Grun Anselm - Snovi Na Duhovnom Putu 1x265s

Naslov izvornika: Träume auf dem Geistlichen Weg © by Vier-Türme GmbH, D-97359 Münsterschwarzach, 1989. Prevela: Mira Miškulin Teološka redaktura: fra Ivan dr. Ivanda

1

SNOVI NA DUHOVNOM PUTU Anselm Grün, OSB

Zagreb, 2002.

2

Sadržaj

1. San u Bibliji 2. San u duhovnoj tradiciji 3. Psihološko i duhovno tumačenje snova 4. Smjernica za duhovno ophođenje sa snovima

3

UVOD Postoji velik broj psiholoških knjiga o snovima. Međutim u duhovnoj literaturi, vrlo se malo govori o tome da bismo na našem duhovnome putu trebali u obzir uzimati snove. Pa ipak za naše je stare san bilo mjesto u kojem nam govori Bog. U psihološkim knjigama o snu ponajviše nalazimo izvještaje i analize snova bolesnika. Takvi snovi istodobno služe analizi i terapiji, ali jedva da se iznosi nešto o duhovnoj dimenziji snova, stoga ćemo se u ovom malom spisu baviti duhovnim značenjem snova. Tu se radi o duhovnosti koja promatra čovjeka u svim njegovim aspektima (Bereich?). Pokušaje (početke) tako cjelovite duhovnosti nalazimo već u starome monaštvu. Te početke (pokušaje) želimo nastaviti. Prije svega, postoje tri područja na duhovnome putu, koja se moraju uzeti u obzir jer u njima nas susreće i govori nam Bog. To su naše misli i osjećaji, naše tijelo i naši snovi. Bog nam govori u svojoj Riječi koju nam prenosi Sveto pismo. Međutim, On nam prije svega govori i kroz nas same i upravo to su ta tri područja na koja trebamo obratiti pozornost kako bismo razabrali i razumjeli Božju Riječ upućenu nama osobno. Za Evagrija Pontika ne postoji istinski susret s Bogom bez iskrenog susreta sa samim sobom. Ako izbjegavamo susret sa samim sobom, duhovnost lako postaje pobožan bijeg od samoga sebe. Kada susretnemo sami sebe, susrećemo i Boga i obratno: čim se približimo Bogu, približavamo se i samima sebi. U starom je monaštvu ophođenje s mislima i osjećajima bilo opisano kao odlučujući korak na duhovnome putu. Ali kao što nam to pokazuje Biblija i duhovna tradicija, uvažavali su se i snovi. Računalo se s time da nam Bog govori u snovima. Danas mnogi ljudi zdvojno pitaju gdje bi mogli naći Boga, gdje i kako bi im Bog istinski progovorio. Obuzimaju ih sumnje da li im u molitvi doista govori Bog ili su to vlastite misli u koje sami sebe uvjeravaju. Stoga su monasi razvili učenje o razlikovanju duhova dajući nam tako sredstvo pomoću kojega možemo postati osjetljiviji (prijemljiviji) za Božji govor u nama. U našoj molitvi često smo puta preaktivni. Suviše govorimo. Kada zašutimo, očekujemo da tada konačno Bog nešto kaže. Kao da mu propisujemo, da se oglasi. Želimo ga silom ugurati u naše kalupe. Pa ipak, Bog ne dopušta da mu propisujemo kako i kada bi nam trebao govoriti. San je stanje u kojem je naša vlastita aktivnost isključena ili bar znatno smanjena. Tu više nemamo nadzor u svojim rukama, pa tako Bog može mnogo lakše prodrijeti u naš život. Kažemo da snovi potječu iz podsvijesti. Ali zašto u određenom trenutku izranja upravo ovaj ili onaj san – to ne možemo reći. Dovodimo san u vezu s našim iskustvom kojega san dotiče, ali ni to još nije uvjerljiv razlog zbog kojega se upravo sada pojavljuje ovaj san, stoga je potpuno ispravno poput naših starih vjerovati, da nam Bog šalje snove i da nam Bog njima želi nešto reći. Snove ne možemo iznuditi, možemo ih samo čekati i primiti kao dar i milost. Pitanje snova na duhovnome putu ponajprije je pitanje zbilje općenito. Što je zbilja? Oko tog pitanja filozofi su se oduvijek sporili. Možemo li mi spoznati zbilju ili vidimo samo njezin privid? Što je zbiljsko, duhovni svijet ideja ili materija, ono što možemo dotaknuti? Metafizika nam govori da je Bog prava zbilja te da smo mi stvarni ukoliko imamo udjela u Božjem bitku. Kada pogledamo sa stajališta ove metafizičke tvrdnje na naš život, otkrivamo da tako uopće ne živimo. Mi to, doduše teoretski uviđamo, ali u našem konkretnom shvaćanju zbilje, zbiljno je ono što činimo mi sami. Mi stojimo u središtu naše zbilje. Radimo, jedemo, mislimo, osjećamo, planiramo, stvaramo sve oko sebe. Bog u svemu tome ima samo rubno mjesto, samo onoliko koliko mu dopustimo. Mi čak stvaramo i svoj duhovni život, svoju molitvu. Bog smije unići u naš život, ali mi smo režiseri koji Bogu dodjeljuju ulogu koju treba igrati. Sve u svemu to je vrlo bezbožna zbilja. Gospodari smo mi, a Bog je 4

gurnut na rub. Čak i kada smo pobožni, u središtu stojimo mi s našim pobožnim činom, a ne Bog. Nasuprot toj našoj životnoj zbilji lišenoj Boga, san nam pokazuje drugačiju zbilju. Ako metafiziku shvatimo ozbiljno, tada je Bog istinska zbilja, a mi smo zbiljni ukoliko imamo udjela u njemu. Bog nam je bliže nego što smo mi sami sebi, kaže Augustin. Mi smo sami sebi otuđeni. Živimo u zbilji lišenoj ne samo Boga već i sebe i svoga ja. U snovima, u naš život probija duhovna zbilja. Ni u staro se doba nije smatralo da bi snovi bili nestvarniji od onoga što zamjećujemo u svjesnome stanju. U snu Bog može doprijeti do nas, javiti se za riječ. U snu izranjaju slike koje naizgled nemaju ništa s našom svjesnom zbiljom, ali koje nam otkrivaju bit te zbilje. One nam pokazuju posve drugu stranu našega svijeta i života. Naši stari nisu bili u krivu kada su smatrali da nam u snu govori Bog. To je područje u kojemu više ne zamjenjujemo Božju riječ našom vlastitom, više ne možemo Boga ugurati u neku ulogu, već je on, onaj koji djeluje, a mi smo promatrači. Doduše, snovi nisu jednoznačni: Moramo ih uvijek iznova konfrontirati sa zbiljom našega života i Božjom riječju u Bibliji. Ovo uspoređivanje je odlučujuće, jer nam pokazuje oslovljava li nas u snovima Bog, ili mi sami sebe. Postoji opasnost da se snovi koriste kao sredstvo moći; da se ušančimo iza svojih snova i više ne dopuštamo da budemo dovedeni ni od ljudi ni od Boga. Tada se čovjek vrti sam oko sebe. Zagledan je samo u nutrinu i zapada u stanje fasciniranosti unutarnjim svijetom. Budući da nema nikakvog stajališta s kojeg bi prosuđivao unutarnji svijet, niti pak dopušta da to učini netko drugi, primjerice duhovni pratilac, čovjek utone u njega gradeći svoj vlastiti umjetni svijet. U zabludi je svatko tko misli da bi jedino trebao meditirati o svojim snovima. On se ne suočava sa snom kao s “ti”, već se uvlači i utapa u njemu. Bog nam govori i po našim mislima i osjećajima, našem tijelu i našim snovima, ali on nam, prije svega, govori po svojoj riječi koju nam prenosi Biblija kao i preko ljudi koje susrećemo. U monaštvu se drži da nam Bog govori preko poglavara ili duhovnoga oca. Stoga, je važna poslušnost, ako se upuštamo u svoje snove. U protivnom čovjek je u opasnosti da izgubi odmak prema svojim snovima i biva preplavljen nesvjesnim. Ipak, ako prijeđe sve duhovne putove koje je naznačila tradicija, tj. post, molitvu, fizički rad, poslušnost, čitanje Pisma, meditiranje itd. tada može mirno prihvatiti i svoje snove. Razmatranje snova također je vrlo dobro duhovno sredstvo, prema onome kako ih u svojem “Pravilu” nabraja Benedikt. Budući da je ova povezanost snova s duhovnim putem danaas zanemarena, ovaj mali spis želi pomoći da se ponovno otkrije duhovno značenje snova na našem putu k Bogu te da se u njima vidi unutarnji pratilac koji nas točno obavještava kako je s nama stalo i što trebamo činiti dalje.

5

1. San u Bibliji Stari i Novi Zavjet često izvješćuju o snovima u kojima Bog govori ljudima. Dotaknimo samo nakratko neke snove, ne zato da ih objašnjavamo, već da ukažemo na njihov učinak. Post, 28, 1O-22 izvještava o Jakovljevom snu. Jakov bježi od svoga brata Ezava. Uzima kamen u pustinji, stavlja ga kao jastuk pod glavu i sanja. “Ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru i anđeli Božji po njima se penju i silaze. Uza nj je Jahve te mu govori. ‘Ja sam Jahve Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ću tebi i tvome potomstvu.’” San tumači Jakovljevu situaciju. Gledano izvana ona je beznadna. On je u bijegu i u strahu pred bratom. Međutim, san mu pokazuje da je Bog s njime i da ga blagoslivlja. Tako san ima pozitivan terapijski učinak na Jakova. Može se bez straha postaviti prema životu. Smije s punim povjerenjem nastaviti svoj put jer je iskusio Božju blizinu što ga oslobađa od svake ljudske sile. Kad se probudio spoznaje: “Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!” (Post 28,16) Bog sam govori u snu Jakovu obećavajući mu potomstvo i velik posjed. Ali prije svega, obećava mu da će biti s njim. “Dobro znaj, ja sam s tobom; čuvat ću te kamo god pođeš te ću te dovesti natrag u ovu zemlju; i neću te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obećao.” (Post. 28,15) San pokazuje Jakovu drugačiju zbilju od one koju je on proživljavao. Bijeg i strah od Ezava je njegov svjesni svijet, iza kojeg se skriva ono istinsko: Bog koji ga prati i ohrabruje. Da bi to spoznao Jakovu je bio potreban san. Samim promišljanjem, kao i molitvom, vjerojatno to ne bi mogao spoznati. Zapeo bi u svojim površnim razmišljanjima. Da bi mogao otkriti nešto posve novo, trebao je susresti Boga u snu. Snovi igraju važnu ulogu u zgodi o Josipu. Najprije Josip sanja sam, a zatim tumači faraonove snove. Josip sanja da se pred njim savija snoplje i da mu se sunce, mjesec i zvijezde klanjaju. U snu on, najmlađi sin koji malo vrijedi, vidi tko je on zapravo. San mu ukazuje na njegov poziv i veličinu. Ali to ga čini i usamljenim, jer se njegova braća ljute zbog njegova sna, zbog njegove posebnosti. Ali ne mogu spriječiti ispunjenje njegova sna. Upravo time što su ga htjeli ubiti postali su sudionici njegova obećanja. I samome Josipu san je pratilac u svim njegovim nevoljama i tjeskobama. On zna da zatočeništvo nije prava zbilja, i da će Bog ipak, premda zaobilaznim putovima, ispuniti što mu je obećao u snu. U tamnici, Josip tumači snove svojih suuznika. “Kad je Josip ujutro došao k njima, opazi da su neraspoloženi.” (Post 40,6) Snovi djeluju na ljude. Nakon nekih snova budimo se radosni i puni pouzdanja, a nakon drugih osjećamo se kao prebijeni, budimo se u panici i čitav smo dan nemirni i tužni. Suuznici su bili loše raspoloženi, jer nisu znali protumačiti svoje snove. Kad ne znamo kako pristupiti snovima, a slutimo da sadrže neko važno značenje, osjećamo se bespomoćnima i potištenima. Josip im govori: “Zar tumačenje ne spada na Boga?” (Post 40,8) Ako nam Bog govori u snu, onda nam sam Bog može i protumačiti što je mislio pod slikama sna. Potrebna nam je molitva da bismo razumjeli san. Ne trebamo posezati za psihološkim knjigama već razgovarati s Bogom o tome što nam zapravo želi reći. Glavnom peharniku Josip tumači san pozitivno, a glavnom pekaru negativno. On će za tri dana biti obješen. Snovi dakle nisu uvijek samo pozitivni. Žele nam reći istinu o nama samima i onda kad ona znači smrt. Međutim upravo na taj način žele nas uvesti u istinu i promijeniti naš život. Lažni proroci u Starom Zavjetu tumačili su sve snove pozitivno, dok pravi proroci objavljuju istinu, jer samo istina oslobađa. 1 Tumačenje faraonovih snova istovremeno je pozitivno i negativno. Oni omogućuju 6

faraonu da primjereno reagira na gospodarsku situaciju. San je dakle pomoć u pravilnijem ophođenju s okolnostima života. Čini me mudrijim, upravlja moj pogled iznad dnevnih događanja i dopušta mi zaviriti u budućnost. Međutim, budućnost nije jednostavno utvrditi. Smisao je gledanja u budućnost u tome da se za nju pripremim i s njom na primjeren način suočim. U priči o Josipu snovi su u službi našega suočavanja s istinom vlastitoga života i žele nas izazvati da prema njoj zauzmemo pravilan stav. Oni nam također žele otvoriti oči za budućnost kako bismo se znali prema tome ravnati. Izraelci bijahu uvjereni da nam Bog u snu govori. U Knjizi Brojeva govori mu Bog sam: “Reče Jahve: Saslušajte riječi moje: Nađe li se među vama prorok, u viđenju njemu ja se javljam u snu njemu progovaram. Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem, Od svih u kući najvjerniji je on. Iz usta u usta njemu ja govorim, očevidnošću, a ne zagonetkama, i lik Jahvin on smije gledati. Kako se onda niste bojali govoriti protiv sluge moga Mojsija? (Br 12,6-8) Bog, dakle, u snovima govori s nama, ali taj je govor nejasan u slikama. Upućeni smo na snove ako želimo čuti Božju riječ za nas, ako želimo znati kako ćemo ispravno živjeti. U našem svjesnom životu često smo puta slijepi i gluhi za Boga. Događa nam se da previđamo što nam želi reći. Slušamo samo svoje vlastite misli ili misli ljudi oko nas. Božji glas prečujemo. Stoga nam se Bog mora oglasiti u našim snovima. Tako su snovi za Izraelce nešto sveto, jer u njima nas Bog dodiruje i oslovljava. Ali Bog se, osim što govori, pojavljuje i u viđenjima. Kad Biblija govori o vizijama, ne ukazuje na izvanredne događaje i zbivanja koje bismo mogli filmski snimiti. To su uvijek ukazanja namijenjena ljudima, ukazanja zamjetna u našoj psihi i vidljiva našim nutarnjim okom. To nisu nikakvi umišljaji, već događaji kao i snovi, koji se doista zbivaju, i nismo ih izmislili samima sebi. Bog se u Starom i Novom Zavjetu daje prepoznati u vizijama. U snu, dok spavamo, Bog nas želi susresti te se može dogoditi da nam odjednom spadne veo s očiju te jasno spoznajemo. Odjednom uviđamo što je tajna našega života, što je Božja tajna za nas. Bog je Samuelu progovorio usred noći. Tri puta se budio jer ga je Bog zvao. Tri puta nije razabrao glas. Posljednji je put odgovorio:”Govori Gospodine, sluga tvoj sluša.” (1 Sam 3,9). Za jednog američkog duhovnika upravo ovo mjesto postalo je ključno.2 Patio je od poremećaja spavanja te je zamolio terapeuta da ga od toga oslobodi. Ovaj ga je upitao je li ikad pomislio da u trenucima kada ne može spavati, Bog možda želi s njime razgovarati. Tada s sjetio Samuela. I mi bismo trebali reći poput Samuela: “Govori Gospodine, sluga tvoj sluša.” Duhovnik je poslušao savjet. Od tada su mu trenuci ne spavanja postali najvažniji u životu. Najbolje misli za njegove knjige dolaze mu noću. Tada osluškuje što mu Bog želi reći. Uvijek mu je pri ruci bilježnica kako bi pribilježio ono najvažnije. Pritom mu ne manjka spavanje. Ujutro se ne osjeća umorno. Noć mu je postala svetinja. To je vrijeme njegovih najsnažnijih iskustava Boga. Bog želi i nama govoriti noću. Kada pustimo nadzor iz

7

svojih ruku, On se može mnogo lakše probiti do nas. Pa ipak, da bi se noću razabrala Božja riječ, potrebna je naša unutarnja budnost i strahopoštovanje. Šaul, kratko pred smrt, spoznaje da mu Bog više ne govori. Zdvojan je jer više ne zna što mu je činiti, koji koraci su pravi. Tako u svom očaju odlazi nekoj prizivačici duhova pokojnika da preko njih dozove Samuela koji bi mu trebao pokazati put: “Samuel upita Šaula: ‘Zašto si pomutio moj mir dozivajući me gore?’ A Šaul odgovori: ‘U velikoj sam nevolji jer su Filistejci zavojštili na me, a Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi više ni preko proroka ni u snima. Zato sam pozvao tebe da me poučiš što da činim.’” (1 Sam 28,15) Nakon što su mu uskraćeni snovi, Šaul se više ne snalazi. U snovima mu je Bog uvijek pokazivao put. Nije spoznavao što je pravo pomoću razmišljanja, već slušajući Boga. A Bog mu je govorio i po drugim ljudima, prorocima i putem snova. Međutim, snove ne možemo iznuditi, oni su Božji dar. Kada Bog zašuti i u snovima, gubimo orijentaciju. Naša najdublja uvjerenja koja nas vode, ne potječu iz razumskoga promišljanja. Njihovi su korijeni dublji, a jedan od korijenja je san koji nam daje unutarnju sigurnost u ono što je za nas dobro. Slušanje sna prema ovom mjestu u Bibliji nije praznovjerje, već vid straha pred Bogom. Ako je u naše snove uključen Bog, bit ćemo budni za njih. Radujemo se kad nam Bog u snovima uvijek iznova govori koje korake na putu trebamo poduzeti. Slike sna pokazuju nam pravac kojim dalje idemo sami. U Novome Zavjetu posebice kod Mateja san igra veliku ulogu. Isusovo je rođenje popraćeno snovima. Josip saznaje u snu da je njegova zaručnica trudna po Duhu Svetom. San mu otkriva što se dogodilo i što mu je činiti. Josip je poslušan. Uzima Mariju k sebi. San za njega nije neko neobvezujuće saznanje već ga zadužuje da po njemu djeluje. U svom istraživanju snova oko Isusova rođenja, psiholog i teolog H, Hark, došao je do sljedeće spoznaje: “U Josipu, Matej ocrtava lik koji se u snu sporazumijeva s Bogom. Za Mateja, san je medij Božjega izričaja. Bog posredstvom anđela šalje božansku poruku. Stručni pojam u grčkom izvorniku (chramatidzo) označava primanje božanske upute po proročanstvu.“ Matej vjeruje, “da svi ljudi imaju antene za primanje Božjega glasa u snu. U snove upućeni mudraci i Bibliji vjeran Josip, razumiju da ih se određeni san bezuvjetno tiče.”3 Kad božansko dijete bijaše rođeno, krenuli su mudraci s Istoka na put da mu se poklone. I oni slušaju snove, ali ih povezuju sa znanošću o zvijezdama i svojim poznavanjem povijesti. Tako su stigli na cilj: Zvijezda im je pokazala put, te su se uputili u Jeruzalem potražiti dijete. Kad su ga našli, pali su ničice i poklonili mu se. U snu saznaju od Boga da se trebaju vratiti drugim putem. I oni poslušaju, jednako kao i Josip, kojemu se sada opet u snu pojavio anđeo i tražio od njega da bježi u Egipat. I opet, na poticaj sna, Josip se vratio u Izrael. Tako je Isusovo rođenje okruženo snovima. U snu Josip spoznaje Marijinu tajnu i tajnu Božanskog djeteta. San mu pokazuje i put kojim treba poslušno ići. Snovi, dakle, obvezuju. Oni žele utjecati na zbilju života. Josip je poslušao svoj san, dok Pilat ne sluša san svoje žene, koja mu posvjedočuje da je Isus nevin i poziva ga da makne ruke s tog čovjeka. Sudska rasprava ne može dokazati je li Isus kriv ili nije. Ali san to jasno pokazuje. Tako u snu često prepoznajemo bit nekog čovjeka. Naš svjesni uvid drži se čvrsto vanjskih stvari. Često je puta prilično zamućen našim projekcijama. U snu nam Bog govori tko je taj drugi uistinu i kako se prema njemu trebamo ponašati. 8

Kod Luke, snovi igraju veliku ulogu ponajprije u Djelima apostolskim. Petar u snu saznaje da treba u kršćansku zajednicu uključiti pogane te da su za njih židovski zakoni bez značenja. Njegov je san “obilježio prekretnicu u ranoj povijesti poslanja prve Crkve.”4 Sam Petar iznimno je vjeran židovskom načinu razmišljanja. Stoga se ustručava gajiti zajedništvo s poganima. Tada mu se Bog obraća u snu. Pokazuje mu posudu punu četveronožnih životinja koje su Židovi držali nečistima. I kaže mu: “Ustaj Petre, kolji i jedi!” Na Petrovo protivljenje, glas mu odgovori: “Što je Bog proglasio čistim, ti ne nazivaj poganim.” (Dj 10,13-15). Sam Bog je nadvladao njegov otpor. Petar ustaje i ide s glasnicima poganskom kapetanu Korneliju u Cezareju i tamo ga krsti. Kao obrazloženje svog čina navodi svoj san. Ta zgoda pokazuje koje je iznimno značenje dodijeljeno snu u prvobitnoj crkvi. San odlučuje o tijeku poslanja. San slama ljudske otpore i stvara prostor za Božje djelovanje u ljudima koji su sami po sebi vrlo uskogrudni. On širi njihove vidike i potiče ih na neuobičajene čine. To se pokazuje i u noćnoj viziji sv. Pavla. U snu mu se javlja Makedonac i moli ga: “Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!” (Dj 16,9) I Pavao slijedi poziv jer je uvjeren da ga Bog zove da tamo navješćuje Evanđelje. Tako je preko sna započela misija u Europi. Ta dalekosežna odluka u povijesti poslanja nije stvorena na osnovu svjesnog strategijskog promišljanja, već na osnovu sna. Ponovno je san odveo Pavla sigurno u Rim. Kada su mornari na olujnom moru izgubili svaku nadu, Pavlu se u snu javlja anđeo i najavljuje spas. Pavao objavljuje svoj uvjerljiv san cijeloj posadi, koja ga posluša. Ljudi su tada ozbiljno shvaćali snove. Danas bi ismijali nekoga tko bi svoju sigurnost u spasenje temeljio na snu.. Tako san u Bibliji ima dvostruko značenje. S jedne strane otkriva istinu o meni samome i o drugim ljudima, o mom osobnom stanju i tajni moga života, ali i o političkoj i religioznoj situaciji naroda ili pojedinih ljudi. San ispravlja i dopunjuje moj svjesni uvid ali otvara i posve nove vidike. On pušta da se zbilja pojavi u svom punom svijetlu. Bog mi tada u snu pokazuje istinu, uklanja veo koji prekriva zbilju. Ali san pruža i mogućnost izravnog susreta s Bogom. Bog ne šalje samo glasnika poruke o zbilji, nego nam i sam pristupa, bori se s nama kao u noćnome hrvanju s Jakovom. (Post 32,23-33) Pojavljuje se u vizijama i daje se gledati i prepoznati u slikama snova. Drugo značenje biblijskih snova jest konkretno upućivanje. Bog nam u snu pokazuje što da činimo i kojim putem trebamo poći. Pokazuje nam kakve odluke trebamo donijeti i kako se u životu možemo bolje snalaziti. U jasnoj uputi nalazi se nešto oslobađajuće i nedvosmisleno. Kada Bog u snu nešto zapovjedi, ne ostaje nam drugo nego poslušati čak i kad ne shvaćamo smisao upute. San nije samo intelektualna razbibriga (igra misli), već nas se bezuvjetno tiče. Ima utjecaj na naše djelovanje. Ostvaruje se u ovom svijetu preko konkretnih djela, štoviše, određuje važne povijesne odluke i razvoje. Pokreće događaje koji imaju dalekosežne posljedice za sve ljude. Po snovima sam Bog zahvaća u povijest i upravlja njome prema svojoj odluci i volji.

9

2. San u duhovnoj tradiciji U ranoj crkvi, oslanjajući se na grčku i biblijsku tradiciju, snu se pripisivala pozitivna funkcija. Tako Tertulijan u svojoj knjizi o duši kaže: “ Nije li svim ljudima poznato da se Bog može ljudima najbolje objaviti u snu?” 5 U spisima o mučenicima snovi igraju značajnu ulogu. Polikarp sanja tri dana prije svoje smrti da mu je uzglavlje u plamenu. On to vidi kao upozorenje na svoju smrt u ognju. U izvješću o mučeništvu Perpetue i Felicite nabraja se niz snova. Snovi im ukazuju što će sve morati proći i što ih kod Boga očekuje. Dakle, daju im snagu da izdrže mučeništvo. Bog sam jača ih i tješi u snu. Grčki crkveni oci visoko cijene snove na koje nailaze u svojoj sredini. Grgur Nisenski jednom kaže kako je najviše nadahnuća primio u snu. 6 Biskup Sinezije iz Cirene iscrpno piše o snovima. Godine 415. objavljuje vlastitu sanjaricu u tradiciji grčkih sanjarica Artemona iz Mileta ili Artemidora iz Daldisa. Sinezije preporučuje vođenje dnevnika snova. “Tumačenje snova daje mogućnost da se pravovremeno zaštitimo od nesreća, bolesti itd., da nadolazeću sreću, unaprijed dvostruko uživamo; pomaže nam u lovu jednako kao i u spisateljstvu i rješavanju teških diplomatskih zadaća.”7 “Sinezije piše: ‘Nisam iznenađen što neki ljudi snovima zahvaljuju otkriće blaga, što neki drugi odu u krevet kao neznalice, a probude se kao nadareni pjesnici nakon što su u snu razgovarali s muzama. Ne treba ni govoriti o onima koji su u snu saznali o opasnosti koja im prijeti, ili onima koji su u snu primili vijest o ozdravljujućem lijeku. Najčudesnije i najtajanstvenije je ipak to, što spavanje duši otvara put najpotpunijem uvidu u pravu bit svega što joj otvara sposobnost da se uzdigne iznad prirode i sjedini s duševnim prostranstvima od kojih se tako udaljila da više ni ne zna odakle dolazi....Iz ovoga se razabire da uvijek postoji čovjek koji nas poučava kad smo budni, ali da uvijek postoji Bog koji nas prosvjetljuje kada spavamo.’”8 San za Sinezija nema samo terapeutsko značenje, već je i mjesto spoznavanja Boga. U snu postajemo jedno sa zbiljom Boga a time i istinskom prirodom stvari. Stižemo na njihov izvor, u svijet pojmova, u kojem smo se nekad nalazili i u koji u snu ponovno uranjamo. Bog nas u snu prosvjetljuje. Pokazuje nam bit svih stvari i tajnu našeg vlastitoga bića. Sinezije zna za tradiciju grčkih proročišta, za tzv. hramski san. Tamo su ljudi hodočastili, pripremali se kroz molitvu i post na to da spavaju u posvećenom dijelu hrama i dobiju od Boga svete i ozdravljujuće snove. U jutro su ih pričali svećenicima koji bi im zatim tumačili njihov smisao: Oni su dakle očekivali svoje ozdravljenje od Boga posredstvom snova koji bi im on poslao, a svećenik protumačio. Tumačenje je snova tada bio sveti čin, ali u kojem su se već tada koristile metode današnje psihoterapije.. U starome monaštvu, psiholog među duhovnim piscima, Evagrije Ponticus (+399) snove je uračunavao u asketski put. Za Evagrija, najuzvišeniji čovjekov cilj je apatheja, čovjekov unutarnji sklad, mir u duši, sloboda od strastvenih osjećaja, čistoća srca, prožetost Božjom ljubavlju. Evagrije u svojim knjigama opisuje putove kojima možemo postići apatheju, kao i obilježja koja ukazuju na to da smo postigli stanje unutarnjega mira i jedinstva s Bogom. Znak prisutnosti apatheje je “izostanak strasti i duševnog nemira u tijeku sna.”9 Evagrije polazi od toga da strasti i emocije koji danju upravljaju našim budnim stanjem imaju utjecaj i na naše snove. Tako se potisnuti gnjev ne ispoljava samo u 10

srdžbi i agresivnom raspoloženju već i u našim snovima. Srdžba i zatomljena mržnja uzrok su lošim snovima koji oslabljuju naše tijelo. Takav će se čovjek probuditi blijed i izmučen slikama sna u kojima su ga proganjale divlje zvijeri i otrovne zmije. (38) Evagrije pripisuje negativne snove demonu srdžbe. Treba se čuvati da ne pođemo na spavanje srditi. S druge strane, po snovima možemo prepoznati u kojoj mjeri na nas podsvjesno utječu mržnja i gnjev. ”Ne daj da sunce zađe nad tvojom srdžbom, jer inače ti za vrijeme noćnoga počinka dolaze demoni plašeći te i čineći te još slabijim za borbu sljedećega dana. Noćne more dolaze zbog srdžbe koja uznemiruje, a čovjeka ništa ne čini toliko spremnim da odustane od borbe nego kada ne može kontrolirati svoje osjećaje.” (43) Slike sna, ne samo da su same izazvane srdžbom, već i one i naknadno djeluju na čovjeka. Pogoršavaju preduvjete s kojima započinjemo sljedeći dan. Osjećamo se prebijenima ili, po riječima Evagrija, kukavički i nemoćno. Evagrije poznaje pozitivne i negativne snove. U snovima se zrcali naše stanje. Iz njih možemo iščitati kako daleko smo stigli na našem putu k čistoći. Prema Evagriju, mnogi snovi s kojima se suočavamo potječu od demona. Žele nas oslabiti i učiniti bolesnima. Demoni nas, mnogim slikama sna, žele odvući od Boga. Evagrije nas upozorava da u tom slučaju trebamo potražiti utočište u Kristu. Po njegovu mišljenju, negativni snovi su poticaj da se okrenemo Kristu kako bi on liječio naše bolesne duše i darovao nam svoj mir. No, da bi za taj mir u nama bilo prostora, moramo se pozabaviti strastima duše i boriti se protiv njih. Dio tog samoopažanja i te asketske borbe odigrava se noću u snu. Možda će nam to bolje pojasniti dva teksta iz Praktikusa: Demoni se jako trude da pojačaju našu sklonost požudi. Dok spavamo, stvaraju opsjene u kojima nam se priviđaju zabave s prijateljima, gozbe, pijanke s rodbinom gomile žena i mnoštvo drugih stvari koje bi u nama trebale izazvati zanos. Sve to s ciljem da nas učine bolesnima i da se rasplamsaju naše strasti. Događa se i to da demoni podražavaju lako uzbudljive dijelove naše duše. Stoga nas u snu odvode na putove koji prolaze kroz strma mjesta na kojima susrećemo naoružane muškarce, otrovne zmije ili opasne životinje. Takvi nas snovi trebaju ispuniti užasom i osjećajem progonjenosti, natjerati nas na bijeg. Stoga trebamo budno paziti na tu svoju sklonost kako bismo za vrijeme noćnih bdijenja molili Krista za pomoć. Vidiš li u snu mutna lica, to možeš povezati s prijašnjim afektivnim iskustvima. Mogu li se ona ipak prepoznati to ukazuje na rane koje još uvijek krvare. (55 i ss.) Ova mjesta pokazuju kako se Evagrije intenzivno bavi snovima, kako ih analizira i izvlači zaključke o duševnom stanju. U prvom tekstu, Evagrije govori o susretu sa sjenom. Naoružani muškarci, otrovne zmije i opasne životinje, slike su sjene. Na pojavu sjena, reagiramo bijegom. To je znak da je nismo prihvatili. Evagrije nam pokazuje drugačiji put. Ne trebamo bježati, nego stalno bdjeti nad svojim sklonostima. Trebamo se suočiti sa svojom sjenom i moliti Krista za pomoć. Kristovom pomoći možemo odustati od bijega, okrenuti se prema sjeni i prihvatiti je. U drugom tekstu Evagrije opaža nešto važno: Nejasna lica u snu ukazuju na iskustva iz prošlosti. Jasna lica pak na sadašnje rane. Nejasne slike žele nam reći da iskustva prošlosti trebamo integrirati ili da se ta integracija upravo događa. Jasne slike postavljaju pred nas zadatak da točno promotrimo naše sadašnje stanje, 11

izmirimo se sa svojim ranama, predamo ih Kristu i pustimo da nas on izliječi. Za psihijatra J. Eudesa Bambergera koji je prevodio Evagrija, taj je tekst primjer “točnog opažanja dinamike sna” (75) od strane Evagrija s kojim on anticipira postignuća današnje psihologije. Na drugom mjestu Evagrije kaže: “Naše dnevne misli i noćni snovi otkrivaju nam jesmo li postigli apatheju ili ne: apatheja je stanje zdravlja u duši. (56) U kasnijem poglavlju svoje knjige Evagrije opisuje koja vrsta snova ukazuje na stanje apatheje: “Kad čovjekov duh počinje uviđati svoje vlastito svjetlo, kada se neda uznemirivati licima iz sna i kada sam ostaje ravnodušan, neuznemiren, nepomućen životnim događajima, tada je sigurno, da je takav čovjek dostigao apatheju.” (60) Pod viđenjem vlastitoga svjetla podrazumijeva se da je čovjek pronašao svoje istinsko ja te da je postao jedno sa samim sobom i svojim najintimnijim središtem u kojem prebiva sam Bog. Apatheja je dakle znak uspješnog samoostvarenja kako ga shvaća C.G. Jung. Ono je povezano sa slikama sna koje čovjeka više ne uznemiruju, već u njemu izazivaju mir i sklad. Tada snovi čovjeku pokazuju da se ne treba neprekidno boriti protiv svojih strasti, već da ih je nadvladao i da je ispunjen mirom i Božjom ljubavlju. Snovi nam pokazuju kako smo daleko dospjeli na našem putu sazrijevanja i koliko smo se približili Bogu. Put samoostvarenja i postignuća apatheje prema Evagriju, ne vodi samo preko naših pobožnih čina, “koji su usmjereni izvana prema unutra.” Nije dovoljno da se čovjek disciplinira svojim asketskim naporima i neprekidnom molitvom, “On se mora promijeniti iz dubine svoga duha gdje se u zadnjim zakucima njegova bića skrivaju nesvjesne slike nedostupne vanjskome svijetu. Mora ih pokušati dokučiti preko kolosijeka koji su već pali u zaborav, ali koji još uvijek utječu na ponašanje i čovjekove putove. Tek kad te slike postanu zdrave i potpune u izvornom svjetlu kontemplacije koje može prožeti čitav čovjekov duh, završeno je djelo otkupljenja i usavršavanja. “ (22) Kontemplativni put što nam ga preporučuje Evagrije, jedini vodi do cilja kojeg nam je obećao Krist. On uključuje samoopažanje, šutnju, molitvu, post, borbu protiv poroka, ali i promatranje snova. Tek kada je Božji duh prožeo sve u nama, sposobni smo za kontemplaciju, za molitvu bez rastresenosti. Za Evagrija, molitva bez rastresenosti cilj je našega života. Ona nas vodi dubokoj mudrosti i ljubavi i “visinama stvarnosti”.(99) Taj se cilj ne postiže samo ako smo zagledani u našu rastresenost, boreći se protiv nje. Moraju se promijeniti slike u našoj nutrini. To zahtjeva pošteno i iskreno ophođenje sa snovima, te istodobno opažanje misli i usmjeravanje pozornosti na snove. Samo tako možemo dostići ovu apatheju u kojoj smo po Evagriju u potpunosti usmjereni na Boga i prožeti njegovom ljubavlju i mirom. Kada je Bog prethodno očistio i iscijelio našu svijest i podsvijest, možemo samo šutjeti. Tako je uvažavanje snova značajan element kontemplativnog puta, koji nas želi sve više privesti k Bogu. U kršćanskoj se tradiciji kod svetaca uvijek iznova pojavljuju snovi. Tako Jeronim jednom snu zahvaljuje svoju preobrazbu od svjetovnog u kršćanskog učitelja.10 Pahomije u snu spoznaje svoj monaški poziv. San mu je pojasnio kako spojiti ideal pustinjaka s kršćanskom ljubavlju prema bližnjima. Tako posredstvom 12

sna postaje ocem cenobitskog monaštva. Benedikt se svojim učenicima pojavljuje u snu i priopćuje im plan gradnje njihova samostana. On je dakle postao njihovim unutarnjim učiteljem koji ih po snovima prati i upravlja njihovim putem. Franjo u snu spoznaje svoj poziv. San mu pokazuje kako treba popraviti Božju Crkvu. San najprije upozorava na srušenu crkvicu Porcijunkulu. Zatim mu ipak postaje jasno da se time misli na jednu veću zadaću. Kad mu se priključilo sve više braće i kad je od pape zamolio pristanak za osnivanje reda, papa Inocent sanja da Franjo podupire lateransku crkvu i na osnovu tog sna potvrđuje osnivanje reda. Osnivanje dominikanskoga reda također je popraćeno snovima. Dominik sanja drvo na kojem sjede crne i bijele ptice. Drvo su posjekli. To ga potakne da svoj red postavi na nove temelje. Mnogi životopisi svetaca izvješćuju o snovima i vizijama. Mi mislimo da su vizije nešto iznimno što se događa samo svecima. Ipak Kelsey izvješćuje o jednom psihološkom istraživanju koje je pokazalo da 10% ljudi ima vizije. 11 Ipak, većina se ne usuđuje o tome govoriti iz straha da ih ne proglase ludima. Ne trebamo se bojati vizija. Bog nam se u njima želi objaviti i nešto reći. Vizije ne trebamo ni precjenjivati. Doduše mistici svih vremena imali su uvijek iznova vizije, ali na njih nisu gledali kao na najvažnije znakove svoje pobožnosti. Naprotiv, upozoravali su da se vizijama ne pridaje previše važnosti, jer kod njih uvijek djeluje i naša mašta. Vizije se odvijaju u našoj psihi te stoga nisu jamstvo da u njima jasno prepoznajemo Božju volju ili bit. Vizijama trebamo prići slično kao i snovima, u njih se uživjeti i pitati se što nam Bog po njima želi reći. Ne trebamo od toga stvarati kult i smatrati se iznimnim ljudima. Mistici vjeruju da nam se Bog pojavljuje u snu jer smo tada bliži samima sebi. Nismo raspršeni i zaokupljeni vanjskim svijetom, te su nam oči otvorene za svijet duha i za Boga. Jedan mistik iz 14. stoljeća kaže: Jedan učitelj tvrdi da se prisutnost anđela nekim ljudima češće javlja u snu nego na javi zato jer čovjek u snu ima više mira od raznolikosti vanjskih stvari nego na javi.12 Uvidom u povijest duhovnosti moglo bi se pokazati da su se, doduše s različitim promjenjivim interesom, i snovi uračunavali u duhovni put. U težnji da spoznaju Božju volju duhovni su učitelji uvijek računali s time da nam je Bog objavljuje u snovima. San je stoga u duhovnoj pratnji bio važno sredstvo ispitivanja konkretne Božje volje. Ali istovremeno san je bio mjesto intenzivnog iskustva Boga. Kod mnogih mistika ljubav prema Bogu rasplamsavala se kroz snove i vizije. Snovi su poticali na usrdniju molitvu, dublju ljubav i život u stalnoj Božjoj prisutnosti. Doživljavali su se kao obogaćenje duhovnoga života. U snovima je u priličnoj mjeri isključen voljni aspekt, koji inače igra tako veliku ulogu na našem duhovnom putu. U molitvi i meditaciji ne otvaramo se mi za Boga, već Bog sam djeluje u nama. Susreće nas i govori nam u snovima. Tako obraćanjem pozornosti na snove dajemo prednost Božjoj milosti, a sebe oslobađamo grčevitih duhovnih naprezanja. U snu se osjećamo nošeni Božjom blizinom. Bog u snu djeluje ozdravljujuće na nas. On dozvoljava da se budimo u pozitivnom raspoloženju i s dubokim osjećajem njegove blizine. On u snu mijenja pretpostavke našeg života, govori našem srcu i daruje nam duboku sigurnost u njegovu ljubeću prisutnost. San ima i treće značenje u povijesti duhovnosti. On je predstavljao mjesto iskrenog susreta sa sobom i samospoznavanja. U snu Bog nam govori istinu o nama samima. Ta istina nije uvijek laskava. Upravo taj aspekt sna u starom je monaštvu bio jače naglašen. Kada u snovima djeluju demoni donoseći nam pred oči zastrašujuće slike, otkriva nam se mjesto gdje se nalazimo na našem duhovnome putu. Otkrivamo koliko još zloće i krivih stavova ima u nama. Možda mislimo da smo 13

ih već davno nadvladali i u našem svjesnom životu ne osjećamo više mnogo srdžbe i mržnje. Ali snovi nam pokazuju da smo još uvijek zapleteni u osjećaje mržnje, srdžbe i ogorčenja. San vodi k bespoštednoj samospoznaji i ukazuje na čemu moramo još raditi na sebi. San nam pomaže da napredujemo na svom duhovnom putu. On je mjerilo čistoće srca, naše unutarnje slobode i našeg jedinstva s Bogom.

14

3. Psihološko i duhovno tumačenje snova Želimo li biblijske iskaze i iskustva tradicije primijeniti na današnjega čovjeka bilo bi dobro, da ih najprije sučelimo sa spoznajama moderne psihologije. Svakako ne radi se o tome da snovima pristupamo isključivo na psihološki način. Dostignuća psihologije prije bismo trebali imati negdje u potiljku. Korisno je čitati psihološke knjige o snovima kako bi se stekao osjećaj za svijet simbola i slika. Najprije moramo naučiti jezik na kojem nam Bog želi govoriti. Ali odlučujuća je zadaća uvijek se iznova pitati što mi Bog jezikom snova želi reći. Trebam s Bogom razgovarati o mojim snovima, pred njim se meditativno udubljivati u slike snova te tako naslućivati što Bog želi od mene. “Tumačenje snova spada na Boga.”, kaže Josip faraonu. Ako moleći promišljam svoje snove, mogu spoznati kako Bog procjenjuje mene i moju situaciju, na što trebam obratiti pozornost i koje slijedeće korake moram poduzeti . Jungovska psihologija razlikuje tumačenje snova na stupnju objekta i na stupnju subjekta. Na stupnju objekta snovi govore o ljudima s kojima se susrećem, o svojstvima vanjskih stvari o kojima sanjam. Tako mi san može ukazati na moje manjkave ljestve ili da sam zaboravio zaključati kuću. San često uzima danja iskustva i njihove dijelove kao materijal s kojim me upozorava na nešto važno. San na stupnju objekta ima i kompenzacijsku funkciju, t. j. on dopunjava moj svjesni uvid u stvari. Ako sam u tijeku dana razgovarao s prijateljem i pritom je mojem svjesnom promatranju moglo promaći mnogo toga što se uistinu s njime događa, jer sam bio zaposlen vlastitim mislima. U snu mi podsvijest govori što je primijetila na prijatelju kao na primjer da je loše, da je tmuran itd. Ja mogu jednako tako reći: Bog mi želi u snu otkriti istinu o mom prijatelju. Kroz opažanje mog nesvjesnog Bog mi ukazuje na važnu stranu kod prijatelja koju bih inače previdio. Budući da je naš svjesni pogled često pod utjecajem naših želja važno je osluhnuti zapažanje nesvjesnoga. Ono upotpunjava naše viđenje. Bog me uvidom u san oslobađa moje sljepoće kako bi me suočio s istinom. Temeljno pravilo kod tumačenja snova jest da san protumačim sa strane objekta. Najprije treba upitati što mi san govori o ljudima, situacijama, poslovima, pozivu, angažmanu u društvu itd. Tako je jedan čovjek sanjao o svom poslovnom prijatelju, da ga je pozvao na večeru i ponudio povrćem koje je vrvjelo crvima. On je naslutio da ga je san htio upozoriti da ne sklapa posao s njim. I on je od toga odustao. Razvoj događaja pokazao mu je da je pravilno postupio budući da se partner pokazao kao varalica. 13 Ovdje mu je san otkrio činjenice kod njegovog poslovnog partnera koje svjesno nije zapazio jer je bio blokiran vlastitim predodžbama o tome čovjeku. Bog ga je kroz san sačuvao od pogrešne odluke koja bi ga stajala mnogo novca. Druga metoda tumačenja snova je tumačenje na stupnju subjekta, tj. sve osobe i sve stvari, koje vidim u snu, jesu dijelovi moje vlastite osobe i govore nešto o mom stanju. San mi opisuje u slikama u kakvom sam stanju. Slike su često korisnije u prikazivanju vlastite situacije od racionalnog opisivanja. Ali slike snova često su otvorene za više tumačenja. Međutim, ne možemo ih bilo kako protumačiti, već se one moraju sagledati u povezanosti s vlastitom životnom pričom i trenutnom unutarnjom situacijom osobe koja sanja. Nema dakle smisla čitati leksikon simbola snova i misliti da konj uvijek znači vitalnost, auto uvijek vlastito ja i slično. Ja sam trebam asocirati što mi pritom pada na pamet. Poznavanje simbola može doduše biti od pomoći, ali istodobno, mi moramo zadržati unutarnju slobodu da simbole dovedemo u konkretnu vezu s nama samima. U nastavku ćemo predstaviti nekoliko simbola i tipičnih snova kao poticaj za vlastita tumačenja. C. G. Jung uvijek ponavlja 15

da ne postoji apsolutno točno tumačenje snova. Potrebno je steći što bolji uvid u situaciju pojedinca i na osnovu toga razgovarati o snu. Recimo da sanjam auto kojim doduše želim upravljati pomoću volana, ali on vozi kuda hoće i ne da se voditi. To može biti slika o tome da sam izgubio kontrolu nad sobom, da mnome upravljaju druge nesvjesne sile. Ili se vozim autom uzbrdo. Dajem gas, ali ne mičem se s mjesta. Tada se moram upitati zašto nemam u sebi dovoljno snage za zadaće koje me očekuju, ne stojim li pred brdom problema a da nisam prethodno napunio spremnik gorivom. Moram promisliti gdje bi za mene bili izvori snage. Ako o snu porazgovaram s Bogom, tada će mi on ukazati na moj unutarnji izvor kojeg sam zapustio na svoju milost kojoj ne dopuštam pristup. San ne daje nikakvo konkretno uputu o postupanju. Prilikom buđenja ne znam točno što trebam učiniti, ali ipak osjećam koja mi tema predstoji sljedećih dana ili sljedećih tjedana. Postajem osjetljiviji za naprezanja, za blokiranja, za začepljenost mojih izvora, za odsječenost od Boga. I kada na to obratim pozornost, nešto se u meni pokrene, Bog ponovno pušta da njegova milost teče u meni. Tipični su snovi padanja. Ja padam u snu u bezdan. Pitam se tada gdje sam izgubio uporište, gdje sam se popeo previsoko, gdje sam pretjerao. San me ne želi prestrašiti da ću zbog njega pasti niz stepenice. Želi me opomenuti da nađem mjeru i potražim oslonac. On mi je poticaj da potražim uporište u Bogu, posvješćuje mi da nemam nikakvo jamstvo da ću uspjeti ili da neću pasti, ali da se mogu pouzdati u to da me Bog podržava. Prilikom tumačenja trebam samo nastaviti razvijati slike sna ili ih opisati slikovitim pučkim jezikom. Pritom odmah osjetim da nije riječ o vanjskim stepenicama već o unutarnjoj situaciji, da moj pad u snu znači stanje u kojem je moje srce. Česti su snovi proganjanja. To je znak da nešto u sebi nisam prihvatio. Progonitelj je moja sjena. To može biti čovjek, neki tmuran tip koji mi ukazuje na moju tamnu stranu, ili neprijatelj koji mi pokazuje da sam u borbi sa samim sobom, ili pak životinja koja otkriva potisnutu stranu u meni. Lav koji me progoni, ukazuje na moju agresivnost koju ne želim priznati, ali i na moju pozitivnu snagu kojoj ne dopuštam pristup. Zmija može upućivati na moju seksualnost ali i na moju lukavost, na moj instinkt. Životinje nikad nisu jednoznačni simboli. I tu vrijedi pravilo, da uz njih asociram ono što meni padne na pamet, što životinja u meni izaziva, na što me podsjeća itd. Pravilna reakcija na san proganjanja bila bi da o snu nastavim dalje meditirati i predočiti sebi da se okrećem progonitelju, da ga prijateljski promatram ili ga čak grlim. Tada sam prihvatio izazov i integrirao jedan dio sjene u sebe. Štoviše, da bi se sjena integrirala nije dovoljan samo intelektualan uvid i dobra namjera već je potrebno jasno je pogledati i s njom se izmiriti. Ne mogu ustanoviti što se u meni događa tijekom te meditacije o snu, ali se pouzdajem u to da postajem svjesniji potisnute sjene, a time i dijela sebe. Slično se gleda i na snove o ratu i zarobljavanju. Oni pokazuju da sam u borbi sa sobom, da se borim s unutarnjim neprijateljem ili da sam zarobljen u sebi samome, da me destruktivne sile u meni drže zarobljena. Rat često upućuje na unutarnju rastrganost. I tu je dobro da o snu meditiram i o njemu razgovaram s Bogom. Bog mi kroz san o ratu govori nešto što bih ja inače previdio. Ukazuje mi na neko stanje koje mi je neugodno. Kad bih samo molio, vjerojatno bih previdio to stanje, jer u molitvi moje vlastite riječi mogu prekriti nadolazeće slutnje. U snu ne mogu ništa prikriti, ništa potisnuti, tu mi Bog govori bespoštedno o mojoj pravoj situaciji. On me vodi radikalnoj samospoznaji. On otkriva moje slijepe mrlje. U snu to može činiti na način koji ne mogu omesti. Ali snovi nam ne ukazuju samo na negativne strane koje smo potisnuli. Često su oni i radosna poruka. Tada nam pokazuju da smo mi već dalje nego što smo vjerovali da je u nama ipak nešto učinjeno, da smo sa sobom izmireniji nego što bismo htjeli priznati. Tako nam se možda pokazuje neka rijeka preko koje se vozimo 16

ili hodamo da bismo stigli na drugu stranu, da smo već učinili odlučujući korak prema naprijed, da smo već dostigli drugu obalu, da počinje novi odlomak našega puta. Ili odjednom vidimo u našoj kući posve nove prostorije u koje još dosad nismo stupili. Kuća je slika cjelokupnosti psihe (duše). Mi smo tada u sebi otvorili nove životne prostore. Jedna mi je žena ispričala kako je u snu stupila u jednu veliku baroknu dvoranu u svojoj kući, koju prije nikad nije vidjela. U njoj se dakle nešto otvorilo, nešto prostrano, lijepo, slobodno i razigrano kao što je barok sam. Takav san izaziva pozitivno raspoloženje. Sljedećeg smo dana drugačiji. Bog nam je prenio jednu radosnu vijest o našem unutarnjem stanju. Snovi su često ambivalentni. Ne možemo ih tada vrednovati kao pozitivne a niti kao negativne. Moramo ih pažljivo osluškivati. Mnogi ne žele promatrati svoj san iz straha da on može značiti nešto kobno, ali to je besmislica. Snovi ništa ne određuju. Oni nam pokazuju našu situaciju i moguću opasnost kako bismo bili budni i pazili na opasnost te je izbjegli. Snovi o opasnosti su korisni. Oni nas ne žele tjerati u paniku, već zaokrenuti u nama upravljačem da ne odemo u provaliju. Radi se samo o tome da snove prenesemo u naš život. Međutim tu se u nama često budi oštar otpor. E. Aeppli, Jungov učenik, opisuje našu unutarnju obranu protiv poruke snova: Kako često bismo se najradije zatvorili pred uvidom kojega nam pruža san. Npr. da su određeni odnosi s našom okolinom za nas štetni, da bismo morali napustiti neke ljude, pothvate ili shvaćanja kojih smo se često držali iz straha da ih ne izgubimo. Rado zatvaramo oči pred spoznatom činjenicom da je u nama više ljutnje i bezvrijednih uvjerenja nego što bismo rado htjeli priznati i da bi dakle bilo vrijeme prihvatiti u sebi manje vrijednu braću. Ne želimo priznati da u nama stanuje toliko neukroćenog i neoblikovanog nagona i životnosti. Onaj tko se stalno povlači pred zadaćama vanjskoga svijeta i društva, ne prihvaća već naprotiv, ne želi ni čuti strogu zapovijed sna da konačno stupi u onaj zastrašujući i obezvrijeđeni svijet. San poziva našu savjest i ona mora odgovoriti na pitanje iz dubine: “Ako je već oko tebe tako, što ćeš odsad učiniti, ti u snove upućeni čovječe da se oko tebe i u tebi nešto promijeni?”14 U tom smislu želimo promatrati naše snove i pitati se što oni znače, ali prije svega kakve zaključke možemo iz njih izvući za naš život. Tako nam san u kojem smo nedovoljno odjeveni usred društva pokazuje kako je oskudna naša životna odjeća, kako iza naše samopouzdane fasade naslućujemo golotinju i siromaštvo. Kad u snu ulazim u crkvu bez cipela, tada je to za mene poziv da tlo pod nogama, jednostavnu i banalnu realnost svakodnevice uzmem ozbiljno, a ne da lebdim, već da ostanem u kontaktu sa svojim prirodnim snagama. Česti su i snovi o provalnicima. U snu, u kuću ulazi provalnik. To je najčešće netko iz našeg vlastitog unutarnjeg svijeta. On se digao iz nekontroliranih dubina duše i prodire u naš svjesni svijet ugrožavajući njegov red i vlasništvo. Vrlo često je to zakukuljena nagonska žudnja, ponekad i ideja o ubojstvu. (310 i ss.) San o provalniku nije po sebi ni pozitivan niti negativan. Može biti da u moju kuću prodiru snage kojima ja to inače ne dopuštam. Tada se moram s njima sprijateljiti i dobrovoljno ih pustiti u svoju kuću. Ali može biti i to da u moju kuću prodiru strane snage i da je opljačkaju, jer je u meni sve otvoreno, ja nisam kod sebe. Sva vrata su otvorena tako da u mene stalno mogu ulaziti opasne misli i osjećaji. Tada bih se morao od toga zaštititi tako da Bogu dam više prostora u sebi, da on ispuni moju kuću i učini je nepristupačnom za strane sile. Često sanjamo da kasnimo, npr. na vlak, na priredbu ili sl. Ta slika znači da mi u životu kasnimo, da smo propustili pravi vlak jer previše visimo na našoj prošlosti. Želimo ponijeti sa sobom previše stare prtljage. Ili pak sanjamo da smo zaboravili 17

svoj kovčeg. Tada se možemo pitati što nam to nedostaje za unutarnji put, koje to važno sredstvo za putovanje nismo ponijeli. To može biti tišina koja nam je potrebna, molitva, Božja milost koju ostavljamo po strani. Ali to mogu biti i razne snage i sposobnosti koje smo propustili razviti u sebi. Ako smo zaboravili novac tada nam nedostaje potrebna energija, neka osobna vrijednost koja je neophodna za naš put čovjeka. Često u snu kasnimo jer ne obraćamo pozornost na vrijeme, na sadašnji trenutak. Ili smo se popeli na krivi vlak. Gotovo da ne postoji bolji način da nas san upozori na naš put. Gdje smo promašili priključak? Gdje smo u opasnosti da pođemo krivim putem, da sjednemo na krivog konja? Kada se nakon takvog sna zaustavimo u ispitivanju savjesti mnogo toga ćemo otkriti u sebi što bi nam bez sna ostalo skriveno. San je ključ, koji tada u našem reflektirajućem duhu otvara vrata prostora koji najjasnije odražava našu trenutnu situaciju. Put je široko rasprostranjena usporedba za naš život. U snu se često vidimo na putu. Idemo nepoznatim putem ili smo na početku poznatog puta koji se najednom prekida. Tada zdvojno lutamo naokolo i tražimo određeni cilj, grad, kuću, ili ostajemo stajati kao ukopani i ne možemo više učiniti ni koraka. Sve su to slike našeg trenutnog životnog puta. I mi pritom postupamo dobro ako te slike uključimo u naše svjesno istraživanje i zapitamo Boga što nam tim slikama želi reći o stanju našeg ja i koracima koje trebamo poduzeti. U snu put ponekad vodi u tjesnac. Moramo proći kroz njega kao pri porodu. Novi intenzivniji život čeka nas s druge strane tjesnaca. Često stojimo pred raskršćem. Ne znamo u kom smjeru trebamo nastaviti put. Ponekad nam put pokazuju putokazi neobičnih imena. Oni nas podsjećaju na duševn3 sadržaje koje sebi treba da posvjestimo. I vidimo putokaz s neobičnim imenom koji nam pokazuje put. Ona nas podsjećaju da osvijestimo duševne sadržaje koji se odnose na sadašnji trenutak. Tada često izroni neka životinja koja poznaje put što označuje naš instinkt, ili se pojavi malo dijete ili čak anđeo koji nas sigurno vodi. (usp. 307) Nakon takvih snova imamo puno razloga zahvaljivati Bogu jer upravlja našim putem i govori nam ono što trebamo poslušati. Česti su i snovi o ispitima, koji se ne javljaju samo u vrijeme školovanja i stručnog obrazovanja. Oni uvijek pokazuju da moramo položiti neki ispit u životu. Razmišljamo o zadaćama koje moramo riješiti u sadašnjoj životnoj školi u kojoj su nam dodijeljene sve naše zadaće, naše gradivo, nešto kao rješenje nekog velikoga konflikta u ovom životnom trenutku i položiti time ispit našeg opstanka. U snu smo pozvani odgovoriti na životno pitanje često postavljeno od svemoćne sudbine. Događa se da netko mora dopustiti nepoznatom učitelju “da mu zaviri u bilježnicu” i vidi ono što bi on rado zatajio. Ili treba govoriti na stranom jeziku osjećaja koji možda još uopće nije naučio i koji mu je stoga ostao stran, a ipak sadašnja životna situacija zahtjeva da progovori osjećaj. (321) U takvim snovima o školi trebali bismo meditativno iznaći što bi bila naša sadašnja zadaća i gdje na sebi moramo raditi kako bismo položili ispit koji Bog pred nas postavlja. U snu nas susreću svakovrsne životinje i podsjećaju na naše instinkte i nagone. Nikad ne možemo reći što točno znači neka životinja. Ali je ipak dobro meditativno se uživjeti u bit životinje kako bismo sami sebe bolje upoznali i vidjeli što je zapravo tema našeg duhovnoga puta. “Konj prije svega predstavlja discipliniranu i uobličenu nagonsku stranu čovjeka”. (361) “Kada je konj u snu poplašen, duševni red erotskog života snivača je narušen.” (362). Pas predstavlja nagonsko u čovjeku kao našeg prijatelja. Uvijek kad snivača u snu prati pas on je u povoljnom odnosu sa snagama nesvjesnoga. Tu susreće budnu sigurnost instinkta. (366).

18

Lav važi za kralja životinja. On ukazuje na veliku duševnu energiju prema kojoj se čovjek treba postaviti da bi sazrio i dosegao jedan novi čvršći obrazac življenja. Tigar je slika osamostaljenog nagona koji nas napada iz zasjede s namjerom da nas rastrga. Kod miševa i štakora trebali bismo se zapitati koji nas skriveni jad ili velika briga, izjedaju. Ptice važe kao duhovna bića. One ukazuju na misli koje nas pokreću, na uzvišene orlovske misli ili mračne gavranske misli: Kada u snu kokodaču kokoši one označuje “ekstrovertirani, duhom siromašni kolektivitet. (379). Snovi o zmijama također su česti. Za Freuda, zmije uvijek imaju seksualno značenje. Pa ipak to je prejednostavno gledanje. Zmija je važan simbol sna. Ona je “slika posebnih praiskonskih snaga. Ona predstavlja i prema svim psihološkim iskustvima veliki simbol psihičke energije. Tko u snu susretne zmiju taj je naišao na sile iz dubine duše koje su strane svjesnom ja, koje su, moglo bi se reći, stare isto toliko koliko i zmija – ta drevna životinja. (380) Te snage mogu biti ugrožavajuće ili ozdravljujuće. Tako zmija može ukazivati na ozdravljujuće procese u našoj duši kao i na iskustvo unutarnje preobrazbe, ponovnog rođenja iz duha. Sve životinje koje se pojavljuju u snu su ambivalentne. Nije dovoljno samo jednostavno preuzeti ovdje opisana značenja. Radije započnimo razgovor sa životinjama iz sna. Tada dolazimo u dodir s potisnutim snagama u nama koje treba integrirati. Slutimo duševne procese naše promjene i prepoznajemo opasnosti koje nam prijete na tom putu. Naši bi stari rekli: Bog nam u snu šalje životinje da nas prate, pomažući nam i upozoravajući nas na opasnosti. Mnogi se uplaše kad sanjaju o umiranju. Boje se da se time najavljuje njihova vlastita smrt ili smrt njima dragih ljudi. Ipak snovi o smrti najavljuju naše unutarnje umiranje kako bi se u nama moglo roditi nešto novo. Iz iskustva tisuća i tisuća malih i velikih snova stječe se sigurnost da snovi o smrti nikad ne najavljuju tjelesnu smrt i da nisu mračna predskazanja. Snovi, u kojima se govori o smrti, u kojima se često u neobičnim slikama pokazuje umiranje, u kojima mi sami moramo umrijeti ili smo čak prisutni na vlastitom sprovodu, ne govore ništa drugo nego da je nešto duševno mrtvo, da veza s ljudima koje sanjamo kao mrtve više ne postoji u životu. (351) Snovi o djeci uvijek najavljuju radosnu vijest. U nama raste nešto novo i nova životnost prodire kroz staru ukrućenost. Dolazimo u dodir s našom istinskom jezgrom, onim nepatvorenim i pravim u nama. Kada sanjamo da smo trudni, nagovještava se nešto novo, tada možemo pretpostaviti da smo pronašli sami sebe, da će sve biti dobro i novo. Slična radosna vijest su i snovi o vjenčanju. Vjenčanje muškarca i žene je slika sjedinjenja suprotnosti, povezanosti anime i animusa. To je sveto vjenčanje. Sam Bog sjedinjuje suprotnosti u nama i tako postajemo mjesto njegove prisutnosti. Ništa više u nama nije isključeno iz božanskog života, sve navješćuje život. Snovi o djeci i vjenčanju navješćuju da smo u svojoj nutrini radosni. Budimo se drugačiji, puni nade i slutnje, svjesni da smo bitno zakoračili dalje na našem putu vlastitog razvitka i sjedinjenja s Bogom. Sjedinjenje s Bogom najavljuju često numinozni snovi. Sjedimo u nekoj crkvi, sudjelujemo ili smo svjedoci svetih radnji. Često u crkvi susrećemo predmete koji tamo uopće ne pripadaju. Možda se na oltaru nalazi blato. To ne mora značiti da smo okaljali ono najsvetije u nama, već može značiti da će se sve pa i ono mračno i naizgled prljavo promijeniti. Sve što vidimo u crkvi i pripada tamo. Možda smo to još premalo uključili u našu vjeru. Možda još živimo u prevelikom raskoraku između religioznih i vitalnih snaga, između religioznih težnji i naših nagona. Snovi o crkvi pokazuju nam što se u našoj duši događa ili što je naša zadaća, koju smo dosad previdjeli. Ako se u crkvi u mojem snu stalno nešto pregrađuje, to je znak moje vjerske situacije. Međutim ni snove o crkvi ne možemo tumačiti prema gotovim receptima. Svoju trenutačnu situaciju moramo pokušati protumačiti u ogledalu sna. 19

To uspjeva samo onda ako san i zbilju dovedemo u dijalog. San nam tada tumači zbilju našeg života i obrnuto, pogled u naš konkretni položaj dopušta nam odgonetnuti poruku sna. Psihološko istraživanje sna može nam pomoći da razumijemo jezik naših snova. Ali za nas jezik snova nije samo jezik naše duše, naše podsvijesti, već zaboravljeni božanski jezik, kako ga je nazvao Jungov učenik i teolog Sanford. 15 Mi želimo čuti što nam Bog jezikom sna želi priopćiti a možda nam samo tim jezikom može priopćiti. Jer riječi koje nam upućuje preko dana često prečujemo. Ali ako ih čujemo u molitvi i šutnji iskrivljujemo ih prema našim željama, ili pak dopuštamo da ono neugodno prođe mimo nas. U snu Bog nam otkriva istinu o nama, a da ne možemo poduzeti ništa protiv toga. Često je dovoljna jedna neugodna istina, istina koju smo do tada uspješno potiskivali. Naše ja u snu više nema nadzor, već se javlja nešto posve drugo. Psihologija to naziva samstvo (jastvo, sebstvo, selbst, self, op.p.) a možemo kazati da se u tom području za riječ javlja Bog. Psiholog u svojoj praksi također može saznati nešto o toj višoj instanci Samstva ili o djelovanju Boga u snovima: U savjetodavnoj praksi bivamo uvijek iznova svjedoci zahvalnosti za to što u nama prebiva viša instanca. Kompleksna psihologija naziva je “Samstvo” koja s nama proživljava, jasnije nego bismo to mogli sami, naš životni put, surađuje na njegovoj uspješnosti posredstvom sna, uvijek iznova javlja gdje se nalazimo na životnome putu, što nas ugrožava, što nam je potrebno i kuda da upravimo korake. Iz doživljenog povjerenja u znanje svoga Samstva, iz iskustva novih snaga čovjek stiče dotad nepoznati mir. Kad god se nađe pred novim problemima, kad ne može izići iz konflikta, kad dospije u raskorak sa samim sobom, on zna da će mu duša poslati usporedbu sna. On živi u sigurnosti da će uvijek naći otvoren put koji vodi kući. Ponekad kad smo obuzeti dubokim smislom nekog velikog sna, čini nam se kao da smo već sada u tom velikom domu, čiji se gospodar služi snovima kako bismo mu stalno bili blizu.16 Kad bismo prešli preko Božjega govora u snovima, ne bismo učinili uslugu ni sebi ni ljudima koji nam dolaze na ispovjedne razgovore i duhovne vježbe. Time bismo važna područja našega života isključili iz Božje preobrazbe i ozdravljenja. Naš bi duhovni život bio prikraćen u smislu živosti i autentičnosti, snage i istinitosti, slobode i širine, ljubavi i dobrote, značenja i fascinantnosti. Svi duhovni putovi, koji isključuju sjenu vode uvijek u opasnu napetost. Čovjek lako dođe u stanje rastrganosti između svoje dobre volje i težnje da ljubi i sluša Boga s jedne strane, i svoje sjene koja se pokazuje u njegovim zemaljskim navezanostima, potrebama i nagonima, s druge strane. Tada nastaju religiozne ili ekleziogene neuroze. Unatoč svojoj poruci ljubavi, kršćanska vjera tada postaje okrutna, stavlja pred ljude pretjerane zahtjeve i na koncu ih uništava. Nažalost, Crkva u prošlosti ima mnoge ljude na savjesti, jer ih je stavila u neizdrživu napetost. Odatle i zapovijed trenutka, da se iz bogate duhovne tradicije crkve crpi i konačno razvije cjelovita duhovnost koju ističu sve velike kršćanske škole, bilo škole ranoga monaštva, grčke mistike, Ignacijeve duhovnosti, mistike Meistera Eckeharta ili mnogih velikih žena koje su tako često izazivale sumnju. Cjelovita duhovnost ne može si dopustiti da ostavi po strani tijelo i zanemari snove. Tek kada se ima u vidu cijeli čovjek, on može kao cjelina i ozdraviti.

20

4. Smjernice za duhovno ophođenje sa snovima Kad bi čovjek slijedio smjernice mnogih knjiga o snovima trebao bi dnevno sat vremena za bavljenje svojim snovima. To smatram pretjeranim. Od snova ne treba praviti kult. San je jedno od mnogih mjesta susreta s Bogom. Trebamo obraćati pozornost na njih kao i na svoje misli, osjećaje i tijelo. Međutim, ako svijetu sna posvećujemo više pozornosti nego svojem svakodnevnom djelovanju i mišljenju, tada to može biti i bijeg od zbilje, a time i od Boga. Bavljenje snovima promatra se dakle u sklopu čitavog duhovnoga puta. Ono ne izvire iz psihološke znatiželje već iz duhovne težnje da sva područja svoga života otvorimo Bogu. Ono ne znači nikakvo psihologiziranje duhovnog života, već produbljivanje duhovnoga puta sve do nesvjesnoga. Mnogi misle da je bavljenje snovima bez dovoljno psihološkoga znanja i bez terapeutske pratnje opasno. Pomoć osobe upućene u snove sigurno je korisna. Pa ipak, ne trebamo se previše bojati da ćemo podleći stalnim krivim tumačenjima snova. Svatko sam u sebi već naslućuje što bi mu snovi mogli značiti. Ako ima smisao za slike tada se može uživjeti i u slike sna i prepoznati što one njemu znače. U snovima nailazimo na slične slike kao i u Bibliji, mitovima i bajkama. A jezik sna preuzima slikovit i pučki način govora. Američki duhovnik i psiholog, Kelsey koji se godinama bavi svojim snovima iz duhovnoga interesa, piše o svome iskustvu: “Već se dvadeset godina bavim snovima drugih ljudi, a dvadeset i pet godina svojim vlastitim. Nikada nisam doživio da bi ijedan san nekoga doveo u zabludu, ukoliko ga nije uzeo doslovno, već ga je promatrao na simboličan način. Osim toga otkrio sam da nam san želi ukazati kako da postanemo cjeloviti. Rad na snovima često pribavlja osjećaj smirenja. Ipak, ne trebamo ležati na lovorikama, pa makar imali osjećaj da je sve riješeno i u redu, Bog će nam pokazati područja na kojima još moramo raditi. Iako se već dugo bavim svojim snovima otkrivam svake godine nešto novo kako bih još više odrastao prema slici koju Bog ima o meni.” 17 U duhovnome druženju sa snovima upravo se radi o tome da sve više urastamo u sliku koju je Bog napravio o nama. Sa svim svojim svjesnim i nesvjesnim snagama trebamo postati jedno s Bogom i dopustiti da nas on sve više i više mijenja. Nesvjesno nije samo područje psihologije već i područje u kojem djeluje Bog i u kojem ponekad lakše razaznajemo Boga, nego u svjesnom svijetu kojim upravljamo mi. Kelsey misli da je “unutarnji svijet, svijet snova, pristupačniji Bogu nego vanjski svijet.”18 Mnogi se ne mogu sjetiti svojih snova. Ne pomaže im ni želja da se bave snovima. Oni misle da ne sanjaju. Pa ipak, znanstveno je dokazano da svatko sanja. Ako se ljude uporno ometa u snu, oni postaju psihički i fizički bolesni. Ali usprkos tome mnogi se ne mogu sjetiti svojih snova. Neki psiholozi misle da bi ta nemogućnost prisjećanja bila ustvari potiskivanje. Ljudi se ne žele sjetiti snova jer žele neugodne spoznaje ukloniti s puta. 19 Međutim, želim biti oprezan i ne govoriti odmah o potiskivanju. Možda nekome san trenutno nije potreban, jer već dovoljno svjesno živi, jer se kroz molitvu i šutnju već dovoljno svjesno razračunava sam sa sobom. Možda ga nesvjesno i čuva od sjećanja jer bi mu raspravljanje sa snovima u tom trenutku bilo prezahtjevno. Svakako je normalno da se u razdobljima napora i zahtjeva najčešće ne možemo sjetiti svojih snova. Postoje razdoblja intenzivnoga sanjanja i razdoblja kada se ničega ne sjećamo. Tada ne trebamo grčevito težiti snovima. Ako čovjek stalno producira snove, to može biti također oblik potiskivanja. Engleska istražiteljica snova Faraday misli da bi psihoterapija mogla obuhvatiti najviše dva do tri sna tjedno. Snovi također mogu zagušiti. Previše snova često je znak otpora protiv terapije i “metoda za izbjegavanje važnih pitanja.” 20 Dakle dostatno 21

je ako se neko vrijeme uvježbavamo u tome da se prisjećamo snova da se s njima svjesno bavimo i bilježimo ih. Tada smijemo povjerovati da se već važni snovi javljaju za riječ, samo ako smo mi načelno otvoreni za njih. Međutim, ne smijemo se uspoređivati s drugima. Postoje različite sklonosti. Netko je prirodno osjetljiviji za svoje snove. On živi s njima i iz njih. Za drugog snovi su strani svijet. On treba učiti opažati svoje snove. Pritom ne treba biti pod pritiskom da druge naši svojim snovima. Uvijek se radi o pravoj mjeri. Vjerujem da su za razborito postupanje sa snovima na duhovnome putu dovoljne sljedeće četiri smjernice: Prvo je pravilo da se snovi zabilježe. Potrebno je pisati dnevnik snova. Jedno se vrijeme može vježbati dnevno zapisivanje svojih snova. Nakon toga možemo prema osjećaju zapisati samo snove koji nas se zaista doimlju. Možemo se svjesnije baviti snovima za vrijeme godišnjih odmora. Ako ne zabilježimo san unutar pet minuta nakon buđenja, normalno je da ćemo ga zaboraviti, a zaboravljeni snovi ne mogu se interpretirati.21 Ako čitamo nešto o snovima obično ih se lakše sjetimo. Već i samo teoretsko zanimanje za snove čini nas osjetljivijima prema njima. Može nam pomoći i ako navečer zamolimo Boga da nam pošalje dobre snove i da budemo pozorni za njegovu poruku. Večernja molitva značila je već otprije da se u snu predajemo u Božje ruke, da on na nas djeluje. Od večernje se molitve očekuju dobri snovi. Tako se u himnu u Povečerju moli da nas Bog očuva od noćnih mora. Zaspati bez molitve i ponijeti svoju ljutnju sa sobom u san, prema mišljenju monaha uzrokom je noćnih mora. Stoga je večernja molitva duševna higijena, priprema naše duše za snove koje bi nam Bog mogao poslati. Drugo pravilo za postupanje sa snovima jest da ih ozbiljno shvatimo i da s njima počnemo razgovarati. Prije svega trebamo se uživjeti u slike sna. Što nam kažu te slike, što povezujemo s njima? Zatim trebamo asocirati što nam u vezi s tim pada na pamet? Na koje vrijeme, na koji događaj nas podsjeća krajolik sna, broj, čovjek, riječ, boja? Ponekad slike sna nisu arhetipske, već jednostavno znak sjećanja na prethodne doživljaje. Razgovor sa snom može nam pomoći da ga razriješimo. Pritom ne postoji nikakvo apsolutno, jednoznačno i za sve važeće tumačenje. Svatko mora sam osluškivati u sebi i istraživati što mu san govori. Ovaj razgovor i osluškivanje mora postati molitvom. Tada razgovaram s Bogom o mojim snovima. Bog bi mi mogao reći što oni znače, na što me želi upozoriti. Razgovor s Bogom o mojim snovima pokazuje da ne prilazim snu s neobvezujućom znatiželjom već u poslušnosti prema Bogu. Pripravan sam prepustiti se Bogu, slušati njegovu riječ, dozvoliti da mi postavlja pitanja, da me opominje i upozorava. Pripravan sam i na to da Bog otkrije što tutnji i kuha ispod površine jednog naizgled uspješnog života i što čak i nije najljepše kod mene. U molitvi se istodobno obvezujem da poslušno učinim ono što Bog od mene traži, da poslušno reagiram na ono što mi je u snu otkrio. Božju volju za mene mogu spoznati samo u razgovoru s Bogom. Međutim razgovor se ipak ne vodi samo o svjesnim iskustvima, već i o snovima koji otkrivaju nesvjesno i često me vode k mojem vlastitom temelju u kojem dodirujem Boga. Treće pravilo za ophođenje sa snovima je da o snu nastavimo meditirati, da ga odigramo. Nastaviti meditirati znači ponovno se unijeti u slike sna, obratiti pritom pozornost na osjećaje i nastaviti maštati uz tu situaciju. Jung ovu metodu naziva imaginacijom. Na taj način nastavljamo slikati sliku sna i svjesno je vodimo u dobrom pravcu. Meditirati primjerice uz san proganjanja znači ponovno se uživjeti u situaciju i pokušati predočiti sebi da se okrećemo, pogledamo progonitelja i ljubazno ga pozdravljamo. Nastaviti meditirati o baroknom prostoru u mojoj kući tako da pritom taj prostor sa svih strana promotrim, da se osjećajno unesem u njega i uživam u njegovoj ljepoti i prostranstvu. Tada moj svjesni duh može shvatiti radosnu poruku koju mi Bog takvim snom daje, te biti prožet njome. Netko se može zapitati čemu sve to koristi. Ta to ne mijenja moj život. San mi ne daje nikakvu konkretnu uputu o 22

postupanju, on mi ne govori koju odluku bih trebao donijeti. Ali dok se meditativno unesem u njega može se u meni proširiti njegovo ozdravljujuće djelovanje. Preko meditacije dolazim u dodir s mojom istinom, sa raznim stranama svoga bića koje inače ne bih vidio. Upravo mi meditacija o slikama sna dopušta spoznati istinu mog života, više negoli neka učena analiza. Umjesto naknadne meditacije san možemo i odigrati. Možemo preuzeti ulogu lika iz sna i s njim stupiti u razgovor: Što mi želiš reći? Zašto se ponašaš tako? Ili možemo ulogu nastaviti samostalno igrati. Ovu je metodu Perls razvio u svojoj geštaltterapiji, jer “je u snu vidio mogućnost da se otkriju prikriveni dijelovi osobnosti kako bi opet postali cjelina.”22 Faraday ovako opisuje Perlsovu metodu: Perls u svakoj slici sna promatra da li sadrži oblike ljudi, životinja, bilja ili minerala koji su otuđeni od vlastitog Ja i koje projektiramo na dotičnu sliku. Snivač stoga treba svaku sliku, to znači svaku osobu i svaki predmet svoga sna redom glumački prikazati kako bi se događaj iz sna ponovno proživio s aspekta pojedinih “aktera”. Na kraju se inscenira susret između aktera sna, i kada se oni međusobno susretnu, snivaču postaje jasnije da je našao važan trag. Ako se njegov mozak opire toj proceduri, postane pospan, tada je to manevar izbjegavanja. Potreban je netko tko može upozoriti na to; stoga je dobro da se rad na snu provodi u grupi. Cilj je da se fragmenti osobnosti dovedu u međusobni sklad da tako pospješe naš unutarnji rast umjesto da ga ometaju. Najbolji put korištenja sna po Perlsu jest da ga probudimo za život i proživimo, umjesto da ga cijepamo u dijelove zbog interpretiranja. Naravno da ne možemo jednostavno preuzeti tu metodu ako se sami bavimo snovima. Ali možemo koristiti barem neke elemente. Jedan od elemenata je taj da san pričamo u sadašnjem vremenu. Također možemo pustiti da nam govore osobe ili stvari iz sna, npr. naš auto ili kuća. Što hoćeš ti s time? Što stojiš tu? U jednom takvom unutarnjem razgovoru nailazimo na mnoge potisnute i odcijepljene elemente naše osobnosti koji bi se željeli integrirati, kako bismo postali cjelovitima i životnima i živjeli puninu života kakvu nam želi darovati Isus. Ako Kristu pružamo samo naš pobožan vrh duše, stvaramo zapreku za život u punini. Sve što u nama iskrsne trebamo zadržati u njegovom svjetlu kako bi on to mogao preobraziti i probuditi za život. Četvrto pravilo kaže da o svojim snovima razgovaramo s drugima, dakle da ih svjesno položimo pred duhovnog voditelja u ispovjednim razgovorima. Upravo u intenzivne duhovne procese kakvi se odvijaju za vrijeme duhovnih vježbi uputno je unijeti i svoje snove. Često doživljavam kako nekome već prilikom samog pripovijedanja postaje jasno značenje njegova sna. Tada je potrebno samo par poticaja da može sam bolje rastumačiti svoj san. U razgovoru se snivač i slušatelj nadopunjuju, te zajednički dolaze do pojmova koji bi inače svakome zasebno ostali skriveni. Slušatelj djeluje kao ogledalo u kojemu se osoba koja priča može prepoznati objektivnije nego kroz samoopažanje. Često mi kao slušatelju uopće ništa ne pada napamet u vezi s ispričanim snom. Ne razumijem simbole. Tada pitam što tom drugom pada na pamet s tim u svezi Ili tražim da mi se pojedini dijelovi još točnije objasne. U zajedničkom razmatranju i asociranju tada najčešće dolazimo do uvida koji je za obojicu nov ali, istodobno, očigledan. To je kao: Aha! – doživljaj. Poruka sna je odjednom razjašnjena. Tada oboje stojimo pred Božjom riječi koja u odgonetnutom snu postaje razumljivom. U duhovnoj pratnji, prije svega kod individualnih vježbi, češće postavljam pitanja o tipičnim snovima, ili o snovima koji su nekog u posljednje vrijeme posebno dotakli. Često se pojavljuju snovi koji vježbeniku otkrivaju temu vezanu uz njegov povučeni život te već naznačuju odgovore i putove. Tako je jedna sestra sanjala na 23

početku svojih osobnih vježbi da je bila kod svoje liječnice. Liječnica ju je pregledala i utvrdila da je zdrava ali da nešto nije u redu s njenim srcem. San je za nju odmah bio jasan. Nešto nije dobro s njenim odnosom s Kristom. Tako je njezin zadatak bio da za vrijeme vježbi opet dođe u osobni odnos s Kristom. Kod prvog razgovora ona je opisala svoju duhovnu situaciju i izrazila svoje želje o tome što bi se kod nje trebalo pokrenuti. Ipak, san je u slici “bolesnog” srca mnogo jasnije odao što joj u stvari manjka i na čemu mora raditi. Slike često bolje pogađaju bit našeg stanja nego naši mučni pokušaji da analiziramo našu situaciju. Češće sam iskusio da kod pojedinačnih vježbi san nekom čovjeku otkriva njegovu zadaću. Neke ljude snovi prate i u danima tišine i pomažu im pri rješavanju važnih pitanja. Kada se donosi neka odluka tada sigurno ima smisla pitati za Božju volju u svjetlu biblijskih tekstova i osvjetljavanju različitih motiva. Ali mnoge odluke ne mogu se upoznati racionalno kao ni putem same molitve. Tu je san često od pomoći. Svakako da ni san ne daje jednoznačno rješenje. Rješenje se mora pronaći u promatranju, tumačenju i motrenju sna pred Bogom. Jednom mladiću koji je stajao pred pitanjem da li prekinuti odnos sa svojom prijateljicom ili se konačno za nju vezati, snovi su dali jednoznačniji odgovor od svih odvagivanja i promišljanja različitih mogućnosti. Razlikovanje duhova koje je tako važno za duhovnu pratnju, treba i smije koristiti i snove da bi se istražila Božja volja za dotičnog čovjeka. No, ipak je nužno da se snove ne promatra kao posljednju instancu, već da ih se razlikovanjem duhova preispituje i prosuđuje. Snovi nisu zadnje pravilo. Oni se uvijek moraju suočavati s Riječju Pisma i svakodnevnom zbiljom. U protivnom, postoji opasnost da netko sagradi svoj svijet snova i povuče se u njega te tada više ne dopušta da se išta dovede u pitanje. Stoga uvijek za meditaciju ponudim tekst iz Biblije, a ne san. San može biti dopuna ili vidokrug unutar kojega se upuštam u biblijski tekst. Ako se netko ne može suočiti s biblijskim tekstom to je znak da u razmatranju svojih snova samo kruži oko sebe samoga i ostaje na mjestu. Tada on više i ne može prepoznati Božju poruku u snovima. On je tada samo sam sebi zanimljiv sa svojim snovima, ali ih u stvari više ne sluša. Koristi svoje snove kao štit da ne pusti k sebi ni duhovnog pratioca a niti Boga. Kada se upuštam u snove vježbanika tada ih ne suočavam samo s riječju Pisma, već i sa svakodnevnom zbiljom. San ništa ne koristi ako nije postavljen u zbilju i tamo proživljen. Za Benedikta, test za ispravnu molitvu je rad. Jednako tako, zbilja svakodnevice je test o tome da li je postupak sa snovima ispravan i dobar. Postoji bijeg u pobožnost ali i bijeg u snove. Stoga je odlučujuća provjera zbilje. San treba oblikovati zbilju i ispuniti život, ali čovjek se ne smije povući iz zbilje u svijet snova. Iz sna treba izvući posljedice. Pritom, posljedice trebaju biti razborite i primjenjive i za duhovnog pratioca. Postoji način ophođenja i razgovora o nečijim snovima kod kojeg se u meni javlja loš osjećaj. Nekako osjećam da nešto nije u redu i da ni onom drugom ne koristi živjeti u svom svijetu snova. Tada ne ulazim u snove nego ga suočavam s Biblijom i zadaćom da meditira te da konkretno oblikuje svoju svakodnevicu. Postoji i obrnuti slučaj kada doživljavam da se mnogi skrivaju iza odlomaka iz Biblije. Oni o njima marljivo meditiraju, i po tome izriču mnoštvo dobrih misli. Ali tada imam osjećaj da nešto nije u redu, da ta osoba riječi Biblije koristi kao štit da izbjegne nemila pitanja. Ušančuje se iza riječi. Tada ciljano pitam o snovima, jer u snovima se ne može više skrivati iza dobro promišljenih neobvezujućih misli. Tu se čovjek razotkriva i kad to ne želi. Tu se otvara pukotina kroz koju tada mogu pogledati u njegovo srce. Tek kada stupim u dodir s njegovim srcem moguća je plodonosna duhovna pratnja. Tada se tu doista radi o njemu, o njegovoj osobi, o njegovim ranama i čežnjama, a ne više o pobožnim, uzvišenim mislima koje bismo mogli neobvezno izmjenjivati čitav tjedan. Potrebno je razlikovanje duhova da bi se prosudilo da li je umjesno pitati za snove i pristupiti im ili je dovoljno pratiti duhovni put vježbanika na način da ga se 24

pusti da meditira na tekstove Biblije i u tome traži Božju volju. Ako se netko ne sjeća nijednog sna, ne insistiram na tome. Za mnoge san nije prikladan medij. Njima je dovoljno da meditiraju na odlomke iz Biblije i u tome susretnu Boga i ponovno nađu sami sebe. Kod mnogih se ne radi o tome da spoznaju konkretnu Božju volju, već da na mističnom putu sve više postanu jedno s Bogom, da se sve više oslobađaju samih sebe, da nađu mir u Bogu. Na tom kontemplativnom putu postoje razdoblja kada snovi ušute. Postoje i dionice puta kada se ponovno javljaju i posreduju važne poruke. Uvijek se radi o Bogu, a ne o metodama da se njega traži ili nađe. Na našem duhovnome putu moramo se osloboditi samih sebe, biti propusni za Božji duh, za Božju dobrotu i ljubaznost prema čovjeku, biti mjesto Božje prisutnosti u ovom svijetu, pozvani od Boga u službu, biti istodobno hramom Boga koji je naše unutarnje središte. Koje nam metode na tom putu pomažu, sporedno je. Iskustvo pokazuje da na dugim dionicama puta snovi mogu biti korisni pratioci i putokazi. Iskustvo sa snovima drugih ljudi želim ukratko obuhvatiti u četiri pravila za duhovnog pratioca o tome kako se treba ophoditi sa snovima onih koji su mi se povjerili na duhovnome putu. Prvo pravilo je razviti osjećaj gdje je umjesno ulaziti u snove. Čim se primijeti da kod nekoga zapinje, da se ništa ne pokreće, preporučljivo je pitati za snove. Pritom moramo imati povjerenja u svoj osjećaj vode li ovdje snovi u napredovanje ili skretanje, da li ta osoba bježi u snove ili dolazi do iskustva korisnih tumačenja i poruka. Drugo pravilo se tiče našeg odnosa prema snovima drugih. Trebamo poslušati, postavljati pitanja, pustiti da druga osoba po mogućnosti sama dođe do smisla svoga sna. Možemo pitati što ona sama misli o snu, kako se nakon toga osjeća, koju temu nazire u snu, kako san opisuje njezino stvarno stanje i kakve joj zahtjeve postavlja. Tada možemo pitati o pojedinim slikama, što osoba s njima povezuje, koje asocijacije joj pri određenoj slici sna padaju na pamet. U pravilu to je dovoljno. Samo ako se vjeruje da bi to ovdje bilo umjesno može se od druge osobe tražiti da u ulozi jedne od figura sna priča što joj spontano padne na pamet. Treće pravilo odnosi se na naše tumačenje tuđih snova. Mislim da bismo trebali biti vrlo hrabri da sami kažemo nešto o snu druge osobe. Svakako je tu potreban veliki oprez i dobra sposobnost uživljavanja. Kao prvo moramo osjetiti da li je vlastito tumačenje prikladno ili je pak zadovoljavajuće tumačenje onog drugog. Ako sami nešto kažemo naše tumačenje ne smije biti apsolutno, već njime samo naznačujemo teme koje nam se čine važnima, a drugome korisnima. Nikada ne smijemo drugome nametati svoje tumačenje, nego ga poduprijeti, ukazati mu povjerenje i otvoriti put u budućnost. O snu trebamo tako govoriti da se drugi osjeća slobodnije i šire, da nešto u njemu postane živo i tu počne ključati izvor. Kao četvrto pravilo, smatram da je važno da se san stavi u konkretni duhovni program. Možemo predložiti vježbe kako bi snivač mogao prihvatiti temu i učiniti je plodonosnom za sebe. Ili pak potražimo neki prikladni biblijski tekst o kojem treba meditirati u kontekstu svoga sna. Ne trebamo ostati kod sna, već ga dalje razvijati kroz Božju riječ koja nam daje odgovor i otvara nove vidike, kroz duhovnu vježbu koja sliku sna prenosi u život ili kroz ispitivanje savjesti koje točnije rasvjetljava svjesno razmišljanje i djelovanje u svjetlu sna. Sigurno postoji još i daljnja pravila za tumačenje vlastitih ili tuđih snova Međutim, mislim da su ova četiri pravila zasad dovoljna. Netko tko se upušta u vlastite ili tuđe snove sam će otkriti koja metoda je za njega prikladnija. Sa svoje strane želim samo potaknuti na razmišljanje o tome kako da snove uključimo u naš duhovni put te kako da u duhovnoj pratnji postupamo s njima.

25

26

Zaključak Na našem duhovnome putu razmišljanja o snovima žele potaknuti da ih uzimamo ozbiljno te da ih ugradimo u naš duhovni život. Moramo računati s time da nam Bog ne govori samo u molitvi i tišini nego također i noću. “Blagoslivljam Gospodina koji me savjetuje te me i noću srce opominje.” (16,7) Noću je moje srce kod kuće. Tako me Bog može posjetiti i govoriti mome srcu. Ili u psalmu 4. koji glasi: “Dršćite na svojim posteljama i zanijemite!” Noću možemo razmišljati o tome što nam Bog želi reći. Ako se u noći probudimo, zašto da se tjeskobno vrtimo u krevetu zabrinuti da se nećemo dovoljno naspavati. Bolje je iskoristiti to vrijeme i sa Samuelom reći: “Govori Gospodine sluga tvoj sluša.” Ako spavamo i sanjamo trebamo računati s time da nam Bog šalje snove i da nam govori u snu. Naš duhovni život sigurno će postati bogatijim ako u svoj duhovni put ugradimo i važno područje noći i sna. U protivnom, isključili bismo iz našeg života mnogo dragocjena vremena. Mi smo uvijek pred Bogom i s Bogom i Bog je uvijek kod nas i u nama, osobito noću kad smo kod kuće u sebi, kada iz rastrganosti svagdašnjice padnemo u jedinstvo, kad se naše srce okreće u dubinu i uranja u carstvo nesvjesnoga u kojemu Bog ne treba probijati zidove da bi s nama razgovarao. Tu je njegov glas blizu našem uhu i mogli bismo ga lakše čuti kada bismo vjerovali da nam on govori, tu gdje ne možemo činiti ništa pobožno i gdje ima tako malo pobožnoga. Kada sa našim starima odgonetnemo zaboravljeni Božji jezik snova, naš duhovni život postaje istinskiji i dublji, slobodniji i životniji, tada dušom i tijelom postajemo jedno uho za Boga koji nam se obraća kako bi nas ozdravljao i darovao nam vječni život. Tada Duh Božji zahvaća i preobražava mnoge snage koje u nama drijemaju, a čitavo bogatstvo slika koje oplođuju naše duše ulazi u naš duhovni život. Sve u nama oživljuje. U toj unutarnjoj životnosti nalazi se naš duhovni put, život u obilju koje se želi preliti u sve dijelove našega bića kako bi sjajilo u naš svijet. Jer kao što kaže Isus: “Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.” (Iv. 10,10)

27

NAPOMENE

28

1

Usp. H. Hark, Der Traum als Gottes vergessene Sprache, Olten 21984, 76; Prikaz biblijskih snova u mnogome slijedi Harkov rad. 2 Usp. M. T. Kelsey, Adventure Inward, Minneapolis 1980. 3 Hark, Der Traum, 89. 4 Isto, 128. 5 M. T. Kelsey, Träume. Ihre Bedeutung für den Christen, Metzingen 21982, 75; ovoj knjizi zahvaljujemo poticaj za pisanje ove knjižice. 6 Isto, 77. 7 A. Oepke, kat onar, u: Theologisches Wörterbuch zum NT, izd. G. Kittel, Stuttgart 1954, 238. 8 Nav. u M. Boss, Der Traum und seine Auslegung, Regensburg 1974, 12 s. 9 Evagrius Pontikus, Praktikos. Über das Gebet, prijevod i uvod J. E. Bamberger, s engl. G. Joos, Münsterschwarzach 1986, 14; brojevi u zagradama odnose se ubuduće na ovo izdanje. 10 Usp. Kelsey, Träume, 77. 11 Usp. isto, 36. 12 Nav. u Boss, Der Traum, 13. 13 Usp. A. Faraday, Die positive Kraft der Träume, München 21984, 140 s. 14 E. Aeppli, Der Traum und seine Deutung, Erlenbach-Zürich 51973, 191. Brojevi u zagradama odnose se ubuduće na ovu knjigu. 15 J. A. Sanford, Gottes vergessene Sprache, Zürich 1966. 16 Aeppli, Der Traum, 194 s. 17 Kelsey, Träume, 81. 18 Isto, 81. 19 Usp. Faraday, Die positive Kraft, 40. 20 Usp. isto, 44. 21 Usp. Kelsey, Träume, 47. 22 Faraday, Die positive Kraft, 116; tu je i slijedeći navod na str. 117.