Plan 10. Travanj (ili Operacija Gvardijan) 6k3f18

U svibnju 1945., kada se veæina hrvatske vojske i vodstva NDH povlaèila prema austri jskoj granici, mnogi su odlazili s nadom da æe se uskoro ipak vratiti u domovinu. Hrvatska je emigracija nastojala od poèetka svojeg izgnanstva ubaciti u Jugoslavij u ljude koji su trebali usta ko vodstvo u Austriji izvijestiti o stanju u zemlji. Tako je, primjerice, 28. travnja 1946. u Hrvatsku u ao usta ki bojnik Ante Vrban koj i je nadomak Zagrebu veæ bio i u ljeto 1945. godine. Vrban je na nagovor pukovnika Jakova D ala i samog Paveliæa u est mjeseci obi ao sjevernu Hrvatsku te Bosnu i Herceg ovinu. Vrativ i se u Austriju, o svojim je zapa anjima potanko izvijestio usta ko vods tvo. U svojem je izvje æu osobito naglasio da je u mnogim krajevima do ao u dodir s or u anim grupicama koje su se borile protiv postojeæeg jugoslavenskog komunistièkog sust ava, a u kasnijoj istrazi pred komunistièkom vla æu izjavio je da je èak osobno formirao neke kri arske jedinice.

I neki prebjezi koji su se uspjeli prebaciti u Austriju preuvelièavali su brojno s tanje tih oru anih grupa u zemlji, nazvanih kri arima , i njihove akcije, ali su i izmi l jali èitave nepostojeæe grupe. Iz prièanja ovih ljudi moglo se zakljuèiti da su kri ari u z mlji jaka i dobro organizirana snaga, a ne niz nepovezanih skupina. Strani je ti sak takoðer primao te prièe kao gotovu stvar. Osobito su takve vijesti prenosili hrv atski emigranstki listovi, primjerice Croatia, Danica i Plamen. I po izbjeglièkim logorima u Austriji i Italiji irila se propaganda o rastuæem otporu u Jugoslaviji. Vodstvo u emigraciji raèunalo je i s neizbje nim sukobom izmeðu Istoka i Zapada te je na tome gradilo svoje planove. Emigranti su taj moguæi sukob eljeli iskoristiti za povratak u zemlju i ponovno preuzimanje vlasti. Govorilo se da Amerikanci rade n a stvaranju bloka katolièkih zemalja u Europi, u koji bi spadale, primjerice, Aust rija, Èehoslovaèka, Maðarska i Hrvatska. Stoga je od postrojnika Lovre Suèiæa i zapovjednika usta a Bo idara Kavrana potekla inic ijativa za stvaranje Hrvatskoga dr avnog odbora u Austriji. Po njima je zadatak to g odbora trebao biti pripravljanje i dizanje ustanka u zemlji na podruèju biv e NDH. Isto je tako taj odbor trebao pripremiti i grupe èasnika koje bi se poslije ubaci le u zemlju radi organiziranja oru anih grupa. Emigranti su stupili u kontakt i s nekim stranim obavje tajnim slu bama, a osobito s njemaèkim ogrankom amerièke obavje tajne slu be. Od njih su dobili obeæanje da æe ih opskrbiti potrebnim materijalnim i tehnièki m sredstvima, a za protuuslugu su trebali slati izvje æa o stanju u Jugoslaviji. Skupiv i sve ove navedene informacije, Kavran je, uz potporu ostalog vodstva, odluèi o poslati u zemlju prvu grupu emigranata. Za put je odredio usta ke bojnike Ljubu Milo a i Antu Vrbana te rojnika Luku Grgiæa. Kavran ih je prije polaska uvjeravao da æe zacijelo moæi ostvariti suradnju s prista ama HSS-a u zemlji. Zadatak im je pak bi o organiziranje i povezivanje tih grupa. Kako su se u inozemstvu irile vijesti o rastuæem otporu komunistièkoj strahovladi , i us ta ki emigranti po logorima u Italiji ponadali su se da æe se moæi vratiti u domovinu i ponovno uspostaviti NDH. S tim ciljem nastao je meðu tim emigrantima Plan Deseti travanj . Veæim su ga dijelom sastavili usta ki dopukovnik Josip Tomljenoviæ i bojnik Kr e o upan. U njemu je detaljno obraðen naèin voðenja borbe protiv komunistièke vlasti, dana je organizacijska struktura borbenih grupa, predviðene su razine buduæe vlasti, naèin funkcioniranja te odnosi izmeðu civilnih vlasti i vojnih postrojbi. Sastavljaèi plana doznali su da je u Austriji osnovano vodstvo za voðenje borbe prot iv Jugoslavije. Stoga su se povezali s Kavranom te mu predlo ili povezivanje obiju akcija, osobito kad su doznali da su neki ljudi veæ poslani u Jugoslaviju. Kavran je u prvome trenutku s nepovjerenjem prihvatio njihov prijedlog zbog ranijeg su koba izmeðu njega i generala Ante Mo kova, koji je imao jaki utjecaj meðu emigrantima u Italiji. Mo kov je bio u sukobu s Paveliæem zbog toga to mu nije elio isporuèiti dr avno zlato biv e NDH, pa je i ova grupa s Tomljenoviæem na èelu bila pod sumnjom. Kad je n aðeno kompromisno rje enje izmeðu ovih dvaju planova, Kavran je odluèio da pod pseudonim om Gvardijan ode u Italiju te da u tamo njim logorima izabere ljude za slanje u Jugo slaviju.

Grupama odabranima za ubacivanje u zemlju bili su predoèeni ovi zadaci: istra iti mj esta djelovanja usta kih boraca Luburiæa, Bobana, Sudara, Bogdaniæa i titiæa; sudjelovanj e ena u akciji; izmjena naziva boraca kri ari , koji je u sebi su avao nacionalnu bazu n a Hrvate kr æane, zapravo samo na katolike; pitanje prometa stare valute; prihvaæanje i sigurni smje taj ugro enih visokih du nosnika iz NDH u inozemstvu (ministara i dr avni h tajnika); potreba ukljuèivanja i intelektualaca (lijeènika, veterinara, sveæenika), problem naoru avanja boraca. Za Bobana se pretpostavljalo da se sa svojim prista ama kreæe po umama Bilogore. U noæi 18. svibnja 1947. u stanu pukovnika Jakova D ala odr an je sastanak u povodu pr voga prelaska granice. Vrbanu i Ljubi Milo u dane su upute, a Kavran je nazoène izvi jestio kako mu je Leon Zlatar, nekada nji zapovjednik usta ke milicije u Goli i Novi gradu, poruèio da je kanal preko Gole osiguran, te da æe prva grupa moæi preko granice za sedam dana, 25. svibnja. Glavni vodièi prigodom prelaska jugoslavensko-maðarske granice u Prekodravlju bili s u Martin Nemec ml. i L. Zlatar, koji se skrivao u Maðarskoj od 28. sijeènja 1946. Ne mec ga je potkraj o ujka 1947. posjetio u Gyékenyesu te su zajedno htjeli preko gran ice u Golu. Nakon neuspje na poku aja ponovno su se sastali u svibnju, te je Nemec Z lataru poruèio da ima trojicu kolega koji bi htjeli otiæi po svoje familije . To je zap ravo bila prva grupa usta a koja je u la u Jugoslaviju 7. lipnja, nakon to je Zlatar uspostavio kanal preko Maðarske do Gole. Bili su to Ljubo Milo , Ante Vrban i Luka G rgiæ. Granicu su pre li izmeðu Gole i dale, a u Goli ih je prihvaæao Ivo Pobi. Nemec je o beæao da æe ih s kri arima spojiti njegovi ljudi u Bakovèicama, Terezija Orahovac i Bara T opolko. Milo je po Nemecu poslao Kavranu izvje æe da na koprivnièkom podruèju ne postoji nikakva kri arska skupina te da odlaze dalje. Jedan od glavnih posrednika u prebacivanju emigranata u Goli bio je i Josip Pero , biv i usta a Bobanove Crne legije. I njega je Nemec posjetio u svibnju 1946. godine . Nemec ga je trebao jer je Pero bio dvovlasnièar , odnosno imao je posjed s obiju str ana granice te ju je mogao nesmetano prolaziti. Pero je istodobno bio veza izmeðu N emeca i njegove majke u Koprivnici preko Marice Prvèiæ. Stupiv i u kontakt sa Zlatarom i Pobijem, i sam je sudjelovao u prebacivanju prve grupe. Za zadatak je dobio d a organizira prebacivanje èamcem preko Drave za tu grupu i nadolazeæe emigrante, te da vodi raèuna o smje taju i prehrani u selu. Udba je veæ preko svojih kanala znala za ovu akciju usta ke emigracije te se jedan n jezin agent trebao spojiti s tom, prvom grupom u Bakovèicama. Oni su, meðutim, veæ oti l i iz sela u pravcu Papuka. Nakon nekoliko dana lutanja Papukom, Diljem, Psunjom i Babjom Gorom uvjerili su se da nema kri arskih skupina te su krenuli natrag, kan eæi se vratiti u Austriju. Na povratku su 19. srpnja nai li na agenta Udbe koji se p ovezao s grupom, a istodobno je o njima javio svojoj centrali. On se predstavio da je pripadnik grupe bojnika Mikulèiæa kojega su ovi osobno poznavali, pa su dogovo rili sastanak s njim za dva dana. Tada je Milo a i Vrbana Udba uhvatila, a Grgiæa li kvidirala. U istrazi su obojica detaljno isprièala daljnje planove svojih kolega u emigraciji, pa je Udba za Hrvatsku, pod vodstvom Steve Krajaèiæa, odmah krenula dal je u akciju. Milo je u istrazi 23. srpnja 1947. ukratko isprièao za to je osnovan Hrvatski dr avni o dbor u Austriji i koji su bili zadaci prve poslane grupe emigranata: Inicijativa za stvaranje Hrvatskog odbora potekla je od postrojnika Lovre Su iæa i zapovjednika us ta a Kavrana koji su u tom odboru trebali imati vodeæu ulogu. Koliko je meni poznato , u obzir su dolazili Kavran, Su iæ, Perièiæ, Vlado Joniæ, i ukoliko bi se nai lo na Bobana, on i Bla kov koji je bio ranije predsjednik Hrvatskog radnièkog saveza. Zadatak odb ora bio bi pripravljanje i dizanje ustanka u zemlji na teritoriju biv e NDH. Odbor je trebao pripremiti i grupe èasnika koje bi ubacio u zemlju radi organiziranja o ru anih grupa. Prva grupa, koju je taj odbor poslao,, sastojala se od mene, Ante V rbana i Luke Grgiæa koji su trebali ostati u zemlji i Martina Nemeca i Leona Zlata ra koji su se trebali odmah iz Koprivnice vratiti. Kako nismo nikoga na li na podr

uèju Bilogore, poslali smo izvje taj po Nemecu nazad u Austriju. Ja i Vrban smo se u putili u pravcu Papuka radi uspostavljanja veze sa Slavonskim zdrugom odakle smo imali namjeru uspostaviti radio-vezu s Austrijom . Udba je svojim kanalima uputila Kavranu la nu poruku, javiv i mu da se prva grupa na Papuku povezala s kri arima. Posebno je nagla eno da na terenu nedostaje èasnika i os talih du nosnika, èime je Udba eljela uhvatiti èasnike i politièare vi eg ranga. Kavran je stoga iz Austrije uputio i drugu grupu koja je pre la granicu 20. srpnja. Vijest o njihovu dolasku Udba je saznala od seljaka iz okolice Koprivnice i Ðurðevca koji su javili da su primijetili petoricu èudnih planinara s naprtnjaèama . Oni su iz Gole kre nuli u Suhopolje, gdje ih je èekao Jandro Subotièanac kojega je vrbovala Udba. I li su poljem izbjegavajuæi naselja, a na pitanje znati eljnika odgovarali su da idu iz ume u umu . Ondje su 29. srpnja sva petorica i uhvaæena.

Vjekoslav panièek poslije je u zatvoru detaljno isprièao to je prethodilo hvatanju nje gove skupine. Njegov iskaz zapisao je Ivan Prusac, jedan od malobrojnih pre ivjeli h sudionika ove akcije: Dolaskom u posljednju bazu pri prelazu u Hrvatsku u mjest u Gyékenyes, gdje ih je èekao Leon Zlatar, zvani Pi ta, s jo jednim nepoznatim èovjekom, odigrao se mo da najsudbonosniji dogaðaj za èitav daljnji ishod akcije. Da li je taj èov jek, koji je bio s Pi tom bio logornik Kozarac ili netko drugi, na to panièek nije zn ao odgovoriti. Nakon du eg natezanja oko toga, da li æe radio-postaja ostati na mad ar skoj strani ili æe biti prenesena s grupom na Papuk, gdje je trebala biti glavna b aza, donio je Petraèiæ jednu od najnepovoljnijih odluka u svom ivotu. On je odredio, odnosno pristao na prijedlog nepoznatog èovjeka, da radio stanica ostane na mad arsk oj strani sa radiotelegrafistima Rudolfom Murom i Franjom Me troviæem, te da za neko liko dana bude prenesena u bazu na Papuku. Petraèiæ nije ni slutio da je tom odlukom omoguæio neprijatelju veliki djelokrug rada i dao mu priliku da s vremenom ubaci svoga telegrafistu i time preuzme u svoje ruke kontrolu èitave akcije. Tako je Pet raèiæeva grupa, podijeljena u dvije skupine, s poruènikom Martinom Nemecom, zastavniko m Leonom Zlatarom, vodnikom Dragom Kutle om i jo jednim nepoznatim èovjekom krenula u pravcu mjest,a koje je bilo odreðeno kao glavna baza. Leon, koji je inaèe bio zadu en za odr avanje veze s centrom na Papuku, vodio ih je dan-dva okolo i navodno da ni su prona li nikakvih znakova da se tko u tom podruèju zadr ava niti su nai li na tragove kakve baze. Nemec je tada htio strijeljati Zlatara i onog nepoznatog èovjeka, jer je vidio da ih obmanjuju. Protiv toga je bio in enjer Petraèiæ i jo neki s njim. Nemec se je tada pokorio i pristao da grupa ostane na tom podruèju, dok se poruènik Nemec i Kutle a ne vrate iz Austrije s novim uputama, koje æe primiti od Vodstva. Na nesreæu, s grupom su ostali Leon Zlatar i nepoznati èovjek. Vidjev i u kakvu je mre u upao, Zl atar izgleda nije imao hrabrosti da se iz toga izvuèe, nego je pristao raditi za n eprijatelja. Èitav taj nesporazum izmeðu Nemeca i Zlatara nepoznati èovjek, tj. udba bu dno je pratio i do ao do zakljuèka, ako i dalje budu Nemec i Kutle a imali odluèujuæu rijeè, da je njihov pothvat propao. Zato je brzo obavijestio svoje pretpostavljene da èi m prije pronaðu naèin da Nemeca i Kutle u likvidiraju, jer da je inaèe sve propalo. Jasn o Udba se odmah dala na posao i pozvala èak i mad arsku policiju upomoæ, koja je uèinila uslugu jugoslavenskoj policiji i ubila u njihovo ime Nemeca i Kutle u. Da nije Pe traèiæ pristao na odvajanje radio stanice, on bi mogao veæ prve noæi obavijestiti Vodstv o da ne to nije u redu, da ne postoji nikakva baza na tom podruèju, da se nisu mogli spojiti s Milo em i Vrbanom, da ih vodiè Pi ta obmanjuje itd. Prema daljnjem pripovijed anju panièeka, oni su se kretali ivicom jedne ume, a vodiè Pi ta i nepoznati èovjek oti l ne bi li se spojili s bojnikom Milo em i Vrbanom. Vratili su se jo iste veèeri izjavi v i da su konaèno prona li grupu logornika Kozarca, a da ova ima direktne veze s Milo em . Tada su ih poveli u jednom pravcu, gdje ih je èekala grupa udba a s logornikom Koz arcem. Sjeli su da se malo odmore, a tada je uslijedilo hvatanje na isti naèin kao i kod na e grupe . Daljnjim ispitivanjima uhiæenih agenti su doznali da se za dolazak pripremaju jo ne ke grupe. Stoga je Udba od Kavrana i Vrbana uspjela izvuæi da pi u krivotvorena izvj e æa o stanju u zemlji, a u kojima je napisano da su u centar stigla i ova petorica. Subotièanèev sin odnio je taj spis Udbinom èovjeku Stjepanu Pobiju u Golu, a potom ga je Zlatar iz Gyékenyesa trebao proslijediti Kavranu. Tada je, meðutim, do lo do zasto

ja u daljnjem ubacivanju emigranata, jer je u meðuvremenu maðarska policija ubila Ne meca i uhitila Dragu Kutle u. Njih su dvojica slu ila kao vodièi iz Austrije do jugosl avenske granice, pa im je trebalo naæi zamjenu i provjeriti kanal. Zlatar je u izvje æu od 11. kolovoza 1947., upuæenom Zapovjedni tvu hrvatskog otpora u umi objasnio da je Nemeca i Kutle u te veèeri, kada je Nemec ubijen, posjetio neki Jo ko Horvat. Buduæi da je bio pijan, uzeo je od Nemeca pi tolj rekav i da æe vani pucati. Hor vat je si ao s tavana gdje su boravili, a Nemec se spustio za njim braneæi mu da puc a. Kutle a, koji je ostao na tavanu, èuo je dva pucnja i povike u dvori tu. Zatim je èuo pucnjavu po kuæi, a jedan od tih metaka ranio ga je u nogu. Spustiv i se s tavana, ugledao je Nemeca. Bio je ranjen u trbuh. Do ao je lijeènik i previo im rane, a zati m ih obiènim kolima uputio ususret bolnièkom automobilu koji je Nemeca odvezao u bol nicu. Kutle a je potom policijskim kolima prebaèen u Kaposvar, a nakon toga u Budimp e tu. Kutle u su Maðari izruèili jugoslavenskim vlastima, kojima je, prema zapisniku, izjavi o da ih je zacijelo netko prijavio maðarskoj policiji koja je opkolila kuæu i poslij e pucala. Nakon Nemecove pogibije i Kutle ina uhiæenja nastala je panika kod njihovi h suradnika u Maðarskoj i u Goli. Svi su se bojali da æe biti takoðer uhiæeni i ka njeni.

Udba je na svaki naèin nastojala da se nastavi zapoèeta akcija usta ke emigracije. Zna tnu ulogu u tome odigrao je biv i usta ki logornik iz upanje Ivo Kozarac. On je osobn o poznavao Kavrana, a bio je i u rodbinskim vezama s nekim emigrantima. Kozarac se uspio sastati sa Zlatarom i Pobijem. Èuv i da Kavran nije dobio pismo, nagovorio je Zlatara da ga pod svaku cijenu mora predati. Ni ta ne sumnjajuæi da je upleten u Udbinu mre u, otputovao je 1. rujna prema Austriji. Vratio se 17. rujna, a dan pos lije u Goli se jedan agent sastao s njim i s novoprido lom devetoricom od ukupno 1 4 emigranata koliko ih je do lo u ovoj skupini. Sa sobom su nosili ifre i upute za rad s radiostanicom, a prebacili su se u dvije grupe: osmorica u noæi 19. rujna, a sljedeæe noæi preostala estorica. Udbini su agenti odmah uhvatili prvi dio grupe i p rivremeno su ih, icom povezane, smjestili u jednu oveæu prostoriju Opunomoæenstva u K oprivnici (dana nja zgrada Glasa Podravine ). Tijekom noæi 20./21. rujna voðe grupe Kre o u an i Rudolf Mur uspjeli su se osloboditi u nadi da æe pobjeæi kroz otvoreni prozor. Tu borbu za ivot i smrt izmeðu njih i èuvara detaljno je opisao Goran Vukoviæ: Zahvaljuj uæi njihovoj nebudnosti, upan i Mur neprimjetno su se primakli jedan drugome. Kako su im ruke bile vezane na leðima, èuvari nisu primijetili da poku avaju jedan drugome osloboditi ruke. Nakon stanovitog vremena to im je i uspjelo. Odvezali su ruke i èekali pravi trenutak da se bace na èuvare. upan je zamolio èuvara da mu pripali cigar etu, a ovaj mu je odgovorio da ne pu i. upan je na to rekao da se cigarete nalaze u gornjem d epu njegove bluze i zamolio ga da mu izvodi jednu i zapali. Ne sluteæi ni t a èuvar je krenuo k njemu. upan je odjednom skoèio i rukama zgrabio èuvara. Nastalo je hrvanje. Drugi je èuvar priskoèio u pomoæ, ali je u taj èas skoèio Mur na njega. upan je bi o fizièki jaèi od èuvara, ali mu nije uspjelo da mu otme oru je. Nastojao je ondje da èuva ra privuèe k prozoru koji je bio irom otvoren. Èuvar se opirao, ali ga je upan centime tar po centimetar vukao k prozoru. Jo ih je malo dijelilo do prozora. Drugi èuvar, koji se hrvao s Murom, uoèio je upanove namjere i shvativ i opasnost nastojao je to pr ije svladati svog protivnika. Nakon nekog vremena to mu je uspjelo. Udario ga je nenadano nogom u trbuh, a zatim ga ubio iz pi tolja. Bilo je krajnje vrijeme. upan se veæ nalazio pod prozorom i svakog je trenutka mogao odgurnuti èuvara i prebaciti se kroz prozor. Mo da bi upan to i uèinio da drugi èuvar nije bio br i. Odjeknuo je jo je dan pucanj i upan se zateturao i sru io. Zaèuv i pucnjavu, Pero, Èedo i ostali za èas su se na li u sobi. Opaziv i zgrèena tijela dvojice protivnika i èuvare jo zadihane bilo im je sve jasno. I pored prijekora zbog nebudnosti i lakovjernosti, bili su zadovoljn i ishodom borbe. Iako je sve visilo na niti, akcija je bila spa ena. Nedugo zatim uhvaæena je i druga polovica ove grupe te su svi zajedno prebaèeni u Za greb. Istodobno je Zlatar zatra io da ostane petnaestak dana u Goli, jer su maðarske vlasti uhitile njegova stanodavca u Gyékenyesu. Udba je to preko svojih agenata o dbila, uz obrazlo enje da hrvatski narod od njega zahtjeva da ostane u Maðarskoj i us postavi nove baze, a Milo evo izvje æe da odnese u Austriju . U Elaboratu o ubacivanju te

rorista u zemlju , sastavljenom 7. listopada 1947., Udba je kratko prikazala dosad a nji naèin provoðenja akcije koji se pokazao vrlo uspje nim. Na temelju tog, poèetnog isk ustva razradila je i daljnji plan: Sve nove grupe imamo namjeru hvatati na isti n aèin. Oni su obavje teni da se kao prihvatnica na Bilogori nalazi grupa logornika Ko zarca, koja treba primiti sve novoprido le i uputiti Ljubi (Milo u, na. Z. D.) u cen tar radi rasporeda. Sastanak s novoprido lima odr ava se na Dravi, gdje se nakon kraæe g razgovora izmeðu Kozarca i voðe grupe dobiva prva slika o tome kakva je grupa i ko ji su najva niji ljudi, te brojno stanje. Nakon toga grupa Kozarca, koju èine operat ivni oficiri, kreæe zajedno s novoprido lima u pravcu ume. Nakon pje aèenja otprilike od èe tiri do pet kilometara Kozarac daje odmor, te svi ljudi posjedaju tako da kraj s vakog novoprido log sjede najmanje dvojica na ih. Kada je raspored na ih izvr en daje se znak za hvatanje (signal za hvatanje bio je Jo a, daj vode , na. Z. D.). Hvataju se pod parolom da su partizani i da ih treba provjeriti. Na i oficiri veæ su u tom posl u prilièno isprobani, hladnokrvi, te se hvatanje vr i bez buke, a uspjeh je zagarant ira . (OZN-a je akciju prozvala Operacija Gvardijan jer je to bio Kavranov nadimak, na. Z.D.) Nasuprot upanovoj zabrani da se novi ljudi ne smiju slati ako se tko iz njegove s kupine ne vrati, Kavran je na put bez povratka poslao i èetvrtu grupu. Uhiæena je ne posredno nakon prelaska granice 25. listopada 1947., a Udba, koja se veæ ispraksir ala za tu akciju, veæ je rutinski organizirala hvatanje. Mjesec dana poslije grani cu je pre la peta skupina u dva dijela: 29. studenoga i 1. prosinca. Obje skupine odmah su uhvaæene sljedeæeg dana. Peta skupina usta kih emigranata bila je zadnja koja se ubacila u Jugoslaviju preko Maðarske i Gole. Cijela esta skupina pala je Rusima u ruke u Maðarskoj 20. sijeènja 1948. Do potpuna prekida ovog kanala do lo je 6. velj aèe, kada je maðarska policija uhitila Leona Zlatara te ga predala beogradskoj Udbi. Iskoristiv i prigodu kad su ga odvezali od drugog uhap enika, Zlatar je uspio pobjeæi iz vlaka prigodom prepraæivanja iz Beograda u Zagreb na stanici u Dugom Selu. Udb a je vjerovala da æe se pojaviti u Goli, jer u Maðarsku vi e nije mogao. Zlatar je pak nakon bijega uskoèio u jedan vagon teretnog vlaka koji je i ao prema Zagrebu, te je u Sesvetama iskoèio i uputio se u obli nje selo. Navratio je sljedeæeg jutra kod neko g seljaka, a ovaj ga je prijavio. Milicija ga je uhvatila u zoru 8. veljaèe, a pri ponovnom poku aju bijega pogodili su ga u list desne noge. Na istra iteljevo pitanj e, za to je prebacivao teroriste u zemlju , odgovorio je: Mene je rukovodilo da prebac ujem usta e u umu to to sam i ja bio usta a i kao takav sam se skrivao pred jugoslaven skim vlastima. Kada je do la prva grupa, smatrao sam da æu uèiniti dobro djelo za moje prijatelje ako im pomognem da se prebace u Jugoslaviju. Kada sam saznao od drug e strane da se ti ljudi prebacuju u Jugoslaviju sa ciljem da se bore protiv post ojeæeg poretka u Jugoslaviji, mislio sam, i bio uvjeren, da æe jednoga dana doæi do pr eokreta i da æe usta e opet doæi na vlast, te æu i ja biti slobodan. Jedino me to rukovo dilo i ni ta vi e . Nakon prekida maðarskog kanala, Udba je nastojala pridobiti Kavrana da nastavi s p rebacivanjem grupa preko Slovenije. Nakon kratkog zastoja, nove su skupine emigr anata poèele pristizati preko austrijsko-slovenske granice kod Leibnitza. Prva gru pa na tom kanalu pala je Udbi u ruke 23. o ujka 1948., prema istom scenariju kao i prethodne. Tako je uhvaæeno jo 11 skupina sa 47 emigranata. Osjetiv i da bi emigracija ipak mogla doznati o zbivanjima u zemlji, Udba je odluèil a uhvatiti i samoga Kavrana i tako zavr iti akciju. On je i sam veæ elio doæi u zemlju, ali je Paveliæ odugovlaèio s njegovim odlaskom, napisav i mu da se u Austriji priprema organizacija emigranata iz Istoène Europe za borbu u istoènoeuropskim zemljama . Udba je zato tra ila dovoljno èvrst razlog da Kavran ipak doðe. Stoga mu je poslan radiogr am u kojem je javljeno da æe se na Pohorju odr ati savjetovanje svih opozicijskih sku pina u zemlji i da je napad Informbiroa na Jugoslaviju stvorio nove i dobre uvje te za hitno pro irenje akcije . Udba je osobito istaknula da je potrebno da netko od vodstva odmah doðe u zemlju, na lice mjesta . Kavran je nasjeo i nakon prelaska gran ice 3. srpnja odmah je uhiæen. Kavranovim hvatanjem, za Udbu je Operacija Gvardijan

uspje no zavr ila. O klopci su ko

naèno saznali i organizatori akcije u inozemstvu, i to tako da je Udba u noæi srpnja 1948. radiotelegrafistu u Austriju uputila brzojav koji prvi put nije o la iran: Idite u pi(zdu, na. Z. D.) materinu.. Mi smo vas zajebali Stop na em zatvoru Stop Ha Ha Ha ! Opet æemo uspostaviti vezu preko tete Ane Idite u p m ! .

9./10. bi Svi ste u . Ona æe vam se

Domaæa javnost do tada uopæe nije bila upoznata s akcijom. Tek je 12. kolovoza u dne vnim novinama iza lo Saopæenje Ministarstva unutra njih poslova NR Hrvatske : Do sada neka jeni ratni zloèinci Ante Paveliæ, Bo idar Kavran, zapovjednik usta a , i dr. Krunoslav Drag anoviæ, sveæenik pri Vatikanu, kao i neki iz èetnièko-maèekovske emigracije, uz pomoæ strani h imperijalista, otpoèeli su poèetkom ljeta 1947. godine u inozemstvu s organizirani m ubacivanjem pijunsko-teroristièkih grupa u na u zemlju. Ubaèene grupe sastavljene su od poznatih ratnih zloèinaca, koljaèa, koji su za vrijeme tzv. NDH poèinili mnoge zloèin e nad na im narodima, a po slomu NDH na li siguran zaklon u inozemstvu. Teroristi su ubacivani u na u zemlju u grupicama i pojedinaèno, kopnenim i morskim putem, naoru an i lakim oru jem i opskrbljeni pijunskim radio-stanicama i ostalim materijalima za pi junsko-teroristièki rad protiv FNRJ. Svi ti banditi ubacivani su u zemlju sa zadat kom da organiziraju i rukovode oru anim banditskim grupama, da vr e teroristièke i dru ge akcije i pijuna u u korist imperijalistièkih sila. Za pijuna u obuèavani su i opskrblji vani u pijunskim centrima u inozemstvu. Organi Dr avne sigurnosti prozreli su ove n eprijateljske namjere u samom poèetku. Sve ubaèene grupe i pojedinci pohvatani su od mah nakon ulaska u zemlju, a da nisu uspjeli izvr iti ni jednu akciju. Uhvaæeni su: I. grupa: LJUBO MILO , usta ki bojnik i zapovjednik logora Jasenovac, Stara Gradi ka i Lepoglava; ANTE VRBAN, usta ki bojnik, na du nosti u logoru Stara Gradi ka, i LUKA GR GIÆ, usta ki rojnik. Uhvaæeni su dana 20. srpnja 1947. godine, kojom prilikom je Grgiæ p oginuo. II. grupa: ing. BO IDAR PETRAÈIÆ, usta ki bojnik i sto ernik u Vinkovcima; VJEKOSLAV PANIÈEK usta ki natporuènik i zapovjednik satnije; STJEPAN KRI ANIÆ, poruènik vojnog redarstva; V LADIMIR HRANILOVIÆ, natporuènik vojnog redarstva, i ing. JOSIP JEZOV EK, organizator u sta ke pijuna e u kotaru Dvor na Uni. Èitava grupa pohvatana je dana 29. srpnja 1947. g odine. III. grupa: MILAN PRIBANIÆ, pukovnik Maèekove za tite; BO IDAR NIÈIÆ, èetnièki major-obavje t i DU AN TO IÆ, èetnièki organizator. Prebacili su se u Jugoslaviju morskim putem drugom p olovinom kolovoza 1947. godine i odmah su pohvatani. IV. grupa: KRE O UPAN, usta ki bojnik; ing. FRANJO PETEK, usta ki satnik, na du nosti u J asenovcu i usta ki logorski poboènik; ELIMIR LIKO, usta ki satnik-vojni sveæenik; EDUARD PRIBILOVIÆ, usta ki natporuènik; IVAN VRAGOLOVIÆ, usta ki satnik; MIHAJLO ÈOTA, usta ki zasta nik i logornik u Banja Luci; IVAN OP, usta ki vodnik; IVAN O IÆ, usta ki vodnik; MIRKO MAR AKOVIÆ, usta ki zbirnik; PETAR JURÈEVIÆ, usta a; IVAN PRUSAC, usta ki zastavnik; SULJO HAJDA R, usta a; RUDOLF MUR, usta ki logorski poboènik. Ova grupa pre la je ilegalno jugoslave nsku granicu 19. rujna 1947. godine i odamh su svi pohvatani, a Kre o upan i Rudolf Mur prilikom hvatanja su poginuli. V. grupa: JOSIP TOMLJENOVIÆ BRACO , usta ki dopukovnik i zapovjednik pukovnije; EDO KR UL , usta ki natsatnik i zapovjednik bojne; JURAJ PREKA, usta ki logornik; VINKO DUNDOV IÆ, usta ki poruènik i zapovjednik satnije; JURE BROZOVIÆ, usta ki zastavnik; MARTIN MESIÆ, usta ki zastavnik UNS-a; LJUBOMIR SUJIÆ, pitomac usta ke vojne akademije; ANTE BUDIMIR , gefrajter Vra je divizije . Pre li su u grupi jugoslavensku granicu 24. listopada 194 7. godine, a pohvatani su 25. listopada 1947. godine. VI. grupa: FILIP RADO , usta ki satnik-povratnik; TODOR PANIÆ, Srbin, usta ki zastavnik; JURE MAJSTOROVIÆ, usta ki zastavnik; IVAN MARIÆ IKAN , oru nièki narednik; ANTE IMIÆ, rojn ta kog redarstva; IVAN CERANIÆ, usta a-desetar Plave divizije ; STJEPAN BUNDIÆ, usta a- morn rièki doèasnik; ZVONKO BREZOVIÆ, usta a; JAKOV IMOVIÆ, usta ki rojnik; IVO MARIÆ, usta a, IV K, usta ki rojnik. Ova grupa pre la je jugoslavensku granicu u dva dijela, i to 29. studenoga 1947. godine èetvorica koji su sljedeæega dana pohvatani, a ostali 1. pros inca 1947. godine, a pohvatani su 2. prosinca 1947. godine. VII. grupa: Od polovice veljaèe 1948. godine u zatvoru se nalaze vodièi ove grupe, i to: DRAGUTIN KUTLE A, usta ki doèasnik, i LEON ZLATAR, zapovjednik usta ke milicije u G oli, a usta ki poruènik MARTIN NEMEC poginuo je dana 30. srpnja 1947. godine. VIII. grupa: NIKOLA RUBÈIÆ, usta ki vodnik; MIJO JAVOR, usta a; JAKOV MARTINOVIÆ, usta a; JU RE KRBINA, usta a, i TOMO SERTIÆ, usta ki rojnik. Pre li su jugoslavensku granicu 23. o ujk

a 1948. godine i istoga dana su pohvatani. IX. grupa: JAKOV MEDUNIÆ, usta ki rojnik; SLAVKO VIDAÈKOVIÆ, njemaèki desetar-mornar; MARK O JURI IÆ, usta a; BRANKO KU TRO, usta ki kotarski predstojnik, i IVICA GR ETA, usta ki bojni i ef usta ke cenzure. Èitava grupa pre la je jugoslavensku granicu 27. o ujka 1948. godi ne, a uhvaæeni su istoga dana. X. grupa: ing. MIMO ROSANDIÆ, usta ki pukovnik i dr avni tajnik u Ministarstvu uma NDH; JULIO PALJ, usta ki sto ernik; NIKOLA STANIÆ, usta ki zastavnik; MARKO BALENOVIÆ, usta ki v dnik; MILE MARKOVINOVIÆ, usta ki vodnik, i MILAN ILIÆ, usta a. Pre li su ilegalno jugoslave nsku granicu 15. travnja 1948. godine i istoga dana su pohvatani. XI. grupa: PAVLE VUKIÆ, usta ki bojnik-povratnik; SLAVKO UNTERWEGER, usta ki natporuènik ; VINKO PAVLAKOVIÆ, domobranski razvodnik; PAVAO PLAV IÆ, usta ki vodnik na du nosti u UNS -u, i ADAM MILIÈEVIÆ, usta ki zastavnik na du nosti u Jasenovcu. Pre li su ilegalno jugosl avensku granicu 4. svibnja 1948. godine, kada su i pohvatani. XII. grupa: BARI A ILIÆ, usta ki bojnik-povratnik; ZVONKO KEVIÆ, usta a; JOSIP MATJA IÆ, ust zastavnik; PERO DUJMOVIÆ, usta a, i JOSIP MARTIÆ, usta a. Pre li su ilegalno jugoslavensku granicu 19. svibnja 1948. godine, a pohvatani 19. svibnja 1948. godine. XIII. grupa: IZIDOR STRMEÈKI, usta ki natporuènik; NIKOLA PEHAR PUDO , usta ki zastavnik na du nosti u Jasenovcu, i MATO VASILJ, usta ki zastavnik na du nosti u Jasenovcu. Jugos lavensku granicu su pre li ilegalno 19. svibnja 1948. godine i istog dana su pohva tani. XIV. grupa: JOZO MIHALJEVIÆ, rojnik njemaèke SS-policije; VJEKOSLAV BU NJA, gefrajter V ra je divizije ; MIJO GAVRAN, usta ki vodnik; ANÐELKO CAR, usta ki dorojnik, i IVICA PAVEL IÆ, usta a-juri nik. Pre li su ilegalno jugoslavensku granicu 27. svibnja 1948. godine i istog dana pohvatani. XV. grupa: dr. EMIL TUK, ef upskog redarstva u Sarajevu; MIJO JAGARINAC, njemaèki mo rnar-radiotelegrafist; MIROSLAV NAGLIÆ, usta ki vodnik. Pre li su jugoslavensku granic u 1. lipnja 1948. godine i istog dana su pohvatani. XVI. grupa: TAHIR ALAGIÆ, natsatnik usta ke legije na istoènom boji tu; dr. VLADIMIR SAB OLIÆ, veliki upan u Brodu i Bjelovaru i dr avni tajnik u Ministarstvu unutarnjih posl ova NDH. Pre li su ilegalno jugoslavensku granicu 4. lipnja 1948. godine, te su to ga dana i pohvatani. XVII. grupa: VJEKOSLAV BLA KOV, usta ki poglavni poboènik, èlan doglavnièkog vijeæa i usta ki povjerenik Radnièke komore; TADIJA MANDIÆ, oru nièki bojnik. Pre li su ilegalno jugoslaven sku granicu 12. lipnja 1948. godine, te su istoga dana pohvatani. XVIII. grupa: IVAN MID, usta ki logornik i sto erni poboènik; FRANJO KOVAÈEVIÆ, usta ki vodn k; MATO KESEGIÆ, njemaèki mornar; KAZIMIR KUNA, usta ki rojnik; DRAGO LUÈIÆ, usta ki logorni k, i STIPE ÈOVIÆ, usta ki vodnik. Pre li su ilegalno jugoslavensku granicu 4. lipnja 194 8. godine, te su istoga dana pohvatani. XIX. grupa: BO IDAR KAVRAN, usta ki sto ernik za grad Zagreb i zapovjednik usta a. Pre ao je jugoslavensku granicu 3. srpnja 1948. godine kao Paveliæev zamjenik i organizat or terorista. Istoga dana je uhvaæen. Jedan dio navedenih terorista nakon zavr ene istrage predan je na postupak Javnom tu io tvu FNRJ .

Na ovom popisu nisu, meðutim, svi koji su sudjelovali u ovoj akciji usta ke emigraci je. Vodièi ovih grupa, osim spomenutih Nemeca, Zlatara i Kutle e, bili su jo i Josip Brand, Ivica Heæimoviæ, Sreæko Rover i Paul Vuèetiæ Lojzek . Dvojici se trag izgubio u Maðar j: Baziliju Lokateli i Anti Mlinareviæu. U Sloveniji su zalutali Drago Krema i Dan ko Vidali te su se s Roverom vratili u Austriju. Cijelu estu grupu zarobili su Ru si u Maðarskoj 20. sijeènja 1948.: Ðuru Krajinoviæa, Murata Loju, Marijana Orliæa, Hamida Rd ima, Stjepana egu, Antu Vickoviæa, Ivana Vukoviæa i Bo u Zeliæa. Osmu skupinu uhitila je veæ na polasku 22. lipnja 1948. austrijska policija: Stjepana Brkiæa, Stjepana Evaèiæa, Esada Huriæa, Stjepana Majdaka, Franju Vranjkoviæa i Antu Vukiæa.

Na ovom popisu, kao treæa po redu, stavljena je i jedna grupa koja nije imala veze s Kavranovom akcijom. Naime, kanalom su iz Trsta u Jugoslaviju morskim putem u li 19. kolovza 1947. pukovnik Maèekove za tite Bo idar Mièiæ i navedena dva èetnièka oficira. P ibaniæ je u Rimu radio na ujedinjavanju usta a i prista a HSS-a, a grupu je u Trstu or ganizirao èetnièki dopukovnik Sini a Ocokoljiæ. U Jugoslaviji je Pribaniæ pak trebao organ izirati hrvatsku armiju , koja bi poslije do la pod zapovjedni tvo generala Uro a Te anoviæa

zapovjednika navodne Jugoslavenske vojske u zemlji. Toj je grupi suðeno zajedno s ostalim uhiæenim usta kim emigrantima. Meðu uhiæenima je bio i dr. Vladimir Saboliæ koji je do travnja 1941. radio kao odvjet nik u Ðurðevcu. Bio je i èlan HSS-a na èijoj je listi 1935. i 1938. biran za narodnog za stupnika, a 1938. je izabran za tajnika Kotarskog odbora HSS-a u Ðurðevcu. No iduæe go dine istupa iz stranke i postaje organizator usta kog pokreta u tom kraju jer je v eæ prije bio povezan s usta kim emigrantima na Janka-pusti u Maðarskoj, a 1939. godine usko se povezao s vodeæim usta kim politièarima Milom Budakom, Slavkom Kvaternikom i Mladenom Lorkoviæem. U prvim danima NDH imenovan je za usta kog povjerenika za kotar Ðurðevac, u lipnju 1941. za velikog upana Velike upe Posavje u Brodu na Savi (danas S lavonski Brod), a od prosinca 1942. do travnja 1944. bio je veliki upan Velike upe Bilogora u Bjelovaru. Do kraja rata bio je na du nosti dr avnog tajnika te ravnatel ja unutra nje uprave MUP-a. Slomom NDH povukao se u Austriju i Njemaèku.

Glavnim sudionicima akcije, koje je Udba uspjela uhvatiti, suðeno je javno pred Vr hovnim sudom NR Hrvatske u Zagrebu sa stankama od 10. do 27. kolovoza. Presude s u bile sljedeæe: - na smrt vje anjem, trajni gubitak svih graðanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Ljubo Milo , Ante Vrban, Nikola Pehar, Adam Milièeviæ, Mato Vasilj, Jakov Mar tinoviæ, Bo idar Kavran, Mime Rosandiæ, Vjekoslav Bla kov, Josip Tomljenoviæ, Vladimir Sab oliæ, Julije palj, Izidor Strmeèki-Genc, Eduard Kr ul, Rudolf Srnak, Bo idar Miciæ, Emil Tu k, Branko Ku tro, Bari a iliæ i Ivan op; - na smrt strijeljanjem, trajni gubitak svih graðanskih prava i konfiskaciju cjelo kupne imovine: Bo idar Petraèiæ, Ivica Gr eta, Mijo Jagarinec, Josip Jezov ek, Vlado Hrani loviæ, Stjepan Kri aniæ, Vjekoslav panièek, Leon Zlatar, elimir Liko, Milan Pribaniæ, Du an Pavao Vukiæ, Todor Paniæ, Ivan Vragoloviæ, Josip Matja iæ, Franjo Petek, Martin Mesiæ, Jure Preka, Mihajlo Èota, Eduard Pribiloviæ, Jakov Medoniæ, Tahir Alagiæ i Ivan mid; - na kaznu prisilnoga rada u do ivotnom trajanju, gubitak svih graðanskih prava i ko nfiskaciju cjelokupne imovine: Vinko Dundoviæ i Jure Brozoviæ; - na 20 godina prisilnoga rada, pet godina gubitka graðanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Nikola Rupèiæ i Nikola Staniæ; - na 18 godina prisilnoga rada, pet godina gubitka graðanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Zvonko Brezoviæ, Marko Juri iæ i Pero Dujmoviæ; - na 15 godina prisilnoga rada, pet godina gubitka graðanskih prava i konfiskaciju cjelokupne imovine: Vinko Pavlakoviæ, Milan iliæ, Ivan Ceraniæ, Stjepan Bundiæ i Ivan Pr usac.

Preostalim sudionicima ove akcije, podijeljenima u èetiri grupe, sudio je Vojni su d u Zagrebu po kratkom postupku. Prva je grupa osuðena 28. kolovoza 1948.: - na smrt strijeljanjem, trajni gubitak svih graðanskih prava i konfiskaciju imovi ne: Drago Kutle a, Vjekoslav Bu anj, Mijo Gavran, Anðelko Car, Tomo Sertiæ, Ivan Vuèak, Ju re Majstoroviæ, Jure krbina i Ljubomir Sujiæ. Druga je grupa osuðena 30. kolovoza: - na smrt vje anjem, trajni gubitak svih graðanskih prava i konfiskaciju imovine: Fi lip Rado ; - na smrt strijeljanjem: Ivan o iæ, Suljo Hajdar, Jakov imoviæ, Mirko Marakoviæ, Ante imiæ ikola Grbe a, Petar Jurèeviæ, Ante Budimir i Ivan Mariæ Ikan ; na do ivotnu kaznu zatvora: I an Mariæ Zorko . Treæa je grupa osuðena 1. rujna: - na smrt strijeljanjem, trajni gubitak svih graðanskih prava i konfiskaciju imovi ne: Mijo Javor, Slavko Unterweger, Pavao Plav iæ, Mile Markovinoviæ, Jozo Mihaljeviæ, Iv ica Paveliæ, Marko Balenoviæ, Josip Martiæ i Zvonko Keviæ; - na 20 godina prisilnoga rada: Slavko Vidaèkoviæ.

Èetvrta je grupa osuðena 3. rujna: - na smrt strijeljanjem, trajni gubitak svih graðanskih prava i konfiskaciju imovi ne: Miroslav Nagliæ, Dragutin Luèiæ, Franjo Kovaèeviæ, Mate Kesegiæ, Kazimir Zuna, Stjepan Èa iæ i Tadija Mandiæ. Vrhovni sud NR Hrvatske u cijelosti je potvrdio gornje presude 20. rujna, a Prez

idijum Narodne skup tine FNRJ nije uva io 4. listopada molbe za njihovo pomilovanje. Zajednièki su, prema zapisniku, pogubljeni na zagrebaèkom groblju Mirogoju 10. list opada 1948. u 20 sati. Istodobno je Okru ni sud u Bjelovaru 12. kolovoza 1948. sudio pomagaèima u prebaciva nju usta kih emigranata u Jugoslaviju. Veæina njih bila je iz Prekodravlja, a presud e su izreèene istoga dana. Do danas nije do kraja razja njeno zbog èega je akcija do ivjela potpuni neuspjeh. U s vojoj okru nici od 25. rujna 1948., Lovro Suèiæ napisao je da tada jo nisu uspjeli usta noviti naèin, mjesto i vrijeme prodora Udbe u domovinski odsjek niti su na li podatke o navodnom logorniku Kozarcu i navodnom usta kom satniku Sertiæu, koji su prihvaæali g rupe preko granice, i to prvi u Hrvatskoj, a drugi u Sloveniji. Suèiæ je naveo da su ta dvojica ili izdajice ili ubaèeni Oznini agenti. Prvi se pojavljuje prvi put na kon to je stigla Petraèiæeva grupa. Emigranti su sumnjali i u Leona Zlatara, no njego va osuda i smrt odstranili su svaku sumnju. Svi su vodièi kroz maðarski kanal strada li, bilo da su ubijeni bilo da su pohvatani. Buduæi da su pohvatani i jataci na maða rskim postajama, emigranti su bili uvjereni da je Udbin prodor dogodio u domovin i, nakon to je Udbi uspjelo neke od njihovih pohvatati i od njih izmamiti podatke . Mnogi sudionici ove akcije poslije su za njezin neuspjeh optu ivali Zlatara, iako su bili iznenaðeni to se i on na ao s njima na optu enièkoj klupi. Te ko je danas, zbog pom anjkanja dokaza, utvrditi njegovu subjektivnu odgovornost. Stoga od Prusca preno simo iskaz neimenovanog svjedoka, koji je izravno od Zlatara èuo neke pojedinosti prije njegova smaknuæa: Negdje u o ujku 1948. godine meni su udba i donijeli u æeliju kre vet namje ten slièno kao u bolnici i, nakon nekoliko dana, donijeli su Zlatara u æelij u i stavili ga na onaj krevet. Kad su oni oti li, Pi ta je poèeo ne to govoriti, meðutim j a nisam obraæao pa nju na ono to je on govorio. Stalno sam mislio, zar je moguæe, da su oni tako izmrcvarili èovjeka, koji je, po mom mi ljenju, morao suraðivati s njima. On je imao noge zamotane u neke zavoje i to je stra no zaudaralo na rane. Nakon neko liko dana provedenih s njim do ao sam do uvjerenja, da bi bilo dobro da ipak s nji m razgovaram i da tako doznam ne to vi e o onome, za to sam bio spreman i ivot polo iti. Pi ta mi je tada ispripovijedio to se s njim dogodilo. Padom jedne grupe, koja je i l a preko kanala Maðarska, polovicom prosinca 1947. Rusima u ruke, netko je od njih morao otkriti cijeli kanal, kao i veze koje su postojale izmeðu Maðara i nas. Na jed nome mjestu maðarska je policija èekala Pi tu i jednostavno ga tamo uhitila. S njim je uhvatila i sve one koji su nam pomagali u hrani i smje taju prilikom prolaska gru pa kroz Maðarsku. Maðarska je policija toliko tukla Pi tu, da su mu odbili s nogu sve prste raznim predmetima za muèenje. Prema njegovu pripovijedanju, tukli su ga otpr ilike ovako: Najprije su ga dobro istukli olovnim palicama po tabanima, tako da je sva ko a ispucala i po tabanima i po prstima. Kad su ga tako dobro isprebijali, ostavili su ga na miru dva do tri dana da rane malo zacijele, a onda su ga pris ilili da tako ranjivim nogama trlja i hoda po o trom betonu. Kad to nije htio, ili nije mogao sam raditi, onda su ga pograbila dvojica policajaca i trljali mu nog e o taj hrapavi beton. Pod takvim mukama on im je sve priznao. Tada je policija dovela Pi ti na suoèenje dvije mlade Maðarice da im on u lice ka e da su i one s njim su raðivale u tom pothvatu. Kad je on to uèinio, one su mu pljunule u lice i rekle da g a nikada nisu vidjele. Èim je to Udba saznala, odmah je intervenirala kod maðarskih vlasti da se Pi ta vrati centralnoj Udbi u Beograd. Tada su ga Maðari onako izmrcvar ena odveli na granicu i predali Udbi. Ovi su ga odveli u Beograd, previli mu ran e i uputili ga Udbi u Zagreb. Pi ta je dobivao oficirsku hranu i to u tolikoj mjer i koliko je sam htio. Sve je nekako dobro i lo do pred samo suðenje, kad je morao sv oju ulogu dr anja pred sudom napamet nauèiti, tako da se ne bi moglo sluèajno otkriti da je on bilo to pridonio na em hvatanju. Oni su imali namjeru da ga kasnije ponovn o upotrijebe za prljavu rabotu protiv na e akcije. Jednoga poslijepodneva bio je, kao i obièno, na saslu anju, s kojega se vraæao veæinom dobro raspolo en. Ovoga je puta bi o stra no uzrujan i jako zami ljen. Nije mogao izdr ati da ne isprièa sve to se dogodilo. Ka e da je sluèajno, ne misleæi ni ta lo e, govorio o nekoj eni s kojom je imao intimne od nose, a ta ena da je kasnije postala supruga upravo onog majora koji ga je saslu av

ao. Da bi major uklonio svjedoka, koji mu je sa enom ivio, rekao je Pi ti otvoreno d a to vi e nikada neæe imati priliku govoriti. Pi ta mu je tada zaprijetio da æe èitavu stv ar u vezi akcije Gvardijan iznijeti javno pred sudom. Major mu je tad rekao da o n na suðenju mo e reæi samo nekoliko rijeèi te da ne smije zaboraviti da se poslije suðenj a ponovno vraæa u prostorije Savske ceste njemu na raspolaganje. Sad je istom Pi ta vidio u kakvu je klopku upao i tada je rekao svjedoku N. N. da æe mu prije rastank a isprièati pravu istinu, tako da se zna kako se to sve odvijalo. No na alost, posli je izricanja presude oni su bili rastavljeni i tako je jo jedna velika, mo da najin teresantnija tajna legla u grob s ovim slabiæem . U emigraciji je dugo pod sumnjom bio i Sreæko Rover, vodiè u drugom dijelu akcije do austrijsko-slovenske granice. Njega su mnogi optu ivali da je Udbin agent i da je uz njegovu pomoæ Udba uspjela uhvatiti i samoga Kavrana. Na njega se, po odobrenj u i samoga Paveliæa, najvi e okomio emigrantski mjeseènik Izbor, koji je u Argentini i zdavao prijeratni iseljenik Josip uba iæ. Rover se tada svim pre ivjelim sudionicima ak cije obratio s okru nicom, u kojoj je tra io da svaki od njih da izjavu o njemu i o Kavranovoj akciji. tovi e, general Vjekoslav Luburiæ i Rover tra ili su da se osnuje i sud, koji æe osuditi Rovera ako je kriv. Na tome se, ipak, stalo. U èasopisu Danica, koji je izlazio u Chicagu, Stjepan ego je u broju od 14. travnja 1971. iznio obr anu u Roverovu korist. Tako je istaknuo da svi pre ivjeli sudionici te akcije znaju da Sreæko Rover nije kriv i da hrvatska javnost ne smije nasjedati neprijateljskim la ima . Nikada nije razja njena ni uloga stranih obavje tajnih slu bi. Poznato je da su Amerik anci kontaktirali neke emigrante, osposobili ih u Njemaèkoj za posao radiotelegraf ista i opskrbjeli ih novcem i tehnièkim sredstvima. Nema, meðutim, podataka je li ta slu ba poslije sudjelovala u razbijanju akcije. Neki sumnjaju na englesku obavje ta jnu slu bu, kojoj je Udba nekako u isto vrijeme zatvorila osam agenata u Beogradu. Udba je, po toj verziji, tra ila protuuslugu za njihovo pu tanje, pa su oni odali s ve podatke koji su im bili dostupni o radu Kavrana i emigracije. Ta tvrdnja nika da nije dokazana, ali je moguæa. Englezi su, naime, kontrolirali emigrantske logor e, osobito one u Italiji, i lako su mogli doznati to sami emigranti pripremaju. Potvrðena je, meðutim, sumnja da su s Udbom usko suraðivali logornik Ivan Kozarac te P avao Vuèetiæ, jedan od vodièa. Udba je takoðer imala svoje ljude i u vrhu hrvatske emigr acije koja je organizirala taj pothvat. Neki autori tvrde da je Udba uspjela otv oriti novi kanal preko Slovenije zahvaljujuæi Ani Rubeniæ koju je Udba ubacila u ust a ku emigraciju u Austriji. Neki èak tvrde da je na suradnju s Udbom pristala i Zlat a Kavran, supruga Bo idara Kavrana. Zanimljivo svjedoèanstvo iznio je tek poèetkom 1993. onda nji javni tu itelj FNRJ Josip Hrnèeviæ, koji je i zastupao optu nicu protiv Kavrana i ostalih: Nepunu godinu prije Re zolucije Kominforma UDBA je poèela hvatati i zatvarati ubaèene usta e. To je raðeno u st rogoj tajnosti. Ne znam kako je poèelo to njihovo ubacivanje iz inozemstva. Nije m i poznato da li su oni poèeli svoj rad nezavisno od UDBE ili ih je UDBA potakla na taj rad. Ne znam je li ih netko iz inozemstva izdao UDBI ili ih je UDBA naknadn o otkrila. Znam sigurno da je Ljubo Milo mnogo koristio UDBI svojim pristankom na suradnju s UDBOM. Usta e iz inozemstva nisu znali da je Milo uhiæen nego su mislili da na slobodi obavlja svoj zadatak. Po nalogu UDBE Milo je slao ifrirana pisma Kav ranu i drugovima kako bi ih UDBA namamila u stupicu. Nije mi poznato koliko su A merikanci i Englezi bili upuæeni u njihovo ubacivanje niti znam da su oni imali ve zu s UDBOM i da su usta ku stvar otkrili UDBI. U to vrijeme bio je ef policije Ivan Krajaèiæ Stevo, a njegov zamjenik Veljko Drakuliæ. Onodobna je praksa bila da zamjeni k efa policije bude ef UDBE. No, sve je raðeno u tako strogoj tajnosti, ali ne bez n jihova znanja. Ja ne znam poimence nikoga od UDB-inih sudionika. Bilo ih je koji su se naknadno hvalili svojim sudjelovanjem u hvatanju usta a, ali to njihovo hva lisanje nisam nikada shvaæao ozbiljno. Tek otprilike deset dana prije suðenja doznao sam da je hvatanje zavr eno i da æe pohvatano doæi pred sud. Kako je mjesec dana prij e njihova suðenja objavljena Rezolucija Kominforma, suðenje je trebalo iskoristiti k ao dokaz da KPJ nema veze s imperijalistièkim snagama na Zapadu i da jugoslavenski

komunisti nisu imperijalistièki ni suradnici ni pijuni. Suðenje je preno eno preko rad ija pa je trebalo iskusnog pravnika za tu itelja na tom velikom sudskom postupku. Za tu du nost ja sam bio odreðen i to sam prihvatio. Optu nica je bila veæ sastavljena u Javnom tu ila tvu NRH. Sastavila ju je skupina pravnika. Nisam njezin autor. Suðenje je poèelo 12. srpnja 1948. i zavr eno 27. kolovoza 1948. godine. U tijeku suðenja bio je sazvan Peti kongres KPJ u Beogradu. I suðenje je prekinuto. Ne znam da li radi kongresa ili radi nekog drugog razloga. Samo znam da sam bio na Petom kongresu d elegat i da sam u svojstvu delegata imao referat na kongresu. Danas za svoju ulo gu mogu reæi: bila mi je du nost boriti se za onodobni dr avni poredak. Od poèetka do kr aja radio sam savjesno. Savjest mi je èista i umrijet æu mirne savjesti . Odbaciv i sve navedene, moguæe razloge zbog kojih je akcija propala, najveæa je krivnj a ipak na strani samog usta kog vodstva u emigraciji. Ono je svoje planove gradilo na potpuno pogrje nim i nestvarnim informacijama. ivjelo je u uvjerenju da æe mu zap adne zemlje pomoæi da se vrate u domovinu i opet preuzme vlast, osobito zato to se borilo protiv komunistièke po asti u Jugoslaviji. Na ruku mu nije i lo ni samo stanje u emigraciji, koja je bila dosta podijeljena zbog borbe oko podjele dr avnog zlata N DH. Stoga je Plan 10. travanj neslavno svr io, a mnogi su od njegovih sudionika oti li u smrt. Udba je, s druge strane, bila izuzetno zadovoljna. Ovakvim ishodom nani jela je te ak udarac emigraciji, a komunistièka je vlast jo vi e uèvrstila svoj polo aj u z emlji.