bunića 1689.; Ibidem, 68/ 8, 2099., pism a istoga Bunića 168~. - 1690. Ibidem, 29. 1735., pisma Petra Svilokosa iz Rijeke, 1691. - 1699. Ib1dem, 29. 1736., pisma Petra d' Argento iz Rijeke, 1688. - 1693. itd. U tim i ostalim zbirkama, čije se vijesti međusobno isprepliću i jedna drugu .P?.tv~~uju ili traže. provjer avanje u. Be~u ~ Veneciji, postoji čitav jedan not!Cljanj sto se ne b1 mogao zanemar1vab u iZUČavanj u tadašnjih događaja n!'- B~i.ka?u. odakle su svoje vijesti slali povjerljivi ljudi različitih zaintere-

srranih sila. 41 ) G. Novak, o. e., 147. ASV, Dispacci di Germania. - BUB MM. ·_ HAD, Lettere e commissioni di Levante, XLVI.- ASV, Provveditori' da terra e ~ ma:! filza. 701.. ~ 703. Iz~ještl!-ji m_letač~oga komesara za razgraničenje, Gw_vanruja G~amja (Đovam Gnmaru), kojih za razdoblje od 30. V 1699. - :>. IV 1701. 1ma 111.- HAD, Lettere e commissioni di Levante LXVI 90. ?· I 1700: Kada je je~om u razgraničenju na :području između Dubrov'nik~ 1 Trebmja ćo~e Halil-p!'-Ša, umoran od beskrajnih pogađanja, tur skom kom~az:u poruč1o da »Os~ece kako mu drago•, skočile su t amošnje age i zapn]ettle tužbom u Cangrad, pa je taj paša mor ao odustati od toga svoga stava.

298

z~egje izuzme iz opšte prihvaćenoga pristupa o razgraničenju (zadržava-

nje za~etoga).43 ) Ta dubrovačka politika je n ajprije dovela do potpunog neuspjeha suprotnog mletačkog nastojanja u Sremskim Karlovcima,44) a kasnije i do posebnih priprema Giovannija Grimanija (Gjovanija Grimanija), komesara za razgraničenje s Turskom u Dalmaciji i u Moreji (Grčka),45) koje je ovaj diplomata obavio u Venecij-i,46) Zadru47) i Splitu.4B) Kad se obe te gragje spoje sa onom iz Beča, Bolonje (austrijski komesar za razgraničenje L. F. Marsilji)49) i Carigrada (turski komesar za razgraničenje s Austrijom, Ibrahim efendija, a sa Venecijom, Osman-aga),50) pa kada se cijeli taj mate11ijal u megjusobnom upoređivanju pročisti od taloga što je nastao zbog političlcih interesa učesnika (a u tom pogledu, vjerujem, mnogo može pomoći do sada potpuno nepoznata do~umentacija posredničkih sila, što se nalazi u Hagu i Londonu), pred istraživačem će se pojaviti veoma vrijedne Vtijesti ne samo o Dalmaciji, Slavonij-i, Lici i Srbiji nego i o Bosni i Hercegovini. Pored velikog broja geografskih karata, crteža gradova i utvrđenja, u ovim fasciklima su veoma stručne, iscrpne i provjerene studije o različitim društvenim pojavama, što su pripremljene veoma brižljivo i na temelju pedantno pr.ikupljenih informacija razaslanih obavještajaca i ostalih stručnjaka.s1 ) 43) HAD, Lettere e commissioni di Ponente, XLI i XLII. - G. Novak, o. e., 146-147. Vlada se u tom svom poduhvatu najviše oslanjala na španjolskoga ambasadora u Beču, Borgomanera, a od austrijskih funkcionera na L. F. Marsiljija, koji je svome suverenu Leopoldu I dostavio jednu iscrpnu informaciju o Dubrovačkoj Republici i stav da u suparništvu između Dubrovnika i Venecije treba stati na stranu one prve strane. 44) Novak, o. e., 147.- ASV, Dispacci di Germania.- BUB, MM.- Kao što je poznato, Venecija u početku nije htjela supotpisa ti Ugovor o miru upravo zbog toga što u nj nijesu bile unijete njene formulacije o dubrovačkom zaleđu i tek kada je zaprijetila opasnost da se nađe sama protiv Turske, mle· tački delegat je parafirao taj dokumenat. 45) ASV, Arbori de'patrizi. Giovanni Grimani, mletački plemić (13. XI 16S2. - S. III 1702). Htio bih posebno podvući moju zahvalnost direktoru Državnoga arhiva u Veneciji, gospođi Tiepolo zbog njene izvanredne susret· ljivosti i ljubaznosti, što mi je pokazivala kako u vrijeme moga boravka u tom gradu tako i kasnije kada sam od nje tražio snimke potrebnih doku· m enata. 46) ASV, Miscellanea Mappae. ASV, Archivio di Grimani (desetak svežnjeva. Ovim dvjema serijama bi trebalo zaokružiti istraživanje tih priprema u Veneciji, jer one čuvaju lične dokumente ovoga diplomate i crteže njegovil1 saradnika. 47) Historijski arhiv u Zadru (HAZ), dokumenti posebne kancelarije o granicama, kojoj je na čelu stajao Lorenzo Fondra (Lorenca Fondra). Vidi bilješke br. 62. i 146. 48) O tim pripremama vidi naprijed. 49) Vidi bilješke br. 6. i Sl. SO) Tu je građu najviše do sada, a možda i jedini, koristio Ešref Kovačević u ovdje pomenutom radu. , . Sl) ASV, Provveditori da terra e da mar (ubuduce ASV, PTM), filza 701-703. - BUB, MM. - U ovim zbirkama i u onom materijalu što ih prati naročito su dragocijeni crteži, jer donose čitav niz nepoznatih po~a~aka o davno nestalim gradovima i utvrdama, most?vima i ostal!m s~obra~aJmcama, o turskim logorima i o svemu ostalom š to .1e mo.gl_o. zarumati o~OJICU ko~e sara na dalmatinsko-bosanskohercegovačkoJ graruc1 1 u tom poJasu, a zatim u Posavlju i Pounju. Posebno je zanimljiva mapa crteža onih bosanskih gradova kroz koje je ili pored kojih je prošla austrijska vojska u svom prodoru prema Sarajevu, pa crtež samoga toga grada prije spaljivanja (objavljen kao ilustracija uz tekst o Sar ajevu u Ene. Jugoslavije). Osim toga tu su i geograf-

299

Iako se sve te informacije skoncentriraju i prelamaju u jednom fokusu (šta od ranijega tla sada pripada novim osvaj ačima; kuda i kako pro-

vesti l'livuda"Vu liniju granice da se osigura ovaj ili onaj strateš·k·i Hi ekonomski interes, kako i po kome kriteriju odrediti položaj tamošnjeaa s tanovništva itd.) tu ipak ima i opažanja o daleko širim inter esima ;voga dijela prostranoga Otomanskoga carstva zbog krupnih pitanja, što ih je razgrani čavanj e pokrenulo. Ovdje će se, međutim, iskoristiti samo jedan dio te ogromne građe i to samo u dubrovačkom i mletačkom a rhivu u okviru n aslova. I

Gjovani Grimani je iz Venecije isplovio nakon 30. III 1699., dakle otpr ilike dva mjeseca nakon zaključenja ugovora o miru u Sremskim KarlO\·cima (26. I 1699). On j e svoj p rvi izvještaj napisao upravo na brodu šro je jedrio prema Zadru, sr ediš tu mletačke istracije u Dalmaciji, pa je u tom dokumentu, pored ostaloga, popisao i svoj e saradnike: i one šta su ta da bili uza nj kao i one š to će mu se tek kasnije pridružiti. Tako on piše da je s n jim tum ač Zuane Medun,52) koji ima dekret Senata od 19. VI 1694., a li on ipak očekuje da mu, zbog njegove sposobnosti i okretnosti, bude upućen Carlo Rinaldi (Karlo Rinaldi), što se sada nalazi u Carigradu uz t amošn jega mletač kog poslanika (bajila) Soranza (Soranca). Komisiju kao ljekar prati dr prof. Pompeo Secco (Pompeo Seko) sa padovanskog Medicinskog fakulte ta,53) a u njenom su sastavu još neki Lascari (Laskari), koji je učes tvovao u dva rata sa providurom Dolfinom zapovijedaj ući nj egovom konjicom,54) pa k avaljer ske karte sa čitavim nizom precizno ucrtanih detalja cijeloga bosanskohercetla, čitave male monografije o nekim značajnij im begovskim porodicama, što su utjecale na poslove oko razgraničenja (naročito oko Bihaća i Bosanskoga Novog), pa cijele rna le knjige o poslijeratnoj situaciji nakon rata u Pašaluku, o odnosu bos an skohe rcegovačkih begova prema Porti, itd. OD TOGA MATERIJALA BI SE MOGLA SASTAVITI VEOMA INTERESANTNA MAPA, .STO Bl BITNO DOPRINIJELA POZNAVANJU RATNIH I POSLIJERATNIH PRILIKA. 52) ASV, PTM, 701/ 1., 31. III 1699. - HAD, Prepiska, XVII - 27.172/b - 1729., 99., ll. III 1699. - Jovan Tomić, Pohod Numan-paše Cuprilića na Crnu Goru 1714., Glas SAN, CXLVII, 117., 1932. - J . Tomić, Pismo dragomana Frana Meduna s puta u Travnik 1766., Spomenik SAN, LXXIV 39, 1933. Oči gledno da je ova porodica nasljedno služila Veneciji. ~) Hadrnija Hajdarhodžić, Alcuni cenni sullo studio delle epidemie di peste nera in Bosna ed Erzegovina dal 1348 al 1878, Atti del XXVI Congresso Nazionale di Storia della Medicina, Pescara - Spalato, 20-24. IX 1973. Kuge je u proteklom ratu bilo u Dalmaciji i u susjednoj Bosni i Hercegovini naročito 1686., 1687., 1688., 1689., 1690. i 1691., pa je, dakle, pored ostalih struč njaka, postojala potreba i za jednim ljekarom u Komisiji za razgraničenje. - ASV, PTM, 701/ 45., Gabela, 14. X 1699. Dr Seko je odlazio hercegovačkom sandžaku, Redžep-paši Sečiću kao o dlično >>pokriće« za obavještajca Cavalettija (Kavaletija), koji je trebalo da donese vijesti o tom turskom funkcioneru. 54) Frano Bulić, Serie degli Eccellentiss imi Provveditori, Generali, Sindaci, Auditori, Avogardi, Capitani, Generali in Golfa e da Mar ecc., Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku;;. XLIX, Split, 1926. - G. B. Dolfin, l Dolfin, Millano, 1932. - P. Garzoni, o. e., I, 280., pominje Giovannia Ba ttistu Lascarija (Đovani Batista Laskari) s Malte. govačkog

300

Slika br. 3. Karta jednoga dijela Dalmacije, koju je nacrtao G. E. Alborgeti sa označenom austro-turskom granicom kod Knina (plavo) sa turskim zahtjevom u pogledu okolice Knina (žuto), p a napokon sa tursko-mletačkom granicom (crveno)

301

-·

. ..

l t

l

.;.~

';;;!;r;!f""~

ll ':l . '. ·•·4:.~1 Slika br. 4. Albargetijeva karta na kojoj je označena dubrovačka granica prema Hercegovinom (žuto) i turski predlog o granici na tlu Her cegovina i Risna (crveno).

302

~~z~ (R·~co) 55~ _i napokon _nama najzanimljiviji Giusti Emilio Alborghetti (Gjustl Em11ho Alborget1),56) koji je služio u. artiljeriji i zato će biti zadužen da.!Ila granici crta sve ono što se ne može naći u tajnoj kancelar~]i.57) Svima njima će se kasnije, piše Grimani, pridružiti pukovnik Antonio Cangiett'i (Antonijo Kandžeti).53) •koji - >>dobro poznaje ovaj kraj« 59) Lucio Dal Bello (Lučo Dalbelo),60) koji je u Dalmaciji služio u vr~jeme dvaju generalnih prowdura, pa napokon n eki Conegliani (Koneljani),61) ali je očeJ<.ivan i >>fiškal« Lorenzo Fondra (Lorenco Fondra),62) stručnjak za granična pitanja u uredu generalnoga providura u Zadru. Osim toga Grimani je kasnije u toku razgraničavanja pominjao Giulia Fencia (Gjulija Fenčija) 63) zbog njegovoga čestog odlaženja na tursko tlo,64) Augustina Tartagliu· (Augustina Tartalju)6S) iz Imotskoga, koji je 55) P. Garzoni, o. e., I, 485., 486., 515., 551. Možda je riječ o Nicoli Erizzu (Nikola Erico), zvanom Bartollomeo, koji je zajedno sa Cangenttijem (Kandžetijem), što se također pominje u Grimanijevim izvještajima, operirao u Hercegovini kao izvanredni providur Kotora. 56) Cigogna, Delle iscrizioni veneziane, I - V. - ASV, PTM, 701/26., Koljane, 24. VII 1699., a zatim 701/45., 14. X 1699., pa 701/46., 16. X 1699. Grimani za ovoga svoga saradnika kaže da je sve svoje poslove uvijek obavljao dobro. I pored toga što je imao uza se nekoga Mehmed-agu, turski komesar je od Grimanija tražio da mu uputi takva stručnjaka, ali mu je ovaj odgovorio da ,on takva čovjeka nema. To je mogao kazati, kako objašnjava u svom izvještaju, jer je sve Alborgetijeve crteže smjestio u jedan šator i pre· da nj postavio neprestanu stražu. - HAD, ASMM, 3220., f. 165., 144., 29. IX 1700. Dubrovački agent u Veneciji javlja, i to baš nekako u vrijeme Alber· getijevoga boravka u Dalmaciji, da je tamo upućen jedan njegov zemljak, inženjer, da izradi kartu mletačkoga posjeda u Dalmaciji. On je to uradio za 411 dana i za toprimio 600 zlatnika.- Vidi slike br. 3. i 4. 57) Riccardi Almagia i Migliorini, Bibliografia geografica dell'Italia, Roma, 1963. (Bib. naz. di Bari, SC geografia, b. 15.). U to vrijeme je najistaknu· tiji kartograf Vincenzo Maria Coronelli (Vinčenco Marija Koroneli, 1650-Da/mazia, Albania, Livadia delineati, Venezia, 1678., ali to djelo zaista nije 1718), koji je , pored ostaloga, bio objavio i obiman rad pod naslovom Mari, Golfi, / sole, spiaggie, parti, citta, fortezze ed altri luoghi dell'/stria, Quarner, moglo poslužiti Grimaniju. - Naučna biblioteka u Dubrovniku, A - 1028. Giuseppe Valentinelli, Bibliografia della Dalmazia e del Montenegro, Zaga· bria, 1885. 58) ASV, PTM, 701/ 6., S. V 1699. P. Garzoni, o. e., I, 517., 550., 551., 554., 781. Kandžeti je u toku rata učestvovao u napadu na Gabelu i Mostar, a na čelu odreda od 2.000 ljudi i na Glamoč. · · 59) 'Ibidem. - · 60) ASV, PTM, 701/5., 20. IV 1699. 61) lbidem, 701/ 1., 31. •Ill 1699. 62) Sime Gliubich, Dizionario biografico degli uomini il/ustri della Dalmazia, Vienna, 1856., 132. - Vitaliano Brunelli, Dr Lorenzo Fondra: Diario di Vienna.t (1700), Programma dell' ·i. r . ginnasio superiore di ~ara. 1896. 1897., 3-68. - ASV, PTM, 701/1., 31. III 1699. - HAD, Prep1ska, XVII 26. 1720-1729., 86., 9. X 1698. . · 6.3) ASV, PTM, 701/14., 10. VI 1699. 64) Ibidem. I u drugim Grimanijevim izvještajima. - P. Garzoni, o. e., I, 289. Fenči je bio konjički kapetan, a 1688. se pominje pod Drnišem. 65) Jakov C:udina, Almissa - Omi§. Episodio della guerra del 1685. Il forte di Duare. Eroismo dei Dalmati, Agostino Tartaglia e Giuseppe Vusio. I serdari Chiudina Manuale de Regno di Dalmazia, 4/1874., 116-120. Više u pomenutoj knjizi Valentinellije voj. Boško Desnica, Opsflda i odbrana Za· đvarja godine 1685., Narodni list, 1/1939., 2. - P. Garzom, o. e., I, 1~5. Tar· taija je 1685. godine bio komandant Dvara. - ASV, PTM, 701/7., Spht, 9, V

1699. 303

organizirao obaviještajnu službu u Turskoj,66) pa napokon nekoga Giuseppea Vusiu (Gjusepe Vuzijo), Andriju Bukovčića, konte Ivana Marinovića i druge,67) zbog njihova poznavanja ljudi i terena u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini. Nakon obaveznih konzultacija u Zadru do 3. iH 4. V 1699. Grimani je prešao u Split, gdje se zadržao sve do prelaska na teren obilježavanja granice prikupljajući potrebne informacije. Tlim poslom su se bavili CarLi (Karli) i Fondra oslanjajuć1 se .na zatečenu a kasnije proširenu mrežu konfidenata i ostalih agenta. Tako je u Sinju »confidente esploratore« (povjerilac - istraživač) bio Mato Delongo68) i Zorzi Mauromati,69) u Imotskom Augusuin Tartalja li kavaljer Si!llobad, vjerovatno onaj što je kao dječak bio zarobljen i što je bio odgojen u kući glamoč koga Jusuf-alajbega Filipovića/0) a na terenu Giovanni Alberti {Gjovani Alberti)11 i neki Fanfogna (Fanfonja),72) koji je inače zapov·i~edao konjičkim odredom u Grimanijevoj pratnjL U toj mreži je bilo i muslimana, kao što je Osman-aga Velić i Ali-aga Vidim1ić Jz Glamoča/3) pa neki islamizirani Bre&ijanac, koji je u Osman-aginoj pratnji, vjerovatno, imao ulogu prevodioca. 7~) SVi su oni započeli Grimaniju u SplH slati različite informacije sa cijeloga područja na kome je trebalo označiti granicu, ali je ovaj mletački komesar za razgraničenje glavnu pažnju te službe ipak, u početku, bio usmjerio prema austnijsko-rnletačko-turskoj granici kod Knina, odakle, je, prema zahtjevu austrijskog komesara, pukovnika (kasnije generala) Marsiljija, trebalo započeti. Prve su vijesti, izgleda, stigle iz Sinja i donio ih je Delonga, koga je Mauromati bio uputio u Glamoč Veliću i Vidirnl:iću.75) On je na putu, koji je trajao pet dana, saznao - »da je onaj, što j e na Porti određen zbog granice, u Skoplju (kod Travnika - HH) ~ tu se zadržava oček-uju ći uputstva. a zatim će na granicu«.76) Tom prHikom je Delongo saznao da su - »U Carigradu bile dobro primljene odredbe o ~ru, pa su se svi nakon njih smirili, samo je na Portu otišao jedan Turčin, Aluned-beg Firdusovićn) iz Livna, pa pretjeruje uz veliku galamu da je u ovim kraP. Garzoni, o. e., I, 76. Po ovome kroničaru, što se oslanjao na mleslužbene akte, Tartalja je iz Dvara - »tajno pridobio neke osobe što poznaju ta mjesta•. 67) ASV, PTM, 710/12., Strmica, 8. VI 1699. 611) Ibidem,701/6., S. V 1699, prilog. 69) Ibidem. 7°) Ovaj podatak sam dobio od moga prijatelja ing. Ibrahima Filipovića ~ .Sarajeva, koji je prikupio velik broj vrijednih dokumenata o svojoj porodicl. 71 ) ASV, PTM, 701/6., Split, S. V 1699. P. Garzoni, o. e., I, 289. Vjerovatno je riječ o Splićaninu Giovanniju Albertiju, pukovniku. 12) ASV, PTM, 701/12., Strmica, 8. VI 1699. 73) Ibidem, 701/6., S. V 1699. 74) lbidem, 701/11., kula kod Sinja, 2. VI 1699., prilog. Rođen kao musliman, on je bio pokršten u ranim godinama i odgojen u Breši. Kao uslov za saradnju, od Grimanija je tražio da mu se briše presuda zbog ubitstva u nužnoj odbrani. Vidi bilješku br. 96. 75) Ibidem, 701/6., Split, S. V 1699., prilog. 76) Ibidem. 77) Ibidem. 66)

tačke

304

_j

jevima Republioi ostalo sedamdeset gradova•.71) Iako je, kažu -»malo zapovoljan mirom i nesklon Prevedroj Domovini«, ćose HalU-paša je ipak za tim Livnjakom u Carigrad uputio - »Šest drugih Turaka od onih najstarij.ih i najupućenijih, da daju informacije što bi mogle biti korisne sultanu«,79) jer se ovaj paša bojao velikoga vezira.10) Ti izaslanici su izabrani iz gradova- »>d Banje Luke do Stoca",a1) ali se onaj banjalu'čld odmah vratio zbog bolesti i rnje ni išao na Poctu dok su drugi produžili i u Carigradu obavili svoj posao još prije Grimanijevoga dolaska u Split. Oni su sa sobom nosili - >>Sve spise i osnovice starih granica kod Livna i ostalih . mjesta u blizini«, p a su nakQI1 toga stvari stajale tako - »da se nije znalo šta bi se moglo desiti«.82) Delongo je dalje saznao ka:ko je - »Sultan svome komesaru, kada ga je upući·vao u ove krajeve, naredio da na granicu mora otići u pratnji sa šestoricom najistaknutijdh ljudi, Turaka,83) da vidi može li se na povoljan način s mletačkim komesarom odrediti granica; ako to ne bude moguće, jaV'iće na Portu pa će mu mti upućeno 6.000 konjanika iz onih krajeva, da se pridruže ljudima i vojsci iz Bosne. Tom bi se povećanom snagom vidjelo m ože li se dobiti ono što mu dobrovoljno ne bi bilo prepušteno, pa bi se ta ko zauzeo taj kraj«.84) To bi ljudstvo došlo s one strane Crnoga mora, a zovu ih - »Turundije«.&S)Grimani je odmah te vijesti ši·rio drugim. Tražio je da se sama gdje se nalazi paša i kako se rove komesar za razgrani čenje, koliko tačno ljudi sa sobom on vodi. Zbog toga je, na temelju Delongovoga izvještaja, sastavljena instrukcija Karliju i Albertiju, koji s u morali najprije po zahtjevu iz Venecije otići livanj·.skome komandantu, a zatim Halil - paši u Travnik na poklonjenje. Forma lni im je zadatak bio da odnesu poklone ovom zadnjem a stvarni da - >>na način i sredstvima, što ih oni ocijene zgodnim, saznaju odakle je paša i izabrani komesar, njihove osobine, sklonost, namjere, njihove težnje i tajne, a zatim koji su najutjecajniji ljudi na gra·nici, što su tu u blizini, ·k akve bi im zamisli mogle biti, kako prvih tako i drugih, pa ako im njihova došiljatost i mudrost omogući, neka na neki način pridobiju ,j jedne i d ruge, a zatim neka saznaju sve što bi proniknulo u te sagovorni.ke, kako bi se unijelo više svjetla u postupke Njegove Ekselencije«.86) Ukratko, treba da saznaju što je moguće više i da te informacij e odmah ša:lju ne čekajući na svoj povratak. Osim toga, bude H im moguće, neka iza sebe ostave konfidente - >>Što mogu dati vijesti o svemU<<.87) Nakon puta, š to je potrajalo dvije sedmice, ova dva GriIbidem. Ibidem. SO) lbidem. - Alija Bejtić, Pjesnik Sabit Alauddin Ui.ičanin kao sarajevski kadija i bosanski mulla, Anali Gazi-Husrevbegove biblioteke, II -III, Sarajevo, 1974., IS. Bejtić, kao i Grimanijevi ljudi, Cose Halilpašu opisuju kao umna čovjeka. 8t) ASV, PTM, 701 /6., Split, 5. V 1699., prilog. 82) Ibidem. &3) Ibidem. 84) Ibidem. BS) Ibidem. 86) Ibidem. 87) Ibidem. 78)

19)

305

manijeva čovjeka su podnijela izvještaj, koji na žalost, njihov pr.incipal nije priključio uz svoju relaoiju nego ga je samo prepričao. Nakon putovanja lošim cestama u Travniku ili je primio paša prije svoga putovanja u Livno, o kome su javili Velić i Vidimlić,88) i to uz - »najveću pompu milicije i ostalih njegovih Jjudi«.89) Na sastanku su bili prisutni Ibrahim - efendija, komesar za razgraruičenje s Austrijom i on je •zauzimao mjesto bliže paši«, a zatim i Osman-aga, koji je sjed!io "niže, malo po strani, uz poštovanje«. Ovaj drugi j e, dalde, bio - >>Da drugom mjestu«. Karli i Alberlli su pašu obavijestili o GI'imanijevom dolasku u Split prenijevši mu njegovo poštovanje, a on im je odgovorio na isti način i kazao da je već dobio izvještaj od svoga age š1o je odlazio u •taj grad. Istakao je kako bi prisutlni komesar ~ »bio vet spreman da krene« ali se zbog snijega, koji je u međuvremenu napadao, pa zbog nedostatka trave taj sastanak morao odgodit i. Cijelo to vrijeme Osman-aga je šutio i ni riječi nije progovorio osim izjave da je nestrpljiv da izvr ši sultanovu naredbu. O njemu su tek kasnije neštJ> saznali i iz toga zaklj učili da je za Partu obavljao mnoge poslove, a!li - »nije stekao nikakvo iskustvo o ovim krajevima i granicama, pa su mu potrebna objašnjenja, koja tek treba da pl'ikupi«. On sam je u nevezanom razgovoru ispričao o nekom Englezu, koji mu j e b-io uzeo neke bisere, ali se na nj ipak nije žaUo Porti - >>zbog zahvalnosti te Porte onom narodu što ima toliko zasluga za mir zbog zauzimanja njegoYog ministra«. Oba ova njegova izaslanika, podvlači Grimani, hiJa su »impresionirana velikim talentom pašinim i njegovim savršenim razumijevanjem sa komesarom, o čijim uputstvima i ovlaš-tenjima nije se moglo saznati ništa određeno pošto se o tome paša izrazio općenito a sam komesar se ograničio da kaže kako će mu biti d rago da se nađe sa mnom bez obzira na to što je upotrebljena naj veća vještina da se izjasni ima li apsolutne ili zavisne i ograničene ovlasti.« Grimani je posebno istakao nešto što bi trebalo da označi Cose Haill-pašin pregovarački i diplomatski nerv. Naime, Ibrahim-efendija je u razgovoru o vremenu sastanka sa austrijskim i mletačkim kolegama upotrebio nehotično imperativni oblik :ističući da bi mletački predstavnik >>trebao doći« (che venga) na ugovoreno mjesto, a paša je >>gotovo ljutito« (quasi sdegnato) to popravio rekavši da se željelo kazati kako bi bilo dobro da se komesari nađu u ugovoreno vrijeme kako ne b!i jedan na drugoga čekao. A što se konfidenata tiče, što su ih t rebali iza sebe ostaviti, ove su Grimanijeve ljude obavijestili njihova - >>pomoćnici i oni što su s njima bili«, da to nije bilo moguće - »Zbog straže od 12 janjičara, što su bjJj određeni da budu u njihovom borav-ištu pod izgovorom o dobrom posluživanju«. I napokon, zaključivajući ovaj očigledno fragmentarni pokušaj otkrivanja namjer a turske delegacije, njenih veza sa okolnim muslimanskim uglednim ljudima, pa ovlaštenja Osman·aginih, Grimani, mada indirektno, predviđa teškoće poželivši da se »slože riječi i ono što srce hoće, pa da ovo prvo što se uspijeva bude tako i dalje u toku svih pregovora zbog najbolje službe Vašim Ekse~) !~~dem, 7ql.J8., S~lit, 21. V _ 1_699., ;>rilog. Ta dva mletačka povjerenika su GnmaruJU uputilil Redžepa Serb!Jana 1 Jusufa Kutušića. ~ Ibidem, 701 /9., 23. V 1699.

l

l

30b

_j

lencijama, koje mogu biti sigurne da ću uložiti najveću pažnju kak.o bih pridobio ovoga ministra i utjecao na nj u svemu što mi bude m >kada mi one budu ponovljene«.90) Razgranavši tako mrežu obavještača s područja što ga je zanimalo, Grimani je prešao na drugi clio svoga posla- započeo je pripremati prelaz na mjesto razgraničenja slanjem opreme iz Splita u Sinj . Najprije je u Skradin uputio jednu galeru i tartanu - »kako bi se snabdio svim pot~ebama š to bi se mogle pojaviti na tako napornom putu«. Očeldvao je 3.000 cekina za- »službene potrebe«. Gener~:noga providura je upozorio da se za njegovu Komisiju ne vezuje niko - »dozvolj avajući da k meni dolaze samo oni što su mi potrebni, a i oni tek kada budu pozvani mojim pismom u službu što im bude određena«, pa j e za to ta j dalmatinski namjesnik naredio - »morlačkim prvacima, da oni sami kao i ostali Morlaci obustave svako kretanje kako bi se izbjegao bilo kakav nered i to na najbolji način«. Uklanja se, dakle, odmah na početku sve ono što bi moglo izazvati tursku delegaciju i granično muslimansko s tanovništvo, jer Venecija nije dozvoljavala da joj političke oiljeve određuje itko drugi osim njenih interesa.91) Neposredno prije svoga odlaska iz Splita Grimani je primio nekoga Ramadan-agu, Osman-agina izaslanika. On mu je donio pismo iz Livna92) i u njem obavještenje o tome gdje ga čeka taj turski komesar za razgraničenj e tražeći usaglašavanje o vremenu sastanka kod Knina. Odgovor je bio da će b iti upućen Karli i Alberti. Oni će ga obavijestiti gdje će ga čekati 100 konjanika, 100 pješaka i SO članova svite kao što će uza se imati i on ·s am, taj Osman-aga. A u ins·t rukoiji toj dvojici sv >ravna po mišljenju onih sa granice odabravši među njima j edan mali broj kao svoju pratnju, koja je veoma utjecajna pa se s njom savjetuje i od nje mnogo zavisi«.93) 90) Ibidem, prilog. Molba majke livanjskog kapetana Hasana Zatara.

lbidem, 701/ 10., Split, 27. III 1699. Ibidem, 701/ 10., Split, 27. V. 1699., prilog. 93). Ibidem, 701/ 11., kula pod Sinjem, 2.. .VI. 16~, pril
92)

307

Tek nakon svih tih priprema ova su se dva komesara sastaia .5. Vl 1699. godine, dakle oko 4 mjeseca nakon zak ljučenja pre~~vora .o miru u Sremskim Karlovcima, i to u Strmici pod Sinjem. Vn jeme Je bilo - »gotovo stalno kišno i veoma vjetrovito, što nije bilo uobičaje no za to doba«. Najprije su ujutro došla dva Turčina i zatražila_ pogo~ no mjesto za Osman-agin šator. Kada su dobili zatraženo obavJ eš~en~ e što se ticalo lokacije pola milja d aleko od mletačkoga logora, gdJe Je bilo dovoljno vode, trave i drva, pa kada je ,1Grimani saznao da je Osman-aga tamo s tigao, uputio mu je Albertij a J Karlija zbog dobrodošlice. Trebalo je da mu kažu kako je nes trpljiv da ga sretme. Odnijeli su mu i darove (sukno za dva odijela protkana zlatom, četiri od damaska na isti način izvezen a, pa napokon dva od skarlata, slatkiše, sapun, prirodno cvijeće, minis, lim unove i k u tije s m irisim a). Osman-aga je četrnaestorici vojnika, koji su te darove donijeli, svakom od njih poklonio po 6 cekina, a Karliju i Albertiju po rubac. Da uzvr a ti ovu posjetu, Osman-aga je poslije podne Mlečanima uputio svoga ćehaju, kome je Grimani na rastanku p oklon io sukneno o dijelo i počastio kafom i šerbetom. Sutradan, u nedj elj u, Grimani je opet uputio Karlija i Albertija da ugovore pn•i službeni sastanak zbog razm jene ovlaštenja. Osman-aga je predložio da se poslijepodne nakon ručka sastanu n jegov kancelar i Grimanijev dragoman, pa je uputio dva čauša i dva druga pratioca da doprate toga njegovog partnera u n jegov šat or. G:r.imani je u turski logor došao u pratnji svojih vojnik a i najb ližih sa r adnika kao što su bili Fondra, Karli, Zuan e Ko rna r, koji je imao iskustva sa carigradskoga dvora, pa drugih . Osman-aga ih je do čekao stojeći u svom šatoru, a zatim je Grimaniju ponu dio da sjedne na j ednu s to licu kao što je bila ona na koju je i sam sjeo. Nakon toga je Grimani p reko Karlija obavijestio Osman-agu kako ga je njegova vlada ovlastila d a bude komesar i da provede zaklj učeni mir iz Sre m sk ih Karlovaca. Nakon ovoga kurtoaznog dijela Grimani je Osman-agi predstavio svoje saradnike, pa se prešlo na razmjenu ovlaštenja. Osman-agin kancelar i Grimanijev dragoman su prešli u neki drugi šator zbog prevoda tih dokumenata, a komesari su nastavili pregovore. Tom prilikom je i sam Grimani opazio ono što su m u ranije javlja li n j egovi ljudi , da je Osman -aga po strogim Portin im uputstvima - >>Vezan za sa r adnju s ljudima s granice«, što je za Mlečane bila gor ka istina. Osim toga ljudi iz G:r.imanijeve pratnje izmiješali su se sa onom Osman-aginom i tako saznali štošta drugo (o polukružnom p rostoru oko tvrđava n a g ranici,94) o n eK
308

kakvoj liniji što treba da stigne do Cetine, o tome da bi se pregovori mogli odužiti pošto se čeka austrijski komesar, o turskom stavu da bi Venecija morala biti zadovoljna pošto Turska nikom do sada nije predala toliko tvrđava,95) da Osman-aga mora voditi računa o Portinim naredbama,96) o žalbama pograničnog stanovništva na Portu, Mo će otežati pregovore i oni neće teći tako glatko kako se vjerovalo, itd).") Grimani sve to odmah provjerava zbog izvlačenja potrebnih tač· nih informacija, ali se ovaj rad time neće bav·i ti pošto to iz,lazi iz okvira njegove teme. Naime, čim je započelo razgraničavanje nakon sastanka dvaju komesara, odmah se pojavilo mnogo više političkih motiva nego je to bio slučaj do tada u jednostranim mletačkim pripremama, pa se zato to veoma složeno pitanje može rasvijetliti samo ako se budu uzeli u obzir podaci svih zainteresiranih strana (Carigrad, Dubrovnik, Zadar, Venecija, Bolonja, Rim, Beč, Pariz, London, Hag, Varšava, Moskva, Budimpešta}.98) Ja bih ovdje htio samo u tom okvi.r u upozoriti na jedan zanimljim dokumenat, koji se odnosi na onaj dio razgraničavanja gdje su još trajale pr.i,preme i koji donosi prve vijesti o odnosu snaga u onom turskom sloju što je bitno utjecalo na odluke turskoga ·k omesara. II Dva mjeseca nakon sastanka dvaju komesara u Strmici pod Sinjem jedna je grupa ljudi, što je bila sastavljena od Osmanaginih saradnika, putovala u Dubrov.n ik zbog pregovora sa tamošnjom vladom oko njenog priloga u troškovima za razgrničenja, kako je bilo službeno objavljeno, pa pošto je ta delegacija morala prelaziti .i preko terena pod mletačkom okupacidom, Grimani je na Osman-agino traženje odred.io svoga oficira Giovannija A!Iltonija Longa (Džovanantonija Longa) da je otprati na čelu jednog maloga odreda do grada pod Srđem. On je 95) Ovo je očigledno Firdusovićev stav. 96) BUB, MM. Marsilji je uspio dobaviti neke važnije, povjerljive dokumente, što ih j~ .s Porte ili s drugih mjesta primao njegov turski kolega Ibrahim- efendija, jer je korumpirao j ednoga njegova saradnika. Ti su dokumenti preveckni i sada se nalaze u Bolonji. - ASV, PTM, 701/ 13., 9. VI 1699. - Ibidem, 701/ 17., 13. VI 1699. I Grimani je izgleda prepise povjerljivih dokumenata iz Osmaan-agine kancelarije dobivao preko islamiziranoga Brešijanca. - Vidi bilješku br. 74. 97) ASV, PTM, 701/12., pod strumičkom kulom, 8. VI 1699. 98) HAZ, Miscellanea, dokumenti o dvjema enklavama, kojima je dubrovački teritorij odijeljen od mletačkoga turskim tlom. - HAZ, Ured za granicu u dalmatinskom generalnom providuratu, kome je na čelu bio Lorenco Fondra. - Antonio Marcovich, colonello ingegnere, Confinazione della Dalmazia nei tre tempi delle paci di Candia (1669), di Carlovatz (1699) e arovitz (1718). Documento edita per cura di Giuseppe Alacevich, Tabularium, 2/1902. 3. 1- 24.; 3/1903., 1-16.; 4/1904., 1-17. - 37. - A. Marcovich, Appendice i";to~no le controversie de' confini in Dalmazia. Le scritture estese nel 1767 (1703 e 1704). - P .. Pisani, Les,,Possessi~nes venetiennes d.e Dalmatie du XVI-XVIII siecle Pans, 1890., dVIJe karte JZ mletačkoga arh1va. -Alberto Fortis, Viaggio in 'Dalmazia,_yenezia, ~7~~·· I, 16. C?.vaj putopis~c piše ?. Z.a· draninu Antoniju TommasODIJU - J?aru~liJu ,(AntODlJO T?m~om :- I?~jeh), koji je napisao jedan rad o razgraničenju, alJ se ne zna Je li ga 1 objaVIo. Corps Universel diplomatique du droit des genes par Mr. J. du Mont baron de Care/s Croon. Tome VII. Partie II, A Amsterdam, chez P. BruneJ, R. et J . Wettstein etc. A La Haye chez P. Husson et Charles Levier, MDCCXXXI. 309

znao naš jezik, a sa sobom je poveo, tajno, jednog svog .čoyje ka što je znao turski, da sluša i pamti ono što se na tom JeZiku bude govorilo.99) Po izvještaju, što ga je kasnije podnio, 100) ne izgled~ mi da se taj oficir mnogo prjpremao za to putovanje, pored ostaloga 1 zato što je turski zahtjev došao neočekivano a zatim zbog opravdane pretpostavke da Mlečani do tada !i nijesu raspolagali nekim značajnijim podacima o Hercegovini. Zato Longova opažanja i nijesu d~ugo. nego usputne impresije o svemu drugom osim o pitanjima razgramčenJa, koja je, logično, dobro poznavao. Tako on ne bilježi nijedan značajniji podatak o stanovništvu oil!ih gradova i naselja kroz ·k oja je prošao (Imotski, Mostarsko Blato, Mostar, Blagaj, Citluk, Počitelj, a na povratku ~ Stolac) osim nešto malo u Dračevu u Popovom polju, o izgledu njihovom osim onoga što su mu braća Serdarevići rekli o Ljubinju. U tom doJ...'Ulllentu nema nikakvih podataka o bilo kakvim sastancima sa mletačkim konfidentima, kao što je to bio slučaj kada bi bili upućivani izaslanici iz Splita, nijedan jedini detalj o turskim posadama osim onoga što usputno bilježi o razgovoru sa imotskim i počiteljskim kapetanom, pa onog detalja o zadržavanju hercegovačkoga paše pod Elagajem i u Mostaru. Po svemu tome a zatim i po onome da je svoju prvu, kraću verziju izvještaja101 ) morao dopunjavati moglo bi se zaključivati da Longo nije imao iskustva u ovom poslu kao, na primjer, Karli i Fondra, koji su u Gnimanijevom štabu bili posebno zaduženi za prikupljanje obavještenja, ali i pored toga taj njegov dokumenat, što ga je sastavio nakon trosedmičnoga putovanja u Dubrovnik i natrag, zanimljiv je zbog čitavog niza korisnih podataka. U ocjeni tih vijesti treba imati u v~du i očiglednu Osman-aginu namjeru da toga Grimanijevoga čovjeka Hercegovinom provede na način kako to odgovara turskim interesima, a zatim da tu mletačku pratnju iskoristi kao dio pritiska u Dubrovniku. To se vidi po tome što Cekijević, čiju korektnost Longo posebno podvlači, ipak planski toga svoga pramoca odvaja od svih ostalih utisaka i vezuje ga samo za razgovore sa naj istaknutijim agama, a u Dubrovniku mu omogućuje da opaža i donosi zak ljučke o onome što mu on diskretno nameće. Osim toga ni iz Longovoga izvještaja kao ni iz sačuvanih dubrovačkih dokumenatal02) ja, na žalost, ni jesam mogao dokučiti cijeli sadržaj Cekijevićeve misije, pa se to mora prepustiti naknadnim istraživanjima.

99) ASV, PTM, 701/31., 6. VII 1699. Vidi Dodatak.

Ibidem. - Vidi bill.iešku br. 184. lbidem, 701/26., Koljani, 24. VII 1699. Peti dan nakon kretanja na pu~ 1 n~on bo!av~ u M~staru i tamošnjih razgovora Longo je iz Citluka G~JU uput1<~ Jedno piSmo 20. VII 1699., u kome nije ni pomenuo Haleb_lća 1. ~erdareVlća. Tek nakon povratka i vjerovatno nakon konzultacije u GIUilaillJevom štabu on je opširno izvijestio o razgovorima sa ta dva značajna prvaka i s kadijom. 1 02) U dubrovačkom Historijskom arhivu sam pregledao nekoliko serija (~~ili':lll. minus, Co?Silium maius, Consilium rogatorum, pa Lettere e com~slom d1 Levante 1. Pon~J?-te~ a zatim ASMM), ali nijesam našao ni jedan J~ J?Oda~k o OVOJ CekiJeV!ćevoj misiji. Zato je tim vrijedniji ovaj Langov !ZVJeŠtaJ. •

310

!OO) 101 )

Longo je, prirodno, glaVillu patnju morao usmjeriti najprije u pravcu da sazna pravi i cijeli sadržaj Cekijevićeve misije, ako to bude moguće, naročito u Dubrovruku, a zatim da prikupi i sve ostale informacije što bi mogle biti od okoristi 'Il'jegovom principalu. Sva ta obavještenja je on kasnije iznio u nekoliko slojeva, koje u analiizi treba pratiti i postepeno razotkri
f

sto su prolazili kuriri, u njemu se v;ijećalo i odlučivalo, pored ostaloga

1 o razgraničavanju, naročito na delikatnoj dionici u dubrovačkom zaleđu.

Uza svu fragmentarnost svojih opažanja zbog vremenske ogradiplomatske kurtoazije i očigledne slabe upućenosti zbog decenije i pol surovih ok-ršaja Longo nam ipak pitanja bolje osvjetljuje svojim prilozima očevica diplomatske i političke igre oko razgraničavanja. On je, naime, u Mostar stigao u vrijeme kada je Grimaniju bilo poznato da postoji nesumnjivo neslaganje među Turcima o tome kako bi trebalo prići pregovorima s Venecijom, ali su te informacije bile samo okvirne. Znalo se da Cose Halil-paša i njemu potčinjeni komesar Osman-aga nailaze na otpor u provađanju službene Portine politike koja je taktizirala između očiglednoga mletačkoga nastojanja da se dokopa nekih poljoprivrednih i šumskih prostranstava u zaleđu svolm uglavnom kamenitog posjeda u Dalmaciji s jedne strane, pa veoma iiag1~ene potrebe za mirom u Otomanskoj carevini, s druge strane. On1 Portinu težnju su podržavale i neke značajnije tadašnje sile u E\Topi, pa je tako to pitanje bilo djelomično van mržnje prema Veneciji i ,.an povjerenja ili nepovjerenja u Bosni i Hercegovini.106) Mletački do1:umenti označuju Ahmed-agu Firdusovića kao najznačajnijeg i najuglednijega predsta\·nika te opozicione struje, koja je jednako osuđivala li mletačko presizanje kao i tursku popustljivost, a sve vijesti što ih je Grimanije\' štab prikupio kao da svjedoče o jakom uporištu te politike i među ljudima, što su biLi određeni u Osman-aginu pratnju.l07) Sve to se ne !>amo potvrđuje u Longovom izvještaju nego i širi, jer on parninje Osman-agu Halebića, koji je bio Cose Halil-pašin poslanik na Porti u vrijeme Firdusovićevoga protesta, Ahmed-agu Cekijevića, što je bio na čelu turske delegacije upućene u Dubrovnik i član pratnje turskoga komesara Osman-age, pa napokon Fizli-agu Serdarevića, čiji pogledi više sliče Firdusovićevim zahtjevjma nego veoma opreznim izjavama dvojice prethodno pomenutih Longovih sagovornika. Dok se Halebić i Cekijević ograničavaju samo na upozorenja kako ne bi trebalo sada, nakon okončanja razgraničavanja do Neretve, otežavati daljnje poslove insistiranjem na sitnim komadima zemlje, dok Cekijević otvoreno ističe u Dubrovniku da se ne može postići spajanje dubrovačkog i turskoga tla, pa time odbacuje bilo kakvu izmjenu u pregovorima prihvaćajući i dalje princip o zadržavanju zauzetoga, dotle Serdarević, poput Firdusovića, iako bez njegova autoriteta na Porti, zastupa stanovište da Ljubinje, Popovo polje i Klobuk, značajna strateška tačka daleko od Ljubioja, treba da ostanu Turcima pošto sva ta mjesta nijesu pomenuta u Ugovoru o miru kao mletački posjed. Bez obzira na vrijednost Firdusovićevih i Serdarevićevih argumenata, naročito kada ih interpretiraju mletački tajni do.kumentil" (bez obzira Ina mjesto i značaj tih nosjlaca protumletačke politike u neposrednoj i bezobzirnoj borbi oko granične ničenosti,

~~) ASV, Dis~acc:! di Germania, filza 1?9., str. 12. Rucini javlja Senatu u VeneciJU o pogubljenJrma zbog otpora politici pregovaranja sa kršćanskim savezmcima. - Vidi bilješku br. Sl. 17 • IC )_ Vidi bilje~ku br. 93. ASV, PTM, 701/8., Split 21. V 1699. Grimani Je ~koliko _puta potcrtavao hladnu odbojnost mrkih članova Osman-agine partiJe. Neki Ramadan-aga (ili Ramazan-aga), koji je bio čovjek mletačkoga

312

Sl. S. -

Prva stranica

adresa pisma zarobljenicima u Brcši.

313

~

314

.......

)

...

)

~

Sl. ? . _ Treća stranica pisma zarobljenicima u Brešu

315

linije po ocjeni tih istih dokumenata, njihov utjecaj nije bio ni marginalan ni slab već ukorijenjen i vezan za sve odluke što ih je donosila turska delegacija. On se samo nije tako izrazito javljao i isticao u razgrarućenju do Neretve kao što je to bio slu čaj u tim poslovima nakon te rijeke. To je na vrijeme uočila dubrovačka diplomatija, koja je radila i u Carigradu i u B eču protiv Venecije i njenih napora da bude zadr316

žano osvojeno na linijoi Hercegnovi - Zupci - T.rebinje - Popovo polje - Neretva.l08) Dio toga promišljenoga p lana je nastojanje da se predobije hercegovački sandžak, Fočak RedžeP"'Paša Sečić, •koji je u ime Porte pratio poslove oko razgrallličenj a i utjecao na njih, što je Grimani oci· jenio konstatacijom da pregovara s ljudima - »koji se ne daju razloguc.11l9) Taj je sandžak najprije poručio da bi htio sve komesare okupiti u Vrgorcu zbog konferiranja, što bi, po Grimariju, trebalo da znači isticanje novih turskih zahtijeva, aLi je kasnije tu svoju odluku izmijenio i ·kao mjesto sastanka označio Ljubuški.l 10) Iz toga mjesta je zatim prešao u Počitelj i otuda sa Grimanijem ·kontak!Jirao preko mostarskoga kapetana.111) Prateći to njegovo kretanje, Grimaniju je sve jasnije da ovaj utjecajni dostojanstvenik Mlečanima postavlja sve v.iše prepreka boraveći dva tri sata daleko od nj-ihova logora. 112) Zato je jednom, kada j e )Saznao da mu treba ljekar, uputio dr Seka i .uza nj jednoga svog povjerljivog čovj eka, nekoga Cavalettija (Kavale!Ji). On je u tvrdio da je paša - »zla srca«, s vakako za Mlečane, j er je govorio da će Citluk biti Portin i lijepo se iz,razio o - »svoj.im veoma vjernim Dubrovčanimau . 1 U) Odmah zatim t aj Sečićev pr itisak maziva - »Stalnim«, pa ističe da on odbija ·SVe predloge o sastanku j er tobože ne bi htio - »Smetatiu.114) Dolazio je i dubrovački poslarnik Sol1kočev.ić s pratnjom od 60 ljudi, koji je os tavio dobar utisak zbog zagovaranja ljubuškoga kapetana Erni· na,115) a komesar Osman-aga svoje instrukcije više i ne prima samo od Sečića nego i od Dubrovčana! 116) Pa napokon ključno i uznemiravajuće upozorenje Sena·~u da su t i mle tački p rotivnici - »prokrčili put do u t jecajnJh ljudi«,117) što je bio uvod u rješenje o direktnom dodiru dubrovačkog tla sa o nim turskim i trliš tem •n a njemu, naravno načelno, jer je dokumenat o tome ratificiran tek 1702. godine.118) zarobljenika u Breši, Mehmed-paše Atlagića , donio je za njega i njegove sudrugove u tom dalekom talijanskom gr adu pismo sa željama o dobru zdravlju i skoroj slobodi. Potpisnici te ljute m letačke neprijatelje nazivaju - »lavovima«. U tom im se pr idružuje i nama poznati Ahmed-aga Fi rdusović, pa na taj detalj naroči to ukazuje Grimani dos tavljajući Senatu taj dol..'Umenat u prevodu. - Vidi slike br . 4-7. 108) HAD, Lettere e commissioni di Levante, LXVI. HAD, Lettere e commisioni di Ponete, XLI i XLII. 109) ASV, PTM, Y701/ 37., Srb, 24. VIII 1699. liO) Ibidem, 701/42., Vr dun u ž:upi, 27. IX 1699. 111) Ibidem, 701 / 43., Vrdun u ž:upi, 30. IX 1699. lU) Ibidem, 701/45., Gabela, 14. X 1699. 113) lbidem. 114) Ibidem, 701 / 46., Gradac,\ 28. X 1699. 115) Ibidem, 701/48., Gradac, 28. X 1699. HAD, Lettere e commissioni di Levante, LXVI, 78. do 80., 21. do 25. IX 1699. 11 6) lbidem (ASV). 111) Ibidem (ASV). 118 ) BUB, MM. Marsiljijev primjerak toga dokumenta (snimka u Arhivu ANUBiH-a). - ASV, PTM, 701 / 13., Strmica, 9. VI 1699., prilog. Još 20. II 1699. s Porte je u Bosnu, Cose Halil-paši, bilo upućeno naređenje, da - »teritorij i područje Gospode Dubrovčana treba da bude u dodriu sa teritorijem i podntčjem moje sretne Porte, pa u tom pogledu treba ukloniti sve što smeta tome dodiru i prometu zemlje pomenute Gospode Dubrovčana sa l emljom 317

In questo Agosto vien ordine da Venežia di rinnovere la Tansa e Crunpatico, resta pero il tutto sospeso. Adi 5 Ottobre fuggono alcuni Turchi custoditi in Castello com~ priggioni di guerra al _ n. di 5, due de ' quali ,·ien dctto ('SS('re persone di qualitn r iguanlevole per nas.cita, fuggor!O, dis~i, con l 'aiuto di tre solunti Alhancsi, chr latiati li loro impegui, l 'uno di Ron ua, l 'altl'O di R{1ndino, come- dicono, e il terzo abbandonato il posto della sent.inella che aveva in guartlia si sono tu tti con funi calati giu dal Castello, ma non sapcnt!o dot"e si andass('t'Q li 12 del CQrrente vcngono tutti ritenuti sul tener Ji Sabio. o' ;e andati e Shin·i ':l Capelletti, veng<J.no da Capellrtti condotti li Tnr<'hi, e li Sbini menano li Soltlati li

54

1698

quali si mt:tton priggione, e li Tm·chi di llOYO si rnenano in Ca.,tc-llo. Adi 5 Non·mbre ver1gono li sovra,JeHi soldati Ronda e R<·ndino scniopettati all 'Al bera et il soldata Senti nella, come mfno colpcvole per (;Ssere stato violentat.o dalli altri Yi('n condannato alla Gallera, per quant<> si d)(:e, con li tl e Turchi mm riguardevoli, venendo li altri due trat tenuti in Ca.~t ello all(·ora, ma con maggior custodia. SJ. 9. - Tekst iz »Cronache bresciane inedite, a cura di P. Guerrini«, vol. V., 53. -

318

54.

-·--

4•

~al!.alc t.or.a.rđ& \:&n ollij i,IJ.rt.k tna :td&..,..

I.Jtd•

• '!" a a. U aUJl ,o ro-...."Jv. \!.et.4 - ,.k',Ula&iU . -· \1, ta. IJ'Od\l GMaU . . . . . . . , ~-. ,s . •11

'S. n3, J:DTlh lnc:Dft. ta lc..a.i

·11 t

J'

CRONACBE BRESCIANE

----------------~~~~~ l 'INFlUfNZA Dil COlU CIDNEO SU IU5CIA

ll Castello e sempre stato in at• il punto da cui si controUavli la ciltil ,,,"_.,,..,..,...,• ..._......._,.•• • u.. C~Wt• .,,.._._....,tllf. d ..,. . . . . ,..,.""''' ' ..,..........,, 4fl • ,.,.".... .

t. ,. . . . . . l s-tt

Sl. 10. Clanak Leonarda Mezzoldija o zarobljenicima u Bre.ši

319

U tom procesu su na dubrovačkoj strani, bez ikakve sumnje, uče st,·m·ali j neki značajniji begovi iz zaleđa. O tome svjedoči nekoliko doJ,:umenat~ o dogC\~aju što se zbio u Veneciji. Tamo su iz Breše u sje,·emoj Iffiliji b-ili . dovedeni neki ugledni mletački zarobljenici, što su godinama (od 1688.) tamnovali u tom gradu. Po Aliji Nametku, 119) najistaknutiji ineđu nj~ma je bio neki Džin Ali-paša/20) koji je odmah po okončanju formalnosti oko oslobođenja otputovao u Carigrad i tamo je od ,·elikoga vezira zatražio u suštini ono isto što i njegov istomišljenik Ahmed-aga FirdusovJć nekolti!ko mjeseci ranije - da se Mlečan·ima nikako ne predaje tako važna strateška tačka kao što je Trebinje.111) A njegov je utjecaj bio toliko ja1<: da se nakon razgovora sa velikim vezirom položaj Mlečana - »potpuno izmijenio«. 122) · istoga Imperija•. Svi snimci iz Bolonje, što se pominju u ovom radu, načinje ni su uz pomoć ANDBiH-a I VELIKA JE šTETA šTO TAJ POSAO NIJE NASTAVUEN U EKIPI, šTO BI IMALA J, JEDNOGA ORIJENTALISTU, ZBOG ZAISTA VELIKOG BROJA DOKUMENATA O BOSNI I HERCEGOVINI. 119) .tilija Nametak, Atlagići u povijesti i narodnoj tradiciji, ,Zbornik za narodni život i običaje, Zagreb, 1964., 18S. Po ovom historičaru , zarobljenici su bili: Mehmed-paša Atlagić, bivši bosanski paša i komandant Knina (ASV, PIM, 70l f7., Split, 9. V 1699.: umro u zarobljeniš tvu), njegov sin i sinovac Mehmed-beg i Ali-beg, zatim Muhamed-beg Crnčić, krčki i lički sandžak, njego\· sin Mahmut-beg, k<>ji je bio kninski dizdar, pa napokon Ali-beg Firduso\·ić, kninski kapetan. ASV, Izvještaj generalnog providura Girolama Cornara (Gjirolamo Kornaro), br. 149. ll. IX 1688. On potpuno potvrđuje Nametkov popis i di!je ·osnovne činjenice o predaji. Kada su kninski branitelji u,·idjeli da je otpor uzaludan, istakli su bijelu zastavu i uputili parlamentar~ zatraživši da iin se dozvoli odlazak, s porodicama, oružjem, s tvarima i pratnjom nakon predaje. Pošto je to odbijeno, paša Atlagić, njegov sin i sinovac, pa lički i krčki sandžak, a zatim još pet ostalih aga otišlo je u Kornarov šator i tamo se predali.U tom gradu je zatečeno oko 30 aga, iako ih je trebalo biti 42. Neki su upućeni u Veneciju, neki na galije, a neki su pušteni na slobodu. - ASV, Izvještaj toga istoga providura Knina od 23. IX 1688., bez broja. U njemu se ponavlja raniji popis, ali sada bez Firdusovića. Dodaju se, međutim, ostala imena zarobljenika: Smail S elimov ić, Husejin (?) I sajković, Mehmed Ahmetović, Ibrahim Okolagović (?), Alija Mehmeto· vić, Ahmet Asanović, Mehmed Solaković, Mustafa Bijašak (?), Mustafa Vrasović, Anoje (?) Mahmutović, Lotev (?) Smajlnašefević (?), Ibrahim Handelović ( ?), Selim-aga Višinović (?), Bećir-ćehaja Barić, Mehmed Belijarević. Sve ih je, uz potrebnu pratnju, na svojoj lađi u Veneciju preveo Peraštanin Zuane Matešević.. Svi su ugledni na ovom graničnom području, a naročito Atlagići, što spadaJU u sedam najuglednijih porodica, a sada su iz nje svi muškarci u ropstvu. Treba ih drlati dalje od ovih krajeva i to će biti - »veliki javni kapitalu. - »Cronache bresciane inedite a cura di P. Guerrini«, V. 53. S4. Osim do~um.enata što su vezani za ovaj slučaj, pominje i pokušaj bijega ovih ~tvoreruk"!-. IZ tvrđave u Breši. Zbog toga je jedan dio tih zarobljenika upu· cen na galiJI!· :- Leonardo Mezzoldi, ll Castello e sempre stato in ata il puntc; da cut st controlava la citta, Gionale di Brescia, 5., S. VII 1968. - HAD, Prep!Ska, XVII - 37. 1784., 89., 10. II 1698. Dubrovački agent u Veneciji spo· min_je .!?ogućnost ~amjene Džin Ali paše. - ASV, PTM, 701 / 7., 9. V 1699. Do· nosi VIJest o smrt1 Mehmed-paše Atlagića u Breši, u zarobljeništvu. - HAD, ASMM, 3220., f. 167., dok. 133., S. VII 1700. - Ibidem, 165., dok. 136., 20. VII 1700.. Dokumenti o oslobađanju zarobljenika, pa je jedan odmah opet oko· van 1 upućen u Carigrad, ali se ne kaže zašto - vidi sl. 8. i 9. 120) Ibidem. Naročito dubrovački dokumenti. Ul) lbidem. 122) Ibidem.

l>esilo se, dakle, upravo ono što je dobro obaviješteni general i šef austrijske Komisije za razgraničenje s Turskom, L. F. Marsilji, pisao Loredanu, mletačkom ambasadoru u Beču, a zatim i svome kolegi Grimaniju, da Mlečani na prave teškoće neće .naići u Dalmaciji do Neretve, gdje su Turci voljni da popuštaju, nego na dionici od te rijeke do Hercegnovog, gdje toga popuštanja neće bi
Jlaredjenja imam od Vaše Ekselencije, jeste li mi dali kakva pisma, a ja sam mu odgovorio da takvih pisama nemam nego tačne n~redbe ~ tome da odem· ·sve do Dubrovnika sa Turcima, koje on šalJe u grad, da im budem dobra pratnja na putu, da ih prevedem, da im nabavljam sve što im treba tako da im ništa ne nedostaje i da svugdje budu lijepo dočekani. Na to on dodade kako i11 i on preporučuje najprije Gospodinu Bogu pa meni na tom putu, a zatim me otpusti. Krenuli smo odmah i to Ahmed - aga sa četiri ostala Turčina, koji su bili pratnja i sluge. Uvečer stigosmo u Sinj 126), pa se tu noć t amo odmorismo. Ujutro nastavismo dalje, pa, prevezavši se skelom kod Trilja127) u Cetini, tek u sumrak stigosmo u Imotski128), nakon dugačka i naporn·a dana. Tu se zaustavismo i noćismo. Razgovarali smo sa tamošnji,m kapetanom tvrgjave i ostalim prvacima. Oni su pokazivali radoznalost za granične poslove, a sa Ahmed - agom su razgovarali turski. Mene su pitali za razne stvari, kao š to je bilo i ono hoće li ovo naši napustiti trvgjavu Cačinu 129), koja je s one srane rijeke Cerine. Ja .im odgovorih da im ne umijem dati bilo kakve vijesti. Slijedećega dana., 17., put se nastavi u društvu sa još tri druga Turčina, koji nam se pridružište do Mostara. Pred noć stigosmo u Blato1J()), gdje zanoćismo u polju. Ujutro nastavismo, pa u tri sata stigosmo u Mostar.1 31)

taa

Smjestismo se u kući Osman-age Halebića132 ), ugledna, utjecajna i bogata prvaka toga kraja, koji obnaša značajne dužnosti. On nas je primio veoma gostoljubivo, pa se tu zadržasmo sutradan do istoga do126) Sinjska spomenica, Sinj, 1965. - G. Stanojević, o. e., 494. - Evlija Celebija, Pu topis, Sarajevo, 1954., 168. Sinj su Mlečani zauzeli 30. IX 1686. lZi) Stjepan Gunjača, Topografska pitanja na teritoriju stare Cetinske županije s ekskursima o ubikaciji Setovije i Tiluriuma. Split, 1937. Stjepan Gunjača, Ispravci i dopune starijoj hravatskoj historiji, II Skolska knjiga, Zagreb, 1973-1978.- P. Garzoni, o. e., I, na više mjesta. 128) Hamdija Kreševljaković, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1954. Imotski je bio turski posjed od 1519-1717. - E. Kovačević, o. e., 136., 239, 289. - Mihajlo Dinić, Zemlje hercega svetoga Save, Glas SA, XCII, 7., Beograd, 1940., 49. - Franjo Rački, Prilozi za geografsko-statistički opis bosanskoga pašaluka, Starine, XIV, 173., Zagreb, 1882. Opis Imotskoga, ali se on, po Kreševljakoviću, odnosi na 1642. - Marko Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne države, Sarajevo, 1957., 49. 129) Lovre Katić, Prilike u splitskoj okolici poslije odlaska Turaka (1709 - 1752), Starine 47., Zagreb, 1957., 237. - ćiro Kalebić, Povijesni prilozi topografiji gradova u tupi Cetini, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, L (192&---1929), Split, 1932. 1l0) Jovan Cvijić, Karsna polja zapadne Bosne i Hercegovine, Glas SA, 59. Beograd, 1900. - Mostarsko Blato, Stanojevićeva ene., II, 1047. 131) H. Kreševljaković, Mostar, Zbornik za narodni život i običaje, Zagreb 1951., 35. - Kasim Gujić, Kakav je bio Mostar u XVll stoljeću, Obzor, 75/]932., 163, 6 - O MOSTARU I U DUBROVACKOM I U NEKIM TALIJANSKIM ARHIVIMA, NAROCITO U VENECIJI, IMA VELIK BROJ ZNACAJNIH J DOSADA NEPOZNATIH PODATAKA. 132) Džemal Celić, Mostovi u Hercegov ini, Most, 7/ 1976. Pom inje se Halehinka, kula u Mostaru. - H. Hajdarhodžić, Hercegovačke porodice u XV/ll vijeku, GZM, XXXII, Sarajevo, 1978. 150.

322

ba. Pomenuti Ahmed-aga je sa Halebićem razgovarao turski, pa ih ja zato ne mogah razumjeti. Tu su dolazili i razni prvaci toga kraja kao što su Fazli-beg Serdarević 133) d njegov brat, gospodari. Ljubinja u Hercegovini.134) Pošto su najprije razgovarali sa Agom, interes i radoznalost ih podstaknuše da me priupitaju za različite stvari što se ticahu gra· nice, ali ja se uvijek zadovoljih izjavom da to meni, vojniku, nije poznato ~ nije moje da to- ·z nam. Serdarevići, kojima je najviše do toga da se utvrdi granica kako bi se mogli povratiti na svoje popaljeno i razoreno imanje,ll5) nastojali su naročito da dokuče štogod novo, pa mi u različitim razgovorima izjaviše da su već upoznati sa Ugovorom o miru136) :i da po njemu sav kraj od Neretve do Hercegnovoga137) i Risna138) treba da ostane u turskim rukama kao i tvrgjava Klobukla'l), pošto ni ona nije pomenuta u ·navedenom Ugovo.ru kao principova. Od· govorih im da je vjerovati kako će biti ostvareno sve ono što je tim dokumentom određeno. Nastavivši sa mnom govoriti slavenski, pomenuti Haleb.ić pored ostaloga reče da je Vaša Ekselencija općenito hva· ljena kao osoba š to je resi naograničena razboritost, •k oja svakoga obavezuje, s obzirom na Vašu ljubaznost, da Vas voli.140) Sasvim drugačije je, megjutim, u pogledu Carskoga komesara, koji je izazvao opće nitu mržnju i koga malo poštuju. 141) I Ahmed-aga mi Vas je opisao na najljepši način, da s te veom a obazrivi, da znate mnogo, da ste tako ljubazni, plemeniti i prija:mi koliko se samo poželjeti može, da je zadovoljan što se dobro slažete sa kapidžibašom, ali da sitniji komadi zemlje ne bi morali zaustavljati poslove}
133) Hamdija Kapidžić i Hamdija Kreševljaković, Stari hercegovačk i gradovi, Naše starine, II, Sarajevo, 1954. (Ljubinje). Oni pominju fotogra· fiju Serdarevića kule u Rep. zavodu za zaštitu spomenika u Sarajevu. H. Hajdarhodžić, Trebinje i ostala Hercegovina u toku tz. Drugog morejskoga rata, Naše more, XII/ 3-4., Dubrovnik, 1965. - HAD, Copia lettere, II, 127., 10. XI 1738. Pominju se Fetah-aga Serdarević, zet trebinjskoga Osman· -age Resulbegovića, a zatim neki Dedo Serdarević u Veli čanima, u Popovom polju. 134) H. Kreš evljaković, Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini, Naše starine IV, Sarajevo, 1954. 1;35) Lujo Vojnović, Zapisci plemenitoga gospodara Marina Marojice Kaboge, izvenrednog poslanika Republike dubrovačke na Carigradskom dvoru od 1706-1707., Dubrovnik, 1909.: »U 17 krenusmo iz Slanoga i poslije sedam sati i pol stigosmo u Ljubinje, gdje su također razorene kuće u zadnjem prošlom ratu i zato spavasmo pod šatorima.« - H. Kreševljaković, Ljttbinje, Ene. Jug., V, 568., tvrdi da se ovo mjesto prvi put pominje 1404. - HAD, Diversa notariae, II, 135., 22. II 1318. Sin nekoga Raduna iz Ljubinja unajmljuje se u Dubrovniku. Prema tome ono se pominje najmanje 100 godina ranije. I ZA OVO HERCEGOVACKO NASEUE U POGLEDU JOS NEOBJAVLJENE GRAĐE VRIJEDI ISTO STO I ZA MOSTAR 136) BUB, MM. Marsiljijev primjerak ovoga dokumenta u obliku snimke nalazi se u Arhivu ANUBiH-a. 137) P. S., Hercegovini, Pom. ene., III, 298. 138) Zvonimir Pasek, Risan, Pom. ene. VI, 655. 139) H. Kreševljaković, Kule. 140) Vidi bilješku br. 105. 141) Ibidem. 142) Vidi bilješku br. 106. 143) Ibidem. 323

da se obilježi granica ispod Hercegnovoga i iznad Risna. Pošto je on u poodmaklim godinama,pritisnut bolešću, bilo bi mu drago vidđeti uspokojenu granicu i ovaj ga sadašnji nemir navodi da poželi mir. Ovi razni Turci, prvaci, razgovarahu ·n a slavenskom jeziku o skali sa Halebićem; gdje bi trebalo da se otvori za karavane i trgovinu. U Dubrovruku ?144) On im reče da bi trebalo. "Kasnije su o tome još dugo razgovarali, pa rekoše kako bi mnogi voljeli da se ta skala otvori i u Gabelit•s) i u Citluku,146) pošto bi se tako trgovci suočavali sa manjim teškoćama, put bi im bio kraći. i komodni1i, trgovina zbog blizine bolja, a sol se lakše nabavljala. Išao sa m da se poklonim i kadiji,147) kako mi je Vaša Ekselencija naredila. On Vam uzvraća, odanom zahvalnošću, ljubazne pozdrave. Reče mi da Vas moram izvijestiti kako je preda nj na sugjenje bio izašao jedan mletački podanik iz Cetine, koji se tamo nalazaše, zbog tužbe nekoga Dubrovčanina. Pošto nije mogao da ga ne zadrži zbog pravde, p odstaknu t divljenjem prema Vama i zbog zasluženoga obzira prema Vašoj Ekselenciji, odredio je poravnanje i time ga oslobodio zapljeveć

ne.l48) Općenito se pronosi glas u Turskoj, kako megju uglednicima tako i u običnom narodu, da Car zbog insinuacija madžarskog kralja, od Republike zahtijeva gradove KninH9) i Sinj 150) s čvrstom namjerom da ih uzme na silu, ako mu ne budu dobrovoljno predati, pa da su već i naregjenja o sakupljanju vojske upućena. Iako ta općenito proširena \ijest, izgleda, proizilazi iz želje Turaka da vide poremećen mir zbog svojih ciljeva, ipak mi pomenuti Halebić reče da u tome ima neka namjera pošto su ta mjesta nekada bila madžarska. 151) Isto tako mi i onaj trgovac iz Bosne, što smo ga susreli na putu a dolazio je iz Sarajeva,m) reče da se taj glas bio proširio i u onim krajevima, pa da se vjeruje kako nastaje pomutnja između Cara i Republike, tim prije što su bile stigle vijesti da je Car već uzeo jednu principovu tvrgjavu,153) čemu se Turci veoma vesele zbog nade da će iz tih nespo-

144) Vidi bilješku br. 123. Hl) Vego, o. e., 35. Dušanka Kovačević, Gradska naselja srednjovjekovne države, Sarajevo, 1978., 45., 398. 146) Vego, o. e., 29. - Lorenzo Fondra, Cittluch conquis tato nel 1694 dai V eneli, 1695. 147) Vidi bilješku br. 104. 143) U dubrovačkom Arhivu nema ni traga o tome. 149) S Gunjača, Knin, Ene. Jug., V, 266.: '(U XIII vijeku Knin je kraljevski grad i u njemu zboruje herceg Bela s majkom kraljicom Marijom i hrvatskim feudalcima.« ISO) Vidi bilješku br. 126. 151) Vidi bilješku br. 149. 152) Ovaj podatak je karakte rističan za prikupljanje i provjeravanje podataka za ovaj izvještaj, barem za jedan njihov dio. 153) Vidi bilješku br. 62. L. Fondra je zbog te tvrđave i događaja oko nje putovao u Beč. - ASV, PTM, 701 / 16., 12. VI 1699. Riječ je o Zvonigradu. lz njega su Austrijanci istjerali Mlečane, a zatim ga zaposjeli. - Ivan Devčić, Dvie t ri o Zvonigradu u Lici, Narodne novine, 61/1895., 210. - Stjepan Zlatović, Topografič ke crtice o starohrvatskim županijama u Dalmaciji i o starin: gradinama na kopnu od Velebita do Neretve. Starohrvatska prosvjeta, 1/ 189:>., 1., 10-15.; 2., 79-83.; 3., 138-145.; 4., 212-217.; 2/ 1896., 1., 14-17.; 8'7-90.; 3., 148-155.; 4., 217-224.; 3/ 1897., l., 9-13.; 2., 60---63.; 3/4., 110-113. - BUB, MM. Crtež te tvrđave nalazi se u Marsiljijevoj ostavštini u Bolonji. 324

razuma izvući kakvu korist za sebe.l 54) Pomenuti me Bosanac još izvijesti_ da je kod N~v~ga Pazara bio napadnut · dubrovački poslanik na Porti, a nap~a g_a Je ~edna grupa Kuča. Međutim njegova ga je ·pratnja od _pe~es~t ljudi, koJa se ~~stoko oprla, spasila. U njoj je poginulo troje ljudi, a među napadaorma osmorica.ISS) Taj .p oslanik je neki Bukija,156) a s njim je bio i jedan fratar. 157) On treba na Parti da ostane sve dok se ne riješi pitanje skale i dok se ne vidi kako će odlaziti karavane i trgovina u Lazarel.l58) Po odlasku iz Mostara, četiri milje od toga grada, vidio sam logor Redžep - paše Sečića, hercegovačkoga sandžaka,l59) pod Blagajem.160) On je tamo došao, kako kažu, da izvede J)eke radove na tamošnjoj tvrđavi. 161 ) · Bijasmo i u Počitelju, 162) gdje smo se malo zadržali sa tamošnjim kapetanom. Produživši dalje uvečer stigosmo u Citluk.'63) Nakon odmora u tom naselju te noći, prevezosmo konje slijedećega jutra preko rijeke, pa uvečer stigosmo u Dračevo 164 ) u Popovu, knezu Milošu165) na konak. Tu sam tamošnje prvake našao veoma zbuIS4)ASV, PTM, 701/26., Koljani, 24. VII 1699. i drugi izvještaji. 15) HAD, Consilium rogatorum, CXXXVI (1698-1700), 88. lV 1699. Odluka o izboru poslanika na Portu. - Pošto nijesu sačuvani izvještaji toga poslanika, nema·ni vijesti o tome napadu. 156) HAD, Lettere e commissioni di Levante, LXVI, 70., 29. V 1699. Riječ je Vladislavu Sekondovom Bukiji. 157) HAD, Specchio, serija u kojoj su navedeni svi nosioci značajnijih javnih funkcija. Poslanici su obično sa sobom vodili jednoga fratra kada bi odlazili u Tursku. 158) L. S. Bukija je imenovan da ode u Carigrad, a Džanlu.k:a Gučetić u Travnik odnosno u Sarajevo zbog poslova oko zaostaloga harača i s tim povezanoga pitanja karavanskoga prometa, što je obično završavao uLazaretu. 159) H. Hajdarhodžić, Hercegovačke porodice u XVIII vijeku, GZM, nova serija, sv. XXXII (1977), etnologija, Sarajevo, 1978., 110. i 180. 160) H. Kapidžić - H. Kreševljaković, Stari . . , 9. - F. Rački, Prilozi . . - E. Celebija, Il, 230. 161) H. Kapidžić - H. Kreševljaković, o. e., 9. (trošak). 162) H. Kreševljaković, Počitelj na Neretvi, Sarajevo, 1933. - Dž. Celić, Počitelj na Neretvi. Urbanističko-arhitektonska studija s osvrtom na problematiku održavanja, Naše stwine, Sarajevo, 1960. - E. Celebija. II. 232. H. Kreševljaković, Kapetanije . . , 248. - I O POCITEUU POSTOJI VELIKA NEISKORISTENA GRAĐA KAO O MOSTARU I UUBINJU. 163) Vidi bilješku br. 146. 164) Milenko S. Filipović j Ljubo Mićević, Popova u Hercegovini, Naučno društvo BiH, XV/11, Sarajevo, 1959., 211. 165) Jozef Golabek, Porodica jugoslavenskih Vojnovića, Zapisi, 6/ 1932., X/4., 200-205.; 257-262. - HAD, Arhiv porodice Vojnović. - Historijski arhiv Hercegovini, Terminazioni, II 23. · X 1701. - lbidem, Političko upravni mletački arhiv, LIX, 43., l. II 1691. Bartol Moro odlučuje o Milošu Vojnoviću, koji se »proslavio jurišem na Hercegovini sa svojim narodom«, a prilikom opsade Bara - »OD posla . . dvije 'iljade svojih ljudi na naše raspoloženj ec. Danijel Dolfin određuje da se Milošu i njegovom. bratu Savi daje mjesečno 20 zlatnika i dvije mjere beškota. - HAD, Prepiska, XVIII - 185 (2), 3350., l. 2. I 1717., pa S. I 1717. Miloš se nakon rata vratio u Popovo polje i učestvovaou drugojokupaciji mletačkoj nakon 1714. - HAD, Diversa cancel-

325

njene j oni me preklinjahu da im istinito ispričam o graničnim poslovima'"") hoće li ovi krajevi ostati principovi, .kao što su sada, ili će biti vraćeni Turčinu . Ja sam se postarao kako sam najbolje umio da ih umirim i da ublažim njihovu zabrJnutost rekavši im da neće biti napušteni i da će im se pomoći, ali da se ne zna čak ni to kako će se događaj i razvijati.'67) Slijedćega dana (21.) krenusmo, pa prešavši preko Carine stigosmo u 20 sati u dubrovački lazaret.'68) Tamošnja vlada je odmah uputila svoga dragoma na:69) da Ahmed-agi izrazi radost zbog njegovog sretnoga dolaska 170) i da mu istovremeno kaže kako su ona gospoda u Vijeću, ali da bi ga ipak odmah primila ako bi on to htio. Ahmed-aga im je odgvorio da mu je potreban odmor pošto je umoran nakon ovako dugačkog ·i zamornog puta, a da će sutra doći i potražiti ihY 1) Slije dećega jutra pomenuti aga ode u Grad sa dva druga Turčina. Otpratio ih je dragoman sa dva momka iz saniteta 171) pošto još nije bio dobio dozvolu o slobodnom kretanju (vjerujem, zbog nekakva političkog obzira). Sa sobom je ponio jedno pismo za koje mi je kazao da je ono što ga je .kapidžija napisao toj gospodiYJ) Ne proteče mnogo do njegovoga povratka, a poslije ručka se pojaviše dva plemića, koja su bila posebno upućena da se sastanu sa agomY4) Rekoše mu da se ona vlada smatra veoma obaveznom zbog njegove i kapidžijine pažnje i srdačnosti, da bi se zbog njihove ljubavi obeznanili, da sve povjeravaju sultanovoj zaštiti, a da su zbog pretrpljenih nevolja i znatnih šteta, pa nepravedno u ovome ratu doživ-. ljenih pogrda .pali u takvu bijedu da su zbog toga bili dostojni milostiva sažaljenja, ako već neće biti tretirani s onom plemenitošću što je traže njihove zasluge. Nakon toga nastaviše da razgovaraju o granič nim poslovima i u njima se pobrinuše da Ahmed-agu obavijeste da ·s e poslovi u Dalmaciji obustave dok ne s tignu odgovori i dok se ne upotrebi sve moguće s njihove strane da se ka pidžija nagovori na dolazak u ovaj krajn;) zbog okončavanja ovoga .p osla na nači n kako to odgovara njihovim interesima, tj. dok se ova njihova zemlja ne spoji sa turskom, dok se ne oslobodi prolaz i ne uspostavi sigurnost za karavane, pa dok se napokon ne uvede skalaY6 ) Međutim bi im odgovoreno kako je to teško, dapače nemoguće ostvariti pošto se ne mogu napustiti već zauzeti krajevi.'77) lariae, XXII, lh 29. X 1369. Porodica Vojnović, pa baš Miloš Vojnović u Popovu polju pominje se, eto, već u XIV vijeku. - Grimani nekoliko puta upozorava Senat na delegacije iz Popova polja, koje su tražile da se razjasni položaj tamošnjega stanovništva u odnosu prema Turcima. 166) H. Hajdarhodžić, Prilog proučavanja prilika u Popovu polju počet kom 18. vijeka, Prilozi Instituta za istoriju u SaraJevu, IX/l, Sarajevo, 1973. Nakon razgraničenja, čim su se povukli Mlečaru, započelo je sakupljanje •glavine•, što je izazvalo bunu, koju su turske vlasti surovo gušile. Po jednom dubrovačkom dokumentu, rušili su sve kuće čija je visina prelazila dva koraka. 167) Vidi bilješku br. 165. 168) Vidi bilješku br. 102. 169) Luka Lučić. 170) Vidi bilješku br. 102. 171- 179) Ibidem.

326

Sutradan je pomenuti aga opet otišao u grad otpraćen kao i raa kada se.vratio pokaza mi Jedno pismo178) na kraljevskom papiru saviJeno u obliku dukala, s kraJa na kraj omotano u malo papira i zapećaćeno pečato~ tamošnje vlade. Rekao mi je da je to odgovor one Go_spode. Opazio sam da je adresirano ćiricilom na Svijetloga, Ple~e~toga, svake hvale vrijednoga i časnoga Gospodina Osman-agu, kapiClžibašu, komesara. Ahmed-aga mi se kasnije žalio na onu Gospodu govoreći da su teški, nezahvalni j da ne znaju uzvratiti primljena dobročinstva. Ja nijesam pokazivao otvorenu radoznalost kako ne bih izazi~ao sumnju, ali po onom što sam uspio saznati uz oprez ovaj aga Je upućen formalno zbog sakupljanja informacija o dubrovačkim interesima a stvarno da od ove vlade traži kakav novčani doprinos 179) i ostalo, jer se sve ne može moliti od njihova (tj. turskog - HH) graničnog stanovništva, a kako se radi i o dubrovačkom osobitom interesu, trebalo bi da i oni nečim doprinesu i da moraju misliti na vrijednu pomoć što im je ,pružena. Odgovorili su da su veoma obavezni zbog njihove srdačnosti povjeravajući se njihovoj zaštiti, pa opisujući svoje siromaštvo molili su agu da misli na taj njihov sadašnji položaj, što im ne dozvoljava da gornje priznaju onako kako bi voljeli i kako bi trebalo. Zaključili su da će kapidžiju, kada dođe na Carinu, kako sam reče, na to sada principovo zemljište,180) pa kad ujedini njihovu teritoriju sa turskom otvorivši tako put i osiguravši tranzit za trgovinu i za karavane, na tom će ga mjestu čekati dvojica od one gospode i prilikom toga susreta s njim daće onaj prilog što bude moguć kao znak zahvalnosti one vlade. 181) Malo zatim su pomenutom Ahmed-agi darovali 30 cekina u zlatu,IB2) a dvojici njegovih pratilaca svakom po 4 ista takva cekina, ali kada su svi pokazali prezrenje prema tako malenom daru i kada su odbili da ga prime, Ahmed-agi su odmah donijeli dvije peče svile na poklon,11l) vjerujem one iz Damaska, ali su i pored toga otputovali nezadovoljni. Ja sam na svakom koraku i prilikom svakog razgovora bio pažljiv, a ono što ja nijesam mogao razumjeti pobrinuo sam se da saznam od jednog mog kaplara, što sam sa bio sa sobom poveo zbog njegovog znanja turskog jezika.184) Inače za vrijeme ovoga kratkog boravka ništa nam nije nedostajalo i svega je bilo u izobilju, kako za nas tako i za naše konje. Dana 25. otputovasmo iz Dubrovnika zbog povratka natrag i uvečer stigosmo u Dračevo, pa držeći se gornje ceste sutradan stigosmo u Stolac.1&s) I tu ostasmo te noći . nij~ •.

180) H. Hajdarhodžić, Neki podaci o stanju na. dubrovačko-lzerce~ovač· koja granici poslije Karlovačkoga mira, Glasnik Arhiva i Društava arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, VII - 1967., 267. Na Carini je bila mletačka posada. To je današnja Ivanica. I BI) Vidi bilješku br. 170. 182) Ibidem. 183) Ibidem. 184) U Longovom izvještaju nema vijesti koje bi označio kao podatke što mu ih je dao taj kaplar. 185) HAD, Diversa notariae, Ill, 111., 15. II 1319. Dobra) Stanislavić, Ra· dihna Obradović, Uroslav Sija, Obrad Krisanović, Milan LJepopelić, Milan Bratoslavić, Radonja Utolović i Nikola Obradović, svi - »is Stoza« sklapaju

321

Iz Stoca pređosmo u čitluk, a odatle u Mostar smjestivši se Osman-age Halebića. On mi je ispričao da je prošao kurir jz Carigrada kapidžiji sa odgovorom, čiji sadržaj nijesu saznali. Dođe i kadija, koji me ponovo podsjeti da se u njegovo ime poklonim Vašoj Ekselenciji i da joj prenesem odani pozdrav. Pošto se vratio kurir sa odgovorima, doći će kada se nastave poslovi oko razgraničenja za nekoliko dana,186) da se ponovo sastane sa kapidžijom, kome je po Ahmed-agi uputio jedan svežanj pisam·a . Pomenuti Halebić mi u jednom razgovoru reče da vjeruje kako je odobren j edan sat hoda prave linije oko nekih tvrđava ali ne oko svih. To se ne može primijeniti, pored ostalih, ni u pogledu Citluka zbog blizine Počitelja. 1 B7) On mi također reče da Car insistira u namjeri da mu se predaju neka mjesta i da će na svaki način. nastojati dokopati se kakva posjeda u blizini, ali da mi pravo kaže Turci time ne bi bili zadovoljni najprije zbog toga da na granici ne bi imali nemirnu čeljad, a zatim i zbog drugih različitih razloga. 188) U Mostar je bilo stiglo naređenje paše Sečića, koga sam i na povratku vidio gdje logoruje na pređašnjem mjestu, da tamošnji neferi dođu u Blagaj zbog zemljanih radova u kuli i oko nje nakon što j u je on obnovio.189) Iz Mostara otputovasmo 29. i u Blato stigosmo uvečer. kod

pređašnjega

Slij edećega jutra produžismo prema Imotskom, gdje konačismo, a onda prema Radobolji. 190) I napokon, prvoga u mjesecu predvečer stigosmo pod Sinj. Tu dobih obavještenje da je Vaša Ekselencija otišla sa kapidžijom prema Popinama191 ) zbog sastanka sa carskim komesarom.191) Nastavismo put, pa sitgosmo u Vrliku.19J) Međutim konji zbog napora na dugu i tešku putu nijesu mogli dalje, a naročito oni pod dvojicom Turaka iz agine družine, pa zato oni uz njegov pristanak odlučiše da ne idu dalje za dva tri dana dok im se ti konji ne odmore i ne osnaže. Vrličkom upravitelju sam pre-

ugovor o prodaji jednoga magarca sa ždrebetom. - HAD, Diversa notariae, XX, 249., 31. v. 1436. Vukmir Goj_aković, >>de Stolz de Vidouo poglie« stupa na zanat (7 godma) kod protomagrstra arsenala u Dubrovniku. - Ako za prvi podatak s počatka X!W vijeka nije sasvim jasno je li riječ o Stocu kod Gacka ili o onom u Vidovu polju, za ovaj drugi u tom pogledu nema nikakve sumnje. - I ZA ,STOLAC VRIJEDI U POGLEDU NEOBJAVUENE GRAĐE STO I ZA MOSTAR, UUBINJE I OSTALA NASEUA U HERCEGOVINI. 186) Cisti su bili poduži prekidi u poslovima oko razgraničenja kao što se vidi iz dubrovačkih dokumenata. '' 187) Vidi bilješku br. 94. 188 . ) Podro~n~je informacij~ o tome nijesam mogao naći ni u dubrovač. kim w u mle~.ckim dokumen~1ma. Možda je riječ o nastojanju Austrije da zauzme neke dijelove Hercegovme. 1.89) Vidi bilješku br. 161. 190) Možda Radobolja? 191) Popine su selo u Vrlici. 192) Tj. Marsilji. 193) Danas selo Cetina.

328

poručio da im kasnije pronađe jednoga vodiča što bi ih odveo do onoga mjesta gdje bude Vaša Ekselencija sa kapidžijom.

Sinoć stigosmo u Golubić 194) sa agom i ostalima, a odatle evo me opet na poslu Vašoj Ekselenciji.

Na ovom putu sam razumio da je pomenuti Ahmed·aga razborit i mudar čovjek, koji je sa mnom ljubazno i lijepo postupao kao što je to bilo na cijelom turskom tlu. Nikada mi nije govorio ni o čemu što se ticalo graničnih poslova osim jednom kada mi .reče da bi poslov.i zbog dobrih odnosa Vaše Ekselencije mogli biti obavljeni veoma dobro, u odgovarajućem roku i na vrijeme kada pomenuti kapidžija ne bi .bio ograničen ovlaštenjima, što se ne mogu proširiti na sve. Eto toliko uz moj duboki. poklon na znanje poštovano Vaše Ekselencije, kojoj sa potpunim poštovanjem i uvažavanjem ljubim skute .. . Popine, 4. avgusta 1699. Džovanantonio Longo~

194) Golubić je selo u Vrlici. 195) ASV, PTM, 701/31., Popine,

6. VIII 1699., prilog. Taj dokumenat. je Grimani popratio riječima pohvale ističući kako je •kapetan• Longo s~vJeS· no obavio svoju dužnost i prikupio informacije po glasovima ~to se čuju na području gdje je bio. 329

SUMMARY The. Ottoman Empire on· one. side and· Austria ed by Venice on the other got fed up with the mutual war lasting for fifteen years (1683-1699) and made efiforts to make peace and establish firm borders. The Republic of Dubrovnik as well as some other European countries such· as England, for example, were also interested in that. · peace. Each of the parties tried to come to the best . The Ottoman Empire wanted to retain as many occupied territories as possible, Austria to expand its borders, .Venice aimed at new territories and the Republic of Dubrovnik to maintain the prior.ity in the trade with neighbouring countries. All of them wanted to have as safe borders as possible. Therefore, all the parties tried to have the information about the political situation in the warring countries and sent their devotees to the territories which were to be the subject of the future parleys to gather the data about the situation there, about the preferences of the population etc., and send them back to their governments. The secret agents were also recruited from the countries that had to be negotiated about.

This paper deals with all that in detail on the basis of the archiYe material and the respective JJterature.

3JO

~:·. ·~

.· IN MEMORIAM

U ovoj knjizi Anala ... bilježimo,

već

po tradiciji, smrt:

·- . . Dra hadži Abdurahmana Nametka, umirovljenog profesora Vi-

soke

tehničke

škole u Mostaru,

Muhameda A. Mujića, naučnog radnika Orijentalnog instituta u

Sarajevu, Dra Ahmeda

Tuzlića,

umirovljenog profesora Filozofskog fakul-

teta u Sarajevu, Abdulaha Polimca, šeriatskog suca i pravnika u mirovini, Ahmeda Selimovića, imama i mualima i dugogodišnjeg službe-

nika Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, te Seida Traljića, višeg predavača na Filozofskom fakultetu u Zadru. ·Prof. dr Hadži Abdurabman Nametak rođen je u Mostaru 7. oktobra 1908. Mekteb, ruždijju J gimnaziju je završio u rodnom mjestu. Potom se upisao na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je studirao književnost, francus.kli. jezik i nacionalnu historiju. U međuvremenu je 1931. godine pohađao predavanja na Sorboni u .Parizu. .po završetku studija služio je kao profesor gimnazije, prvo u Bihaću a poslije u Mostaru. Poslije kapitulacije stare Jugoslavije proveo je jedno vrijeme u· njemačkom zarobljeništvu kao rezervni obicir jugoslavenske vojske. Kad se vratio ,i z zarobljeništva, postavljen je za upravitelja pozorišta u Banjoj Luci, gdje je ostao do u jesen 1944. godine, kad se vratio Mostar. Poslije Oslobođenja i povratka iz JNA polovinom 1945., pa do kraja 1947. godine,·vodio je jednu privatnu knjižaru u Mostaru. Iza toga je bio profesor Srednje poljoprivredne škole i direktor Niže realne gimnazije u Capljini, pa profesor Učiteljske škole u Mostaru, zatim direktor gimnazije u Ljubuškom, da l. septembra 1959. bude postav· ljen za lektora Narodnog pozorišta u Mostaru. U septembru 1965. iza· bran je za redovnog profesora na Visokoj tehničkoj školi u Mostaru za predmet Kultura govora i pisanja. Na tom položaju ostao je do odlask·a u mirovinu u novembru 1968. godine. D.a bi mogao zamjenjivati oca Hasan efendiju u dužnosti. imama, položio je imamski ispit pred mostarskim muftijom Hafiz Omer ef. Džabićem. Prije smrti na nekoliko godina obavio je i hadž. Umro je 11. X 1982. godine.

u

. .Prilikom boravka u Parizu upoznao se sa drom Mirzom Abdurah· manom '(Milivojem) Malićem, i kad je ovaj umro 12. X 1935. godine, Nametak je napisao u Novom Beharu (god. IX/ 1935-36, br. 7-8, str. 113-115) nekrolog, u kome je o njemu iznio vanrednih podataka, nje331

govom prelasku na islam, naučnom radu i dr., i to sve na temelju pripovijedanja koj a je svojevremeno slušao od samog MaJića. To je uj edno, koliko mi znamo, i jedan od prvih većih njegovih objavlje~ radova. (Prij e toga objavio je također u Novom Beha1u r adove: Nestall grad« i aktovku »Sevdah«.). Objavio je i drame: Aga (1938.), Blagdan života (1943.), Legenda o jednoj ljubavi (1966), kao i antologijska djelo /zbor hrvatske muslimanske pripovijetke, I dio (1878-1918.), u kojoj je pored poznatih pripovjedača muslimana iz tog perioda, uvrstio i one, koji su objavili tek po koju pripovijest ili crticu (Fehim Spaho, Muhamed Emin Dizdar, Hasan Nametak, Abdulah Ajni Buštalić, Hajdar Fazlagić, Riza Kapetanović) i na taj način sačuvao ih od potpunog zaborava. Godine 1958. pr of. Abdurahman Nametak obranio je na Filozofskom faJ,:ultetu u Zagrebu doktor sku diseraticiju o Musi ćazimu ća tiću i njegovom književnom radu. Taj ra d je Narodni univerzitet u Tešnju obj avio u svojoj nakladi 1965. godine. U nakladi istog uni~erzi reta izašla su i Sabrana djela Muse ćazima ćatića u dvije knjige, 1968. godine a u redakciji prof. Nametka. On je uredio i knjigu Odabrane pjesme Muse ćazima ćatića, koje je izdalo Izdavačko poduzeće >>Zora« u Zagrebu 1965. godine. Veliki doprinos je prof. Abdurahmana Nametka i u proučavanju alhamiado književnosti u nas. Radeći za Akademiju nauka i umjetnosti BiH na transliteriranju alhamiado tekstova, koje je Akademija skupila u yezi izrade historije književnosti Bosne i Hercegovine, Nametak je imao priliku da pregleda i prouči brojne alhamiado tekstove i da otkrije mnoge za koje se u nauci do sada nije znalo. Zahvaljujući tome, nastali su brojni njegovi radovi iz ove oblasti. U 24. knjizi »Trećeg programa« Radio Sarajevo (1979.) Nametak je objavio rad (str. 477- 501) Bosans ka alhamiado k11jiževnost u tokovima jugoslovenskih književnosti, u kome je dao sumaran pregled razvoja i predstavnike ove vrste književnosti u nas. I drugi svoj rad Ciji je pjesnik Mehmed iz E rdelja, Nametak j e objavio na istom mjestu (Radio Sarajevo - Treći program, knjiga 38, 1982., str. 412-417). U članku je na osnovu brojnih argumenata nastojao dokazati, da je Mehmed Erdeljac iz Bosne, a ne iz Madžarske, kako su to mnogi navodili i pisali. O najplodnijem našem književniku alhamiado literature Muhamedu Rušdiji (zapravo Muharemagi Dizdareviću iz Trebinja, 1825-1905.), pisao je u dva maha: u »Analima« Gazi Husrevbegove biblioteke, knjiga VII-VIII, str. 209-217, obj avio j e članak Muhamed Rušdi (uz 155. godišnjicu rođenja i 75. godišnjicu smrti), a 1981. godine Starješinstvo IZ za BiH, Hrvatsku i Sloveniju objavilo mu je knjigu Muhame d Rušdi, monografija i tekstovi, strana 224. Poslije opšimog uvoda o Muhamedu Rušdiji i njegovom pjesničkom radu, Nametak je na temelju dva Rušdijina au tografa donio 28 Rušdijinih spjevovo, dužih i kraćih. U dva dodatka objavio je Rušdijin dj elimični prepjev Cengićeva Avdije i Stihova na bosanskom jezik u iz, »Sehletul-vu sula« Omer ef. Hume. U drugom dodatku donio je dvije kraće pjesme Abdulaha Bjelevca, posjednika i sahačije iz Mostar a, jer su obje upisane u Rušdij in autograf. 332

Posljednji za života objavljeni rad prof. Abdurahmana Nametka je Hrestomatija bosanske alhamijado književnosti, koju je Izdavačko preduzeće »Svjetlost« izdalo u svojoj biblioteci Kulturno nasljeđe 1981. godine. Knjiga ima 350 stranica. Poslije uvoda priređivač ove Hrestomatije donio je 66 priloga iz područja poezije i 13 iz proze. Ispod svakog priloga naznačeno je, gdje se rukopis nalazi i ko je autor, ako se on zna. Poslije navedene važnije literature o ovoj problematici, data je Bibliografija neuvrštenih transliteriranih i transliterirano-redigiranih alhamijado tekstova. I tu je navedeno, gdje se koji tekst nalazi kao i pod kojim eventualno brojem se u dotičnoj_ ustanovi vodi. Muhamed A. Mujić rođen je u Mostaru 29. V 1920. godine. Poslije mekteba i osnovne škole, dolam u Sarajevo i upisuje se 1932/ 33 školske godine u Gazi Husrevbegovu medresu. Poslije položene velike mature 1940. godine, prelazi u Višu islamsku šeriatsko-teološku školu, gdje je 1944. i diplomirao. U jesen iste godine postavljen je za vjerouči telja-suplenta na realnoj gimnaziji u Mostaru. I kad je 1945. godine prestala vjeronauka b iti obavezan predmet u državnim školama, Mujić je ostao kao profesor na dimnaziji u Mostaru, a kasnije u Stocu. Godine 1950. dolazi u Orijentalni institut u Sarajvo i tu ostaje do kraja života. Umro je 14. marta 1984. godine u svojstvu stručnog savjetnika. U dva maha je obavljao dužnost zamjenilm direktora Instituta. Godine 1956. boravio je u Libanu, Siriji i Egiptu na specijalizaciji arapskog jezika. U godinama 1959-1963. obavljao je dužnost lektora za srpskohrvatski jezik na Visokoj školi za jezike u Kairu. Muj~ćev znanstveni rad je mnogostruk. Bavio se arabistikom, osmanistikom i historijom jugoslavenskih naroda pod turskom upravom. Istakao se i kao dobar prevodilac. Prevodio je s arapskog i turskog jezika kao i sa srpskohrvatskog jezika na arapski. Za potrebe Zavoda za učenje stranih jezika u Sarajevu, izradio je skripta za arapski je2lik i to za početni, s rednji i viši kurs. Na tom Zavodu je i predavao arapski jezik.

Po dolasku u Orijentalni institut počinje Mujićev naučni rad. 1951. godine u Prilozima za orijentalnu filologiju, koje izdaje Orijentalni institut pojavljuje se Mujićev prilog Jedna bujurulidija Husejin bega Gradaščevića (knjiga 11/ 1951, str. 195-199). Od tada pa do smrti Mujić je u Prilozima objavio više radova, od kojih su neki bili vrlo zapaženi u znanstvenim krugovima (Položaj Cigana 11 jugoslovenskim zemljama pod osmanskom vlašću, Prilog proučavanju uživanja alkoholnih pića u Bosni i Hercegovini pod osmanskom vlašću, Jezičke i sadržinske osobenosti vakuf11ama iz Mostara - druga polovina XVI stoljeća). Na Simpozijumu o 450-godišnjici Gazi Husrevbegova vakufa i njegovih institucija, održanom u Sarajevu u novembru 1982. godine, Mujić je održao referat Neke vakuf-name iz Bosne i Hercegovine (1517. stoljeće) - forma, jezik i stil (vid. Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, knjiga IX-X, !983., s tr. 17-24). I iz prošlosti svoga rodnog Mostara Muhamed Mujić je objavio više priloga: Krivi most na Radobolji u Mostaru, Stari mostarski vodovod, Jedna novootkrivena građevina starijeg doba u Mostaru (napiVeć

333

sao u zajednici sa ing. Dž. Celićem) , Mostar je dobio vodovod još 1629. godine, Pitanje nastanka stare pravoslavne crkve u Mostaru i njena opravka 1833. godine. O učenom i zaslužnom Mostarcu, $ejh Juji, pisao je u dva navrata: Godine 1956. preveo j e Sejh Jujinu biografiju, što ju je napisao Ismail Opijač (Glasnik VIS-a, XIX/ 1956, br. 1-3, str. 1-22), a u Počasnom broju Zore, lista za zabavu, pouku i književnost, što je izdat 1968/ 69, Mujić je napisao članak Sejh lujo (1650- 1707) u svjetlu hzjiievna..istorijskog materijala (str. 291-301). Uspješno je radio i na području arabistike. I iz tog domena neki njegovi radovi zavređuju pažnju: Neke morfološko-semantičke specifičnosti u savremenom knjiženvom arapskom jeziku u Tunisu; · Adverbijalne oznake za način u savremenom arapskom jeziku; Karakteristična upotreba plurala u savremenom arapskom jeziku; !srnu l-fail u savremenom arapskom jeziku; Pripreme za reformu arapskog pisma. Svi ovi radovi štampani su u Prilozima za orijentalnu filologiju izuzev zadnjeg, koji je izišao u Otkrićima (Zagreb), časopisu pa popularizaciju nauke. Mujić je bio uključen i u dva velika projekta, koji su rađeni, odnosno rade se, u Orijentalnom institutu: prijevodi i naučna obrada kanaunama i vakufnama sa područja Jugoslavije. U knjizi Kanuni i kanuname za Bosanski, Hercegovački , Zvornički, Kliški, Crnogorski i Skadarski sandžak (Serija I Zakonski spomenici, sv. l , 1957.), Muhamed Mujić je preveo dvije kanuname za Skadarski sandžak i to jednu iz deftera za godine 1529-1536, a drugu iz deftera za 1570. U knjizi pak Vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV i XVI vijek), koja je izašla iz štampe 1985. godine, a koja sadrži prevode i stručnu obradu 26 vakufnama i 1 budžet, Mujić je preveo njih 10 i 1 budžet. U rukopisu je iza Mujića ostao prevod sidžila mostarskog kadije iz godine 1633-34., zatim zbirka šeriatsko-pravnih rješenja Mostaraca Ahmed efendije iz 18. stoljeća, te Savremeni srpskohrvatsko-arapski rječnik sa posebnim osvrtom na frazeologiju. U rukopisu je ostao i prevod romana Zemlja od egipatskog pisca A. šerkavija. Prof. dr Ahmed Tuzlić rođen je u Sarajevu 15. IV 1906. godine. Tu je završio osnovno i srednje obrazovanje. Poslije velike mature, upisao se na Filozofski fakultet u Beogradu. Studirao je i diplomirao klasične jezike, latinski i grčki, te arheologiju i nacionalnu historiju. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu odbranio je i doktorsku disertaciju, također iz klasične književnosti. Dijelovi disertacije s u štampani u Letopisu Matice srpske u Novom Sadu. Jedan od većih objavljenih radova A. Tuzlića je Heksametar u prevodima Tome Maretića i Miloša N. Đurića (Sa osvrtom na grčki i rimski heksametar i na heksametar naših pjesnika od XVIII- XX vijeka), objavljen u Radovima Filozofskog fakulteta u Sarajevu, knjiga Ill/1965, str. 317-368. Odmah po završetku studija, Ahmed Tuzlić je postavljen za suplenta na šeriatskoj gimnaziji u Sarajevu, gdje je predavao latinski jezik, a povremeno i druge predmete. Tu je ostao do zatvaranja Senatske gimnazije polovinom 1945. godine. Od školske 1936-37. godine

334

honorarno predaje na ženskoj medresi, a odkako je latinski bio uveden u VII i VIII razred Gazi Husrevbegove medrese kao obligatan predmet (šk. god. 1939-40), Tuzlić predaje latinski i na ovoj medresi do kraja školske 1944-45. godine. Od jeseni 1945. bio je stalni nastavnik na medresama, gdje je predavao srpskohrvatski, historiju i geografiju. I dok su drugi nastavnici iz raznih razloga, svojom voljom ili voljom drugih, napustili medresu, Tuzlić je ostao i predavao i to uspješno, sve predmete za koje u datim okolnostima nije bilo odgovarajućeg nastavnika. Za taj' i takav svoj rad on nije tražio ni hvale ni priznanja, a ono je često puta, i to bez razloga, izostajala. Prešao je konačno 1961. godine na · Filozofski fakultet, gdje je opet predavao latinski jezik. Otišao je u mirovinu koncem 1979. godine u svojstvu vanrednog profesora. Pored latinskog i grčkog jezika, Tuzlić je znao i druge jezike: francuski, talijanski, služio se njemačkim, engleskim, arapskim i turskim jezikom. Inače posjedovao je ogromno i solidno znanje iz brojnih oblasti, naročito historije. Poznavao je prošlost Sarajeva kao rijetko ko. Sve što je pisano o Sarajevu, čitao je s ljubavlju i mnoge stvari ispravljao, ako je autor bio pogriješio. To je radio u direktnom kontaktu sa piscem. Bio je i »neslužbeni« hafiz. To najbolje znadu oni, koji su učeći Kur-an napamet negdje pogriješili, on ih je uvijek mogao sam ispraviti. Isticao se i kao dobar kaligraf (hattat), naročito u sulusu, neshu i riki. Godine 1936. biran je u Vakufsko-mearifsko povjerenstvo u Sarajevu. Bio je najmlađi član Povjerenstva. To opet pokazuje, da je bio i tada cijenjen i ugledan. Otada pa do smrti biran je ili postavljan više puta u Odbor, odnosno Povjerenstvo Islanske zajednice za grad Sarajevo. Smrt ga je zatekla na položaju predsjednika Savjeta Gazi Husrevbegove biblioteke. Umro je 16. augusta 1985. godine. Abdulah Polimac rodio se 15. februara 1912. u Polimlju (Rudo). Poslije četiri razreda Gazi Husrevbegove, prelazi u Sel'iatsku sudačku školu, koju šlrolske 1935-36. godine završava. Kao šeriatski sudski pripravnik, a poslije kao šeriatski sudac, služi u Orahovcu, Foči, Bosanskoj Dubici, Doboju i Sarajevu. Po prestanku rada šeriatskih sudova, prelazi u drugu službu, gdje radi kao pravnik, jer je u međuvre menu završio :Pravni fakultet. U mirovinu je otišao 1963. godine iz zdravstvenih razloga. Umro je u Sarajevu 27. septembra 1984. godine. Polimac je zadužio našu nauku i znanstvene radnike veoma mnogo, iako sam nije skoro ništa objavio (samo nekoLiko članaka). Za potrebe Komisije za izradu historije Bosne i Hercegovine Akademije nau· ka i umjetnosti Bosne i Hercegovine kao i za potrebe Gazi Husrevbegove biblioteke preveo je s turslrog jezika hiljade i hiljade stranica, što deftera, što sidžila ili lrompletnih djela. Koliki je to napor i t~ud mogu zn.a ti samo oni, koji su se ovim ·bavili. Razne vrste rukop1sa, razna oštećenja materijala i slično, otežavaju upotrebu ovjh dokumenata. Samo velika strpljivost i ustrajnost u poslu vodili su uspjehu, a Abdulah Polimae je imao i jedno i drugo, ialro je sve to uradio u bolesničkoj postelji. Time je njegova zasluga još veća. · 335

Za potrebe Komisije . . . Akademije nauka BiH preveo je blizu· 5.000 stranica Ahkam deftera, Ahkami .šikajet deftera, Mufessal deftera, Muhimme deftera, Malijje deftera i dr., i to je u glavnom materijal iz XVI stoljeća, a odnosi se na sandžak i livu Bosna. Za iste potrebe preveo je jedan te.šanjski i jedan sarajevski sidžil, oba iz XVIII stoljeća. Iz Gazi Husrevbeguve biblioteke i za njene potrebe preveo -je Hisroriju Bosne od Sa.liih ef. Hadžihuseinovića-Muvekita (4 knjige) i 11 sidžila sarajevsko šeriatskog suda .iz prve polovine XIX stoljeća (sidžili brojevi 40 do 51), a obuhvataju period 1800. do 1811. godine. Kad se zna, da je to Polimac sve ispisao rukom, i to skoro krasnopisom, tek se tada može vidjeti, koliki je trud uložen u taj veliki i za nauku veoma korjs tan posao. Ahmed Selimović rodio se u Sarajevu 17. septembra 1913. godine. Tu je završio mekteb, osnovnu školu i 4 razreda Gazi Husrevbegove medrese. Godine 1936. posmvljen je za uuallima mekteba Ivlakovali hadži Mehmed u Hrvatinu. Godinu dana kasnije postavljen je za muallima i upravitelje mekteba Almase Aganagić u Arapovoj mahali. Kao mualim služio je sve do prestanka rada mekteba 4. marta 1952. godine. Kao imam i hatib služio je u džamijama Abdul-Halife na Budako,·ićima (od 1938.) i Havadže Dura k hadži Jahja na Baščaršiji (od 1955.). Kad su mektebi prestali raditi, Selimović je premješten u Gazi Husrevbegovu biblioteku za pomoćnog službenika. Obavljao je poslove magacinera i dežurnog u čitaonici. Obje službe obavljao je s voljom i uredno. Posebno je vodio računa o magazinu. Osim toga bio je na usluzi, ko god se na njega obratio. Mnogi su to i javno u svojim radovima zabilježili. Jer on nije samo usluživao onim, što je od njeg traženo, nego je i sam ukazivao, gdje se o traženom može još naći podataka. Nije mu bilo teško doći i izvan uredovnog vremena, ako je ko molio za kakvu uslugu. Zadržavajući se duže vremena u magacinskim prostorijama, koje su hladne a j vlažne, obolio je od teške reume. U mirovinu je otišao 1972. godine, dok je imamsku dužnost zadržao skoro do smrti. Umro je u Sarajevu 8. marta 1985. godine. Mahmud

Traljić

Seid M. Traljić (10. IV 1915 - 20. IX 1983) Naš suradnik prof. Seid Traljić, autor zapaženog članka o Gazi Husrevbegovu boravku i radu u Dalmaciji (Anali Gazi Husrev-begove bibLioteke V-VI, 1978, str. 7-21) umro je 20. septembra 1983. u Zadru kao viši sveučilišni predavač za opću povijest srednjeg vijeka na Odsjeku za povJjest Filozofskog fakulteta u Zadru. Nema sumnje da Traljiću pripada značajno mjesto u našoj historiografiji ri arheografiji, pa je potrebno da se makar nešto o tome kaže. Traljićev znanstveni rad može se podijeliti u ·tri faze: jedna je sarajevska, druga zagrebačka i treća zadarska.

U prvoj ovoj fazi Traljićeve se znanstvene preokupacije odnose uglavnom najviše na Sarajevo. U tome periodu objavio je više priloga iz historije i etnografije kao i folklora grada Sarajeva. U ovim, a t 336

u ~a~nijim, ·radovima osjeća se snažan utJjecaj Hamdijc Krćševljakovi<:a, koji ~e uveo u znanstveni rad čitav jedan krug učenika; među kojima . j~· l -Seid Traljić. Kreševljak.ović se bavio pretežno ekonomskom i kult'ilrnom historijom Sarajeva i Bosne, pri čemu se obllno stužio• i etnografskom građom, odlikujući se objektivnošću, kritičnim pristupom i ·obradom. U tome ga je u cjelosti slijedli.o i Traljić. Najmačaljniji Traljli.ćev doprinos u ovom periodu bio je rad o sarajevskoj četvrti Vratnik, gdje je Traljić i rođen (a i Hamdija Kreševljaković). Rad ·o Vntniku objavio je u svojoj konačnoj verziji u sarajevskom Jugoslav~ skom listu, odakle je preštampan kao separat od 64 stranice (Sarajevo 1937). Pojavu ovog rada Kreševljakovdć je popratio objavljivanjem receniije u »Novom beharu« sa dosta komplimenata tada 22-godišnjnjem Ti:aljiću. U ovom sarajevskom· ·p eriodu publicirani su među ·ostalim i ovi Traljićevi radovi: Narodna tradicija o sarajevskom gradu (»Islamski svijet« br. 79, Sarajevo 1934, str. 18), Hadži Mujaga Hadži Beštija (»Novi behar« br. 23, Sarajevo 1934), Iz narodne tradicije sarajevsk1h muslimana (»I-slamski svijet«, br. 138, Sarajevo 1935, str. 6), O našim prezimenima (»Novi behar«, br. 21, Sarajevo 1936, str. 301-302), 25-godišnjica hrvatskog Mevluda Arifa Sarajlije (>>Muslimanska svijest« br. 10 7. V 1936, Sarajevo, s tr. 7), Sjećanje Sarajlija na Osmanpašino doba (»Novi behar«, br. 13-16, Sarajevo 1937-1938), Utjecaj Turaka na život bosanskohercegovačlcih muslimana (»Narodna uzdanica<<, kalendar za 1938, str. 151-158), Važne prinove u Gazi Husrev-begovoj knjižnici (»Obzor<< br. 17, 22. I 1938), Saranje svijeća o mubareć večerima (»Jugoslavenski list<< XXI, br. 237, 8. X 1938, std. 6), Stari i novi kalendar (»Narodna uzdanica<<, kalendar za 1939, s tr. 117-119), Gazi Husrev-begova knjižnica (»Hrvatski dnev.nik«, br. 1270, 12. XI 1939, Zagreb), Mu· slimanski nadgrobni spomenici (»Narodna uzdanica<<, kalendar za 1940, Sarajevo, st·r . 192-210) i dr. Svi su ovi članci donosili dosta novih podataka, spasavali od zaborava narodne predaje, koje su se nalazile u punom iščezavanju, i čes to po prvi put objašnjavali određeni fenomen u našoj historiji. Traljiću, osim toga, pripada pionirska zasluga da je pristupio izuča vanju historije muslimanskog školstva i obrazovanosti. Zamislio je i sakupio dosta građe za jednu kompleksnu obradu ove problematike, ali to sve nije uspio realizirati. Objavio je samo fragmente iz tog svoga projekta, i to ove članke: Medresa Had2li Ismaila Misrije u Sarajevu (»El-Hidaje<<, br. 9, Sarajevo 1937-1938, str. 136--137), Muslimanske škole u Bosni i Hercegovini (»Hrvatski dnevnik<< 8. I 1939, Zagreb), Sko· Ia za šegrte i hizmećarice (sluš·k inje) u starom Sarajevu ·(»Jugosloaven· ski list<< br. 196, 20. VIII 1939, str. 5), Katolici u turskim državnim .školama u Bosni i Hercegovini (»Napredak<<, kalendar za 1940. godinu, str. 123-126), Arebica ili hrvatica (»Narodna uzdanica«, kalendar· za 1941, Sarajevo 1940, str. 67-71). U zagrebačkoj fazi Traljićeva !Tada prevladavaju uglavnom radovi iz raznih oblasti arheografije, i to f.iligranologije, pa!eografije i heral.dike. Radeći na· toj tematici najuže je surađivao sa poznatim naučenja kom drom Vladimirom Mošinom, pa i u 'pojedinim radovima nastupaj u ·kao autori Mošjn :i Traljić. Kapitalno djelo s ovog područja su »Vodeni znakovi XIII i XIV stoljeća«, Knj . I i II, Jugoslavenska akademija zna·

337

nosti i umjetnosti, Historijski institut, Zagreb 195?. str.. 1-1~~ -f: crteži u zajednici sa prof. Mašinom. S ovog područJa su 1 TralJJĆevt radovi, nastali u zadarskom periodu njegova djelovanja: Prve kontramarke u talijanskom papiru prema materijalu iz naših arhiva (»Zbornik Historijskog institut;! Jugoslavenske akademije«, vol. Il, Zagreb 1959, str. 151-165) i Vodeni znakovi u dokumentima i rukopisima samostana sv. Marije u Zadru, {»Radov.i Instituta JAZU u Zadru«, sv. XIII-XIV - 1967, str. 267-274 - XI tab.). Radovi o vodenim znacim!l na starim papirima pomoću kojili se, u nedostatku drugih dokaza, utvrđuje sta· rost, pa i porijeklo pojedinog pisanog spomenika pribavilo je Tra· Ijiću afirmaciju i na međunarodnom planu. Traljić je važio i kao jedan od rijetkih paleografa među bosanskim muslimanima pa je objavio kao koautor sa prof. Mašinom i dva rada iz južnoslavenske paleografije: j edan koji se odnosi na ćirilske isprave i pisma u arhivi Jugoslavenske akademije i umjetnosti (»Stanine«, knj . XLVI, Zagreb 1956, str. 97- 144) i drugi kao rezultat terenskog rada u Bosni J Hercegovini, Cirilski spomenici u Bosni i Hercegovini (»Naše starine« VI, Sarajevo 1959, str. 63-104). Traljić se ogledao a kao heraldičar što pokazuje njegov rad Palinićev bosanski zbornik (»Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije«, vol. I Zagreb 1954, str. 169-187). Iz zagrebačkog perioda potječe i Traljićev rad Prilog bibliografiji bosansko-hercegovačke štampe (»Vjesnik bibliotekara Hrvatske« II (1951, Zargeb 1952, str. 60-80). Clanak je napisan povodom izlaska Pejanovićeve bibliografije, gdje je ukazao na propuste i dao dopune, tako da su za bibliografiju bosanskohercegovačke periodike važni i Pejanovićeva knjiga i T.ral}ićeva dopuna. Traljićeva zadarska faza rada, koja počinje 1954. godine ispunjena je proučavanjem posebno ekonomskih odnosa sjeverne Dalmacije i njenog bosanskog zaleđa u tursko doba kao i monografskom obradom pojedinih naseobinskih centara Dalmacije u tursko doba. Njegov znanstveni interes odnosio se i na pojedine talijanske gradove na Jadranu koji su staj ali u trgovačkim vezama sa Bosnom. Uglavnom iz ove tematike Traljić je namjeravao obraniti i doktorsku disertaciju Ekonomske veze Bosne sa sjevernom Dalmacijom u XVIII stoljeću s posebnim osvrtom na Zadar, ali to mje dospio učiniti. Baveći se odnosima Dal· macije i Bosne u tursko doba objavio je ove radove: Tursko-mletačko susjedstvo na zadarskoj krajini (»Radovi Instituta JAZU u Zadru«, sv. IV- V/ 1959, str. 409-424), Trgovina Bosne i Hercegovine s lukama Dalmacije i Dubrovnika u XVII i XVIII stoljeću (»Pomorski zbornik« I, Zagreb 1962, str. 341-371), Vrana pod turskom upravom (»Radovi Historijskog instituta JAZU u Zadru«, sv. IX/1962, str. 337-358 + VII tab.). Izvoz bosanske robe preko splitske luke u XVIII stoljeću (»Pomorski zborniku, knj . III, Zadar 1965, str. 809-827), Zadar i turska pozadina od XV do potkraj XIX st. (»Radovi Instituta JAZU u Zadru«, sv. XI-XII/1965, str. 203-227 + II tab.), Nin pod udarom tursko-mletačkih ratova (»Radovi Instituta JAZU u Zadru«, sv. XVI-XVII/1969, str. 529-548), Rapporti commerciali della Bosnia con la Marche nei secoli XVII e XVIII (»Quderni storici«, jan-april 1971, Ancona, str. 246-253), Vrana i njezini gospodari u doba turske vladavine (»Radovi Instituta u Zadru«, sv. XVIII/1971 , s tr. 343-377), Prilozi poznavanju

338

trgovačlcih veza Bosne s Ankonom i Senigalijom u XVII i XVIII stoljeću (»Pomorski ~bornik«, k.nj. 8, Zadar 1970, str. 643-656), Drniš šesnaestag i sedamnaestog stoljeća {»Radovi Instituta JAZU u Zadru•, sv. 19/1972, str. 393--404), Tursko-mletačke granice u Dalmaciji u XVI

i XVII st. (•Radovi Instituta JAZU u Zadnl«, sv. 20/1973, str. 447--458

+ II tab.), Izvoz drva preko Obrovca krajem XVI stoljeća (»Radovi Centra JAZU u Zadru«, sv. 21/1974, str. 261-269), Organizacija turske vlasti (gdje je prikazao stanje i organizaciju turske mornarice) (•Adriaticya maritima« Institut JAZU u Zadru 1/1974, str. 243-254), Dva priloga povijesti šibenske trgovine sredinom 17. stoljeća ·(Filozofski fakultet Zadar »Radovi« Razdio društvenih znanostli. 6, sv. 14-15. Zadar 1976, str. 569-574), Manzere i kastrere, brodovi za prijevoz živog blaga iz Zadra u Mletke (»Adriatica marit>ima Centra JAZU u Zadru•, sv. 2/1978, str. 213-221 + III tab.) i Veze Zadra i okolice s turskim pogrlll!ličjem u Barakovićevo doba (zbornik •Juraj Baraković, o 350 obljetnici smrti«. Zadar 1979, str. 83-96 + prilozi). U ovu grupu spada i prikaz Kreševljakovićevih Kapetanija u Bosni i Hercegovini u izdanju Naučnog društva Bosne i Hercegovine (•Historijski zbornik« 1--4, Zagreb 1956, s tr. 187-189) . .Prikaz je važan jer daje arhivske podatke koje je Traljić sakupio o kapetanijama na području kliškog sandžaka, pa mu je za taj trud bio zahvalan i Kreševlj aković. Prava je šteta što se u drugo izdanje Kreševljakovićevih Kapetanija nije uvrstio i ovaj Traljićev tekst.

Afinitet prema proučavanju ove tematike bez sumnje je proizlazio iz okolnosti što se .kao Bosanac, po vokaciji historičar, našao u Zadru, koji u svome Historijskom arhivu čuva dragocjenu historijsku građu koja se tiče turskog perioda. Traljić je i inače vršio brojna istraživanja u arhivima, među ostalim i u Državnom arhivu u Veneciji, a obišao je uglavnom sve ustanove u Bosni i Hercegovini, uključujući i samostane i manastire, u kojima se čuva stara arhivska građa. Traljićeve veze sa Dalmacijom podsjećale su ga i na njegovo porodično porijeklo. Njegova se naime porodica doselila iz Drniša u Sara~vo, ali još prije 1683, kada je u Drnišu definitivno prestala turska vlast. Još i sada u Drnišu žive katolički T-raljići (a također ~ u Sibeniku, ali su i ovi doseljenici iz Drniša). Ovim nisu iscrpljeni svi Traljićevi radovi, inače bibliografski u toplo i dokumentirano napisanom nekrologu Traljićeva kolege sa zadarskog fakulteta Stijepe Obada (Filozofski fakultet Zadra. Radovi. Razdio društvenih znanosti (10), 1983- 1984. Zadar 1984, str. 215-220). Po svome humanom karakteru, doprinosu znanstvenom lfadu i istaknutim pedagoškim sposobnostima Traljić zaslužuje da mu se saču va trajan spomen. obrađeni

M. Hj.

339

I

SADRt AJ

Omer Nakićević: Muhaddis Mustafa

Strana Pruščak

.

3

Muharem Omerdić: Traktat o učenju islamskih f.rakcija od Muhameda 'Ali el-BergiLija

~bn P~-r a

19

Mustafa Jahić: Rukopisi djela Sejh Juje u Gazi Husrevbegovoj biblioteci

39

Zejnil Fajić: Biblioteka Sejha Abdurrahmana Sirije sa Oglavka

55

Fejzulah Hadžibajrić: Najsta.r-iji orijentalni rukopisi iz privremenog inventara Gazi Husrevbegove biblioteke

69

Fazileta Cviko: O Gazi Husrev-begovom vakufu u Slavonskoj Požegi .

75

Muhamed lladžijamaković: Hadži Ahmed Asdmbeg Mutevel~ć

79

Jasminko Mulaomerović: Nekoliko klasičnih pomorskih astronoms~ih instrumenata u Gazi Husrev-begovoj muvekithani u Sarajevu

87

Muhamed Hadžijahić: o posljednjim ostacima

Građa

bosančice

u nas

101

Fikret Karčić: Pitanje javnopravnog pr.iznanja islama u jugoslovenskim krajevi· ma nakon prestanka osmanlijske vlasti

113

Ibrahim Kemura: Položaj i uloga Islamske vjerske zajednice j »Gajreta« u društveno-političkom životu muslimana početkom 30-ih godina ovog stoljeća

121

Enver Mulahalilović: Sulejman FJkri Erten

141

Strana Salih Trako:

Ibrahim Zikrija iz Užica, komentator Sulejman Celebijina djela Vesilet en-nedžat

165

Jasna šamić: Cija je pjesma »Ti besposlen nemoj hodat<
175

Fehim Nametak: Rukopisna zbirka Habibe

181

Mehmedbašić

iz Stoca

Jasna šamić: Rukopisi poezije Hasana K<Mmi Babe

201

Muhamed Hadžijamaković: Medžmua Abdui-Vehhaba Karahodže (Karahodža Dvije rasprave šejh Mustafe

Sarajlića

zađe)

.

211 229

Salih Trako: Jedan domaći farmakološki rukopis iz zbirke manuskripata Orijentalnog instituta u Sarajevu

261

Dušanka Bojanić Lukač : O banjalučkoj sedžadi

267

Alija Nametak: Turoizmi u »Dervišw< pjesnika Stijepa Hamdija

Đurđevi ća

.

277

Hajdarhodžić:

Dubrovačke

i

mletačke

pripreme pred

razgraničenje

1688. godine

289

IN MEMORIAM:

-

Prof. dr Hadži Abdurahman Nametak Muhamed A. Mujić Prof. dr Ahmed Tuzlić Abdulah Polimac Ahmed Selimović Seid M. Traljić

331

Anali 11-12 y12z

Overview 3e4r5l

More details w3441

Related Documents 3m3m1z

Anali-iv 2e145e

Anali 11-12 y12z

Brother Hl 1112 b1a2x

1112 Qmds100 Fall1 Outline 5u1w5d

Crnogorski Anali Broj 07-08 5b6a5y

1112 Llibres De Text S2 5e5i3x

More Documents from "milan" 23374v

Logitech Hd Pro Webcam C920 1q186j

Anali 11-12 y12z

6l6m1j

Bankersadda.com-nabard Grade-a Exam Notes On Economic Amp Social Issues Poverty Alleviation-ivfinal 3v323c

6l6m1j

Advanced High-school Mathematics.pdf kh1w